Tip:
Highlight text to annotate it
X
Tata, jel si siguran
da nisam ranije bio u Africi?
Deluje mi poznato.
Priroda je ista kao i prošle godine
kad smo išli u Las Vegas.
Naravno. Tamo gde je tata izgubio
ceo novac za kockarskim
- Hank!
-Stolom.
- Vidi! Kamila!
Ovo nije prava Afrika.
Ovo je francuski Maroko.
Pa, to je severna Afrika.
Izgleda i dalje kao Las Vegas.
Samo smo 100 milja
severno od pustinje Sahara.
Ne znam. U školi su nam rekli
da se ovo zove crni kontinent.
Ovo je dva puta svetlije od Indianapolisa.
Čekaj da vidis tek Marakeš.
- Marakeš? Zvuči kao neko piće.
- Baš tako.
Samo momenat. Sačekajte.
U čemu je problem?
Hteo bih da vam se zahvalim.
Da nije bilo vas
ko zna šta bi se desilo.
Bilo mi je zadovoljstvo,gospodine.
Postoje trenuci u životu
kada je potrebna mala pomoć.
Da.U čemu je bio problem?
Vaš sin je slučajno povukao
veo supruge onog gospodina.
- Da.
Da vas upoznam sa mojom ženom
gospodja McKenna.
- Drago mi je.
- I meni je drago, gospodjo.
Zovem se Louis Bernard.
Mnogo vam hvala, g. Bernard.
- Ovo je naš sin, Hank.
- Zdravo, Hank.
Zdravo. Vi pričate arapski.
Nekoliko reči.
Zašto je bio ljut? Slučajno se to desilo.
Muslimanska vera
dozvoljava vrlo malo slučajnih stvari.
- Pretpostavljam da je tako.
- Mogu li?
- Naravno, sedite ispred Jo.
Mislio sam da se zove Hank.
To je ime moje supruge.
- J-0. Bez E.
- Interesantno.
Skraćeno od Josephine.
Zovem je tako već toliko dugo
da se niko ni ne seća njenog pravog imena.
- Ja ga znam. Mama.
- Da.
Što se tiče nezgode.
Muslimanka ne skida veo u javnosti
ni pod kojim okolnostima.
Hrane je intravenozno?
- Ne, Hank.
- Velika reč za tako malog dečka.
Ja sam lekar.
Zvuči kao lekar.
Ume da napiše hemoglobin.
Ima problema sa malim rečima
kao što su pas ili mačka.
Gde radite, doktore?
Indianapolis, Indiana.
Bolnica Good Samaritan.
Kojim povodom ste u Marakešu?
Bili smo na jednom
lekarskom simpozijumu u Parizu
pa sam pomislio,
kad smo već u Evropi,
mogao bih ponovo da vidim Maroko.
Tata je oslobodio Afriku.
Stacioniran sam bio u Kazablanci
u ratnoj bolnici tokom rata.
- Da li vi živite u Maroku, g. Bernard?
- Ne.
Pretpostavljam da ste direktno došli iz Pariza.
Ne, bili smo i u Lisabonu i u Rimu.
- I Kazablanci.
- I Kazablanci.
Nadam se da će te imati vremena
da stvarno uživate u Marakešu.
Da vidim.
Imaćemo na raspolaganju skoro 3 dana.
Sigurno će te biti u
hotelu Mamounia ili Le Menara?
Zašto pitate?
Zato što su to
najbolji hoteli.
Da li živite u Francuskoj, g. Bernard?
- Ponekad.
-Da li jedete puževe?
Ako sam srećne ruke.
Ako ikada ogladnite
u našem dvorištu ima puno puževa.
Hvala na pozivu.
Nema problema.
Pokušali smo na sve načine da ih se oslobodimo.
Nismo se setili da pozovemo Francuza.
Idemo.
Hoćete li da podelimo
taksi do hotela?
Lepo od vas, doktore,
ali imam neke obaveze.
- 0K.
- Čime se vi bavite, g. Bernard?
Doći ću do hotela kasnije,
pa možemo tada da popijemo piće.
Dodjite do našeg apartmana.
Popićemo tamo piće.
- U tom slučaju vodiću vas na večeru.
-Ne,ne.To nije fer.
Ja poznajem Marakeš.
Pokazaću vam arapski restoran
u kome se služi drugačija hrana
koja se jede na egzotičan način.
Zbog takvih stvari smo i ovde.
- Sta kažete na jednu famoznu arapsku noc?
- Može.
Kako bi hteo do hotela,
taksijem?
- Ne znam.
- Kočija.Ja bih da se vozim kočijom!
Znači kočija.Vidimo se u hotelu.
Vidimo se večeras.
- Zdravo.
- Do vidjenja.
Hank, sedi kod vozača.
Kako ti se ovo svidja?
Konjski kabriolet.
Upravo sam videla Louis Bernard
kako priča sa Arapinom.
- Kojim Arapinom?
- Onim što je vikao na Hanka.
Pričali su kao da se
znaju 100 godina.
Sigurno se znaju od ranije.
Šta to treba da znači?
To znači da je g. Bernard
vrlo misteriozan čovek.
Molim? Meni je normalno delovao.
Šta ti stvarno znaš
o njemu?
Ono što znam, je njegovo ime
sedeli smo tamo i pričali.
Ne znaš ništa o tom čoveku
a on zna sve o tebi.
Čekaj malo.
Zna da živiš u
Indianapolisu, Indiani.
Zna da si doktor
u bolnici Good Samaritan .
Zna da si bio na simpozijumu
lekara u Parizu,
i da si svratio
u Rim, Lisabom i Kazablanku.
Dobro.
Zna da si služio vojsku
u severnoj africi, u vojnoj bolnici.
Dušo, to je bila samo obična konverzacija
to je sve.
Dušo, ti nisi pričao samo radi priče.
On ti je postavljao svakojaka pitanja
i ti si odgovarao na njih.
Mogao si da mu daš i
svoj pasoš.
Samo smo pričali.
Nemam ništa da krijem.
Ali ja imam osećaj da g. Bernard krije nešto.
Znam da je ovo misteriozni Maroko,
ali nećeš valjda
da sama praviš od ničega misteriju?
- Znam.Znam šta je u pitanju.
- Šta?
Krivo ti je
što tebi nije postavio ni jedno pitanje.
- Baš smešno.
- Vrlo.
- Ovo ublažuje bol.
- Koji bol,mama?
- To se tako kaže.
- Možete li da se dogovorite sa vozačem?
- Zovem se Dr McKenna.
- Ja ću srediti sve.
- Hajde.
- Gledaju nas.
Šta? Hajde!
- Biće dobar doktor.
- Hajde, dušo.
Jeste li za jedan ples?
- Da.
- Odlično.
- Divan si.
- Večera za dečka.
- Da, udjite.
Kako vaša žena lepo peva.
- Odlična je, zar ne?
- Veličanstvena.
Šteta što je prekinula.
I ja sam to pomislio
puno puta.
Sve je pod kontrolom.
Našli su nam bebisiterku.
Odlično.
Dozvolite mi da vam
sipam piće.
Može.Hvala.
Da li ste pevali u Americi
gospodjo McKenna?
Da, g. Bernard,
pevala sam i u američkoj sceni
i u Londonskoj
i francuskoj sceni.
Možda ste me gledali
u Parizu, pošto ste Francuz.
Za pozorište je potrebno slobodno vreme
a za mene je slobodno vreme luksuz.
Da li ste ikada bili u Parizu, g. Bernard?
Tamo sam se rodio.
- Čime se bavite?
- Kupujem... i prodajem.
- Šta?
- Sve što donosi profit.
Sada pošto ste u Marakešu ,
šta kupujete i prodajete?
Znate, pre bih pričao
o pozornici.
Ako mi kažete u kojim pretstavama ste bili
- Izvinite. Ja ću otvoriti.
- Ne, ja ću.
- Ne, ja ću.
Zanima me soba
g. Montgomeryja.
Tražio je da popijemo piće zajedno.
Ovde nema nikog pod imenom Montgomery.
Izvinite.
Žao mi je ako sam vas uznemirio.
OK.
- Mogu li se poslužiti telefonom?
- Naravno.
- Mama!
- Da?
- Ne mogu da isečem meso.
- Pomoćiću ti.
Hvala.
Halo?
Ovde Bernrd, treba da vas vidim što pre.
Važi.
Žao mi je ali ne mogu da idem
sa vama na večeru.
- Zaboravio sam da obavim
- nešto vrlo važno.
- Tako dakle.
- Možda neki drugi put?
- Naravno.
- Do vidjenja.
- Do vidjenja.
Laku noć.
- Dobro veče.
- Moje ime je McKenna.
Naravno. Primili smo vašu rezervaciju .
- Ovo će vam sigurno odgovarati.
- Hvala.
Dušo, pomeri se.
Sediš mi na suknji.
Uvek peremo ruke
pre jela.
Hvala.
- Oni ljudi tamo bulje u nas.
- Koji ljudi?
- Iza nas.
- Molim?
- Da.
- Evo.
Gledali su u nas i
kad smo bili ispred hotela.
Jo, prividjaju ti se stvari.
Nije tačno.
Dobro veče.
Pomislićete da smo nepristojni.
Posmatram vas od kad
ste stigli u hotel.
- Vi ste Jo Conway, ona Jo Conway?
- Jesam.
Znala sam.
Ja sam Lucy Drayton, a ovo je moj muž.
- Kako ste?
- Mi smo Dr i gospodja McKenna.
Žena mi je rekla da se gospodja McKenna
pojavljivala u Londonskom Palladiumu.
Više ni ne idemo u pozorište.
Edwarda sve mrzi
pa moram da se
zadovoljim vašim pločama.
Obožavam ih.
- Hvala.
- Kada se vraćate u London?
- Profesionalno, nikad više.
- Nemoj te mi reći da ste odustali od pozornice.
- Za sada.
Ja sam doktor,
a žena doktora nema mnogo vremena.
Ono što moj suprug hoće da kaže
je da muzikli na Brodveju
se ne izvode u Indianapolisu, Indiani.
Možemo živeti u New Yorku.
Doktori su i tamo dobro plaćeni.
Ne protivim se ja radu
u New Yorku.
Samo će biti vrlo teško da moji pacijenti
iz Indianapolisa dolaze tamo da ih lečim.
Uvek kažem pogrešnu stvar.
Žao mi je.
Nikako.
Dr McKenna, da li vi -
Zašto se ne okrenete ovamo
ili tako nešto.
Malo me boli vrat.
Nalazi se u Engleskoj.
Nije baš farma.
Više kao neki mali posed.
Evo.
- Zar ovo nije divno?
Jeste.
- Evo.
- Dobro izgleda.
- Iznenadjenje.
Baš lepo izgleda.
Izgleda kao hleb.
- Nećemo li valjda sve pojesti?
- Ne.
- Jel ovako?
Da, samo prelomite,ovako.
Neće da se prelomi.
Evo probaću ovako.
- Jel dobro ovako?
- Tako.
Ovo je bilo teško.
Da li se lakše žvaće nego što se kida?
- Jel goji?
- Da.
Ukusno je.
- Pa, ja...
- Nema tanjira.
- Nema?
- Ne. Ni noževa ni viljuški.
Trebalo bi da navalite.
Da vam pokažem.
Koristite samo dva prsta
i palac na desnoj ruci.
Ne koristite druga dva prsta
i leva ruka je u krilu.
- Jasno mi je.
- Da vam pokažem?
- Samo ova dva prsta?
- Pridržaću vam.
- Ovako.
- Eto.
Mogu li da koristim i drugu ruku?
- Ne mogu...
- Dobro je.
- Ukusno je.
- Nikome ne smeta.
- Neuredno je ali se isplati.
- Vežbaću na maslinkama.
Vrlo je ukusno.
Evo. Probaj.
- Jel dobro?
- Da.
Recite mi da li ovaj način jedenja hrane
ima veze sa religijom ili tako nešto?
Mislim da je to pre na socijlnoj bazi nego verskoj.
Ne znam.
Ako imate četiri dobra prsta
i palac
trebalo bi da ih sve koristite.
- Odlično je.
- Da, odlično.
Kao što sam rekao,
Bio sam zadovoljan na našem posedu
kad su ljudi iz Ujedinjenih nacija
počeli da me zabrinjavaju.
Edward je bio jedan od glavnih
u ministarstvu za ishranu tokom rata.
Pa smo tako morali da krenemo
i evo nas radimo pri Ujedinjenim Nacijama.
Zvuči kao interesantan posao.
Trenutno pišem izveštaj
o eroziji tla.
Delovi ove zemlje imaju vrlo
interesantan sastav.
Prvo vrlo tanak sloj grupe zemlje,
a ispod
Zar ovo nije zanimljivo?
Prvo nam obeća da će nas odvesti na večeru -
Da.
Tek smo ga danas upoznali.
Ne možeš očekivati
da promeni svoj život.
Ben, šta ti je?
Ništa. Šta je tebi?
Neću da me niko vredja.
Niko te ne vredja.
Ne možeš mu zameriti što je
odbio stari bračni par kao što smo mi.
- Mi nismo stari bračni par!
- Dobro.
Dobro, on je pokvaren.
Ne razumem ga,
ali mi se ovo sve ne svidja.
Sutra moram da odem do pijace.
Nadam se da će sve biti u redu.
Ne isuviše dobro.
Znam da je u Engleskoj
skoro uvek kišovito, ali ponekad,
mi ne shvatamo koliko smo srećni.
Ovo sunce iz dana u dan,
ne deluje prirodno.
- Hoću da ustanem.
- Ben, nemoj.
Jednom kad se iznerviraš
obično se završi tučom.
Hoćete li sa nama sutra
na pijacu?
Louis Bernard,veliki kupac
iz Pariza,
je obećao da će nas sutra
voditi na pijacu.
- Da. Mislim da ću mu otkazati.
- Sedi i jedi.
- Voleli bi da idemo sa vama.
- Biće nam drago.
Ne znam zašto ga uvek toliko
iznerviraju sitnice.
Ne, gospodine! Gospodine.
Jel to par koji tražiš?
Da.
Šta on to kaže,gospodjo Drayton?
On priča priče, Hank.
Zar ovo nije uzbudljivo?
Isto kao na vašaru kad sam bio
mali.
Imaju sve osim
leta balonima.
Šta je toliko smešno?
Da li si se ikada vozila balonom?
Znaš li ko je platilo
ova naša tri dana u Marakešu?
- Ja.
- Kamen u bubregu gospodje Campbell.
- Znaš onu tašnu što sam kupila u Parizu?
- Da.
Krajnici Billa Edwarda.
Mama! Tata!
Tata, hajde sa nama!
Idemo da vidimo vrača.
- Možda ćeš nešto naučiti od njega.
- Ne bi me začudilo.
Kad vam on dosadi-
Pijaca mi prija.
- Nisam nikada o tome razmišljao.
- O čemu?
Upravo sad nosim
slepo crevo Johnny Matthewsa.
A onaj put brodom?
Dva dečka, jedna devojčica,
i blizanci, zar ne?
I alergija gospodje Morgan.
- Kakvi su akrobati danas?
- Super.
Poledajte onog klinca tamo
kako se penje.
- Vidimo se kasnije.
- Da.
Do kuće ću se voziti na
Herbie Taylorovim čirovima.
I Allida Marklenoj astmi.
Još malo velikih zdravstvenih
problema i moći ćemo da idemo u penziju.
Ili ako bi gospodja Yarrow
dobila trojke,
mogli bi smo da renoviramo
kuću.
Šta bi oni rekli kad bi nas čuli?
Jedan od razloga zbog koga
sam i došao u Marakeš
jeste da mogu da pričam šta god hoću
a da me niko ne razume.
Sad ja hoću da kažem nešto
što niko ne može da razume.
Ovo je pravo mesto za to.
Kada ćemo imati još jednu bebu?
Ti si doktor.
Ti imaš sve odgovore.
Da, ali ovo je prvi put
da čujem to pitanje.
Mama, vidi! Dodji!
Vidi. Šivaće mašine.
Izgleda kao reklama na televiziji.
- Jel se zabavljaš?
- Da.
Sve mu se svidja.
Hank, vrati se!
- Bolje se skloni odatle.
- Šta se dešava?
Izgleda da policija
juri nekoga.
Povucite se.
Gospodine McKenna.
Ja sam Louis Bernard.
Čovek, državnik,
će biti ubijen,
usmrćen,
u Londonu
uskoro.
Reci te onima u Londonu
Ambrose Chappell.
Chappell.
- Ben, ko je on?
- Louis Bernard.
- Daj mi neki papirić.
- Louis Bernard!
Mrtav je.
Kaže, "Da li znate ovog čoveka?"
Da,znamo ga.
To je Louis Bernard
Louis Bernard?
Gospodine i gospodjo McKenna.
Želi da odete do
policijske stanice da date izjavu.
- 0K.
- Njih dvoje trebaju da idu u policiju.
- Bolje da idem sa njima.
- Naravno.
Bolje da mali ne ide sa vama.
Ali ja hoću da vidim policijsku stanicu.
Bolje bi bilo da ga ja vratim u hotel.
- Baš bi to bilo lepo sa vaše strane.
- Naravno.
Budi dobar.
- Moramo da krenemo.
Ko zna kada ćemo se vratiti.
Zašto li je bio onako prerušen?
Važnije je pitanje:
zašto je ubijen?
Sigurno je bio špijun.
Šta si to zapisivao?
Šta ti je on rekao?
Reći ću ti kasnije.
- Šta je to?
Osećam se čudno.
Zašto je baš meni ono rekao?
Posle onog svega što se sinoć desilo.
Kad budemo kod inspektora
videću da ubrzam stvari.
- Dobro.
Bojim se da bi ispitivanje trajalo
ko zna do kada ako priznate da ste ga
poznavali.
Ali ja ga ne poznajem.
Upoznali smo se juče u autobusu.
Francuzi su vrlo cinični.
Odbiće da u to poveruju.
Moraće da mi veruju.To je istina.
Iz njihovog ugla to izgleda malo drugačije.
Videli su kako vama on
nešto šapuće u uvo,
i onda ste vi nešto
zapisali na parčetu papira.
Hoćete li im pokazati
šta ste zapisali?
Hvala vam, g. Drayton,
ali prevodilac nam nije potreban.
Udjite.
A vi sačekajte.
Vama ću kasnije postaviti neka pitanja.
Pasoše, molim.
Pre 4 dana ste stigli u
Maroko?
Da.
Vi ste lekar?
Da, hirurg,
turista i američki državljanin.
Tri dobra razloga zbog kojih ne bi ste
trebali da imate bilo šta zajedničko
sa Louis Bernardom.
- I nemam.
Skoro ste bili u Parizu ?
Da, bio sam na
lekarskom simpozijumu.
Bili ste sa njim u istom
autobusu za Marakeš.
Popili ste piće sa njim
u vašoj hotelskoj sobi.
Sinoć ste jeli u istom restoranu.
Da, ali za različitim stolovima.
Znači vi Louisa Bernarda uopšte ne poznajete?
Juče sam ga prvi put upoznao
u autobusu.
A opet, od prisutnih 5,ooo ljudi
na pijaci,
on je baš vama prišao
pre nego što je umro.
Jel se tako ponaša neko
ko je samo poznanik?
Ne znam ništa o
Louisu Bernardu.
Čak ni da je bio agent
Drugog Biroa.
Čega?
Možda niste ni čuli za FBI?
Stanite na momenat. Ja -
Bilo bi nam obojici lakše
kad bi ste prestali da se pretvarate.
On je otkrio ono za šta je i bio
poslat ovde da otkrije.
Zato su ga i ubili.
Rekao vam je šta je otkrio.
Zašto? Zato što je u vas
imamo apsolutno poverenje.
Vi ne samo što postavljate pitanja,
već i dajete odgovore na njih?
Da vas ja pitam nešto.
Pretpostavimo da je on imao
poverenja u mene,
onda vam ja sigurno ne bi ispričao
šta mi je rekao.
Čak i Amerikanci,
ponekad izdaju
nečije poverenje.
Da raščistimo nešto.
Ja sam turista. I putujem samo iz zadovoljstva.
Nekako sam umešan u
ovaj tragični slučaj,
i došao sam ovde samo da
dam izjavu o dogadjaju
a ne da me vi ovde ispitujete.
- Hteo bih da vi -
- Da završim.
- Napred.
Samo momenat. Zar nije rekao
da me neko traži na telefon?
Daj te mi vezu.
- Ali -
- Samo se smirite.
-Halo.
- Dr McKenna?
Da ja sam Dr McKenna. Ko je to?
Ako bilo šta kažete
o onome što vam je Louis Bernard rekao
vaš sin će biti u ozbiljnoj opasnosti.
Ni reči.
Halo?
Drayton?
Zar mi niste rekli da će vaša žena
odvesti Hanka natrag u hotel?
- Da.
- Pozovite je.
Neko me je upravo sad zvao,
i pretio mi Hankovim životom.
Pozovite je i vidite da li je sve u redu.
Hotel Mamounia?
Dobro.Hvala.
Moja žena se ne javlja na telefon.
Recepcija?
Dobro. Hvala.Jel moja žena stigla u hotel.
Samo trenutak.
Koji je broj vaše sobe?
414.
Probajte sobu 414.
Dobro. Hvala.
Ne mogu da verujem.
- Još se nije vratila?
- Niko je nije video.
Sada se vi vratite u hotel.
I pokušajte
da saznate šta se dešava.
Baš mi ovo ne liči na moju ženu.
Završiću sad sa policijom
i pridružiću vam se čim budem mogao.
Ne brinite.
Sigurno je neki
nesporazum.
Šta god da otkrijem,
javiću vam ovde.
- Ne gubite vreme.
- Prijatno.
Ko je to bio, Ben?
To je bila...
recepcija iz hotela.
Otkrili su da nas
drže u policiji.
Samo su proveravali
da li nam mogu bilo kako pomoći.
- Baš lepo sa njihove strane.
- Jeste.
Rekao sam im
da ako nas nema za 15 minuta,
da pozovu Američki konzulat
u Kazablanci.
Da ste mi odmah rekli da želite
da se konsultujete sa konzulatom.
Da, da. Hajmo, Jo.
Samo još jedna mala formalnost.
Morate da potpišete izjavu.
Samo da to dugo ne potraje.
Pozvaću daktilografkinju.
Ben?
Da?
Zar mi nećeš dati da vidim
poruku?
Ne verujem...
Ne verujem da bi trebalo.
Dušo, ja nisam inspektor.Žena sam ti.
Mislim da bi trebalo da je vidim.
Ben, zašto nisi ovo dao
policiji?
- Zato što nisam hteo.
- Ali, nečiji život -
Je u pitanju, znam.
Ne znam šta je ispravno
da uradim.
Trebali bi da se vratimo u hotel,
pokupimo Hanka i odemo odavde.
- Možda.
- Seti se samo Hanka.
Mora da mu je bilo strašno,
kad je video kako ubijaju
čoveka pred njegovim očima.
- To je stravičan šok za malog dečaka.
- Znam.
Zašto ne daš tu poruku,
Američkom konzulu
i pustiš njih
da se time bave.
Idi po ključ.
Ja ću platiti vozača.
Dobro.
Znate li gospodju Drayton?
- Engleskinju.
- Da.
Da je niste možda videli
u poslednjih sat vremena?
- Ne.
- Ovo je vrlo važno.
- Jedan dečak je bio sa njom.
- Ne, gospodine.
- A gospodina Draytona?
- G. Drayton je napustio hotel.
- Molim?
- Napustio hotel.
- Nije moguće.
- Jeste.
G. Drayton, Englez
sa naočarima.
Da. Napustio je hotel.
Ne znam za tebe ,
ali ja sam premorena.
Pozvaću gospodju Drayton,
da joj kažem da dovede Hanka.
- Čekaj samo momenat.
- Zašto?
Zato što sam te zamolio!
Hoćemo li se sada svadjati?
Nadam se da ne.
Onda prestani da se tako ponašaš.
Samo sa rekla
da ću pozvati gospodju Drayton.
Samo trenutak.
Sačekaj.
Momenat samo.
Uzmi ovo.
Opustićete.
Opustiće me?
Toliko sam opuštena da sam umorna.
- Možda bi ti trebao da ih popiješ.
- Ovo je za tebe.
- Ja sam ovde doktor.
Znaš šta se desi kad si
uzbudjena i nervozna.
Učini mi uslugu.
Pre 6 meseci si mi rekao
da uzimam mnogo pilula.
Nisi bila svedok ubistva
pre 6 meseci.
Uzbudjena si.
- Nervozna si.
- Nisam!
Moj posao je da znam kad i kako
treba dati lek.
Bolje ćeš se osećati.
Hajde da se dogovorimo.
Šta je ovo?
Ima nešto u vezi
Louis Bernarda, policijske stanice
i svega ovoga
što ti nisam rekao.
- Šta?
- Ovo je cena znatiželje.
- Šta je?
- Postoji jedini način da otkriješ to.
Dobro, Dr McKenna.
Opuštena sam i slušam.
Nešto je bilo čudno u vezi
ovog svega još od samog početka.
Nije nam slučajno Louis Bernard
prišao, pomogao u autobusu
i započeo konverzaciju.
- Bila si u pravu u vezi njega.
- Zar ti nisam rekla.
Jesi. Jesi.
Bila si u pravu. Bio je čudan.
Da, to sve već znam.
Šta si hteo da mi kažeš?
Upustio se u razgovor sa nama,
samo zato što je tražio
sumnjiv bračni par.
Mi delujemo sumnjivo?
Ne, on je pogrešio.
Drugi bračni par je bio u pitanju.
I ubijen je pre nego što ih je
našao?
Ne, našao ih je.
U to nema sumnje.
Našao ih je u restoranu
gde smo sinoć večerali.
To je jedan od razloga
zbog kojih je ubijen.
Još ćeš mi sada reći da se radi
o g. i g-dji Drayton.
Upravo o njima.
Ako je ovo neka vrsta šale,
uopšte mi nije smešna.
- Mislim da moram da prilegnem.
- Slušaj me.
Sada me slušaj pažljivo.
Onaj poziv u policijskoj stanici,
nije bio sa recepcije.
Bio je neki čovek sa stranim naglaskom.
Rekao mi je da ako bilo šta kažem
u vezi onoga što mi je Bernard rekao,
da će se nešto desiti Hanku.
Hanku? Zašto Hanku?
Odveli su ga.
Ali g-dja Drayton ga je dovela
u hotel.
G-dja Drayton nije ni otišla u hotel
niti Hank zajedno sa njom.
- Ali g.Drayton -
- Slušaj me, Jo.
G.Drayton se odjavio
pre 4o minuta.
Smiri se, Jo. Sedi.
Ubiću te!
Dao si mi sedative!
- Sedi.
- Pusti me!
- Zašto mi nisi rekao?
- Nisam bio siguran.
- Bio si siguran!
- Molim te, smiri se!
Pusti me.
- Lezi.
Pusti me da nadjem moje dete!
Bože!
- Hoću moje dete!
Bože!
Gde je on?
Oprosti mi, Jo.
Oprosti mi.
Još uvek se niko nije javio .
Draytonovi su definitivno otišli.
U hotelskom registru piše
da su došli iz Londona.
Drayton se pretstavio kao
profesor na koledžu.
Više ništa ne možemo da
uradimo ovde.
Ne mogu da umešam policiju.
Palo mi je napamet i da probam da ih umešam.
Ali čim budu povezali
Hankov nestanak sa ubistvom
Louisa Bernarda,
prvo što će uraditi jeste
naterati me
da im kažem šta mi je Louis Bernard
rekao onog dana na pijaci.
A to nikako ne može pomoći Hanku.
Idemo u London.
Saznao sam da Draytonovi
poseduju privatni avion.
Tako su Hank odveli odavde.
Avion može da sleti bilo gde,
bez problema sa pasošima.
Idemo u London da ga pronadjemo.
Slušaj me sada.
Ovo mi je Bernard rekao.
"Muškarac, državnik,
će biti ubijen,
u Londonu, uskoro.
Reci im u Londonu
da probaju sa Ambrose Chappell."
Tog lika mi moramo da nadjemo.
Ako on bilo šta zna
ponudiću mu sve pare koje imam
da mi vrati Hanka.
Chappell je jedina naša nada.
Jel ti jasno?
Čeka nas dole auto.
Platio sam hotelski račun.
Samo da se spakujemo.
Dušo?
Nemamo mnogo vremena.
Moraš da ustaneš i da se spremiš.
Molim te.
- Molim te.
Sačekajte.
- Ovuda.
Kako to da me se još uvek sećaju?
Prošlo je 4 godine
od mog zadnjeg pojavljivanja u Londonu.
Ti si osoba koji niko ne može da zaboravi.
Ko im je rekao da dolazimo?
Ben, nisi valjda -
Javio sam Parnellovima da nam rezervišu hotel.
Nisam očekivao ništa ovako.
Dr i g-dja McKenna,
Ja sam inspektor Edington iz
Kriminalnog Odeljenja.
Zbog cele ove gužve
ne morate da prodjete kroz carinu.
Ovo je g. Woburn. Dr i g-dja McKenna.
- Kako ste?
- Šta želite od nas?
- G. Buchanan bi želeo da popriča sa vama.
- Ko je on?
Posebno odeljenje, Scotland Yard.
Ovo je g. Buchanan.
Dr i g-dja McKenna.
Kako ste? Hvala, Woburn.
Sedite.
Prilično smo šokirani što se tiče
kidnapovanja vašeg sina.
- Da li znate gde je?
- Da li ste bilo šta čuli?
Jedino što mogu da vam kažem,
da ako budemo svi saradjivali,
moći ćemo da ga nadjemo.
Bernard je poslat po našem zahtevu
u Moroko
da otkrive zaveru u vezi atentata
koji bi trebao da se desi ovde u Londonu.
Njegov posao je bio rizičan.
I on je to platio glavom.
Bernard je video u vama
čoveka od poverenja.
Oslonio se na vas da će te nam preneti poruku.
Ti ljudi su kidnapovali vašeg sina
da nam vi ne bi ste rekli ni reč.
- Jel sam u pravu?
- Ne, mislim da su ga oteli zbog novca.
Zašto niste otišli u konzulat
u Kasablanci?Zašto ste došli u London?
- Pa, ja...
- G. Buchanan -
Ubedjeni ste da su ti ljudi
doveli vašeg sina u London.
Sigurni ste da ga sami možete naći.
Ne možete. To je ne izvodljivo.
Ali uz našu pomoć,
šansa postoji.
- Vrlo dobra šansa.
- Ali rekli su nam da ništa ne kažemo.
Sve što mi budete rekli
biće u poverenju.
Da, ali -
Vaš sin je adut u njihovim rukama.
Za sada je on siguran.
Kada budu uradili to što su naumili,
pustiće ga.
Zar trebamo da čekamo da se to desi?
Ali ako im vaš sin bude pretstavljao,
smetnju, bojim se da...
Nema potrebe da nas plašite.
Ali to i hoću da uradim, da vas
preplašim.
Pokušavam da sprečim
ubistvo ovde u Londonu.
Ako mi ne kažete sve što znate,
postajete saučesnik
u ubistvu.
- Šta mi sami možemo da uradimo?
- Samo trenutak.
Obraćate se pogrešnom Mckenni.
- Bernard je meni sve ispričao, ne mojoj ženi.
- Onda, mi vi recite.
Obratio mi se na francuskom.
Ja francuski ne razumem.
Možda oni mogu da nadju te ljude.
Ali to nije dovoljno za mene.
A ne bi trebalo da bude ni za tebe.
- Ne radi se samo o tebi -
- Nisam tako mislio.
Već smo odlučili.
I držaćemo se toga.
Žao mi je, g. Buchanan, mi...
mi bi želeli da vam pomognemo
ali jednostavno ne možemo.
I ja imam sina.
Ne znam ni sam šta bi uradio
da sam na vašem mestu.
Izvinite me.
Poziv za vas, g-djo McKenna.
Sprovedite poziv ovde.
- Halo.
- G-djo McKenna?
- Da.
- Ovde g-dja Drayton. Sećate me se?
G-dja Drayton.
Gde nam je sin?
Gde ga držite?
Ovde je sa mnom.
Ne brinite se za njega .
Gde je nam sin?
Gde ste vi?
Pretpostavljam da bi ste želeli
da razgovarate sa njim.
Da, molim vas. Molim vas.
- Hank! Halo, Hank!
- Momenat samo.
Mama? Mama, jesi li to ti?
Hank dušo,
jel si dobro?
Malo se plašim,
ali sam dobro.
Nedostaješ mi. Mnogo mi nedostaješ!
Ovde tata.
- Jel to mama plače?
- Hank, slušaj me pažljivo.
Gde si? Gde si?
Nisam hteo da je rasplačem,
ali se plašim i hoću da je vidim.
Slušaj me.
Reci mi -gde se nalaziš?
- Welbeck, 8...
- Da?
8? Hajde, Hank.
Tako je bio uplašen.
Poziv je upućen iz Londona.
Javna govornica - Zapad 1.
Jel vam dovoljno?
Hajmo, dušo.
Možda se predomislite.
Ako se predomislite...
ovo je moj broj telefona.
- Jel sve u redu?
- Da.
- Ključ vaše sobe.
- Hvala.
Evo.
- Hvala.
- Tu ste.
Ovo je od Parnellovih.
Dobro došla, Jo.
Jedva čekamo da vas vidimo,
naročito vašeg malog - "
Sa ljubavlju,od Jan i Cindy."
Baš lepo.
"Ambrose Chappell."
Evo ga.
"61 Burdett Street, Camden Town,
Gulliver 6198."
Šta ćeš mu reći?
Da neću ni da pisnem
i ponudiću mu novac.
0perator?
0perator, pozovite Gulliver 6198.
Ja ću da otvorim.
Divno izgledaš!
Kada si nam javila,
nismo mogli da verujemo da dolazite.
- Šta ste radili u Maroku?
- Razgledali.
Ti si ono što treba Londonu.
Ova nedelja je tako dosadna.
Ambrose Chappell?
G. Ambrose Chappell?
G. Conway,
nisam videla da ste tu.
McKenna! Dr McKenna.
Dobro došli u London, Doktore.
Znala sam da si se udala, ali za doktora?
Baš pametno. Naročito dobro za
ovako psihosomatski posao kojim se ti baviš.
Jan, ćuti malo. Ni ne znaš
šta psihosomatsko znači.
To je kada ti se mozak umori
od tela.
- Doktor pokušava da telefonira.
- Ne, ne.Ovo je samo poslovno.
Posao je sve.
Halo. Halo? Ambrose Chappell.
Jel to g. Ambrose Chappell?
Moje ime je McKenna.
Dr Benjamin McKenna.
Ne moramo da ćutimo.
Može piće?
Da li će te biti tu
na vašoj adresi još neko vreme?
Hteo bih da popričam sa vama.
Hvala.Dolazim odmah.
Da upoznate mog muža.
Toliko sam čuo o vama.
Lepo vas je lično upoznati.
Ovo je Valova žena, Helen.
Isti ste kao na Joinim fotografijama.
Uopšte se niste promenili.
Zašto bi se menjao? Pa on je lekar.
Sigurno dobija besplatne hormone.
Ja sam Jan Peterson.
Pevam skoro dobro kao i vaša žena.
Ovo je Cindy Fontaine
iz Harrisburg.
Harrisburg. Jel ste skoro bili kući?
zašto bi i išla tamo?
Tamo me znaju kao Elvu McDuff.
To mi više ni ne pristaje.
Gde ti je sin? Da vidim
na koga više liči.
Sa nekim našim prijateljima je
tako da mi možemo biti malo sami.
- Kako se zove?
- Hank. U stvari Henry.
Nadam se da liči na tebe
a da je pametan na doktora.
Cveće je divno -
Naručiću piće.
Večeru ja plaćam,
za Joinu dobrodošlicu.
Kad bi ostala ovde
mesec dana.
Žao mi je,
ali imam neki sastanak.
Brzo se vraćam.
- Izvinite.
- Ben, molim te.
- Ben...
- Moram da idem.
- Idem i ja sa tobom.
- Neću nestati.
- Pusti me da idem sa tobom.
- Dvoje ljudi se lakše prate nego jedna osoba.
Ne želimo da Buchanan
sazna šta radimo.
Izaćiću kroz izlaz za poslugu.
- Da?
- Ambrose Chappell?
Udjite.
Došao je neko da vas vidi.
Dobar dan.
Ja sam Ambrose Chappell.
Kako vam mogu pomoći?
Pa, ja -
Za početak bilo bi lepo,
da mi se pretstavite.
Zovem se McKenna.
Dr Benjamin McKenna.
- Zvao sam vas malopre.
- Da, da.
Vi ste Ambrose Chappell?
Da, ja sam Ambrose Chappell
već 71 godinu.
Ali...
Mislim da znam vaš problem.
- Znate?
- Naravno.
Ovo mi se stalno dešava.
Očekivali ste nekog drugog?
Samo momenat. Ambrose?
Mislim da ovaj gospodin
želi da priča sa nama.
Tata, zašto se malo ne odmoriš?
Biće vremena za odmor.
Prijatno.
- Kako vam mogu pomoći?
- Ja sam Dr McKenna.
- Jel vam ime nešto znači?
- Ne.
Ne znate zašto sam ovde?
Nemam ni najmanju ideju.
Vaše ime mi je dao neko u
Marakešu.
- Stvarno?
- Da, mislim da poznajete tog čoveka.
- Louis Bernard, Francuz.
- Louis Bernard?
Dosta više zavitlavanja.Pre nego
što je umro Bernard mi je rekao
da dodjem ovde.
Taj čovek... je mrtav?
Vi to dobro znate.
Nešto ću da vam predložim.
Mislim da ne bi ste trebali da me odbijete.
- Šta vam je na umu?
- Ovde hoćete da razgovaramo?
Naravno.
Ništa ne krijem od mojih radnika.
Prvo,
nisam nikome rekao šta mi je Bernard
ispričao, niti ću.
Ne interesuje me
politička intriga.
Niti me zanima koga će te da
ubijete u Londonu.
Samo hoću dečaka, i sešću na
prvi avion za Ameriku.
Poslušaj te me.
Ako vam novac bilo šta znači,
ja ću...
Oče, zovi policiju.
Momenat samo.
Rekli ste mu da pozove policiju.
- Jel vi to blefirate?
- Gospodine -
- Ne poznajete Louisa Bernarda?
- Nikad čuo za njega.
Ne znate šta se desilo
u Marakešu i gde je moj sin?
- Ne.
- Gde je on?
William! Edgar! Davis! Upomoć!
Sačekajte momenat.
Očigledno sam pogrešio.
Pustite me.
Pogrešio sam.Pustite me.
Rekao je da se čak Bud Flanagan
obuče u Hartnellovo odelo,
niko mu ne bi verovao
da je aristokrata.
Pa sam ja rekao, "Slušaj, Chris,
zašto ne izbaciš kolumnu William
Hickey iz novina?
Jo? Šta je sa tvojim mužem?
Već ga nema sat vremena.
- Otišao je da poseti nekog. Church (crkva)?
- Ne, Chappella (kapela).
Ne radi se o čoveku. Već o mestu.
To je Kapela Ambrose !
- Da li su upisane kapela u registru?
- Da vidimo.
Pomozi mi.
Da vidimo. Evo. Ambrose...
Ambrose i Chafer...
Ambrose Chapel! 17 Ambrose Street, W2.
17 Ambrose Street, W2.
Moram da idem.
Žao mi je.
Vraćam se brzo.
Kad dodje Ben,objasnite mu.
Šta da mu objasnimo?
Nešto se ovde čudno dešava.
Prvo se neki čovek zove
- Ambrose Chappell.
- I Ben je otišao da ga vidi.
Onda je Jo rekla da to nije čovek već kapela
i ona je otišla .
Ne spominji to ime više,
ili ću možda i ja da odem.
- Kakvo iskušenja.
- Jel ti bilo šta jasno?
Možda je to neki novi američki štos.
- Zdravo.
Žao mi je što sam morao onako da odem,
ali morao sam nešto da završim.
Ovo mi treba.
Hvala. Gde je Jo?
- Otišla je u Ambrose Chapel.
- Ali ja dolazim odatle.
- Ne tvoj Ambrose Chappell.
- To nije on, već je zgrada.
Otišla je pre 20 minuta.
Ona... Šta? Šta to treba da znači?
- Gde se to nalazi?
- Pogledaću ponovo.
Šta je to? Rekli ste zgrada?
Ambrose Chapel,
17 Ambrose Street, Bayswater.
17 Ambrose Street, Bayswater.
Da? Doktore!
Doktore, vratite se! Jo je.
- Jo?
- Ben? Šta je bilo?
- Uzaludno sam išao tamo.
- Mora da je kapela. Našla sam je.
Nedaleko je odavde.
Znam adresu. Dolazim odmah.
Vidimo se napolju.
Zdravo, dušo.
Koja je adresa?
17 Ambrose Street, Bayswater.
Ne znam kako da vam se zahvalim.
Tri. Ne ide ti baš
od ruke ova igra?
Idi u krevet.
Mogu li da završim? Pobedjujem.
Da, završi.
Edna će ti dati mleko i keks.
Mora u krevet.
Ja moram dole.
Ne mora večeras.
Zaspaćeš Hank, zar ne?
- Hoću.
- Požuri.
Možeš li malo biti ljubaznija?
Javi mi kad hoćeš
da otključam vrata.
- Mogu li da udjem?
- Da.
Što već nije sutra.
To nije baš hrišćanska izjava.
Pre nego što zaboravim.
Evo.
Dve karte za koncert
u Albert Hallu.
Tvoja loža je na odličnom mestu.
Ili bolje rečeno strateški odličnom mestu.
- A sada najvažnije.
- Šta?
Snimak dela kojeg će da
izvode.
Muzika ti nije baš jača strana,
kao što je streljštvo.
Pustiću ti baš onaj momenat
kad budeš trebao da pucaš.
Slušaj pažljivo.
Još jednom.
Slušaj trenutak udara.
Vidiš? U tom trenutku,
pucanj se neće čuti.
Čak i slušaoci
neće primetiti.
Niko neće znati.
- Niko to osim jedne osobe.
- Tako je, samo treba biti dovoljno pametan.
- Imali pitanja, muzičke ili neke druge prirode?
- Ne.
Desiće se u ranim večernjim satima.
Moći ćeš samo jednom samo da pucaš.
- Ako promašiš, mnogo ćeš rizikovati.
- Ja nikad ne rizikujem.
Drago mi je da to čujem.
Išli smo čak do Marakeša
da te pokupimo.
Meta je već krenula.
Čekaju te kola.
Pokupi g-djicu Benson
na putu do tamo. Ona će ti biti pratnja.
Uz nju ćeš pristojno izgledati.
Novac će biti kod tebe
kad se budem vratio?
Zar mi ne veruješ?
Kako beše ide ona poslovica?
"Vuk u ovčijoj koži."
Vrlo si se pametno prerušio.
Bolje da kreneš.
Nije pristojno da se zakasni na koncert.
Ako zakasniš moraćeš da čekaš
da se prvi deo koncerta završi.
- Odvedi našeg prijatelja do kola.
- Dobro.
Žao mi je što moraš da se iskradeš, ali
moramo da održimo odgovarjući izgled.
Evo ovde je.
Da.Izgleda da je to to.
- Hajmo.
- Da pozovemo policiju?
Ne, dušo, molim te.
Moramo sami ovo da uradimo.
Razlog mog obraćanja vama
je različitost.
Običan život,
vaš i moj,
je pun
razočarenja i okrutnosti
koja su van naše kontrole.
Ove svari koje su van
naše kontrole...
Ovo je Buchananov broj.
Izadji napolje, pozovi ga, reci mu
da opkole ovo mesto.
- Šta ako me pita -
- Reci mu bilo šta.
Sigurno je Hank ovde negde.
- Neću da te ostavim samog.
- Moraš, dušo.
Hajde sad.
...naša dobrota,
i samim tim
dobrota svega oko nas.
Nekolicina nas
uzima u obzir različitosti
koje nam idu u korist
i time nas čine boljim.
Trebali bi da se zaustavimo
na trenutak,
da zavirimo u naša srca i živote,
i da vidimo šta se tamo nalazi.
Zato je bolje da se vratimo kući,
i shvatimo koliko ima stvari
za koje trebamo da budemo zahvalni.
Sledeće nedelje ćemo nastaviti
sa ovim.
Do tada blagosloveni bili svi.
Kakvo prijatno iznenadjenje, doktore.
Gde mi je sin, Draytone?
Na spratu je, gore.
Baš ste stigli da pomognete
mojoj ženi oko hrane.
Hanku se ne svidja
naša hrana.
Šta želite?
Daću vam novac i ćutaću.
Sve što želim je moj sin.
Šta je sa vašom ženom? Jel izašla
napolje samo da udahne svež vazduh?
Recite mi šta želite.
Sve ću učiniti.
Dobro. Videćete vašeg malog.
Sve u svoje vreme.
Hank! Hank McKenna!
Tata?
Tata! Ovde sam!
Ovde sam!
Moj muž je sada tamo, posmatra ih.
Poslao me je da vas pozovem
da učinite nešto pre nego što odu.
Nije sve tako lako.
Moj muž je tamo
i čeka da dovedem pomoć.
Mogu li da razgovaram sa g. Buchanan?
Rekao mi je da ga pozovem.
Žao mi je.
Ne mogu da stupim u kontakt sa njim.
On se nalazi
u Albert Hallu.
Zovite ga tamo! Pozovite ga molim vas.
Na putu je ka tamo.
Ne znam kako -
G. Woburn, ovo nije pitanje dana,
već minuta.
Pošaljite policiju
odmah!
- Ili ja lično treba da odem u Albert Hall?
- To neće biti potrebno.
Poslaću ljude u kapelu.
Dok vi dodjete tamo,
policijska kola će vas već čekati.
Recite mužu da izadje
i da pusti policiju da preuzme stvar.
Woburn, Posebno Odeljenje. Momenat.
Moram da završim ovaj razgovor,g-djo McKenna.
Verujte mi.
Sve će biti u redu.
Nema nikog tamo.
- Jel ste vi g-dja McKenna?
- Da. Nešto nije u redu.
Mesto je bilo krcato ljudima
pre par minuta a sad nema nikog.
Naredjeno nam je da posmatramo
dok Scotland Yard ne dodje.
Ali moj muž je tamo.
Bilo je oko 30 ili 40 osoba -
- Kada?
- Pre pet minuta.
- Da pogledamo.
- Vrata su zaključana.
Moramo da provalimo unutra.
Žao mi je. Ne možemo.
- Za tako nešto treba nam nalog.
- Pa zar ne možemo da ga nabavimo?
Za to treba vremena.
Razgledaćemo malo.
Matthews, idi na drugu stranu.
- Nema nikog.
- Jeste li sigurni da je ovo mesto bilo puno?
Naravno da sam sigurna.
Bila sam unutra sa suprugom.
On me je poslao da pozovem Scotland Yard.
Isuviše je komplikovano da vam
sada objašnjavam zašto.
Moramo da budemo strpljivi
i da čekamo Scotland Yard.
- Nema nikog.
Walden, ti sačekaj auto
iz Yarda.
- To je sve, Matthews.
- Nije valjda da idete?
Naredjenja.
Da vas odvezemo negde?
- Odvezite me u Albert Hall.
- Albert Hall nam nije usput.
Ostavićemo vas kod najbliže
taksi stanice.
Čekajte ovde.
- Stigli su.
- Čekajte da ispraznim kuhinju.
Svi napolje!
U hodnik. 5 minuta.
Hajde!
Uradite kako vam kažem.
Neće trajati dugo.
Hajde.Svi.
Ovuda.
Uvek se nešto dešava u ovoj ambasadi.
- Tajno uvode ljude.
Bolje da radim u Švajcarskoj ambasadi.
Tamo je barem neutralno.
Mogu li da vidim menadžera?
Žao mi je.
Menadžer je na dužnosti u hodniku.
- Kao i njegov asistent.
- Moram da razgovaram sa njima.
Tamo negde.
Imate preslatkog dečkića.
Njegova sigurnost zavisi
od vas.
Gde je? Gde je on?
Dobro veče.
- Jel ovo mimistar vlade?
- Ne, to je ambasador.
Njegov ministar vlade je onaj
ćelavi čovek.
- Kartu?
- Nemam. Tražim nekog.
Šta se desilo?
Videla sam pištolj.
Uperen je bio u ministra vlade.
Hteo je da ga ubije,
pa sam morala da vrisnem.
- Nije ga znači ubio?
- Vaša žena ga je spasila.
Evo ih.
Dodjite ovamo
da vam se lično zahvali.
Neće dugo trajati.
Idete li sa nama?
Da.
Ovo je ta mlada dama.
Ja sam vaš večni dužnik.
Ovo je njen suprug.
Nadam se da će te mi dozvoliti
da vam sutra pokažem
svoju zahvalnost.
- Nije bilo -
- Ali jeste, draga moja damo. Jeste.
Izvinite nas.
Mislim da g. Buchanan
hoće da popriča sa vama.
Gde nam je sin? Gde je Hank?
Udjite, da popričamo.
znači oboje ste znali sve vreme
i mesto i čas dogadjaja.
Ne budite ludi.
Kakva slučajnost,
da se oboje pojavite ovde.
Trebali bi da pitate vašeg pomoćnika
on nam je rekao da ste ovde.
- Molim?
- Trebala nam je pomoć koju ste nam ponudili.
Ispitali smo
onu ženu.
Ona kaže da je kupila kartu
na kojoj je pisalo broj mesta
koje se nalazilo pored muškarca
koji je pucao.
- I da bilo šta zna, neće nam reći.
- Videću je kasnije.
- Dobro.
- Sada mi sve ispričajte.
Sve.
Još ima nade.
Njegova Ekselencija će vas primiti.
To je to.
Dobro.
Moram dosta toga da vam objasnim.
Nešto se čudno desilo.
Treba mi novac da
platim čoveka koji je pucao.
Zar to ne bi bio pogrešan potez,
pošto je on... mrtav?
Nije onoliko bio precizan
koliko ste mi rekli.
Metak je metu
samo okrznuo.
Užas.
Onda je vaš prijatelj,
pao,
i sleteo na pod Albert Halla.
Ne vidim kako sam ja kriv za to.
Njega su predložili
naši ljudi iz Marakeša.
Baš mi je drago što vam sve ovo
ne pada toliko teško.
Večeras će se ovde održati prijem.
Za nekoliko minuta moram da dočekam
kao počasnog gosta našeg ministra,
a nadao sam se da do toga
neće doći.
- Ovo vas baš zabavlja.
- Ne znam šta da kažem...
Ne.
Ali ja znam. Sve ste pogrešno radili
još od početka.
Poveli ste to dete sa sobom.
zar ne znate da Amerikanci
ne vole kad im se dete kidnapuje?
Kako sam mogao drugačije da se osiguram
da McKenna neće ništa reći?
I na kraju svega, vi se preplašite
i dodjete ovde da se bi ste se skrili,
i to zajedno sa detetom.
zar ne vidite šta ste učinili
diplomatskom statusu ambasade?
Nisam razmišljao.
Samo sam mislio da bi mogli da -
Kako će te da izvučete dete odavde?
Bez problema.
Kolima.
Sa policijom u civilu
koja se nalazi oko zgrade?
Stvarno će te me sahraniti
vi engleski intelektualci.
Smisliću nešto.
Treba mi samo malo vremena.
Vremena!
Hoću da dete napusti ambasadu,
i to na takav način
da ne može nikad više da kaže
gde je bilo noćas.
Ne!
- Pobrinuću se za to.
- Drayton!
Nadam se da će ovog puta sve
ići po planu.
Ako nešto krene naopako -
Napred.
Vaša Ekselencijo, Princeza
samo što nije stigla.
Prepoznao sam ga. Prepoznao je i on mene.
Pokušao je da pobegne.
To je sve.
Pokušao je da likvidira
jednog od svojih.
Voleo bih da to obavljaju kao i obično
u svojoj zemlji.
Da?
Buchanan na telefonu.
Dobro.Hvala.
Draytonovi su u ambasadi.
- Ko?
- Kako znate?
Preko poverljivih izvora,
iznutra.
Ako su Draytoni u ambasadi,
tamo je naš mali.
- Verovatno. Ali mi tu ne možemo ništa da uradimo.
- Kako to mislite?
Svaka ambasada je strani posed
i ima posebna prava.
- Šta to znači?
- Ambasada je strana teritorija.
Što znači da mogu da kradu decu
i da se izvuku?
Možda bi mogli da pošaljemo pismo
ambasadoru.
Ja nisam odgovoran za komplikacije
internacionalnog zakona.
Kad bi imali dokaz
da se dečak stvarno tamo nalazi.
Koji je telefonski broj
ambasade?
- Znate li ga?
- Šta si naumio -
- Da probam nešto.
- Grosvenor 0-1-4-4.
Grosvenor 0-1-4-4, molim.
Onaj u koga su pucali je
ministar vlade, jel tako?
Halo? Halo,hteo bih da razgovaram sa
ministrom vlade.
Da, da. Ne, vidite...
Samo mu recite da bi htela da razgovara sa njim
dama koja mu je spasila život.
- Vrlo je važno.
- Ben, šta da kažem?
Hteo je da nas poseti
da bi ti se zahvalio.
Reci mu da bi večeras htela da dodješ
u ambasadu,
jer sutra napuštaš London.
Halo? Evo.
Halo?
Draga moja damo, kakvo lepo iznenadjenje.
Baš bi mi bilo drago.
I ambasadoru bi bilo drago.
Svi moji prijatelji su i njegovi.
Pristao je.
- Ako te pita, mi smo spremni.
- Ako me pitaju?
Zar si ikada bila na nekoj žurci
a da to nisu tražili od tebe?
Tvoj posao je da im
držiš pažnju.
Dobro veče -
Dr i g-dja McKenna.
Drago mi je što vas vidim.
Ministar vaš čeka.
Ovuda.
- Dobro veče, dobro veče.
- Dobro veče.
Ovo je ta šarmantna dama
koja mi je spasila život.
Spasili ste život čoveku
koji je ne zamenjiv u našoj zemlji.
Vi ste famozna Jo Conway ?
- Da, ja sam Jo Conway.
- Možda bi ste mogli...
Siguran sam da bi moja žena bila presrećna
da peva za vas.
- Jel tako, dušo?
- Pa, već je dugo prošlo...
Molim vas.
Miran završetak
tako uzbudljive večeri.
Polaskana sam.
Stanis?
Postavi stolice.
Požuri.
Dame i gospodo, Jo Conway
je pristala da nam otpeva par pesama.
Dušo, vidi da ministar
sedne na dobro mesto.
Hoćete li do klavira?
Nadam se da je naštimovan.
- Hoćete li sesti?
Ne, hvala. Tamo ću da stanem.
To je mamin glas!
- To moja mama peva!
- Šta?
Jel si siguran, Hank?
Da li si sto posto siguran?
To je ona! Znam!
Odkud ona ovde?
Hank, umeš da zviždiš tu pesmu?
Da.
Onda hajde. Zviždi.
Zviždi što jače možeš.
Sačekajte u drugoj sobi.
Ja ću ga dovesti dole.
Dajte mi 5 minuta.
Ne!
Tata!
Uzmite dečaka. Morate da požurite!
Hajde, sine.
Da ga niste pipnuli.
Mislim da nećete pucati,
sa svim ovim ljudima dole
i sa policijom koja čeka napolju.
Niste u zavidnoj poziciji.
- Pusti malog!
- Upravo sam to i mislio da uradim.
Budite razumni i pomozite mi.
Ne traži od mene pomoć, ti-
Jel tako da nećeš da ti se tata povredi?
Sada ćemo zajedno da sidjemo dole,
kao tri stara druga.
Onda ćemo se prošetati do
najbliže taksi stanice.
Nadam se da neće doći do nikakvih
emocionalnih scena kad budemo sišli.
Uradi onako kako ti je rekao.
Ne, u drugom pravcu.
Idemo?
Sine, polako kreni.
Ni reči.
Žao mi je što smo se toliko zadržali,
ali morali smo da pokupimo Hanka.