Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ova prièa kao i njeni protagonisti
inspirisani su stvarnim dogadjajima
Tajna
Fransoa!
Da li si se lepo oprao?
po romanu Filipa Grimbera
TAJNA
OBRADA I PREVOD
Studio DONATO
LETO 1955.
Hajde, uði u vodu.
Možeš da me posmatraš.
Možeš malo da se kupaš.
Fransoa.
- Da?
- Pol je tu.
Uði, Pol.
Dobar dan, Pol
Kako si danas?
LETO 1985.
Dobro si?
Hoæeš da otvoriš vrata?
Možemo da ih ostavimo
otvorena ako želiš.
Znaèi izašao si juèe sa mamom?
Evo...
Sedi.
O tebi pišem...
Radim ti portret.
Luiz?
Sve je u redu?
Nije baš.
Tvoj otac.
Izveo je psa ali ga
nije vezao.
I zgazili su ga.
Palo mu je teško.
Veæ ga tri sata nema.
Tvoja te majka nije htela
da deranžira.
Ako ne plivaš,
biæe ti hladno.
Idi i igraj se sa
drugima da se zagreješ.
Trideset oba.
Maksime?
Èetrdeset-trideset.
- Doæi æe ja brzo do vas.
- Ne, idemo mi.
Hladno mu je.
Nove lopte.
Iako sam jedinac,
imao sam brata.
U dvorištu mog detinjstva
ni komšije ni roditelji
nisu pominjali tog èuvenog brata,
mnogo lepšeg i jaèeg
od mene.
Taj fantomski brat, sposoban
da savlada svaku prepreku,
bio je iznad svake moje mane.
Držao sam ga u sebi
za moju liènu ipotrebu.
- Šta tu radiš?
- Ništa.
Ne radiš ništa?
Onda doði sa mnom
do obruèa.
Daj ruke.
Uradi ovako.
Sad gledaj.
Duboko udahni,
stegni obruèe,
podigni kolena.
Dodirni drugu stranu.
Opet gore...
i vratiš se nazad.
Hajde, sad ti.
Stegni obruèe, podigni se,
podigni kolena.
Ponovo!
Podigni se, onda podigni noge.
Hajde, diži!
Hajde!
Za danas dosta.
Kretao sam se u senci
mog fantomskog brata,
Lebdeo sam na njegovim stopama.
Kuæi sam se ponašao kao da
obroke delim sa njim.
Da ti sipam još?
Prvo njemu sipaj još.
Kome?
Kome da sipa još?
Pogledaj me.
Pitao sam kome?
- Njemu.
- Ko je on?
Mom bratu.
Slušaj me dobro.
Spusti tanjir.
Samo smo mi za ovim stolom.
Ti, mama i ja.
Ti, mama i ja.
Gde ideš sada?
Do Luize.
Naša roðak Luiza
bila je deo našeg univerzuma.
Uvek je znala moje roditelje,
ja sam je oduvek znao.
Po nekoliko puta nedeljno
poklanjala mi je tretmane.
Pazi da se ne ispeèeš.
Manje sam vremena provodio
u prodavnici nego kod nje.
Zašto takav izraz?
Mrzim injekcije.
Ali voliš toplu èokoladu.
Da li ti je žao što nemaš decu?
Imam tebe.
Zar to nije dovoljno?
Ali pravo svoje,
sa svojim mužem.
Ali ja nemam muža.
Daj mi sad to i lezi.
A zašto ga nemaš?
Nemama za njega mesta.
Odrasti brzo,
ja æu da te saèekam.
- Nisi mnogo lepa.
- Baš lepo!
Ne poèitnji!
Uopšte ne boli.
Ti si moj mali ganef.
Smrdiš na duvan.
Šta ti je to ganef?
Moja mala dušica.
Ti si moja mala dušica.
Ostavi to, molim te
Fransoa.
- Zašto?
- Vrati to, rekla sam.
Puno je buva!
Prestani!
Nemoj!
Mama!
Ideš?
Prestani!
Ne!
Nemoj, rekao sam!
Prestani!
Gde æeš?
Stani!
Puno je buva!
Vrati to.
Sa kim prièaš?
Reci mi.
Ja sam, mama.
Ružno si sanjao.
Sve je u redu.
Ja sam tu.
Fransoa Gramber?
Da, Gramber.
Sa "m" i "t" na kraju.
Stani. Da te vidim.
Lep si tako.
Nemoj dedi da kažeš da smo
te krstili.
A zašto?
Zato jer...
ako prièaš o crkvi i groblju
to njega rastuži.
Bože, ako to tata sazna!
Ako mu niko ne kaže,
neæe ni da sazna.
Prestani da buljiš tako u mene.
To nije u skladu sa verom!
Prvo obrezivanje,
pa onda krštenje!
Mora da si luda!
Prisluškuješ?
Ala si opasan, vidi koji nered.
Baš si postao težak.
Izgleda da sveta vodica
daje rezultate!
Bila si na ceremoniji...
I onda?
Zar nisam rod?
Idem gde mi je volja.
I radim šta hoæu.
Šišao sam se kao mešingeri
za vreme rata.
Stvarno si bili mešingeri.
Nisu bili losi kao Nemci,
ali su stalno nešto tražili,
morali su sve da imaju.
I Brilkrim!
Još malo ovde, malo onde,
nikad dosta Brilkrima.
I, druže, još si voða èopora?
Da!
Znaèi, najbolji si u svemu?
Osim na fiskulturi.
Osim toga, najbolji u svemu.
Do kada?
Dok ne ojaèa.
Tako kaže doktor, ne ja.
Od fiskulture nema koristi.
Šalim se.
Ne može u svemu
da bude najbolji!
Za mene nema pite od jabuke?
Zar te nisam poslužila?
Ne u mojoj kuæi.
"Dobro pretražite šumu.
U njoj je sakrivena tajna.
Dugo zaèaran,
vitez Gramber... "
- "Gramber", kao i mi!
- Ne pomeraj se.
Èuješ?
"Vitez Gramber"
- Baš lepo.
- To je iz Srednjeg Veka.
O èemu on to prièa?
Sagni glavu i
više se ne pomeraj.
Donesi slagalicu.
Posle! Ako se opet pomeri,
odseæi æu mu uvo.
Nije se vratio?
Doði da vidiš.
Otac ti je došao, ostavio
psa i otišao.
Pre tri sata.
Nije hteo da mu stavi povodac.
Govorio je da je ova rasa stvorena
da trèi a ne da se vezuje.
Znaš šta?
Merili su me u školi.
Porastao sam pet santimetara.
Baš lepo.
Biæeš viši od oca,
ponosiæe se tobom.
Da, biæe zadovoljan.
Sutra æu da odnesem
cveæe na Olgin grob.
Kako je umrla tvoja
sestra Olga?
Tokom rata, u putu.
Daj mi ruku.
Bila je bolesna?
Nije. Drugu ruku.
Od èega je umrla
ako nije bila bolesna?
Ubili su je nacisti.
Znam to.
Zašto pitaš kad znaš?
Šta radite?
Ništa. Prièamo.
Napeta si.
Još tada, kao deèak,
sanjao sam idealnu porodicu.
Na retke slike dali su
da bacim samo kratak pogled,
poneka istrgnuta reè,
nedovršena informacija,
Zamišljao sam idealan odnos mojih
roditelja, kao u nekom romanu.
Zamišljao da oboje
obožavaju sport
u vreme kada su hiljade Nemaca
delile tu istu strast.
Baveæi se sportom moj se otac
nadao da æe moæi da izbriše svoje poreklo.
Mama je radila modele za dizajnere,
i prodavala crteže modnim èasopisima.
Èudno ali moji roditelji nikad
nisu prièali o godinama okupacije.
To su od mene uvek krili
kao neku strašnu tajnu.
Tako da sam jedino
mogao da zamišljam to vreme.
Onako kako sam izmislio brata
zamislio sam i svoju neverovatnu prièu.
Godina 1942...
Zbog rekvizicija moji
su roditelji otišli iz zemlje.
Zamišljao sam da im
je sklonište bilo na San Gotjeu
u lepim trenucima.
Tamo sam voleo da sam se rodio,
tamo da sam bio zaèet u jednoj
od njihovih šetnji.
Leto 1944...
za moje su roditelje
smrt, patnja, teror
postojali samo na radiju.
Tanja je pritiskala Maksima
da imaju dete.
Na kraju evo rezultata
njihove veze - mene,
sasvim drugaèijeg
od onog što su želeli.
Rva kila i dvesta, nije baš mnogo.
Sitna beba.
Prvi oèev pogleda ka meni
ostavio mi9 je trag
I uvek bih taj
pogled mogao da uhvatim.
Kasnije je govorio kako
sam se ja izmakao.
Proleæe 1962.
Smetam?
Ideš u Bertelo?
I ja.
U treæem?
Dobar si.
Ja ponavljam èetvrti.
Ja sam Rebeka Finkiel.
Frasoa Gramber.
Vidiš onu šarmatnu ženu tamo?
Trebalo bi da vidiš kako pliva!
Stvarno je sjajna.
To mi je majka.
Moram da idem.
Ko je bila ova lepa devojèica?
Ne znam.
Iz škole je.
- Slatka je.
- Kako se zove?
Rebeka Finkiel.
Onda, èujem da imaš
neku Rebeku?
Samo se poznajemo.
Samo se poznajete?
- Da li je Jevrejka?
- Nisam pitao.
Nisi nešto zainteresovan.
- Polako, boli!
- Ne gnjavi.
Kad je vidiš pitaj je
da li je Jevrejka.
Stalno prièaš o Jevrejima.
Neæu da budem Jevrejin!
Da li razumeš?
Prehladiæe se!
Znamo mi kako da te nateramo da
progovoriš, Jevrejska svinjo!
Šta si rekao?
Sedi na svoje mesto!
Prekini s tim!
Smiri se.
Vratite se na mesta.
- Izudarao si ga?
- To je bio Žan Pol.
Hteo je da mi ukrade olovku.
Idi da ti Luiza za svaki
sluèaj pogleda oko.
Zbog olovke?
I ti si ga baš izudarao?
Èini mi se da sam hteo da ga ubijem.
Da ga ubiješ?
Nisi se upitao zašto?
Hteo sam da mu unakazim lice.
Zašto?
Zaštosi to hteo?
Znam zašto plaèeš.
Simon!
Te sam godine napunio petnaest.
Luiz mi je najzad isprièala
ono što sam oduvek znao.
Luiz, koja nije imala
ni muža ni dece,
toliko me je volela pa moji
roditelji nisu u nju imali poverenje.
Pošto mi je otkrila deliæ tajne
morala je da ode i dalje.
Simon, šta tu radiš?
Zar danas neæeš da jedeš?
Trebalo bi.
Mama je napravila rutabaga!
Kažeš da je rutabaga,
ali uvek posle.
Vidi, tata!
To je moj sin, ja odluèuje.
To neæe da nosi!
To nije uniforma.
Šta to prièaš?
Ti radi šta hoæeš...
Ne radim ja šta hoæu,
to je obavezno!
Možda za tebe, za mene nije.
A ni za Simona.
Ulazi u kuæu!
Odmah!
Hajde, Simon.
Jedna pa druga ruka.
I diši, ne zaboravljaj.
Podigni kolena.
Kolena.
i gledaj gore.
Gledaj gore, Simon!
- Gledam gore!
- Zašto onda staješ?
To je van pameti!
Pogledaj!
Upravo je jeo.
Hana,
ovde se ne puši.
Ovde se ne puši!
Siði, mali majmune!
To što mi je otkrila probudilo
je u meni veliku ljubomoru.
I veæ sam se oseæao kao krivac.
Za mrtve za koje sam znao
sad sam prvi pu èuo imena,
Hana, Simon.
A gde su oni sada?
Nisam više sebe mogao da zamišljam
kao prvog, kao jedinog.
A onda mi je Luiz isprièalo i
za druge, o Roberu i Tanji...
Krenuo sam ka nepoznatim licima,
kroz tiho šaputanje.
Svi su za njega znali,
svi su voleli Simona,
ali mieni to niko nije rekao.
Nije ga bilo na spisku mrtvih,
kao ni onom živih.
Nije bilo urezano na nekoj ploèi.
Niko ga izgovarao nije.
Prekini da blebeæeš.
Zašto ne odeš po æerku?
Izvinite.
A, vi ste Rober,
mladin brat.
Poljubac?
Vi ste Tanja, Roberova žena.
- A mama i tata?
- Otišli su po mladu.
Došli ste vozom iz Liona?
U stvari, morali smo vozom.
Samo muzikanti idu vozom.
Ne bi propustili ovo ni
da je tu Leon Blum, je li drugarice?
- Sta ti je Blum uradio?
- Bolje je da ništa i ne uradi.
Ne smetaju ti ovakva slavlja?
Evo mlade!
Tvoj brat je došao!
Moja devojèica!
Divno izgledaš!
Izgledas kao neki cvet...
kome se piški!
Lepa si!
Rober, moj stariji brat.
Najzad evo fenomena!
Mnogo sam slušao o vama.
Tanja, njegova supruga.
Hajde, poljubite se.
Sada ste familija.
Tanja se bavi sportom.
Možda je veæi sportista
od tebe.
Kojim sportom?
Malo plivam.
Malo!
Ona je šampionka!
Oženio sam se pravom sirenom.
Èim završi s poslom
pravo u bazen.
U kuæi držim akvarijum.
Prodaja posteljina u Lijonu
ide dobro, ali...
Pre nego što sam je upoznao moja je
žena crtala modele za Muline u Parizu.
Samo sam radila modele.
To nije loše.
Na ovaj dan, èetvrtak, 6. maj 1936.
proglašavam
Maksima Natana Grinbera
i Hanu Goldu Stirn
sjedinjenim u braènoj vezi.
Moja se sestra udala
za finog èoveka!
Izuzetno je zgodan.
Žena ti je baš slatka.
Prava Jevrejka!
Veoma je lepa, samo to.
Podariæe mi puno dece.
Laku noæ svima.
Stavite ovako prstenje, i odjednom...
Samo pucnete prstima
i oni se razdvoje.
Prodajemo presvlake za krevete
Posle možemo da odemo
i izaberemo,
Sedamnaesti vek, Namesništvo,
Belepok...
Veliki izbor.
Mislim da sam malo...
Izgleda da jesi. Idemo.
Hvala na svemu.
Vidimo se uskoro.
Budite pažljivi.
Idemo!
Stani! Ima još gostiju!
Baš me briga.
Tri kila i osamsto.
Velika beba.
Na oca.
Nema dovoljno svetla.
Dragi mali Simon...
Lep si na mamu.
Usta na mamu,
ali je brada tvoja.
Gluposti!
Moj sin ima pravu bradu,
ne izbaèenu.
Daj mi ga.
Moj sin! Ima bradu Grimberga.
Kao Ester, kao tata.
Pogledaj malo.
Pogledaj, Simone, to je Pariz,
glavni grad Francuske.
Šta?
To tamo je Sitroen.
Ona neobièna stvarèica?
To je bicikl.
- Evo ih!
- O, moj brat!
Kako je?
A ti?
Gde je beba?
Moje èudo od bebe?
Poklon za Simona od Tanje.
Baš lepo.
Dobar dan, gospodine Grenber.
Prekini da buljiš u moju ženu!
Baš se slažu.
Kladim se da su dobri
i u ljubavi.
Sigurna sam u to.
Sigurna si?
Ali nisu kao mi.
To je i nemoguæe.
Tata, idem kod Luiz.
Slušaj me!
Tražim neku muziku.
Doði da popiješ èokoladu.
Pazi da se ne ispeèeš.
Hitler je 12. septembra izjavio
da Nemaèka ima pravo
na svoje zahteve.
Deset godina pre mene Simon
je ovde provodio detinjstvo,
ali za razliku od mene,
u oèima je svog oca
nailazio na divljenje.
Retko je da dete bude
tako sportski graðeno. Možda...
æe jednog dana da bude i
olimpijski šampion.
A zašto da ne?
Jevrejin olimpijski šampion.
Da pokaže Hitleru!
Sledece nedelje se daje
Tarzan.
Prestani da se toliko brineš.
Ne puši mi se.
Zašto si tako namrgoðen?
Bio si kraj mene.
Gledao si vesti.
Poceæe sve ispoèetka,
kao i do sada.
Ovo je Francuska, zemlja slobode.
- A šta æemo sa aferom Drajfus?
- Prava nesreæa.
Pogledaj svoje lice!
Šta je sa mojim licem?
To je "oj, oj, oj" lice!
Baš je smešan deda, jelda?
Šta sam zgrešio da mi sin
bude anti semita?
Ne budi tako spokojan.
Mnogi Francuzi ne vole Jevreje.
Ne zabijaj glavu u pesak.
Jesi èula, Hana?
Udala si se za anti-semitskog noja!
Ali ti me svejedno voliš?
OPŠTA MOBILIZACIJA
BORBE NA NEMAÈKO-POLJSKOJ GRANICI
Lepi mali mantil.
Tatina slika!
Baš je lep.
Vidi kako je lep?
Evo i pisma.
"Draga Nana,
nema puno akcija.
Svakog dana izvodimo manevre...
"Draga moja ženo, pišem
iz Breslau kampa u Silesiji,
gde sam zarobljenik
tri nedelje.
Nemoj da brineš, kako god da bude.
Uslovi su teški,
ali znaj da æu da izdržim.
Ako nisi u stanju da vodiš radnju,
piši slobodno Hani,
ili ostavi Lion i odi
da se pridružiš familiji u Parizu.
To bi me umirilo. "
... Tu je oseæanje drugarstva.
"Simon je svakim danom sve veæi.
Teško mi je što to propuštam.
Kad se budem vratio svaki
æemo dan da idemo na bazen. "
Osa!
Ne diraj moj tanjir!
Ono sto je u njemu...
Jaje bez majoneza.
To je demoralisanje.
- Osa!
- Ti si lud!
Hana, ti si maðionièar,
možes li da stvoriš
jednu lepu šniclu?
A, ne, to je za mene baš teško.
Kakav specijalitet imamo danas?
Pržena belicam, kao za sve.
To je riba.
Ja to ne volim.
Da li sa ovim bonovima možemo
da dobijemo neko meso?
Ne, samo prženu ribu...
Nema bonova, samo štapova za pecanje.
Onda, pržena riba?
Pržena riba.
Riba je dobra za pamæenje.
Gde ideš?
Lep si kao uvek!
Ti si mnogo lepa.
Mirišeš na jabuku.
Kako je bilo na putu?
Sigurno si umorna.
Nisam, dobro sam.
- Kako si?
- Dobro.
Ima li vesti od Robera?
A radnja?
Ostavi je da se sredi!
Polse æe sve da nam isprièa.
Tanja, odmori se
dušo, a onda jedi.
Onda, ima li nekih novosti?
Da, pismo od pre dva dana.
- Možeš da proèitaš.
- Ne, to je tvoje pismo.
I kako je?
Ne žali se.
Kaže da mu je život tamo
podnošljiv. Kaže da æemo...
kad se bude vratio,
da imamo dete.
Mislim da æu radnju
da zatvorim.
Nisam u stanju sama da je vodim.
I neæu da ostanem u Lionu.
Tamo nemam nikoga.
Hoæu da ovde budem sa vama.
Moja prijateljica Antoanet,
koja radi u Mulineu...
kaže da æe oni
da me ponovo prime.
Primaju Jevreje?
Nisam im rekla da sam Jevrejka.
Dobro je uradila.
Njeno je da prodaje haljine,
ne da bude Jevrejka.
Idemo na kupanje?
Idemo, da.
Idete svi?
Tanja nije još jela.
Pravi joj društvo.
Posle nam se pridružite.
Hajde, požurite!
Sa mnom to ne ide.
Možda sa drugim ženama.
Zato nemoj da se trudiš.
Dobro, Simon!
Tako treba!
"Maršal, evo nas
Stojimo pred spasiteljem Francuske"
Tako, ne mrdajte.
Eto!
Da pomognem?
Poklon za mene?
Nema za tebe, danas
je za tvoju mamu.
- Hoæe sutra da bude za mene?
- Da, sutra.
Vidiš moju zvezdu?
Nosim zvezdu iznad srca.
I ja. Luiz je napravila,
ali se tati ne sviða.
Èekajte me vas dvojica.
Kakvo lepo cveæe!
Dobar dan, Žozef.
Kako si, sreæo?
Nije za mene.
Ne, to je za tvoju mamu za roðendan.
Idemo da joj odnesemo.
Kako da vam objasnim?
Mi smo Francuzi veæ godinama!
Mi smo za njih Jevreji!
To važi za Poljake, Maðare,
Èehe... za nas ne.
Ne izgledamo tako.
Kako to?
Ja zamenjujem domaæine,
oni su zauzeti raspravama.
Evo opet!
Hoæu da vidim
kako se svaðaju.
To može da pokrene glasine.
Stavim to kad hoæu.
Kad doðem na posao skinem.
Pametno.
Nemoj da upropastiš to odelo!
Prestani sa tim.
Samo vi nastavite,
mi smo u prolazu.
Diži se, nisi umro!
Donela sam Hani poklon.
U kuhinji je.
Lepo miriše.
Pogledajte!
Pomozi da stavim sveæice.
Sreæan ti roðendan.
Ništa posebno, sitnica.
Ponosimo se što nosimo ovu zvezdu!
Nije baš dobro za vas.
- Šta to kažeš?
- Da, da, nisi me èula.
Uzmi pravi kristal, ne to.
Maksim, gde su
kristalne èaše?
Zakon je zakon,
ako ga ne poštuješ dovešæeš
familiju u opasnost.
Baš me briga!
To je zakon za slabiæe,
za krdo.
O èemu on to prièa?
Misli na ovce.
To je zakon za Jevreje,
kao što su Simon, Hana i ti.
Da li neko može da mi objasni zašto
treba da se ponosimo što smo Jevreji?
Izi, Sara, izvolite i dobrodošli.
Zar moj Simon nije sladak?
Najlepše dete.
Kolaè ne izgleda loše,
skoro je gotov.
Koje si brašno koristila?
Kukuruzno, naravno.
Mozete li da mi dodate
èiniju za salatu?
To je samo èinija,
ne neko iz familije.
Nije namerno.
Tata!
Mama plaèe!
Šta je bilo, Nana?
Nije htela.
Samo polomljeno posuðe.
Povredila si se?
Zašto plaèeš?
Šta je bilo, dušo?
Zašto plaèeš,
moja mala Hana?
Da li si mu rekla?
Sigurna sam da jesi.
Jeste. Išla je sa mnom
po svoju zvezdu.
Istina?
Šta ti hoæeš, Maksim? Da joj
zabraniš da bude Jevrejka?
- Kad bi mogao...
- Ester, æuti!
Samo prièate u mojoj kuæi!
Hajde onda da zabranimo Jevreje.
Dosta!
Odlazimo, neæete nas videti.
Hajde, Izidor, idemo.
Odgovaraæeš za
ovo u Svetu Istine, Maksim.
Na taj naèin nijedan grešnik
neæe da bude osloboðen.
"Kada je otišlo èetrdeset
razbojnika,
Ali Baba je stao pred peæinu s blagom
i izgovorio èarobne reèi:
Sezame, otvori se!
I velika se vrata otvoriše,
i Ali Baba uðe u peæinu.
A onda reèe:
"A sada, laku noæ. "
Otišli su zato što
si ispustila èiniju.
Nisi ništa rekla za poklon.
Nisi ga èak ni otvorila.
Kako si to uspeo?
Da lepo mirišeš.
Prestani da me pratiš.
Prekinite. Udaljite se.
Krenite!
Dole!
Išli ***š brzo!
- Daleko je.
- Da. Isli smo dvadeset na sat.
- Da li je to mnogo?
- Nije baš malo.
To je zato što si jak.
Dobara dan, Marijan. Zdravo.
Gužva danas?
Gospodine Maksim...
JEVREJIMA ULAZ
NIJE DOZVOLJEN
To je jedno selo u Krosu,
malo mesto.
Sen Gotje. To su
nam prijatelji.
Pomeri malo glavu.
Da opet idem preko granice,
u mojim godinama... Ne znam.
Pogledaj mi lice,
sav sam u borama.
A moja sirota Hana...
neæe samoj da joj bude lako
u radnji i sa deèakom.
Šta je sad?
Hoæeš nešto da mi kažeš?
Da li si nekad oseæao krivicu?
Zašto?
Da li si nekad uèinio nešto,
poželeo nešto...
Celog sam života bio berberin.
Bolje je da ih brzo odvedeš odavde.
I ženu i dete.
Losion?
Naravno.
Žene u ratu pate najviše.
One su vojnici iz senke.
A ne dobiju nikada
boraèku penziju.
Sve je bilo odluèeno brzo.
Da se obezbede papiri i ostalo
nije bilo teško koliko su mislili.
Rekao je na stanici?
Žorž i Maksim prvi
su prešli granicu.
Ester, Hana, Luiz i Simon
trebalo je uskoro da im se pridruže.
Tanja se vratila u Lion da
proda radnju svojih roditelja.
Kada to bude završila,
pridružiæe im se i ona.
Vodim vas preko.
Tamo je granica.
- Sigurno?
- Uvek je tu bila.
Jesi gladan?
Prekini da prièaš.
Kad sam gladam ja
to ponavljam.
Maksim, je l' tako?
Uðite.
Matild!
Evo naših gostiju.
Ovo je Matild.
Sigurno ste mnogo gladni.
Sa krizom u Parizu
navili smo na to.
Evo pisma.
Mama! Pismo!
Pismo?
Mala moja Nana,
sve ide dobro.
Mesto je divno.
Kapetan Bero je fin èovek.
Ovde su vaše sobe.
Vaš deèak æe moæi ovde.
Vi, Žorž, idete na drugi sprat.
Raskomotite se.
Spavaæa nam je soba divna.
Ima lep pogled na reku.
Kapetan mi je mnogo pomogao.
Našao sam posao.
Maksim, doði da vidiš!
Žorž je otkrio seoske poslove.
Zovem ga "Kralj kolica. "
San Gotje je pravi raj.
U mom sledeæem pismu idu upustva
kako da nam se pridružite.
Jedva to èekam.
Reci mom malom Simonu da ga èekam
da napravimo kuæicu na drvetu.
Imaš li neke vesti o
tvom bratu i Tanji?
Dragi Maksime, stvari
u radnji postaju komolikovane.
Mušterija je sve manje.
Isto važi i za tvoje roditelje.
Isto i za Luiz.
Prestale su da navraæaju i
one najstarije mušterije.
Ne bih ni da znam zašto.
Mogu li da spavam sa tobom?
Zašto veæ ne spavaš?
Zato što hoæu da spavam s tobom.
Na tatinom jastuku i da
ti budeš maðionièar.
Simon sve više lièi na tebe.
Kad ga pogledam
ja vidim tebe.
Kako skuplja obrve,
kako spava stegnutih šaka.
Maksime, èoveèe moj,
strašno mi nedostaješ.
Ti si moj život.
Za nekoliko dana
opet æemo zajedno da budemo.
Pitaš da li imam novosti
o bratu. Nemam.
Volela bih da se Rober vrati
da Tanja bude sa svojim mužem.
Uplašio si me!
Hoæu Maksima!
Deniz Lamber, Žermen Lamber,
Mari-Luiz Mersije.
Zar to nisu baš lepa
francuska imena?
A ti si Šarl Mersije.
Sviða ti se?
Više mi se sviða Simon Gramer.
Naravno, Gramber æeš uvekj da budeš.
"Šarl" je samo da bi otišao kod tate.
Idem vozom!
Maksim je imao pravo, nije
trebalo da se prijavljujemo.
A ovo,
da bacimo?
Za svaki sluèaj.
I ja.
A i ovo, gotovo je s tim.
To je to, Nana,
sve je spremno.
Reka æe da ti pomogne da zaboraviš
na brige i muku
Uzmi.
Juèe nam si pridružila i Tanja.
Sa tobom, Simonom i Ester,
familija æe da bude na okupu.
Svi su tamo.
Kad sam rekla da nemam
vesti od muža, smejali su mi se.
Ispuniæe mi želju posle
osam meseci zarobljeništva.
Kada sam 1917. biu zarobljenik u Ruru,
moja je devojka bila ovde.
Svakog ke èetvrtka dobijala
moje pismo.
Tada su se ponašali
pristojno sa zarobljenicima.
Jeste li gledali "Veliku Iluziju"?
Ester jeste.
Ona sve gleda.
Prièala mi je. Igrali su
Žan Gaben, Frezne i Dalio.
I Fon Štojham... Fantastièno!
Kažu da nije levo.
Nisam iznenaðen.
Vidimo se sutra.
Koje džempere da mu spakujem?
Ponašaj se lepo.
Zar ne èuješ?
Koje džempere da ponesem?
Od žakara?
Sve je spremno?
Da li smo sve ponele?
Idemo, devojke!
Simon i ja ostajemo.
Ne idem.
Moram da saèekam mamu i tatu.
Ne mogu da doðu zbog zabrane.
Ako Rober doðe kuæi ranjen,
moraæu ja da ga leèim.
Bolje je da ostanemo.
Ne, hoæu na voz i da sa tatom
napravim kuæicu na drvetu.
I nemoj da pušiš!
Gledaj u mene.
Kako misliš da vidim?
- Gledaj u mene!
- Gledam u tebe!
Tako, ne pomeraj se.
Šta mi je upalo u oko?
Ništa.
Samo prašina.
Nema nikog?
Onda æu da sednem.
Vi ste iz Pariza?
Ulazite brzo.
Granica je bila ne jedan kilometar.
Trebalo je da se saèeka da padne mrak.
Da se ponašaju kao stranci.
Iz dana u dan, iz jedne
epizode u drgu, Luiz mi je isprièala sve.
Sve što je njoj reèeno,
sve kroz šta su prošli.
Sve, osim najglavnije stvari...
Evo, uzmi malo sira. Jedi!
Nešto za tvog psa da popije?
On ne pije.
A za tvoju mamu i dalje ništa?
Polako.
Zašto šiješ brzo?
Moram da piškim.
Mogu ja i sam.
Nisam više mali.
Zdravo Antuan.
Lisijen, kako je?
Dobro.
Moje dame,
vaša dokumenta, molim.
Madam, vaša dokumeta, molim.
JEVREJKA
To je moj sin.
Ester!
Luiz je izabrala prièu da je Hana
bila neoprezna i da je buncala.
Nije htela da se izvuèe zakljuèak
da je to uèinila namerno.
Ipak, tri jednostvne
izgovorene reèi
odvele su i nju i Siomona.
Rekao mi je da uzmem ovo.
- Da bacim?
- Naravno da ne.
Vratiæe se on.
Sigurno su u nekom logoru.
Ima jedan u Pitivijeu.
I u Bon-la. Rolandu. Možda èe
tamo da naðu nekog poznatog.
Ti logori su samo obièna fraza.
Pa prema tome...
Prièa se da u Nemaèkoj
postoje neki specijalni logori,
za Jevreje i nepodobne.
Ne verujem da se tamo ponašaju
lepo sa ženama i decom.
Vidiš šta je Brazijak
napisao o Jevrejima?
"Poèistite ih sve.
Ne zaboravite ni decu. "
Ja ne ništa ne umišljam.
Njihovi pogledi kao da se dodiruju!
Ma, hajde!
Nisu uradili ništa pogrešno.
Možda, ali uvek se èini kao
da jesu ili kao da æe da urade.
Ester, molim te!
Ti si pisala Tanji u Lion.
Tako je, gospoðo,
ti si joj dala adresu.
Malo putera, deco.
Prava stvar.
Luiz, možeš da uzmeš ovo?
Da li da raèiunam meso i vino?
Jaja i povræe su besplatni, zar ne?
Zahvaljujuæi Žoržu.
On kolica ne gura, spava u njima.
Nije taèno. Mrzim raèunanje.
Da je Hana ovde...
E, prekini, molim te!
Prekini sa "da je sirota Hana ovde"!
Da li si sigurna da bi volela da se vrati?
Šta je? Zar tebi
nije muka od svega ovog?
Videla sam ja i gore.
- Jasno, to kažeš jer i ti...
- Hajde, reci.
Da je ona privlaèna?
Jeste. Privlaèna je
i prelepa.
Znaèi, opravdavaš ih.
- Ne, samo ih ne osuðujem.
- Sjajno!
Kako plemenito od tebe!
Ali ja sam na nižem nivou od tebe.
Pomisliš li ponekad na Hanu?
Sve vreme.
Ali nju ne osuðujem.
Trudim se da to ne radim.
Daj mi cigaretu.
Razmišljala sam šta
da spremimo za jelo,
ribu ili piletinu.
a onda sam rekla - ne ribu.
Simon ne voli ribu.
Baš sam glupaèa što
sam je pozvala.
Kad ih pogledam...
Nisam pobožna, ali pamtim
rabinove reèi na Mskimovom venèanju,
"Bez Tore brak
ne znaèi ništa. "
Povreðena sam, shvataš, Luiz?
Naravno, shvatam.
Ali se ne slažeš.
Gde æe to da nas odvede?
Da se oseæamo povreðenim, eto!
Znaèi povreðene smo. Za celi život.
To æe da nas izjeda i
da otruje sve oko nas.
A onda šta da radimo?
Ne znam ni šta da mislim.
Misli na Hanu i na Simona.
I nadajmo se.
I nastavimo da spremamo veèeru.
Nikada oca nisam video
tako uznemirenog.
Mama ti je rekla za psa?
Jeste.
Sredio sam to.
Otišao sam do radnje.
Pržalio je Hanu i Simona.
Ali odlazak njegovog psa
ga je slomio.
Kako je Tanja?
Brine za tebe.
Nedelju dana po
povratku u Pariz
Tanja je saznala da je
Rober umro od tifusa.
Jedva da joj je i bilo žao.
Bio je tako daleko.
Maksim sada zna da su Simon, Hana
i njeni roditelji deportovani.
Ne zamišlja ih više kao
prognanike i zarobljenike.
Nema vesti o njima.
Hoæeš da otkažemo?
Ne znam.
Više ne znam.
Više ne znaš?
Ali znam ja.
Otkazaæemo.
Èak i ako se ne vrate, gotovo je.
Zauvek.
Dva kila i dvesta.
Nije puno.
Sitna beba.
Baš lepo, Ester.
Mnogo ti hvala.
Pomeri se,
da vidim bebu.
Treba brzo da poraste,
Dobijam lepu robu.
Za promenu!
- Mogu da ga držim?
- Doktor kaže da je još slabašan.
Nisam zarazna!
Kako si?
Drago mi je da si došla.
Takav je život, Maksime.
Takav je i Tanjin.
A sada æe da bude i njegov.
Trebalo im je vremena
da stvore svoj život,
najzad su se venèaliali i poèeli
da rade zajedno.
Nikada više o ratu i nestalima
nisu prièali.
Promenili su naše prezime.
Sada kad sam mogao da ih pozovem,
duhovi su popustili stisak.
Vremenom su mi postali
saveznici u mojim pokušajima
da svoje pacijente izvuèem iz mraka.
Grinberg, Hana Golda, roðena Štirn,
i Simon Grinberg, zar ne?
Nedelju dana, od 10. do 17. avgusta
bili su u logoru Pitivije.
Zatim su 18. poslati u Poljsku,
u Aušvic.
Ugušeni u gasnoj
komori 19. avgusta.
Šta je vama taj mali Simon Grinber?
Ja sam mu brat.
I mislio sam...
Spremate knjigu o deportovanoj deci.
Doneo sam njegovu fotografiju.
Nije odmah uginuo.
Sigurno je patio.
Za sve sam ja kriv.
Rekao sam mu da jeste, on je
kriv za smrt svog psa,
i samo za to.
Rekao sam mu i šta je
narednik Klarsfel našao,
broj konvoja, datum
odvoðenja u Aušvic,
njihovu smrt sledæeg jutra.
Nisu ni uspoznali
svakodnevnu logorsku torturu.
Iskljuèivi krivac za njihovu
smrt bio je bes nacista.
Nadao sam se da æu da ih
oslobodim njihove tajne.
Nekoliko godina kasnije moja
majka nije više mogla da hoda i govori
nakon moždanog udara.
Moj se otac u poèetku
sa tim pomirio,
ali bilo mu je previše da posmatra
svoju paralizovanu šampionku,
i odluèio zajedno sa njom
da stavi taèku.
Epilog
Jednog popodneva u junu,
odveo sam æerku Roz
da vidi napuštenu kapelu blizu naše kuæe.
Jedan stariji èovek iz sela
rekao mi je ime vlasnika tog terena,
Žoze de Šambren,
æerka predsednika Lavala.
Ovo je baš èudno. Šta je to?
Neko malo groblje, rekao bih.
"Bari, " "Pompej"...
to nije groblje za ljude.
Pre je za pse.
A i za maèke?
Možda.
"Brut, 1908. "
Ovi psi su baš stari!
"Dragi Grigri
1934. - 1948"
Grigri, baš glupo ime.
"Vasko, 1979-1985. "
"Jedina njegova grešeka
je bila što je uginuo. "
Sigurno su voleli svoje pse!
Roz! Fransoa!
Dolazimo, mama!
Ideš li?
Ispred tog groblja, koje je
èuvala æerka predsednika Lavala,
onog što je u smrt poslao
Simon, Hanu i ostale,
došao sam na ideju da isprièam našu prièu
i da je tako izvuèem iz tišine.
Brut...
Pompej...
Madu...
Soko...
Vasko...
Sara...
Natan...
Rebeka...
Ervin...
Miša...
Ariel...
Judit...
Elija...
OBRADA I PREVOD
Studio DONATO