Tip:
Highlight text to annotate it
X
Nije dobra noć da se izgubite.
Imate li kartu?
Da li pričate engleski?
U redu, platićete mi kasnije, moramo
da idemo, oluja će se samo pogoršati.
U redu Valter, idemo odavde.
Hej. Srećan Božić.
Kalašnjikov votka iz Moskve,
isti oni koji prave oružje.
Učini mi uslugu, evo uzmi je.
Ko sada pobeđuje?
Radije bi bili negde gde je toplo?
- Koliko dugujem za kartu?
- Već ste platili za nju
pre 2 sata.
Niste rekli gde idete pa ste platili punu cenu.
Da, popio sam malo previše.
Vreme je da platite kartu, nema
ovde besplatnog spavanja.
Bože!
Nema ga.
Mrtav je?
Da, verovatno srčani napad,
možda od trčanja i hladnoće.
Progutao je gomilu pilula.
Sipao ih je kao kikiriki i popio votku kao vodu
- Uzeo je te pilule i kad je ušao u voz.
- Možda je Cijanid?
Sekonal. Cijanid bi ga odmah ubio.
Ako uzmeš previše sekonala zaustaviće ti protok krvi i
odseći dovod kiseonika u mozak.
Kao da ćeš zaspati i više se nećeš probuditi.
Alkohol ubrzava proces.
Čekaj, otkud sam ja to znao?
Ne bih mu ponudio da sam znao.
- Ne pipajte ništa.
- Gde ćeš?
Dojaviću sledećoj stanici preko radija.
Srećan Božić!
- On je još živ.
- To je bio refleks.
Kako da ne, skočio je kao
da ga je munja udarila.
Mrtav je.
Zar nije baksuz kada te mrtav čovek pogleda u oči?
Pročitao sam to negde...
- Šta je ovo?
- Vrati to, nije tvoje.
- Čuješ što sam rekao?
- Da.
Les sedi sa nama a ti se vrati čitanju?
Šta to radiš?
Kondukter ti je rekao da to ostaviš.
Šta je? Što vidiš?
Hari? Ovde Majls, dolazimo do Maple Creek...
Čekaj, vrati se u zadnji vagon.
Bolje da se vratiš na sedište pre
nego što ti nabijem nogu u dupe.
Veruj mi!
Pogledaj.
Gđice?
- Mislim da sam vam rekao...
- Hoćeš li da pogledaš unutra.
Stvarno? Da.
Vidiš kako odbija svetlost?
Nijedna imitacija ne može da to uradi.
Ja sam naučen da razlikujem originale i kopije.
- I to jeste stvarno.
- Koliko vredi?
- Oko 5.
- Hiljada?
Miliona.
Sve zavisi.
Već sam probao, zaključana je.
Imaš li čekić ili nešto? Možda će uspeti.
- Čekaj, što to radiš?
- Imam mrtvog čoveka da prijavim.
Možda bi trebalo da razmislimo o ovome,
ne kažem da ga ukradem.
Možda da zadržimo pola, a
pola damo u humanitarne svrhe.
Zar ti ne znači ništa što imamo dosta novca u rukama?
Možda pripada nekom drugom,
što će se desiti ako neko dođe po to?
- Do tada ćemo otići.
- Vi hoćete, ali ja neću.
Onda daj otkaz, idi u penziju.
Možda bi tvoja žena htela da živi u toplijem kraju?
Mogu sam da brinem o svojoj ženi.
Što ako niko ne zna da je mrtav?
Što ste rekli gospođice?
Ako se telo ne prijavi niko neće znati da je mrtav.
Nije kupio kartu, zato ste se i vratili.
Niko neće znati da je bio na ovom vozu.
Ali jeste, na mom vozu.
Što treba da radim, da ga pustim da trune?
Samo malo.
Koliko još vremena imamo do Maple Creeka?
- Još 29 minuta i 16 sekundi.
- Znaš i u sekundama?
- Znam sve o ovom vozu osim njegovu omiljenu boju.
- Ovo je reka.
- Sturgeon reka.
- Koliko još vremena dok je ne pređemo?
- Jedno 19 minuta.
- Da li je dovoljno široka da se ne zaledi skroz tokom zime?
Pretpostavljam.
- Jaki brzaci?
- Da, zašto?
Možemo tu da bacimo telo, zbog brzaka
neće moći da ga povežu sa vozom
A pošto je zima, zalediće se i
odledi se negde u proleće.
I neće trunuti.
- Možda je na nečemu?
- Neću ovo da radim.
Nećete biti povezani, vi ste samo kondukter.
Samo radite svoj posao, on je bio
pijan sve vreme i ne zna ništa.
Jesam, i uvek je tako.
Ja izlazim na sledećoj stanici, tako da
smo kao stranci koji se nikad nisu upoznali.
- I tako će i ostati.
- Majls!
Ako me budeš pratio, tebe ću da bacim.
11 godina sam trgovac i ne
mogu da uverim konduktera
da zadrži bogatstvo za penziju
- Da li sam spomenuo da sam jako loš na poslu?
- Možda bi trebalo opet da ga uveriš.
Do sada je zvao sigurno.
Ne budi siguran, što tamo radi.
Šta bi drugo radio?
Što?
Misliš da je lagao, i da će sve sam zadržati?
Ostani ovde!
Jedini način da se uđe i izađe je sa mojim ključem.
E sada pričamo.
Trebalo bi da ga stavimo u nešto što
niko neće videti da pluta na reci.
- Imam par praznih kofera.
- Da li su daleko?
Na kraju voza.
Treba da odemo do tamo a da niko ne primeti.
- Ja ću voditi put da ga oslobodim.
- Kako ćeš to da uradiš?
Diverzija, šarm. Ja sam trgovac.
Dobra igra.
Previše blizu ivice, ne možeš tako
da ga napadneš, ostaješ slab.
I tebi ću da pomognem.
Da li imate osiguranje?
Moja kompanija se
specijalizirala za osiguranja.
Vidite ovo, kašnjenja,
medicinska pokrića, nesreće.
Marquesas ostrva?
Sviđa ti se?
U južnom Pacifiku je.
Tu vam je Japan...
To je jedini preostali ostrvo u lancu.
- Da li ste me videli?
- Vidi ovaj, stara dama sedi unutra.
Ne brinite.
Sve je pod kontrolom, u mom poslu
stalno moraš da improviziraš.
- Ako zakasnimo propustićemo reku.
- Opustite se, sve je pod kontrolom.
Zaglavljeno je.
Hvala bogu.
Kako ste vi i vaša kuca?
Između mene i vas imamo problem sa plinom,
ali ćemo da imamo naš ponoćni obrok.
Bože, što će on ovde?
- Zaspao je.
- Izgleda kao da je mrtav.
Bio je previše vani.
Zato sam i ostavila mog drugog muža Alfreda.
Kuco!
Stanite!
Ostavi jadnog čoveka na miru.
- Hoćete da odete negde drugde?
- Možda bi bilo bolje tako.
Kuco mu ne veruje, a ne bi ni ja.
- Ja ću poneti vaše stvari.
- Hvala, dragi.
Zovite me Majls.
- Koliko još vremena imamo?
- 11 minuta.
- Ovaj je najveći.
- Dolazi.
Majls, reci mi da imate veći.
- Ne.
- Što?
- Ne.
- Ne?
Ne.
Rekao si da će stati negde, zato smo ga i doveli.
Rekao sam da su prazni koferi ovamo.
Znaš rutine u sekundi ali
ovo ne možeš da središ.
Pakovanje mrtvih tela u kovčeg nije moj posao.
Ovo je smešno.
- Neće uspeti.
- Oprostite. Nov plan.
Kada izađemo na sledeću stanicu,
nosiću ga ovde i ići kao da smo pijani.
Kao da mi je ortak. I otići ću u šumu..
Oprostite, ovde mogu da uđu samo zaposleni.
Tražila sam krpu.
- Krpu?
- Uprljale su mi se naočare.
Hvala.
Ako se ne vrati, da li to znači da gubi svoj deo?
- Vratićemo ga na sedište.
- Što?
Zaboravićemo...
Žao mi je što sam se zadržala.
Što si radila?
- Improviziram.
- Što?
Imamo 7 minuta.
- Stani!
- Što nije u redu?
- Što nije u redu?
- Samo ovo moramo da uradimo.
Ali šećeš ga kao božičnu ćurku?
Išla sam na satove obdukcije,
znam tačno gde da ga...
Ne razmišljate dobro, gđice,
morate da pročistite glavu.
- Sve mi je jasno.
- Onda spusti nož.
To je satara.
Vraćam ga na sedište, zovem
nadležne, već je odlučeno.
- Složio si se?
- Nismo glasali.
Ajde da glasamo.
- Neka podigne ruku onaj...
- Nema glasanja.
Nema demokratije. Moj voz je
diktatura, a ja sam diktator.
Zato spusti nož ili sekiru ili kako god
je zoveš, i vratite se na sedište!
U redu, Majls. Ti si glavni.
Žao mi je, dogovorili smo se o planu.
Ne na njegovom ili tvom
već na mom. I taj će i ići.
Ne možeš da zoveš sad policiju ukoliko ne
znaš da objasniš kako mu je glava odsečena
Nemamo puno vremena,
srediću mu i ruke i noge.
I staviću ga u kovčeg.
Ovo je loša strana druženja sa strancima,
moguće je da je jedan psihopata.
Luda je, ali je u pravu oko jedne stvari.
Ne možemo ovo da objasnimo,
saterala nas je u ćoše.
Možda je bolje da izađemo na sledećoj stanici,
ako kažem da ga zakopamo,
gotovo, sad kad znamo da je luda.
- Jesi li ti?
- Što?
- Da li si ti lud?
- Ne.
Video sam dosta loših stvari u životu,
dao mi je najgore momente ali sam znao ko sam.
Isti si čovek kao i ranije.
Sve se promenilo, kada smo odlučili to.
Da, pričamo o puno novca.
Nije zbog novca.
Ali kada sam pogledao unutra, osetio sam se...
Što?
Drukčijim.
- Vodim ga sa voza na sledećoj stanici.
- Što?
Idi kući, kod porodice.
- Majls?
- On je van toga.
- Idemo na most.
- Zaboravi most.
Idemo novom putanjom.
Ja uzimam veći deo jer sad imam veći rizik.
Mislim da smo oboje uzeli veliki
rizik, sad leti sa voza.
Što ćeš da uradiš, da me iseckaš na komade?
Mogu samo nešto ovde da ti zabijem.
Ne bi ništa ni osetio, ali bi izvadio
i za 5 sekundi bi ti šikljala krv.
3 minuta do mosta,
završavamo ono što smo počeli.
Gde je most?
Da li smo ga prešli?
Ne vidim ga.
- Ovo je ludo.
- Uđi unutra.
Gde je most Majls?
Evo ga!
Sada.
Ajde!
Sada.
Da li ste uspeli?
Sakrijte se!
Majls? Gde si?
Otvori!
Niko te neće čuti.
- Neću da umrem ovde.
- Odmah se vraćam.
- Šta radiš?
- Dolazim po tebe, ostani tu.
Jesi li lud?
Majls!
Bože!
Bože, tako je hladno.
Šta radiš ovde?
Ukrala sam ove, i došla sam da vam otvorim vrata.
Daj mi ključeve.
Čim se ugreješ, vrati se na sedište, i ti.
- Vratiću ovo u kuhinju.
- Ja ću.
Vrati se na sedište.
Vrati se na spavanje, pre nego šta znaš
premestiće te na neko lepo krilo u bolnici.
Daće ti svoju sobu.
Ne brini o onim tamo ljudima.
Što?
Ja sam dobro. Samo
sam umoran. Zašto pitaš?
Dušo ne brini, zašto ne bi bilo sve u redu?
Misliš da sam ludak za ono.
Ko nije ponekad iseckao leš.
Majls bi ga prijavio da nisam to učinila.
Ne moraš meni da se pravdaš,
ja sam trgovac, sećaš se?
Ne mogu da kažem da nisam obio nekom glavu.
Nije kao da to nisam ranije radila.
U redu je.
Da si stvarno pokvarena duša,
ne bi se ni trudila
Mora da imaš tu čekić
Milda Makter.
U redu.
Udari jače!
Udaram vrlo jako
Ajde.
Daj mi to.
Srećan Božić!
Približavamo se stanici, moraćemo
ovo da otvorimo kasnije.
To mi je stanica, roditelji me tamo čekaju.
Daj nam adresu, i poslaćemo ti tvoj deo poštom.
Niko ne uzima. ok!
- Ako kutija ostaje, ja ostajem.
- Šta je sa roditeljima?
Moj problem.
Sve što ti znaš je da sam ja izašla.
Šta to radiš?
Zaključaću ovaj vagon.
Zaključavaš me s njom? Gde je tu poenta?
Moj svet.
Što ćeš reči roditeljima?
Ništa.
- Zar neće hteti da znaju gde si?
- Nije ih briga.
I neću se vratiti u školu.
Gde ćete život odneti odavde?
- Ne baš daleko.
- Razumem.
Mislio sam da si odustao od
cigara pre 10 godina.
Zato treba da prestaneš mlad, mali.
Vagon za prtljagu je bio otvoren.
Evo ti ključevi.
- Da li si dobro Majls?
- Da. Idemo odavde.
Hoću da vidim svoju ženu za Božić.
Znaš gde ja idem? Marquesas ostrvo.
Paul Gauguin je tamo proveo
poslednje godine svoga života.
- Znaš, francuski slikar...
- Čula sam za njega.
Ostavio je svoju ženu i decu i
totalno odbacio civilizaciju.
Zvuči savršeno.
- Dobrodošla si da pođeš sa mnom.
- Opet si počeo da piješ?
Ne, nisam imao ni kap, vidiš?
- Znaš šta?
- Što?
Ni ne želim kap.
Po prvi put otkad sam imao 15.
Čestitam!
Zaista mi treba unapređenje,
moram da brinem o porodici.
- Moraš da nabaviš drugi posao.
- Što?
Ne možeš da brineš o ženi i detetu tako što radiš na vozu.
Idi natrag u školu, nauči nešto o kompjuterima
ili avionima, nešto što ima budućnost.
- A vozovi nemaju budućnost?
- Voz je slepa ulica, starudija.
- Ja hoću da budem kondukter, kao i vi.
- Ne želiš da budeš kao ja.
- Ali hoću!
- Jesi gluv?
Nećeš biti kao ja, nećeš raditi u vozu, nikad!
Šta kažeš?
Sve se sklapa, ja sam sklon piću, ti odeš od roditelja.
Šta kažeš na toplu klimu i nov početak?
Znaš na što mislim?
Žao mi je nemam kartu jer izgleda da su zatvoreni.
Možete kasnije da platite.
Ne, platiću odmah.
Da li je bar možda otvoren?
Ne zasad.
Zadržite ostatak. Srećan Božić.
Zadnji vagon je zatvoren.
Bože, trebao sam tamo da se nađem sa prijateljem.
Gdin. Kairo, jedna stanica pre mene, da li ste ga videli?
- Ne.
- Mislite ne znate u kom je vagonu?
Mislim nisam nikog takvog video u vozu.
Niko nije ostavio poruku ili me tražio?
Ja sam gdin Gutman.
Ne.
Moraću sam da ga nađem.
Ajde, Majls.
Gde si?
Majls, ovaj gdin traži prijatelja, nizak tip.
Što mu se dogodilo?
Onaj koji je pio tablete?
On? Njega tražite?
- Znači ušao je u voz?
- Da. Ne. Mislim, sišao je.
- Sišao?
- Nisam to video.
Rekao je da nije mogao da plati kartu,
pa je otišao pre nego što smo krenuli.
Zašto mi to niste odmah rekli?
Nisam video vezu, ima
toliko putnika u vreme praznika...
Moja greška. Izvinjavam se.
- Zar ne možete da ga zovete, i da ga pitate gde je?
- Neću ga nikad videti. Izdao me je.
Zar nemate broj telefona?
- Idi malo sredi kuhinju.
- OK.
Još nešto gdine?
Ovde sam ako vam nešto treba.
- Srećan Božić!
- I vama.
Kuco se raduje svom doručku.
Mislim da je dobro nazdraviti
Isusu na njegovom rođendanu.
Divno je.
Vidi kuco. Slanina za tebe.
Usput, onaj čovek je nestao.
Znaš onog pijanog tipa, koga kuca ne voli?
Nije više na svom sedištu,
misliš da je sišao na zadnjoj stanici?
Jer ako jeste, volela bih da se vratim na staro mesto,
vagon u koji si me stavio ima strašnu promaju.
Bolje da si doneo motornu testeru.
Gde je?
Daj mi to ili ćeš čistiti njihov mozak sa poda.
Tražiš moj ključeve.
Ne pokušavaj ništa.
Neću.
Idi.
- Svi.
- U redu je.
Stani.
Da li je vruće? Da li je sa strane vruće?
- Ne.
- Stavi na ono sedište.
- Ko još zna da je ovde?
- Niko.
Moj partner kaže da su ga pratili.
Tražio je da se sretnemo ovde jer se plašio.
- Ne znamo, predozirao se pilulama i votkom.
- Govori istinu.
Više pilula nego votke.
Idi natrag! Nećeš to uzeti, naše je!
- Moraš da mi to daš.
- Beži!
- Ne razumeš, ostali, nisam sam.
- Koji ostali?
Takmičari, rivali, neprijatelji, jurimo
se, radimo zajedno, izdajemo se.
Pratimo glasine, vaši životi su ugroženi
Molim te!
Svako ko pogleda unutra
umire do zore, nema izuzetaka.
Jedini koji će biti mrtav si ti,
ako se ne izgubiš odavde.
Najgora smrt je iznutra.
Korupcija izjeda dušu.
Ako hoćete da izbjegnete ovu sudbinu,
morate da mi dopustite da to uništim.
Znam kako da to napravim, imam ključ,
otvoriću je i razbiti u milion delića.
U redu, uzmi je, uništi je, samo su dragulji unutra.
Dragulji?
To si video?
Tipično.
Majls? Javi se!
To je bilo iz obrane.
- Pokušao je da nas ubije.
- Niko neće verovati u ovo.
- Bićemo brzi ovog puta.
- Bilo je iz obrane.
Bacićemo ga.
Da li jezero ili reka dolaze?
Majls, gde si?
Imam G20, čuješ li?
- Šta je to?
- Neplanirano stajanje.
Zašto bi to radili?
Bože.
Ti ih ometaj, i otključaj jedan kupe.
Što je pričao?
Smrt do zore?
- Pokušavao je da nas uplaši.
- Pa, napravio je vrlo dobar posao.
Voleo bih da nikada nisam
video te proklete dijamante.
Dijamante? Jesi ti daltonista? To su smaragdi,
nisam čuo ranije za zelene dijamante.
- To su beli dijamanti.
- Ne, to nisam ja video.
Majls? Jesi tu?
Kako nisi videla smaragde?
Tako su lepi.
Ako hoćeš da ih ikad
ponovno vidiš, pomoći ćeš mi.
Čovek je prolazio mostom i video otvoren kovčeg.
Razbio se kad je pao
delovi tela su izleteli, ruke, noge, glava.
- Kakav bolesnik bi to napravio?
- Moram da vidim listu putnika.
Otvori.
- Čekaj.
- Gde ćeš?
Otvori.
- Niko nije u kupeima?
- Bile su zaključane celi dan.
- Zašto mi tamo gore bacaš stvari?
- Popećeš se tamo gore.
- Što?
- Odmah.
Nema šanse.
Da li je tvoja pozivnica još uvek otvorena?
- Što?
- Marquesas Ostrva, ti i ja.
Ko pije Kalašnjikov?
Ne mogu više da verujem Majlsu.
On će pući sa onim policajcima.
I dalje nas je dvoje, to i nije tako loše.
Od sada smo ja i ti.
Što želimo tako teško?
Svi smo videli različite stvari.
- Ne želiš ih više?
- Ne, samo...
Što?
Pokušavam da otkrijem šta se događa.
Ovo je zbunjujuće.
Ne mora tako da bude.
Popni se i ja ću sve srediti.
Kako ćeš nas spasiti?
Kako ćeš to uraditi?
- Veruješ mi.
- Zašto bih?
Znaš zašto.
- Popni se odmah gore.
- Ne.
Zaključao sam ih sve jutros.
Nema nikog unutra.
Gđice? Ja sam detektiv Melvil.
Verujem da niste Peter Dobs.
Bila bih iznervirana kada bi
me tako roditelji nazvali.
Ovaj deo treba da bude prazan i otključan.
Bila sam jako umorna, pa sam obila bravu.
Nisam znala da je to tako loše
pa se zaustavlja celi voz.
- Kako se zovete?
- Klo Vajt.
Ovde piše da ste trebali da
siđete na Maple Creek.
Trebala da siđem?
Mislite promašila sam stanicu.
Moji roditelji će poludeti.
- Celo vreme ste tu sami?
- Naravno.
- Uvek spavate goli u tuđim krevetima?
- Zavisi od kreveta.
- Ispitivaćemo u vagonu trpezarije.
- Ispitivati?
Imate dva minuta da se obučete.
Peter Dobs je na vozu 2 sata
i niste mu zapamtili lice.
Celo vreme je spavao,
nisam mu se zagledao u lice.
Nismo mu dobro pogledali lice, zar ne kuco?
Spavao je i to u mom vagonu
i Majls, onaj šarmantni kondukter
kaže da se previše napio.
Bio je stvarno pijan, sa svim tim bočicama.
- Da li ste primetili neki kovčeg?
- Da, bio je staromodan.
Da li ste videli da je otišao u
prednji deo voza sa kovčegom?
Otišao je pre nego što
sam otišla u kupe.
Kada sam otišao do vagona sa
prtljagom, vrata su bila otvorena.
Pa možda je ovaj Peter Dobs...
otvorio vrata da bi bacio telo.
Gde je sada Peter Dobs,
nije u vozu?
Marquesas ostrva.
Hteo je tamo da ode.
Da.
Šta se događa?
Čim voz pristane u stanicu,
zadržaće ga kao dokaz.
Izvadi me odavde.
Šta to radiš?
Šta to radiš?
Ne mogu da dišem!
Otići ćeš do vagona sa prtljagom, uzeti
sve kofere i doneti ih do kupea.
Kofere?
- Za oba tela.
Čekaj malo.
Nema još puno kiseonika.
Sad smo samo ja i ti. Ajde Majls,
ovo je savršen plan.
Tražiće ga, ili njegovo telo, a ako ga ne
nađu, zatvoriće slučaj i bićemo čisti.
Neću da imam išta sa ovim.
Želiš da ponovno vidiš svoju ženu?
Sve će nestati. To znaš, zar ne?
Idi po kofere.
Sada.
Pete.
Natrag starče.
Na kolena!
- Priznaću sve.
- Na kolena!
Ne!
Bravo Majls, sada imamo 3 tela umesto 2.
Moramo da uništimo to, pre nego što nas uništi.
- Bićemo mrtvi do zore ako to ne uradimo.
- Otvori.
Pomakni se!
- Gde je?
- Možda je zapalo natrag?
Taj vagon je zaključan.
Gde je?
- Gde si to stavio?
- Ne znam o čemu pričaš.
Znam da je kod tebe!
Ti si jedini sa ključem.
Gde je?
Sada je moje. Zadržavam zlato za sebe.
Zlato? Slušaj me mali!
Zaključana sam.
- Ono što si video, nije stvarno.
- Da, kako da ne.
Nisam ni video da ste bacili telo.
Ono što si video ti je u glavi.
Nema zlata, ni dijamanta,
ni rubina ni smaragda.
- Stani.
- Nemoj da zezneš život zbog ovog, veruj mi.
Da li je to šala? Ne veruješ mi da pazim na
tvoj voz, ali veruješ gomili stranaca.
Nema problema, rekao sam
ti da imam bebu na putu
i što mi ti kažeš? Nabavi bolji posao.
Jebi se.
Ovo ti ne govoriš, kada pogledaš unutra.
Nemoj da me zoveš klinac.
Ti si samo starac kome je život dosadio.
Ti si gubitnik!
Ostavljaš ženu da ti brinu o njoj u bolnici.
Neću biti kao ti, ja ću
svoju porodicu izdržavati.
Bože.
Skloni se od njega!
- Zaustavi odmah ovaj voz.
- Stani!
- Zaustavi voz.
- Ne mogu odavde.
- Bolje bi ti bilo da zaustaviš voz u sledećih 60 sekundi.
- Kočnica za hitne slučajeve je u drugom vagonu.
Ne laži!
U pravu je!
I bolje bi ti bilo da mi kažeš gde si sakrio.
Zaustavi voz!
Volim te.
Molim te, pomogni mi.
Frankie?
- Šta je?
- Moramo sada da idemo.
Sada.
Majls, šta se događa?
Morate biti tiši. Neko hoće da nas ubije.
Tišina...
Oboje su morali da budu
ubijeni jer su mi bili na putu.
Legenda kaže da je kutija vruća
kad neko treba da umre.
Pazite!
Tražili smo ga godinama,
opsednut je kao i ostali.
Nikad ne koristi isti kostim dva puta.
Ne brini se, ubiću te.
Ukoliko ne pogledam unutra, zar ne?
To bi trebalo da je ohladi.
- Šta je to? Odakle je došlo?
- Zavisi koga pitaš.
Gdin Gutman, čovek koji se ukrcao
je rekao da ko god da pogleda
unutra umire do zore.
To svi kažu.
Pogledao sam unutra.
- Šta to radiš?
- Uništiću ovo, što drugo?
Gutman je rekao da ima ključ da bi se otvorilo,
a kad se otvori da može da se razbije.
Skloni se od pipe.
Njegovo telo je još uvek u
kupeu, ključ je negde tamo.
Ja sam kao on, ja radim svoj posao.
- Zar ne želiš da to uništiš?
- Hoću da moja vlada to plati.
Ne pucaj ga, to je moj inženjer.
Što ćeš ti ovde?
Kontrole su mrtve, voz ne može da stane.
- Zovi nekog.
- Nema radija ni telefona.
Skreću nas u slepu ulicu,
pogledaj kutiju.
Ovde.
Moramo to sada brzo da uradimo.
Zdravo, Majls.
Ta starica je trebala više da zna
Kada pucaš u nekog treba
da pogodiš vitalan organ.
Najbolje mozak.
Uzmi taj pajser.
Zašto bi ubili jedno drugo,
zašto bi dopustili da to pobedi.
Možda će tebe ubiti, ali ne i mene.
Ja sam ono što je tražilo sve
ove godine, samo mene hoće
Zašto misliš da me je štitilo od metka?
Voli me.
Uzmi mi ruku!
Uzmi me za ruku!
Ajde!
Ne, nemoj.