Tip:
Highlight text to annotate it
X
Fe-faj-fo-fam.
Ne pitaj odakle grmljavina dolazi.
Ne pitaj gde su stada otišla.
Niti zašto su ptice prekinule svoju pesmu.
Kada dolaziš kući, nemoj se zadržavati.
Jer čudovišta lutaju Albionom.
Džek, još uvek si budan.
Oprosti, oče.
Divovi su me probudili.
To je grmljavina, Džek.
- Majka je govorila
da su divovi napravili grmljavinu.
Pogledaj.
Gde si to pronašao?
Među njenim starim stvarima.
Hoćeš li mi pročitati ostatak?
U redu.
Gde smo stali?
Monasi su pokušavali da pronađu Boga,
zato su napravili magično...
Magično seme. Da.
Sada se sećam.
Sa semenjem koje su izvukli
iz magične mahune
monasi su iznikli prolaz
da bi pronašli svog Boga.
Kada su stigli
do onog što su smatrali
da su nebeske kapije
susreli su se sa užasnom,
groznom sudbinom.
Jer između Raja i zemlje postojalo je
opasno mesto.
Gantua, dom rase svirepih divova.
Sada sa mostom pred njima
do sveta ljudi
pošast divova se spuštala.
Uzimajući redom od najbogatijih kraljeva
stekli su potrebu
za prisvajanjem stvari.
Ali jedna potreba koja je učinila
da potpuno izgube kontrolu
Bila je potreba za ljudskom
krvi, kostima i svemu ostalom.
Pa, to je odvratno.
Previše strašno, Izabela?
Divovi nisu strašni.
Čak ni njihov zastrašujući vođa,
užasavajući div
sa dve glave?
Čitaj majko. To je samo priča.
Je li?
Kralj Erik
je naredio monasima da se
vrate mračnim znanjima
da bi pronašli neki način
da vladaju srcima divova.
Zato su jedno istopili,
pomešali sa magijom i još čime
i napravili su krunu
ni nalik nekoj do sad.
Magična kruna kralja Erika.
Ovo je moj omiljeni deo.
Čim je kralj uzeo krunu u ruku
divovi su izvršavali
svako njegovo naređenje.
Poslao ih je natrag
u mesto njihovog rođenja.
Njihov dom, sada zatvor
između Raja i zemlje.
Erik je prekinuo vezu
između divova i ljudi.
I mir se ponovo vratio
u njegovo kraljevstvo.
Mistična relikvija
je bila sve što je ostalo
bezbedna sa Erikom tokom godina
njegove vladavine.
I kada je naposletku došlo vreme
da kralj Erik utone u san
poneo je krunu
i seme sa njim
na večito čuvanje.
Dok su se kraljeve kosti
polako raspadale
istina je postala legenda.
Ili tako ljudi pričaju.
Šta će se desiti kada
se divovi vrate?
Neće, sine.
Ali šta ako se vrate?
- Džek.
Pa, pretpostavljam da će kraljevi Čuvari
morati da ih skrate na meru.
- Želim da budem Čuvar.
Imaš duha. U to nema sumnje.
Kraljevi Čuvari moraju biti
plemenitog porekla.
U našoj nema ništa osim blata i znoja.
To je samo priča, Džek.
Divovi nisu stvarni.
Ali Kralj Erik je bio stvaran.
Jeste.
U neku ruku, još uvek je.
Ti si od njegove krvi.
- Videla sam gde je sahranjen.
U kraljevskim katakombama?
Izgleda da si i ti imala
neke svoje avanture.
Da li sam u nevolji?
- Ni najmanje.
Želim da imaš avanture.
Tako ćeš postati bolja kraljica.
- Kako to?
Zato što ćeš tako videti
kako svet funkcioniše.
A kada budeš kraljica, imaćeš moć
da svet učiniš boljim mestom.
A sada na spavanje.
Lepo sanjaj.
Izabela.
Ostavi tu.
U redu.
A sada se naspavaj, sine.
Moramo da budemo
u polju pre jutra.
Oče.
Kako znaš da divovi nisu stvarni?
Ne znam.
A ljubomorne oči su gledale dole
na mirna polja u Albionu.
Neprijatelj se zaklinje da će doći dan
kada će se divovi vratiti i divovi ostati.
Da povedu rat
i ovoga puta pobede
i da pojedu poslednjeg
od Erikova roda.
DŽEK
UBICA DIVOVA
10 GODINA KASNIJE
Džek,
kada završiš sa prodajom konja
pozabavi se korovom iza kuće.
Progutaće celu kuću.
Uradiću tako, ujače.
I Džek.
- Da, ujače?
Nemoj da ti nešto odvuče pažnju.
Ne gledaj me tako.
Ne bih te prodao,
ali nemamo puno izbora.
Konj i kola na prodaju.
Tražim cenu.
Bilo bi mi žao da ga prodam.
Konj i kola.
Fe-faj-fo-fam.
Ne pitaj odakle grmljavina dolazi.
Ne pitaj gde su stada otišla.
Niti zašto su ptice prekinule svoju pesmu.
Kada dolaziš kući,
nemoj se zadržavati.
Jer čudovišta lutaju Albionom.
A sada da uklonimo to mrštenje.
Evo dolazi Kralj Erik
sa svojom magičnom krunom.
- Zdravo, društvo!
Ja sam Erik Veliki.
Zdravo, Eriče!
- Da li bi ste želeli da čujete
kako sam porazio divove?
- Da!
Našu scenu smeštamo u Gantuu
gde je izrasla stabiljka
iz magičnog pasulja.
I odatle, izvan dosega ljudi
pošast divova se spustila.
Šta to imamo ovde?
Zdravo lepotice.
Kako je tvoje ime?
Ne tiče te se.
Veoma lepo.
Gde si to nabavila?
- Lepo.
Od moje majke.
Sada me, molim vas, ostavite.
Hajde, kreni za njom.
Gde misliš da si pošla?
U čemu je problem? Ne sviđa ti se predstava?
- Ruke k sebi.
Hej! Hej, tako se ne
ponaša prema... dami.
Da budem iskren,
izgledao si previše pijan za to.
Šta kažete da pustimo damu da ide kući
i razmisliću da zaboravim ovo.
Žao mi je, gospodine.
Ne želimo nevolje.
Dobro. Zato što je to upravo
ono što ćete dobiti. Nevolju.
Da. Svi troje.
Jako, puno nevo...
Nešto je iza mene, zar ne?
Kako se zoveš?
Džek.
Nešto nije u redu sa
tvojim kolenima, Džek?
Napred.
Gde su moja kola?
Da li je neko video moja kola?
Rodriče!
Rodriče.
- Šta je?
Kralj želi da te vidi.
- Zašto?
Princeza je ponovo odlutala.
Dozvolićeš joj da to radi i
kada se budete venčali?
Kada se budemo venčali, što se mene tiče,
može da odluta i sa litice.
Ja imam većih planova.
Rodriče, šta misliš zašto monasi
briju onako svoje glave?
Da li zato da bi Bog mogao
da vidi njihove mozgove?
To volim kod tebe, Vike:
Zakopčan do vrata sa
nezasitom radoznalošću.
E, to je šteta.
O, hvala Bogu, još je ovde.
Zatvorite kapije grada,
uzmi neke ljude,
i pronađi tog monaha.
Sa ovlašćenjem Lorda visokog
činovnika od Klojstera,
ova kapija će ostati zatvorena dok
ne pronađem ono što tražim!
Tražim lopova!
Ako ništa niste ukrali,
nemate za šta da brinete! Ti!
Tamo! Sa ćelavom glavom!
Okreni se, da pogledam
tvoje lice!
- Dosta! Pokloni se!
On! Hej!
Na kolena!
Konj na prodaju.
Poslednja prilika, tražim dobru cenu.
Dobar je konj za kola,
ako imate jedna.
- Daću ti 10 bakrenjaka.
Deset? Stvarno!
Na hitnom sam zadatku.
Život i smrt je u pitanju.
Da, u redu, prodato.
Nemam novca kod sebe.
Ali ima novca u opatiji.
Siguran sam da si pošten čovek,
i radije bih prodao Ansera svešteniku,
nego mesaru,
ali ne mogu da se vratim kući praznih ruku.
- Naravno. Naravno.
Idiote!
Želim da vidim njihove ćele!
Zato ti nudim zalog.
Pasulj.
Nije običan pasulj.
Ovo su svete relikvije, iz veoma
posebnog, davno prošlog vremena.
Meni izgledaju kao pasulj.
Ovi su neprocenjivi monasima
od Klojstera. Vrede više
od 10 bakrenjaka.
Šta god da se desi
moraš vratiti taj pasulj
nazad u opatiju.
Odnesi ih igumanu Pafinu i reci
mu da te je Brat Ejbel poslao.
Dobićeš svoj novac.
- Brate Ejbele, ovo je samo pasulj.
Sine, taj pasulj poseduje moći da
izmeni svek kakav poznajemo.
Nemoj ih izgubiti.
I šta god radio,
nemoj ih nakvasiti.
Zaustavite tog monaha!
Čuvajte!
Ti tamo! Stani!
Uhvati ga!
Oborite ga!
Blokirajte izlaz! Uhvatite ga!
Ostani gde si!
Ne mrdaj!
Zdravo, monaše.
Žao mi je, Elmonte.
Zbog čega, princezo?
Pa, ne želim da ti stalno
otežavam posao,
samo ponekad,
moram da izađem odavde.
Ne tražim puno zauzvrat,
za sve te godine
kada sam te hranio,
oblačio i obezbedio ti krov *** glavom.
I šta dobijam na kraju za to?
Pasulj.
Voleo bih da ih odnesem u opatiju sutra
i da kažem monasima šta se desilo.
Veruješ u tu priču?
Mislim, bio je monah.
Zato što je nosio odoru? I smešnu frizuru?
- Da.
Ne.
Monasi nemaju novac.
Oni su monasi.
Čovek te je opljačkao.
Moraš da odrasteš, Džek.
Imaš 18 godina.
I ja neću
biti ovde doveka.
Visočanstvo.
O, navodno, ne smem da se pomeram.
Deluje kao varanje.
Ne smeš više ovako da lutaš.
Šta ako se nešto desi?
Ti si buduća kraljica od Klojstera.
- Prema tebi, imati kralja
je sve što je važno.
- Nikada nisam rekai išta slično.
Zašto me onda teraš da
se udam za nekog
dvostruko starijeg od
mene koga ne volim?
Žao mi je, Rodriče.
Znači o tome se ovde radi?
Visočanstvo! Budite mirni.
Ne. Već o tvom neprihvatanju
da nisam neko nežno,
nemoćno stvorenje.
Toliko ličiš na majku.
Isti si otac.
S glavom u oblacima.
Beskoristan!
Vidi, mogu da popravim ovo. Obećavam.
Kasno je za to.
Nema se šta popraviti.
NIsam mislio da će do ovoga doći.
Stvari tvojih roditelja.
Trebalo bi da nam obezbede
nešto hrane na pijaci.
Trebaće mi pola noći da
dođem tamo bez konja.
Ne možeš da prodaš to.
Nisu tvoje da ih prodaš.
Konj jeste bio, kao i kola.
To je bio prost zadatak, Džek.
Prodaš konja, kupiš slamu, popraviš krov.
Moraš da preuzmeš odgovornost.
Onda mi dozvoli.
Pusti me da ti pokažem kako
mogu biti odgovorna.
Dozvoli mi da upoznam ljude
koje treba da predvodim.
Pusti me da spavam vani bez
da šalješ desetine čuvara
da me spašavaju.
Vaše Visočanstvo!
Dan kada sam izgubio tvoju majku
bio je najmračniji dan u mom životu.
Nemam nameru da izgubim i tebe.
Najmračniji dan moga života
je dan kada je tvoj otac stradao od kuge.
Učinilo je gorim kugom
koju je ostavio meni.
Mada, da sam princ,
dozvolio bi mi da pronađem svoj put.
Majka je rekla
da treba da se udam iz ljubavi,
ali kada ja odlučim.
Oče, molim te,
dozvoli mi da ti pokažem da sam sposobna.
Pripadaš u sigurnosti palate.
Udaćeš se za Rodrika.
Nemamo o čemu više raspravljati.
Tako reče kralj.
Izabela!
Pa? Da li si izvukao nešto
iz njega?
- Ne. Ni reči.
Pitaću te samo jednom:
Gde su?
Trebalo ih je ostaviti tamo
gde su zakopane.
Stvorene su iz mračne magije.
I jednom kada tama oseti svetlo
neće stati dok ne proguta sunce.
Ne možeš se nadati da
ih možeš kontrolisati.
Nikada nećemo dozvoliti da uspeš.
Dugujemo to Bogu.
Dugujete to Bogu?
Pa, pozdravi ga od mene.
Hajde. Nisi toliko tvrdoglav, matori.
Polako dečko. Polako.
Šta je?
Dobro. Ja ću poći za njim.
Žao mi je što vas uznemiravam,
ali videla sam
vaše svetlo a
izgubila sam se.
Pa, hajde uđi.
Ja sam Džek.
Kako si, Džek?
Šta radiš napolju po
ovakvom vremenu?
Pa, nije bilo ovako kada
sam krenula.
Oluja mi se samo prišunjala.
- I šta, videla si baš moje svetlo?
Da.
- Sama si jahala?
Sada, da.
- Da li to često radiš?
Da li je ovo tvoja farma?
- Da.
Ne. Na neki način.
Moj ujak i ja smo stanari na farmi.
Samo obrađujemo zemlju.
A ove knjige?
- Da, one su moje.
To je neobično za farmera.
Sudimo prema koricama, zar ne?
Šta voliš da čitaš?
Volim dobru avanturu.
U knjigama ili u životu?
Dok ne nađem način da pobegnem odavde,
moram da se zadovoljim knjigama.
A taj ožiljak na tvom licu,
da li je to iz avanture?
Potukao sam se danas. Na pijaci.
Zbog čega?
Branio sam čast princeze.
Princeze? Stvarno?
Siguran si da to nisi pročitao
u jednoj od tvojih knjiga?
Kako si znao da je princeza?
- Nisam.
Samo sam video da joj treba pomoć.
Tek kada su se Čuvari pojavili,
sam shvatio ko je ona.
U svakom slučaju, zbilo se veoma brzo.
Ne bih je krivio ako
me se ne bi setila.
Od čega bežiš?
Ko kaže da bežim?
Možda jurim prema nečemu.
Samo tražim sopstvenu avanturu.
Pa, za sada si došla do
svetlosti moje verande,
Vaše Visočanstvo.
Molim te ustani.
Mora da misliš da sam smešna.
- Ne.
Samo bih želeo,
Pa, ranije,
na pijaci...
- Hvala ti,
što si branio moju čast, Džek.
U svako doba.
Dozvoli da uzmem tvoj ogrtač.
I, dok ne pronađeš
svoju avanturu.
"Divovi Gantue."
- Moj otac mi je to nekada čitao.
To je uvek bio posao moje majke.
Nadam se da ćete pronaći ono
što tražite, Vaše Visočanstvo.
Zovi me Izabela.
Izabela.
Izabela!
Džek!
Ne!
Upomoć! Požuri!
Vadi me odavde!
Džek! Molim te!
Ne!
Džek! Vratio si se!
Ne, ne, ne! Ne!
Šta je? Šta nije u redu?
Visina. Nisam neki ljubitelj visine.
Drži se, dolazim!
Zaglavilo se!
Drži se!
Ne!
Džek!
Šta radiš sa narukvicom moje ćerke?
Je li?
Dole!
Ne, nisam je ukrao.
Obećavam vam. Pojavila se u
mojoj kući tražeći sklonište.
Pokušao sam da joj pomognem,
Vaše Visočanstvo, a onda...
A onda?
Sve ovo se desilo.
Čekaj malo, prepoznajem te sa pijace.
Tvoje ime je... Džek.
Podigni ga.
- Pasulj.
A gde je tvoja kuća, Džek?
Elmonte
sastavi tim. Ljude koji
mogu da se penju.
Da, gospodaru.
Želeo bih da im se pridružim.
Uz svo poštovanje
ova misija će verovatno biti mukotrpna.
Bolje je prepustiti je profesionalcima.
Želeo bih priliku da dokažem
svoju vrednost voljenoj.
I tebi.
Vrlo dobro. Samo je dovedi natrag.
- Džek!
Ne dalje!
Džek! Šta si uradio?
Ko je ovaj čovek?
Moj ujak.
Vaše Visočanstvo javljam
se dobrovoljno.
Džek!
- Vaše Visočanstvo, molim vas.
Žašto ne povedemo žene
i ostale gospođe?
Nemojmo...
Nemojmo žuriti.
Mislim da bi mladić trebao da pođe.
On je jedini ko je video šta se desilo.
Mogao bi da pomogne u ovoj misteriji.
Vaše Visočanstvo...
- Ne, Elmonte, Rodrik je u pravu.
Mogao bi biti od koristi.
Kreni sada. I neka ti Bog pomogne
da vratiš moju ćerku.
Održavajte liniju vojnici!
Molim vas, gospodine, druga strana
drveta. To znači povlačenje.
Molim vas, gospodine.
Povucite se.
Šta misliš da je tamo gore?
Nisam sujeveran čovek, Džek.
Nikada ne pretpostavljam.
Jednostavno sam spreman na sve.
Šta, kao na divove?
- Ne, na sve stvarno.
Strah od visine?
Strah od padanja.
Pa, nemoj pasti.
O, to je odličan savet.
Da.
Dobro, pokrenimo se, momci.
Nadam se da ne prolaziš kroz sve ovo
sa ciljem da impresioniraš princezu.
Šta? Ne.
Dobro.
Jer bi tada lajao na
pogrešno stablo drveta.
Čak i kada bi mogla
da izbegne udaju za Rodrika,
zakon nalaže da
se ona nikada ne može
udati za običnog građanina.
Idemo.
Tvoj krug.
Hajde, Džek, nije toliko daleko.
Hajde.
Želiš li da znaš mali trik.
Ne.
- Kada se plašim,
ja zamislim veliko parče torte,
koje lebdi ispred mene.
Briljantno. Hvala.
Poput nagrade koja te čeka,
taman na dohvat ruke.
Jasno.
Možeš li je videti?
Ne zapravo.
Onda idi po nju!
Krou.
Da li sam mrtav?
Nisi još.
Pomozi nam! Izvuci nas!
- Prokletstvo!
Pomoć!
Vik! Vik!
Mislim da je vreme
da oslabimo teret!
Upomoć!
Vik...
šta to radiš?
Ne! Molim te!
Šta se dešava tamo dole?
Ne! Molim te!
Izvinite, momci!
Rodriče, šta se dešava?
Konopac!
Prekinuo se!
Nema ih! Svi su nestali!
Izabela.
Vidi ti to.
Pa, nije u kući. Ovo je jedino
mesto gde je mogla otići.
A da se spustila dole
mi bi smo je videli.
Nije se spustila dole. Popela se.
Zašto bi to uradila?
- Ako joj je bilo hladno.
Ili je bila gladna.
Ili je tražila avanturu.
Krou.
Ćelavi.
Hvala vam, gospodine.
Da li je to sve što imate?
Zalihe su otišle sa mojim ljudima.
Gde je pasulj?
Gospodaru?
Samo tri čoveka u Klojsteru,
mogu da učine da čovek nestane.
Gospodar visoki činovnik,
Gospodar visoki nadzornik...
i glavni Kraljev savetnik.
Nažalost po tebe...
ja sam svo troje.
Hajde.
Hajde!
Hajde!
I ni reči. Ili tvoj ujak i ti...
Krou? To je ona, zar ne?
Naravno da je ona.
Ona je pametna devojka.
Izabela?
- Da bi mogla da pronađe put nazad.
Požuri, ili ćemo te ostaviti!
Svi zajedno sada!
Vucite!
I ponovo!
- Vucite!
Možda se okliznuo.
Da.
Možda su se svi okliznuli.
Nema drugog znaka. Polu završeno.
Ovde se nešto desilo.
Izabela! Izabela!
- Izabela! Izabela!
Izabela! Izabela!
- Izabela!
Imam jako loš osećaj
u vezi ovoga, Krou.
Ona je sposobna devojka.
Pronaći ćemo je.
Sakrila se ovde.
Mislim da ju je nešto zgrabilo.
- Zašto misliš tako?
Ovo je knjiga koju sam joj dao.
I pogledaj sve ove slomljene grane.
Krou.
Nešto veliko ju je istrglo odatle.
U nevolji je.
- Ćelavi,
idi sa Vikom i Rodrikom.
Popnite se na uzvišenje.
Mi ćemo nastaviti ovuda.
Nemojte se mešati ni u šta osim
ako morate. Naša misija je
da pronađemo i vratimo princezu.
I moramo pretpostaviti da je ovo
sada neprijateljska teritorija.
I da je svaka priča koju su
vaši očevi pričali istinita.
Srećno.
Da li je neko gladan?
Elmonte!
- Sačekaj!
Elmonte!
Moj nož! Ne mogu da ga dohvatim.
Uzmi nož.
Hajde, čoveče, iseci ga.
Hajde, druže.
Hajde.
Elmonte, hajde.
Oslobodi nas!
- U redu!
Hoćeš ti da probaš?
Skoro sam uspeo.
Još samo malo.
Krou.
Šta je to bilo?
Pomozi mi da se spustim.
- Džek.
Izlazi. Izlazi, momče.
Izlazi smesta!
Moraćemo da idemo okolo.
Vaše Gospodarstvo,
ostanite ovde i odmorite se.
Ja ću ispitati greben i pronaći
ću najbezbedniji put preko.
Vrlo obzirno. Hvala ti.
Pogledaj. Tamo je Izabela.
Vidiš li je?
Tačno tamo.
Gde?
Vidimo te, moja dušo!
Dolazimo, ljubavi! Tačno tamo!
- Gde?
Da li je dobro?
Rodriče?
- Da?
Ljudi uvek vrište pre nego
što umru. Zašto je to tako?
Da li misle da će im to pomoći ili šta?
Spusti me dole! Rodriče!
Da li veruješ u Boga?
Pa, da li?
Naravno.
Da li bi želela da ga upoznaš?
Ne još, ne.
Onda ćeš odgovoriti na naša pitanja.
Kako si dospela ovde?
Neću odgovoriti.
Znam šta bi značilo
kada bi vam to rekla.
A šta ako nam ne odgovoriš.
Gde su ostali?
Došla sam sama.
Misliš li da smo budale?
Gde ti ideš, mnogi će slediti.
Ti si naslednik Erika Užasnog, nisi li?
Nisi li?
Erik Veliki?
To je bilo jako davno.
Jesmo li izbledeli u legendu?
Zaboravili smo izgled
njegovog lica.
Zaboravili smo
zvuk njegovog glasa.
Ali nikada nismo zaboravili
miris.
Krv te izdaja, Vaše Visočanstvo.
Vaše Visočanstvo.
Moja braćo,
na posletku, ljudi su se vratili.
Ružniji su nego što se sećam.
I među njima
dolazi nam krv
našeg tamničara
Erika Užasnog!
Erik.
Zdravo.
- O, moj Bože.
A danas mi ćemo osetiti
slatki nektar osvete!
Osveta!
Generale.
- Fi, dobro odrađeno.
Spusti nas!
- Strpljenja.
Elmonte. Krou!
- Vaše Visočanstvo!
Princezo!
Divan ponovni susret.
Bojim se da se nismo upoznali.
Koliko vas je?
Nosi se, dive!
- Krou, tiho.
Kako si dospeo ovde?
Gde je put za dole?
Zadavi se mojim kostima.
Krou!
Ne! Ne!
Bežite s puta! Želim ga!
Fine!
Šta je?
- Vreme je za jelo!
Napravite mesta!
Šta si čuo?
- Čuo sam da ih ima troje.
Troje? Kako su dospeli ovde?
- Ne znam.
Možda su naučili da lete
poput ptica. Ha, ha.
Ne, verovatno su previše
glupi za tako nešto. Ha ha ha.
To je istina.
Hajde.
Da vidimo u čemu je tolika frka.
Dakle, reci nam kako
ste došli ovde
ili ćemo pojesti nju.
Ne, generale.
Ja sam je pronašao.
Pravo da je pojedem
je samo moje.
Mi znamo pravila lova, Fame.
Ali on je drugačija!
General zloupotrebljava svoju moć.
Ti nisi naš kralj.
Ne!
Verujem da to obeležje
sada pripada meni.
Fo? Faj?
Nismo imali izbora, Generale Falon.
On ima...
Krunu.
Da, Krunu.
Isklesanu iz iste stene
kao i vaša tvrda srca.
Ona su neraskidivo vezana.
Poreći Krunu je isto kao poreći
vaše samo postojanje.
Dakle...
na kolena.
Niže.
Niže.
Rodriče!
Na kolena, Generale.
Zatvorenici Gantue!
- Vrlo dobro, Rodriče.
Naredi im da nas odmah oslobode.
Trenutno razgovaram sa divovima.
Uzgred, draga
venčanje je otkazano.
Šta?
Dakle, zatvorenici Gantue
donosim vam dar slobode!
Noćas slavimo
ali sutra će te se vratiti
dole sa mnom
kao vašim kraljem.
Prvo, preuzećemo
kraljevstvo Klojstera
a zatim njene komšije.
A vremenom, ćemo
testirati Vikinški mit o
većoj zemlji preko mora.
Da li si ti lud?
Da. Čini se da je moć udarila
direktno u moju glavu.
Ti izdajičko kopile!
Da.
Kao što rekoh,
sakupite svoje oklope,
naoštrite svoje mačeve
i spremite se za bitku.
Svi! Napadamo u zoru!
Pozdrav! Pozdrav! Pozdrav!
Pozdrav!
Prestanite! Pustite nas, molim vas!
- Tiho.
Ne brinite princezo.
Sve će biti u redu.
Džek.
Da vidim gde sam ga stavio.
Tu si.
Zvučiš iznenađeno.
Da, pa, miljamo smo visoko
a ti se bojiš visine.
Ne bojim se. Samo je
preterano ne volim.
Fe, Faj, Fo i Fum.
Dovedi Elmonta.
Volim ljude
Poslužene polu pečene
Felon ih voli sirove i crvene
Sveže zgrabljene i ne potpuno mrtve
Ne brini. Izvući ću te.
Imao sam ga, Džek.
Skrenuo sam pogled sa lopte...
ali sam ga imao.
Aha.
Pažljivo.
Pazi.
Uzmi ovo.
- Imam ga.
Ukusne poslastice
To su dobri zalogaji
Elmonte!
Zdravo, malecna.
- Ne! Spusti me!
Doveli su mi vojvotkinju jednom.
Bila je prilično debela.
Ali ti, sama kost i koža.
Kažu mi da si princeza.
Nadam se da te nisu pokvarili.
Šta je to?
Ubij ga, Džek!
Vrlo dobro, Džek.
Dobro odrađeno.
Evo.
Hvala.
Hajde.
Znam put odavde.
Gde je Krou?
Pobednik!
Generale Entin.
Zvali ste me, gospodaru?
Misliš da ga trebamo iseći.
Takve reči mi nikad nisu prešle
preko usana, gospodaru.
Ne pitam te šta si rekao.
Pitam te u šta veruješ.
Verujem u ono što vidim, gospodaru.
A kada pogledaš u stablo,
šta vidiš?
Vidim put za gore i dole.
I molim se, kao svi moji ljudi,
da vaša ćerka pronađe put dole.
A ako nešto drugo
nađe pre put dole?
Pa, to će označiti vreme
kada nijedan čovek,
od plemića do najnižih,
neće poželeti da je on kralj.
Oprostite, generale. Izgleda da je
ljudski rod van menija ove večeri.
Ti.
Ja?
Ne, ne... ti.
Imam posao za tebe.
Đavolski je pogled, stari prijatelju.
To bi trebalo da
zaustavi krvarenje.
- Šta je to?
Hajdučka trava.
Samo travka koja raste svuda,
ali može biti korisna.
Znaš puno o zemlji.
Trebalo bi. Celog života je obrađujem.
Iako je nikad nisi posedovao.
Da nisam pobegla,
ništa od ovoga se ne bi desilo.
Princeza je tako beskorisna stvar.
Da nisi pobegla, Rodrik bi preuzeo
kraljevstvo bez upozorenja.
Tvoje bekstvo je možda Klojsteru
upravo dalo šansu za borbu.
Dakle, niko nije beskorisan,
ponajmanje princeza.
Zato moramo da te vratimo, jer ćeš
jednog dana da budeš kraljica
a nakon toga ćeš imati moć da
svet učiniš boljim mestom.
Izabela
zamisli sve dobre stvari
koje možeš da uradiš.
To je moja majka govorila.
Krvarenje je stalo.
- Dobro.
Pa kuda sada, Džek?
Pratićemo vodu.
To će nas dovesti do ivice.
Rodrikovih ruku delo, bez sumnje.
Mora da ga je poslao
da čuva ulaz.
Imam ideju.
Šta?
Probudićemo uspavanog diva.
Pa, to ne zvuči kao dobra ideja.
Ovo je užasna ideja.
Da li si ikada ranije ubio diva?
A ti si ubio, koliko, jednog?
To te sada čini ekspertom?
Nisi li bio u pečnici pre sat vremena?
Dobro, onda. Čim se on skloni od rupe,
mi ćemo da potrčimo.
Šta koji...?
Pčele!
Zašto se ove stvare
uvek meni dese?
Uspeo si, Džek.
Uspeo si.
U redu.
Idemo.
Princezo, Džek.
Krenite, doći ću čim budem mogao.
- Šta? Ne, Elmonte, idemo zajedno.
Ne idem nikuda bez te krune.
- To nije misija.
Pronaći princezi i dovesti je kući.
Završiš misiju, odvedeš je njenom ocu,
Rodrika ostavi meni.
Ali...
- Da li si ikada ubio čoveka?
Kreni.
Hvala ti.
Evo.
Hvala što si mi
spasao život.
Sada si jedan od nas, Džek.
Počastvovan sam.
Samo nam se vrati, u redu?
Hoću.
Idi. Kreni.
Izabela. Hajde.
Napred!
To izgleda lepo.
Generale Entin.
Gospodaru.
Iseci ga.
Ali...
Legende su istinite.
Zarad kraljevstva isecite ga.
Da li ste me čuli?
Oprosti mi, Izabela.
Čuli ste kralja.
Isecite ga!
Znaš, za nekog ko
nije ljubitelj visine
užasno se dobro snalaziš.
Koristim jedan trik koji
me je Krou naučio.
Kakav trik?
Zamisli nešto baš ispred sebe,
nadohvat ruke.
Nešto što te čini srećnom.
Zvuči dovoljno lako.
Zaista jeste.
Klojster.
Nisam mislila da će
mi ikad nedostajati.
Izabela
pre nego što se vratiš
svom svetu i ja svom
šta god da se desi,
želim samo da znaš da mislim...
Pogledaj sva ta svetla.
Šta to rade?
Čekaju da nas dočekaju kući.
Trebaju nam još dva.
Rekao sam da pokrenete kola!
- Da, gospodine!
Podelite! Hajde, brže!
Imam ga!
Mirno, sada! Podignite ih!
Ne dozvolite plamenovima da se ugase!
Donesite vodu ovamo!
Braćo, svi zajedno!
Stoj.
Ti tamo, Faj, Fo, postavite me dole.
Visosti.
- Vaše Visočanstvo.
Dole idemo.
Pomozite mi!
Iskopajte ih.
Hajdemo, braćo.
Hajdemo, momci.
Jače. Hajde!
Mislio si da si heroj ove priče.
Zar ne znaš da
svi mi mislimo to?
Možda nisam heroj ove priče
ali ću barem videti kako se završava.
Upomoć!
Pomozi mi!
Pomo!
Upomoć!
Ne!
Svi pozdravite Kralja Falona!
Pozdrav!
Treba mi više ljudi!
SADA!
Ustaj, dečko!
Hajde!
Sklonite se! Čuvaj!
O, ne.
Drži se.
Gospodaru, brzo!
Ne!
Izabela, čvrsto se drži.
Spremna?
Skači!
Džek! Drži me.
Pa, to je ispalo bolje nego
što sam se nadao.
U zaklon!
Vaše Visočanstvo.
Oče!
Izabela!
O, hvala Bogu!
Mislio sam da sam te zauvek izgubio.
A ostatak Čuvara?
Samo je Edmond preživeo.
Ali je ostao da se suprostavi Rodriku.
Zašto?
Rodrik te je izdao, oče.
Imao je krunu, onu iz legende.
Nameravao je da iskoristi
divove da preuzme Klojster.
Rodrik?
Verovao sam mu sa svojim kraljevstvom.
Još gore, verovao bih mu sa tobom.
Izabela, žao mi je.
Sada nije važno.
Dug je put do dvorca.
Hajde, da te opremimo oklopom.
Gde je Džek?
Ko je Džek?
Onaj sa kojim sam sišla.
Onaj koji me je spasao.
Farmer?
Džek?
Da popričamo.
Poslao sam najbolje
Čuvare uz tu stabljiku.
Sve heroji, gospodaru.
- Da.
Ali ti si doveo Izabelu natrag.
Kao kralj, mogu te
nagraditi mnogim stvarima.
Kao otac
nikada te ne mogu dovoljno nagraditi.
To je jako velikodušno, Vaše Visočanstvo.
Više nego što bih ikada
mogao da tražim.
Kompletan oklop. Lepo.
Izgledaš predivno.
Hvala ti.
Čekaju te.
Ali...
Da me se sećaš.
Neće mi trebati pomoć da te se sećam.
Zbogom, Vaša Visosti.
Džek, rekla sam ti
zovi me...
- Izabela.
Vreme je da pođemo.
Ne sada.
Šta je?
Šta?
Pasulj!
Da li ste spremni, moja braćo?
Možete li je osetiti?
Evo dolazi grmljavina.
Fi!
Faj!
Fo!
Fam!
Napred i dole!
Naslađujte se ljudskim rodom!
Slatka krv!
Napravite mesta!
Napravite mesta za ostale!
Za Albion!
Zapamti, Fame:
Princeza je moja.
- Moja!
Tako kaže kralj.
Da!
Ansere. Lepo je videti te, momče.
Prešao si dug put.
Ala imam priču za tebe.
U čemu je problem?
Ni u čemu, oče.
Lepo je vratiti se.
Oni dolaze!
Divovi!
Monasi nisu oglasili to zvono od...
Mislim da nikada nisam čuo da zvoni.
Trči!
Beži!
Divovi!
Divovi!
Izabela!
Džek?
Džek!
Šta to viče?
Divovi!
Divovi!
Izabela, trči!
Ubijte ljude!
- Otkinite im glave!
Ne možeš pobeći od mene!
Oče!
Napravite mesta!
Ne dozvolite im da dođu do dvorca!
Kralj dolazi!
Podignite most!
Ostaje otvoren dok
ja ne izdam komandu!
Gospodine.
- Formirajte redove!
Na zidine, odmah!
Spremite strelce!
Otpustite ulje!
Mirno, ljudi!
Spremni!
Čekajte!
Čekajte!
Zapalite ih!
Dižite most!
- Elmonte, ne!
Dižite ga!
Zajedno!
Nastavi da trčiš, momče!
Hajde, Džek!
Čekaj!
Hajde, Ansere!
Džek!
Ulazite!
- Poteži!
Pali!
Fame!
Šta sada?
Donesite kuke.
Brzo, ljudi!
Podignite taj most i osigurajte ga!
To ih neće zadržati dugo.
Džek!
Izabela.
- Strelci na parapete!
Princezo!
- Elmonte, uspeo si!
Džek. To je bilo blizu.
- Da.
Elmonte!
- Vaše Visočanstvo.
Rodrik?
Rodrik je mrtav, Vaše Visočanstvo.
- A kruna?
Bojim se da divovi imaju krunu.
Formirajte se, brzo!
Nastavite! Nastavite!
Vuci!
Strelci na severni zid!
Izabela, u moje odaje,
tu ima prolaz
koji vodi na vrh Kule Klojstera.
Tamo ćeš pronaći svetionik. Upali ga.
Upozori ostala kraljevstva.
Možeš da računaš na nas, oče.
Džek?
Pripazi na nju.
Idemo!
Ovamo! Ovuda!
Ljudi, podržite most!
- Ljudi, na kapiju!
Hajdete ljudi! Vucite!
Moramo da ga oborimo!
Izgleda da ovde imamo borbu!
Treba mi pomoć na ovim konopcima!
Napred, na kapiju!
Stani ovde, Džek.
Ovuda, hajde.
Šta je ovo?
- Prečica.
Dovucite te škorpije na zidine! Krenite!
Gospodaru!
Mrdaj!
Kreni!
Na bedeme!
Gde smo?
Drevno groblje kraljevske porodice.
Ovi vodovodi se protežu
svuda ispod Klojstera.
Ovde sam se igrala žmurke.
Imaš puno pretaka.
- Da, znam.
Pljačkaši grobova?
Očigledno nisam jedina
koja zna za ovo mesto.
Donesite te čivije ovde!
Podignite ih!
Šta je bilo, braćo?
Zar niste gladni?
Hajdete, ljudi!
Gubimo je!
Idemo! Brže! Kreći!
Hajde, zar ne želite da jedete? Vuci!
Postavite se u formaciju na južnim vratima!
Budite spremni u poziciji!
Napunite ih! Ciljajte visoko!
I pali!
Vadite škorpione odavde!
Ljudi na konopce! Vuci!
Vucite!
I ponovo!
I ponovo!
I vuci!
Pa, šta si pronašao gore?
Imaju li ovi divovi neku slabost?
Mrdajte!
Ne puno, ne!
Baš kao moj dom.
Džek, hajde.
Da li očekuješ nekog?
Trči!
Čvrsto držite!
Čvrsto držite konopac!
To je to!
Još drveća!
Uradimo ovo zajedno!
Spalite ih sve!
Zauzmite njihova mesta!
Ostanite na konopcima!
Pobeda, gotovo je mogu osetiti.
Imam ga.
U zaklon!
Tvoj miris je slab, princezo.
Pomešan sa dimom
u oblaku čađa.
Ali mi uvek možemo da osetimo...
strah.
Kako ljudski rod voli da obesmrti sebe.
Misli da može živeti večno!
Trči!
Izabela, hajde!
Ona je moja, dečko!
Džek, požuri!
Ne!
Kraj je linije, princezo.
Spusti me dole!
Džek! Ne!
Ko si ti?
Jaaaak.
Džek je...
ti čudovište!
- Ha, ha, ha.
Probaj da se ne ritaš
dok buše silazio, momče.
Ne!
Džek!
O, sra...
To je to. Prošli su.
U redu, braćo, to je urađeno.
Svi zajedno!
SADA!
Zatvorite kapiju!
Čuvari!
Vodite kralja na sigurno!
Do đavola!
Povucite se, odbrambene pozicije!
Odbrambene pozicije!
Formirajte se!
Stojte čvrsto, ljudi!
Osećate li to, braćo?
Da li volite kada im se zgrušava krv?
Da.
Srežimo nekoliko njih na
pravu meru, hoćemo li?
Kako...?
Nešto je iza mene, zar ne?
I tako su vraćene divovske horde.
Stabljike posečene divovskim mačevima.
Kralj je oborio zakon koji kazivaše:
Princeza se mora za plemića udati.
Zatim, venčanje do tada ne viđeno.
princeze i njenog princa farmera.
Preskočio si deo.
Šta se desilo između?
Između?
Pa, znaš, malo su se udvarali...
Ne, ne to.
Šta se desilo sa krunom?
- NIkada nam ne kažeš šta se desilo
sa krunom.
- Sa krunom?
Da. Šta ako se
divovi ponovo vrate?
Ne brini. Na veoma sigurnom mestu je.
Možeš li da ispričaš
priču o divovima ponovo?
Ponovo?
Dobro, ali ovo je
poslednji put večeras.
Fe-faj-fo-fam.
Ne pitaj odakle grmljavina dolazi.
Ne pitaj gde su stada otišla.
Niti zašto su ptice prekinule svoju pesmu.
Kada dolaziš kući, nemoj se zadržavati.
Jer čudovišta lutaju Albionom.
Ne pitaj odakle grmljavina dolazi.
Ne pitaj gde su stada otišla.
Niti zašto su ptice prekinule svoju pesmu.
Osećam krv Engleza.
Bio živ, ili bio mrtav
Izmleću njegove kosti
da napravim hleb.
I postojala je princeza
i zlatna harfa.
I konj po imanu Anser.
I on odvede porodičnog
konja na pijacu.
Ili beše krava?
- Krava.
Tačno, krava.
Na pijaci, on srete starijeg čoveka
koji ga ubedi da zameni kravu za
malo magičnog pasulja.
Menjao je kravu za pasulj?
Magični pasulj.
A kako je mogao to da zna?
- Pa, Džek nije bio posebno bistar.
Zatim je njegov ujak bacio jedno
od zrna kroz prozor.
Ne, bila je to njegova majka.
I bila su tri zrna.
Dobro. Njegova majka je bacila
tri zrna kroz prozor
I tri ogromne stabiljke su izrasle
visoko u oblake.
Jer čudovišta lutaju Albionom.
Sada, nakon što su kraljevski dragulji
ukradeni iz Vestminsterske palate
u ranom delu 14. veka,
Engleska vlada ih je povratila
i donela ih ovde u Londonsku Kulu
na večno čuvanje.
Dobro, napravite mesta,
napravite mesta.
Sada ćemo da idemo preko
u Zelenu Kulu.
Sada, po čemu je Zelena Kula poznata?
Pa, Zelena Kula je poznata po,
Hajde, Rodi! Ostani sa grupom! Idemo!
Zelena Kula je mesto gde je
Ani Bolejn odrubljena glava.
KRAJ
Preveo:
PolarniMeda