Tip:
Highlight text to annotate it
X
HRONIKE IZ NARNIJE
PUTOVANJA BRODA ZOROGAZA
MAJKA ENGLESKA TE TREBA
PRIJAVI SE SADA OVDE!
Sigurno imaš 18 godina?
- Zašto? Izgledam starije?
Alberta Skrab?
- Štamparska greška.
Trebalo bi pisati
Albert A. Skrab.
Edmunde, trebao bi mi
pomagati oko namirnica.
Više sreće idući put, švrćo.
Švrćo?! Jedva da je
dve godine stariji.
Ja sam kralj, borio sam se u
ratovima i vodio sam vojske.
Ne u ovom svetu.
- Da, zaglavio sam ovde,
borim se sa Justisom
Klarensom Skrabom.
Ako iko zaslužuje takvo
ime, onda je to on.
Šta to radiš?
Ništa. Idemo.
Dragi dnevniče, danas je 253.
dan od kad su moji odvratni
rođaci Edmund i Lusi izvršili
invaziju na našu kuću.
Ne znam koliko ću još moći
da podnosim život sa njima,
i deliti svoje stvari.
Kada bi se moglo odnositi prema
rodbini kao što se odnosi prema bubama,
svi moji problemi bili bi rešeni.
Mogao bih ih jednostavno spremiti
u staklenku, ili pribiti na zid.
Kod kuće sam!
Ima li koga?
Napomena samom sebi,
istražiti pravne posledice
probijanja rodbine.
Zdravo ujače Harolde.
Pokušala sam da pronađem mrkve,
ali opet su imali samo repu.
Hoću li pristaviti supu?
Teta Alberta je na putu kući.
Ujače Harold?
Oče, Edmund ti se krevelji.
Ti mali!
- Oče, udariće me!
Edmunde vidi!
Od Suzan je.
Volela bih da ste ovde sa nama,
sve je prava pustolovina,
ali ni slično našem vremenu
u Narniji.
Amerika je jako uzbudljiva,
osim što nikad ne viđamo oca,
naporno radi.
Pozvana sam na čajanku
britanskog konzulata
ove sedmice, od jednog
mornaričkog oficira,
koji je i jako zgodan.
Mislim da mu se sviđam.
Izgleda da su Nemci
otežali prelaz.
Vremena su teška.
Majka se nada da vam neće smetati
još par meseci u Kembridžu.
Još par meseci?!
Kako ćemo preživeti?
Ti si srećna, barem
imaš svoju sobu,
ja sam zaglavio
sa ribousnim.
Suzan i Piter su srećnici.
Idu u pustolovine.
- Da, oni su stariji, a mi smo mlađi.
Mi nismo jednako važni.
Misliš li da imalo ličim
na Suzan?
Lusi, jesi li već videla
ovaj brod?
Jesam, izgleda baš Narnijevski,
zar ne?
Da, samo još jedan podsetnik
da smo ovde, a ne tamo.
Bejahu jednom dva siročeta,
tračili su
vreme verujući u
Narnijske dečje pesmice.
Molim te daj mi da ga udarim.
- Ne.
Zar nikad ne kucaš?
- Moja je kuća, radiću šta želim.
Vi ste samo gosti.
Šta je uopšte toliko
zanimljivo na toj slici?
Odurna je.
- Nećeš je videti sa druge strane vrata.
Izgleda kao da se voda
zaista pomera.
Kakve gluposti.
To se dogodi kad čitaš
one novele i bajke.
"Bejaše jednom dečak
imenom Justas,
čitaše knjige zbog činjenica
koje bejahu beskorisne."
Ljudi koji čitaju bajke postaju
ogavni teret ljudima poput mene,
koji čitaju knjige sa
pravim informacijama.
Ogavni teret?
Nisi mrdnuo prstom od
kad smo mi došli ovde.
Razmišljam o tome da kažem da si
ti ukrao slastice tete Alberte.
Lažljivče!
- Zaista?
Edmunde, slika!
Pronašao sam ih ispod
tvog kreveta.
I znaš šta, polizao sam svaki.
- Fuj, zaražen sam tobom!
Šta se ovde događa?!
To je nekakav trik!
Prestanite ili ću reci majci!
Majko!
Mama!
Razbiću tu starudiju!
Ne!
Pustite me!
Edmunde!
Plivajte!
- Šta se događa?!
U redu je!
Držim te!
Kaspien?!
- Lusi.
Edmunde, to je Kaspien!
U redu je momci,
na sigurnom ste.
U Narniji smo?
- Da, u Narniji ste.
Ne mogu na brod, želim
se vratiti u Englesku!
Vraćam se u Englesku!
Kako uzbudljivo.
- Kako ste zaboga završili ovde?
Nemam pojma.
- Kaspiene!
Edmunde, drago mi je što te vidim.
- I meni tebe.
Zar nas nisi pozvao?
- Nisam, ovaj put ne.
Pa, u svakom slučaju
drago mi je šta sam ovde.
Mičite tu stvar sa mene!
Ripičip!
Visosti.
- Zdravo Rip.
Koje zadovoljstvo.
Zadovoljstvo je moje,
gospodine.
Ali najpre, šta ćemo sa
ovim histeričnim nametljivcem?
Taj divovski pacov mi je
upravo pokušao odgristi lice!
Samo sam vam pokušao izbaciti
vodu iz pluća gospodine.
Govori!
Je li ga iko čuo, upravo je govorio?!
- Uvek govori.
Zapravo, teško ga je
naterati da ućuti.
Onog trenutka kada se ništa
ne bude imalo reći, visosti,
obećavam vam da
neću reći.
Ne znam kakva je ovo psina,
ali želim se smesta probuditi!
Možda da ga bacimo
natrag?
Edmunde!
Zahtevam da znam,
gde sam ja to zapravo!
Na Zorogazu, najboljem
brodu u Narnijskoj mornarici.
Zar sam rekao
nešto krivo?
Pobrini se za njega.
- Visosti.
Ljudi!
Pogledajte naše utopljenike.
Edmund Pravedni i Lusi Hrabra.
Vrhovni kralj i kraljica Narnije.
Aslan.
Vidi, Suzanin luk i strele.
Lusi.
Moj napitak isceljenja, i bodež.
Smem li?
- Naravno, tvoji su.
Piterov mač?
- Da.
Čuvao sam ga,
kako sam i obećao.
Evo, uzmi ga ako želiš.
- Ne, tvoj je.
Piter ga je dao tebi.
Ali sačuvao sam ti ovo.
Hvala.
Od kad ste otišli, divovi sa
severa su se bezuslovno predali.
Zatim smo pobedili Kalormensku
vojsku iz Velike pustinje.
Mir vlada celom Narnijom.
- Mir?
U samo tri godine.
A da li si sebi pronašao
kraljicu u te tri godine?
Ne, nijednu koja bi se
merila sa tvojom sestrom.
Samo malo, ako nema ratova
i niko nije u nevolji,
zašto smo onda mi ovde?
Pitanje, koje se i sam pitam.
Kamo dakle plovimo?
Pre nego sam uzeo
presto od strica,
pokušao je da ubije najbliže
prijatelje
i najodanije pristalice
mog oca.
Sedam gospodara Telmara.
Pobegli su sa Samotnih ostrva.
Niko ih od tad nije video.
Dakle, misliš da im se
nešto dogodilo?
Pa, ako jeste, moja je
dužnost da to saznam.
Šta je istočno od
Samotnih ostrva?
Neucrtane vode.
Stvari koje ne možete
ni da zamislite.
Priče o morskim zmijama
su najgore.
Morske zmije?
U redu kapetane,
dosta vaših bajki.
Gde se nebo i voda susreću,
gde talasi uvek slatki su.
Ne sumnjaj Ripičip.
Da pronađeš sve šta tražiš,
na istok krajnji moraš ići.
To je lepo.
- Hvala.
Drijada mi je to pevala,
dok sam bio mišić.
Ne znam značenje, ali nikad
nisam zaboravio reči.
Šta ti misliš da je
posle Samotnih ostrva?
Rečeno mi je da se
najdalje može ploviti
na istok do kraja sveta,
Aslanove zemlje.
Zaista veruješ da postoji
takvo mesto?
Pa, bez vere nemamo ništa.
Misliš li da ćemo zaista
otploviti tamo?
Pa, to ćemo samo na jedan
način saznati.
Samo se nadam da ću jednog
dana zaraditi pravo da je vidim.
Visosti.
Ojačao si prijatelju.
- Čini se da jesam.
U redu, natrag na posao!
Gospodine.
- Hvala.
Edmunde, misliš li da
ako nastavimo ploviti
na kraj sveta, da
ćemo samo, pasti sa ruba?
Ne brini se Lu,
daleko smo još od tamo.
Vidim da vas dvoje
još pričate gluposti.
Osećaš li se bolje?
- Da, ne zahvaljujući vama.
Kao da imam gvozdenu građu.
- Veseo kao i uvek.
Pronašli ste pomorske noge?
- Nikad ih nisam ni izgubio.
Samo se oporavljam od šoka.
Majka kaže da imam
akutnu dispoziciju,
zbog moje inteligencije.
Mislim da nema ništa akutno.
Samo da znate, čim
pronađemo civilizaciju,
kontaktiraću britanski
konzulat.
Svi ćete biti uhapšeni
zbog otmice!
Otmice je li? Čudno, mislio
sam da smo ti spasili život.
Zadržali ste me protiv moje volje!
- Jesam li?
I moram reći da su kabine
nehigijenske.
Dole je kao u ZOO-u!
Prava je tužibaba, zar ne?
- Tek se zagrejava.
Kopno!
Samotni otoci.
Luka Narovheven.
Čudno, nijedne narnijske
zastave na vidiku.
Ali Samotna ostrva su
oduvek bila narnijska.
Čini se sumnjivo.
Kažem da pošaljemo
odred na kopno.
Drinijane?
Izvinite visosti, ali na ovom
brodu komandni lanac
počinje od kralja Kaspiena.
U redu.
- Koristićemo duge čamce.
Drinijane odaberi ljude
i pođi na kopno. Tavrose.
Posada u duge čamce!
Skupite jedro i pripremite se
da bacite sidro!
Napred! Uzbuđenje
nepoznatog leži pred nama.
Zar nije moglo da
čeka do jutra?
Nema časti u bežanju
od pustolovine momče.
Poslušajte.
Gde su svi?
Hajde vižljasti.
- Sasvim sam i sâm sposoban.
I sigurno ste u krvnom
srodstvu?
Ripičip, ostani ovde sa Drinijanovim
ljudima i osiguraj ovo mesto.
Mi idemo napred, ako se ne vratimo
do zore, pošalji potragu.
Da visosti.
Da, izgleda da nema nikoga.
Da se vratimo natrag?
Želiš li da dođeš i
čuvaš... nešto?
Da.
Dobra ideja rođače,
veoma, logična.
Mogu ja to, mogu.
Ne brinite se.
Spreman sam za
polazak kad i vi.
Ko su ovi ljudi?
- Zašto su precrtani?
Izgleda poput nekakve,
naknade.
Trgovci robljem.
Pazite!
Osim ako ne želite
ponovno da čujete
kako ovaj ciči kao
devojčica.
Rekao bih da bi trebali
da bacite oružje.
Pusti me!
- Smesta!
Spustite ga.
Justas.
- U okove sa njima!
Mičite ruke sa mene!
- Hajmo sa ovo dvoje na pijacu.
Pošaljite to dvoje
u tamnicu.
Slušaj me drska budalo,
ja sam tvoj kralj!
Platićeš za to.
- Zapravo...
Neko drugi će platiti.
Za sve vas.
Edmunde!
- Lusi!
Jesi li dobro?
Jesam.
Beznadno je.
Nikada nećete izaći.
Ko je tamo?
- Niko.
Samo glas u mojoj glavi.
Lord Bern?
Nekoć možda, ali više
ne zaslužujem taj naslov.
Je li on jedan od sedmorice?
Tvoje lice, podseća
me na kralja
kog sam nekada
jako voleo.
Taj čovek je bio
moj otac.
Gospodaru moj,
molim vas oprostite mi.
Ne, molim vas,
molim vas.
Natrag!
Mama!
- Ostani sa tatom!
Ne brini se,
pronaći ću te!
Kuda ih vode?
- Samo gledajte.
Šta se dogodilo?
- To je žrtva.
Kuda su otišli?
- Niko ne zna.
Magla je najpre viđena
na istoku.
Izveštaji o nestancima
ribara i mornara na moru.
Mi lordovi,
sklopili smo pakt.
Pronaći izvor magle
i uniš*** ga.
Svaki je isplovio, ali
nijedan se nije vratio.
Znate, ako vas ne
prodaju u roblje,
verovatno ćete postati
hrana za maglu.
Moramo pronaći Lusi.
Pre nego bude prekasno.
Ja dajem 60!
- Ja dajem 80!
100 za malu damu!
- 120!
150!
Ima li još ponuda?!
Prodano!
Idemo, pokret!
Mičite se!
A sada,
za ovaj lepi primerak!
Ko će započeti sa
licitiranjem?!
Idemo sada, možda ne liči
na bogznašta, ali snažan je.
Bogami, snažno smrdi,
poput guzice minotaura.
To je gnjusna laž!
Osvojio sam školsku nagradu za
higijenu, dve godine zaredom!
Hajdete, neka neko
da ponudu!
Ja ću vam ih uzeti iz ruku.
Uzeću ih sve!
Za Narniju!
Hvala Rip, znala sam da ćeš doći.
- Vaša visosti!
Uzmi ključeve!
Ključeve!
Ti si brod u čarobnoj zemlji,
zar ne možeš sam veslati?
Bože, nadam se da to
nije britanski konzul.
Visosti, visosti!
- Stani!
Moja žena je oteta jutros!
U redu je Drinijane. - Preklinjem
vas, povedite me sa sobom.
I ja želim da pođem.
- Ne, Gel, ostani sa tetom.
Dobar sam mornar, celoga
života sam na moru.
Naravno, moraš.
- Hvala.
Tata!
Nebesa mi, vratiću se.
Budi dobra.
Moj kralju!
Ovo mi je dao vaš otac.
Sakrio sam ga na sigurno
u pećinu, sve ove godine.
To nije narnijski mač.
- Iz vašeg je Zlatnog Doba.
Postoji sedam takvih
mačeva.
Dar od Aslana za
zaštitu Narnije.
Vaš otac ih je
poverio nama.
Evo, uzmite ga.
I neka vas š***.
Hvala vam, i pronaći ćemo
vaše izgubljene građane.
Edmunde.
Dragi dnevniče, došlo je do
neverovatnog obrata događaja.
Oteli su me moji rođaci,
te plutamo u
neucrtanim vodama u
nekakvom presmešnom brodu.
Šta je najgore, delim kabinu
sa odurnim mišolikim stvorom.
A mislio sam da je deljenje
sobe sa rođakom dovoljno loše.
A do sada, svaka osoba koju sam
upoznao u ovom čudnom mestu,
pati od živopisnih iluzija.
Progone zelenu maglu i
traže izgubljene lordove.
Mogu samo pretpostaviti da
je to zbog loše prehrane,
ili su svi jednostavno ludi.
Rođak Edmund nije iznimka.
Provodi svaki sekund trljajući
onaj svoj limeni mač, kao
da je čarobna svetiljka,
jadna budala očito
treba hobi.
Biće veličanstven.
Dolaze li u manjim veličinama?
Užasni dripac,
luđi je od mog rođaka.
U Engleskoj imamo
mišolovke.
Kad smo kod hrane, da ne znaš
možda gde bi je mogao nabaviti?
Zašto razgovaraš
sa tom pticom?
Prirodno sam pretpostavio da...
Razgovara sa pticama!
Skroz je šenuo.
- Da!
Jesi li svestan da je krađa porcija
najozbiljniji prekršaj na moru?!
Ovde gore.
Oh, ti si.
Ljude su provlačili ispod
broda i za manje! - Za šta?
Izdaju, podmuklost
i iritantnost.
Samo predaj narandžu
i zaboravićemo sve.
Ne znam o čemu govoriš.
- Dopusti mi da...
Dosta mi je tebe.
- Pusti rep.
Sam veliki Aslan dao mi je
ovaj rep.
Niko, ponavljam, niko ne
dira rep, tačka i uzvičnik.
Žao mi je.
- Sada, dobiću narandžu,
a zatim zadovoljštinu.
Molim te, ja sam pacifist.
- En garde!
Pazi.
- Izvini.
Pokušavaš da pobegneš?
Na brodu smo, znaš.
Zar ne možemo samo da
razgovaramo o ovome?
To je za krađu, to je za
laganje, a to je za ostatak.
Tako treba!
Imamo dragulj!
Lovi!
A sada, hajde, probaj
najbolje šta možeš.
Je li to sve?!
Hajde!
Prestani da mlatiš krilima
poput pijanog pelikana, podigni!
Podigni oštricu, gore,
tako je!
Ovamo!
Osloni se na nogu,
ne levu već desnu!
Shvataš? Hajde!
Budi okretan!
To je ples dečko, ples!
Hajde, ponovno!
I ponovno!
Tako je, tako je!
O ne!
Pogledajte.
Gel?
Šta radiš ovde?
Izgleda da imamo dodatnog
člana posade.
Dobrodošla na brod.
- Vaša visosti.
Zovi me Lusi, dođi.
Idemo, samo živo.
Natrag na posao!
Dobar dvoboj. Napraviću
ja mačevaoca od tebe.
Da, pa, da je igralište
malo ravnije,
bio bi to posve
drugi ishod.
Zaista.
Izgleda nenaseljeno.
Ali ako su lordovi sledili maglu
na istok, zaustavili bi se ovde.
Mogla bi biti zamka.
Ili bi mogli biti
neki odgovori.
Kaspiene?
Provešćemo noć na obali.
Ujutru ćemo izvideti ostrvo.
Čini se da su doveli prase.
Ova, ženka je.
Kao i ova.
Ova čita.
Uzmimo nju.
Nema bega.
- Dobro rečeno. - Jezivo.
Šta ste vi?
- Mi smo užasne nevidljive zveri!
Da nas možeš videti,
bila bi stvarno užasnuta.
Zaboravio si spomenuti,
da smo jako veliki.
Šta želite?
- Tebe, učinićeš šta tražimo.
Hoće.
- Jako jasno.
Ili šta? - Ili smrt.
- Smrt?
Smrt!
Pa ne bih vam bila od
koristi mrtva, zar ne?!
Nisam o tome razmišljao.
- Ne, nisi. - Dobro kaže.
U redu, onda ćemo samo
ubiti tvoje prijatelje.
Dobra zamisao.
- Šta želite od mene?
Ući ćeš u kuću tiranina.
Koju kuću?
- Ovu.
Gore ćeš naći knjigu
čarolija, izreci
onu koja čini nevidljivo
vidljivim.
Dobro rečeno.
Pa hajde, nemamo celi dan.
Seti se šta će se dogoditi
tvojim prijateljima.
Upozorena si.
- Da.
Zašto to sami ne učinite?
Mi ne znamo čitati.
- Zapravo ne znamo ni pisati.
Ili pisati.
- Da.
Zašto niste to jednostavno
rekli?
Čuvaj se tiranina,
jako tiranizira.
Ono što čini nevidljivo
vidljivim, upamtila si?
Nemoj zaboraviti.
Ed...
Ed, probudi se.
Probudi se.
Gde je Lusi?
- Lusi?
Lusi!
- Svi ustanite!
Ustajte!
Ustajte rekoh!
Ovuda!
- Živnite! Pokret crvi!
Ovim rečima,
tvoj jezik mora šiti,
kako bi svuda oko tebe
moglo snežiti.
Nepogrešiva čarolija,
koja će te učiniti lepoticom
kakvom si oduvek
želela biti.
Suzan, šta se...
događa?
Prelepa sam.
Ne! Čekaj.
Učini me onom,
za koju kažem...
Lusi!
Lusi...
- Aslane?
Čarolija koja će učiniti
nevidljivo vidljivim.
Poput P u psihologiji,
H u psihijatriji,
nevidljivo mastilo i
istina u teologiji...
Lusin bodež.
Stanite tu ili umrite!
Čarolija je potpuna.
Sada je sve vidljivo.
Kakva ste vi stvorenja?
Velika, sa glavom tigra i telom...
Drugog tigra.
Ne želite se zameriti nama.
- Ili šta?
Ili ću te izgrepsti
na smrt!
Probošću te svojim
kljovama!
A ja ću te samleti
svojim zubima!
A ja ću te ugristi
svojim očnjacima!
Mislite zgnječiti nas,
svojim debelim mešinama?
Da!
- Debelim mešinama?
Škakljati nas svojim
nožnim prstima?
Šta si učinio sa mojom
sestrom, kepecu?
Smiri se sad.
- Gde je ona?!
Bolje da mu kažeš.
- Hajde šefe, reci mu.
U dvorcu.
- Kojem dvorcu?
A tom dvorcu.
Stvarno mi je dosta
da me ostavljate...
Prase se vratilo.
Ovo mesto postaje sve čudnije.
- On naziva nas čudnima?!
Tiranin! Tiranin!
Lusi.
- Visosti.
Kaspien i Edmund.
Ovo je Koriakin.
Ovo je njegovo ostrvo.
Tako on misli.
Učinio si nam zlo, čarobnjače.
Nisam vam učinio zlo,
učinio sam vas nevidljivim
zbog vaše zaštite.
Zaštite?
- To je pokoravanje!
Tiraninu!
- Nisam vas pokorio.
Ali mogao si,
da si želeo!
Nestanite.
- To je čarolija!
Šta je to bilo?
- Gaza, ali nemoj im reći.
Šta su bili oni?
- Gluponošci.
Naravno, baš sam glup.
Šta ste mislili kad ste rekli
da ste ih učinili nevidljivim
za sopstveno dobro?
Činilo se kao najlakši način
da ih se zaš***, od zla.
Mislite na maglu?
Mislim na ono što leži
iza magle.
Prelepo.
Mislim, za izmišljenu
kartu izmišljenog sveta.
Tu je izvor vaših nevolja.
Mračno ostrvo.
Mesto gde zlo vreba.
Može uzeti bilo koji oblik,
može ostvariti vaše
najmračnije snove.
Želi pokvariti svaku
dobrotu.
Ukrasti svetlo ovog
sveta.
Kako ćemo ga zaustaviti?
Morate razbiti njegovu
čaroliju.
Taj mač koji nosiš,
postoji šest drugih.
Jeste li ih videli?
- Jesam.
Šest lordova,
prošli su ovuda?
Zaista.
- Kuda su se uputili?
Tamo kamo sam ih poslao.
Kako biste razbili čaroliju,
morate slediti plavu zvezdu,
na Ramanduovo ostrvo.
Tamo, sedam mačeva mora biti
položeno na Aslanov stol.
Tek tada, njihova istinska
čarobna moć, može biti oslobođena.
Ali čuvajte se,
svi ćete biti iskušani.
Iskušani?
Dok ne položite sedmi
mač, zlo ima premoć.
Učiniće sve u svojoj moći,
da vas dovede u napast.
Budite jaki.
Nemojte da podlegnete
iskušenju.
Da biste pobedili tamu izvana,
morate najpre pobediti
onu iznutra.
Iz meni nepojmljivih razloga,
poslušali smo savet
senilnog starog jarca,
koji ne zna za britvu, i gega
se okolo u kućnom ogrtaču.
Stoga, ponovno smo u ovoj
kadi, izgubljeni u oluji, izvrsno.
14 dana bacanja poput palačinke,
bez ikakve naznake kopna.
Jedina uteha je što su svi
napokon jadni poput mene.
Osim onog razmetljivog
pacova koji priča.
On je jedan od onih iritantnih
"Čaša je uvek napola puna" tipova.
Dakle, zaglavili smo, ovde.
Sa prepolovljenim porcijama,
imamo hrane i vode
za još najviše
dve sedmice.
Ovo vam je zadnja prilika
da se vratite visosti.
Nema garancije da ćemo uskoro
zapaziti plavu zvezdu.
Ne po ovakvoj oluji.
Igla u plastu sena, potraga
za ovim Ramandu mestom.
Mogli bismo proći tačno kraj
njega, i doći na rub sveta.
Ili da nas pojedu
morske zmije.
Samo kažem da ljudi
postaju nervozni.
Ovo su čudne vode
za plovidbu.
Nikad takve nisam video.
Onda biste možda i kapetane,
hteli da objasnite gospodinu
Rinsu da odustajemo od
potrage za njegovom porodicom.
Vraćam se na dužnost.
Samo jedno upozorenje.
More zna da se gadno
poigra sa umovima posade.
Jako gadno.
Preobrazi odraz moj,
savršenim učini ga svog,
trepavice, usne i ten.
Učini me onom,
za koju kažem,
da ima veću lepotu
nada mnom.
Dame i gospodo,
gospođica Pevensi.
Edmunde?
- Izgledaš prelepo sestro.
Kao i uvek.
- Piter?
Izvinjavam se gospođice,
može fotografija?
Majki će se svideti ovo,
sva njena deca na jednoj slici.
Smešak.
- Samo malo, a gde sam ja?
Mislim, gde je Lusi?
- Lusi?
Ko je Lusi?
- Sestro, šta je?
Dajte gospođice,
jedan veliki smešak.
Edmunde, nisam sigurna
za ovo, želim se vratiti.
Vratiti se kamo?
- U Narniju.
Šta je zaboga Narnija?
Šta se događa?!
Prestanite!
Lusi.
Aslane?
Šta si učinila dete?
Ne znam.
To je bilo užasno.
Ali ti si to odabrala Lusi.
Nisam želela da
sve to odabrem.
Samo sam želela da budem
prelepa, poput Suzan.
Samo to.
Zaželela si da te ne bude,
a sa time i mnogo više.
Tvoja braća i sestra ne bi
upoznali Narniju bez tebe.
Ti si je prva otkrila,
sećaš se?
Tako mi je žao.
Sumnjaš u svoju vrednost.
Ne beži od onog ko si.
Aslane!
Oče...
Edmunde!
Pođi sa mnom,
pridruži mi se.
Edmunde!
Lusi...
Ne mogu da spavam.
Da pogodim, ružni snovi.
Čini se da svi ludimo.
Ili se nešto igra
našim umovima.
Sumnjam da su lordovi
stali ovde, gospodaru.
Nema nikakvih znakova života.
Tako je, čim pristanemo, povedi
ljude u potragu za hranom i vodom.
Nas troje ćemo u potragu
za tragovima.
Samo malo,
misliš nas četvero?
Molim vas nemojte me
poslati pacovu.
Čuo sam to.
Dugouhi.
- Čuo sam i to.
Pogledajte,
nismo prvi na ovom ostrvu.
Lordovi?
- Mogli bi biti.
Šta misliš da bi moglo
da bude dole?
Saznajmo.
Šta je to?
Ne znam. Izgleda kao
nekakav zlatni kip.
Sigurno je upao unutra.
Jadni čovek.
- Misliš jadni lord.
Grb lorda Restimara.
- I njegov mač.
Trebamo ga.
Budi oprezan.
Tvoj mač se nije pretvorio
u zlato.
Oba mača su čarobna.
Ovamo.
Sigurno nije znao ni
šta ga je snašlo.
Možda...
Ili je možda nešto saznao.
O čemu govoriš?
U šta zuriš?
Ko god da ima pristup
ovom bunaru,
mogao bi biti najmoćnija
osoba na svetu.
Lusi, bili bismo tako bogati.
Niko nam ne bi mogao
naređivati.
Ili sa kime da živimo.
Ne možeš uzeti ništa
iz Narnije, Edmunde.
Ko kaže?
- Ja.
Ja nisam tvoj podanik.
Čekao si na ovo, zar ne?
Da me izazoveš,
sumnjaš u moje vođstvo.
Ti sumnjaš sam u sebe.
- Ti si dete.
A ti si beskičmenjak.
- Edmunde!
Dosta mi je igranja
druge violine.
Najpre je bio Piter,
a sada si ti.
Znaš da sam hrabriji
od vas obojice,
a zašto si ti dobio
Piterov mač?
Zaslužujem svoje kraljevstvo,
zaslužujem da vladm.
Ako misliš da si tako hrabar,
dokaži to!
Stanite!
Prestanite!
Obojica!
Pogledajte se.
Zar ne vidite
šta se događa?
Ovo mesto vas iskušava.
Začaralo vas je.
Upravo je o ovome
Koriakin govorio.
Idemo odavde.
Tako je, sledite imaginarnu
plavu zvezdu
do ostrva Ramandudu.
Postavite sedam noževa za
odreske za stol lava koji govori.
Gluposti.
Šta je to...
Mora da sam mrtav.
Ti si definitivno mrtav.
To ti više neće trebati.
Napokon,
povoljan obrt događaja.
Šta ste našli od hrane?
Ostrvo je vulkansko visosti,
ne raste mnogo toga.
Gde je Justas?
Verujem da nam ne
pomaže da ukrcamo brod.
Justas!
Edmunde,
imam loš predosećaj.
Idem da ga pronađem.
- Idem sa tobom.
Justas!
Justas!
Blago.
Nevolje.
Justas...
Ne...
Naš rođak...
Žao mi je.
- Bio je tek dečak.
Nisam smeo da
ga ostavim.
Šta mu se moglo dogoditi?
Na ovom mestu?
Bilo šta.
I on nije bio prvi.
To je lord Oktezin.
Moramo pronaći njegov...
Mač.
Šta je to bilo?
Je li vulkan?
O ne, to nije vulkan.
Svi na palubu!
Strelci! Naoružajte se!
Zauzmite položaje i
čekajte moje naređenje!
Šta to radi?!
- Pali!
Slomiće jarbol!
Dobro!
Držite položaje!
Pali!
Eto ti na!
Edmunde!
Edmunde!
- Lusi!
JA SAM JUSTAS
Mora da se šališ.
Sigurno je kušan
blagom.
Svako zna da je zmajevo
blago začarano.
Pa, svako odavde.
Ima li ikakav način da ga vratimo?
- Ja ne znam.
Teta Alberta neće
biti srećna.
Žao mi je zbog ruke stari moj,
ponekad znam biti previše gorljiv.
Čamci su spremni visosti!
Ne možemo ga
ostaviti samog.
Ne možemo ga povesti
ni na brod, visosti.
Ti i ostali idite jednim čamcem,
mi ćemo ostati ovde do jutra,
i razraditi šta ćemo.
- Ali nemate zaliha,
niti načina kako da
se ugrejete, visosti.
Nešto si govorio?
Nikad pre nisam video
ova sazvežđa.
Ni ja.
Daleko smo od kuće.
Kao dečak, maštao sam o
plovidbi na kraj sveta.
Da ću tamo pronaći oca.
Možda i hoćeš.
Nedostaje mi mamica.
I meni moja.
Ne brini se,
videćeš je opet.
Kako znaš?
Kod takvih stvari
moraš imati veru.
Aslan će nam pomoći.
Ali Aslan nije sprečio
da je odvedu.
Pronaći ćemo je,
obećavam.
Nekako.
Ne možeš da zaspiš?
Daj sad,
nije sve izgubljeno.
Ostaću budan sa tobom ako
želiš, da ti pravim društvo.
Kladio bih se da jutros
nisi ni verovao u zmajeve.
Znaš, iznimne stvari
događaju se
samo iznimnim ljudima.
Možda je to znak.
Da imaš iznimnu sudbinu.
Nešto, veće nego si
mogao da zamisliš.
Mogao bih ti ispričati jednu ili
dve moje pustolovine, ako želiš
da nam prođe vreme.
Verovao ili ne, nisi
prvi zmaj koga sam susreo.
Pre mnogo godina,
pre više nego bih želeo,
bio sam sa družinom pirata.
Sreo sam drugog zmaja,
opasnijeg od tebe.
Lusi, probudi se.
Vidi.
Plava zvezda!
Svi!
- Šta je?
Probudite se svi!
To je plava zvezda!
Hajde stari moj,
probudi se.
Vuci!
Pazite na zamahe momci,
vuci!
Vetar nas je napustio.
Kako da onda dođemo na
Ramanduovo ostrvo?
Ja bih rekao da nešto
ne želi da dođemo tamo.
Postajem gladniji.
Poješću tog zmaja!
Ne brini se Justas, moraće
najpre proći mene.
Pažljivo!
Ako do večeras ne pronađemo
kopno, možda i hoće pojesti...
Šta smo udarili?!
Justas, genijalno!
Napred!
Ne možemo biti sigurni da
su ostali lordovi
uopšte stigli do
Ramanduovog ostrva.
Doveo si nas, šta sam ti
rekao Justas, iznimno!
Iznimno!
Hrana.
- Čekaj.
Lord Revilian.
Lord Mavramorn.
Lord Argoz.
Diše.
I oni.
Začarani su.
Hrana!
Kameni nož,
ovo je Aslanov stol.
Njihovi mačevi.
Na stol.
To ih je šest.
Jedan još nedostaje.
Pogledajte!
Narnijski putnici,
dobrodošli.
Ustanite.
Zar niste gladni?
- Ko ste vi?
Ja sam Liliandil, Romanduova kći.
Ja sam vaš vodič.
Vi ste zvezda?
Prelepi ste.
Ako vas to ometa,
mogu promeniti oblik. - Ne.
Molim vas.
Hrana je za vas.
Ima dovoljno za sve koji su
dobrodošli za Aslanovim stolom.
Uvek.
Poslužite se.
Čekajte!
Šta se njima dogodilo?
Ovi jadnici su bili napola
ludi kad su došli na našu obalu.
Pretili su nasiljem
jedan drugom,
a ono je zabranjeno za
Aslanovim stolom.
Stoga su poslani u san.
- Hoće li se ikada probuditi?
Kada se sve ispravi.
Dođite, vremena je malo.
Čarobnjak Koriakin vam
je pričao o Mračnom ostrvu?
Da.
Još malo i zlo će biti
nezaustavljivo.
Koriakin je rekao da
položimo sedam mačeva
na Aslanov stol kako
bismo prekinuli čaroliju.
Rekao je istinu.
- Ali našli smo samo šest.
Znate li gde je sedmi?
Unutra.
Trebaće vam velika hrabrost.
Ne trošite vreme.
Nadam se da ćemo
se ponovno sresti.
Zbogom.
I, šta mislite da je
unutra?
Naše najgore noćne more.
Naše najmračnije želje.
Čisto zlo.
Tavrose, otključaj oružarnicu.
Strelci, pripremite se!
- Da, kapetane!
Ugasite lanterne!
Idemo da se pripremimo.
Kad odrastem,
želim biti poput tebe.
Kad odrasteš...
Trebaš biti baš
poput sebe.
U slučaju da ne preživimo,
šta god ovo da bilo...
Želim da znaš da te
smatram svojim bratom Ede.
I ja tebe.
Odrekao si se mača.
Nije bio moj da ga
mogu zadržati.
Uzmi ovaj.
Ali to je...
- Piter bi želeo da ga ti imaš.
Eno ga prijatelju.
Naša bitka nas čeka.
Justas, ne!
Stani!
Justas stani!
Neću prihvatiti predaju!
Plemeniti ratnik ne beži
pred strahom.
Pogledaj me!
Gledaj me dok ti govorim!
Ja sam miš, a ti si zmaj.
Imaš kožu kao oklop,
duvaš vatru.
Hajde, idemo u susret
sudbini.
Bez obzira šta se
ovde dogodilo,
svaka duša koji stoji uz mene,
zaslužila je mesto u posadi Zorogaza.
Zajedno smo daleko
doputovali.
Zajedno smo se suprotstavili
neprijatelju,
zajedno možemo to opet.
Stoga sada nije vreme za
pad pred strahom i kušnjama,
budite jaki, ne predajte se!
Naš svet, naši Narnijski
životi zavise o tome.
Mislite na izgubljene
duše koje smo došli spasiti.
Mislite na Aslana.
Mislite na Narniju.
- Za Narniju!
Helen...
Ništa ne vidim,
magla je pregusta.
Ti si mi veliko
razočaranje.
Nazivaš se mojim sinom,
tada se ponašaj kao kralj.
Edmunde...
Pođi sa mnom,
budi moj kralj.
Dopustiću ti da vladaš.
- Odlazi, ti si mrtva.
Nikad me ne možeš ubiti.
Uvek ću biti živa, u tvom umu,
blesavi dečače. - Ne!
Edmunde.
Jesi li dobro?
- Jesam.
Ne prilazite!
Ne prilazite!
Ko je tamo?!
- Ne bojimo te se!
Niti ja vas!
Ne prilazite!
- Nećemo otići.
Nećete me poraziti!
Kaspiene, njegov mač!
Lord Rup?!
Ne posedujete me!
Odstupite!
Dovedimo ga na brod, brzo!
Smirite se gospodaru!
- Dalje od mene demoni!
Ne gospodaru,
nismo vam došli nauditi.
Ja sam vaš kralj, Kaspien.
Kaspien?
Gospodaru moj!
Niste smeli doći,
odavde nema izlaza!
Brzo, okrenite brod
pre nego bude prekasno!
Imamo mač, idemo!
- Okrenimo se Drinijane!
Razumem visosti.
Ne mislite!
Ne dopustite mu da sazna vaše
strahove, inače ćete postati oni.
O ne.
Edmunde,
na šta si pomislio?
Žao mi je!
Pogledajte!
Šta je to?
Prekasno.
Prekasno je!
Otišlo je ispod broda!
Gel!
Ovamo, beži!
Nemoj me izneveriti!
Nema straha, nema povlačenja!
Za Narniju! Eto ti na!
Justas, drži se!
Gubi se stvorenje!
- Ne! Mač! Mač!
Justas!
Ne, vrati se!
- Izgubljeni, izgubljeni smo!
Okreni ovaj brod!
Zaustavite ga!
Krmena posado,
na mesta za veslanje!
Vesla duplom brzinom!
Aslane,
molim te pomozi nam.
Vucite!
Uprite leđima!
Moraš ostati ovde dok neko
ne dođe po tebe, dobro?!
Ed! Nabićemo zmiju!
Smrskati je na stene!
Upravljaj na krmi,
držaću je na pramcu!
Pokušaj me ubiti!
Hajde!
Hajde! Ovde sam!
Ne!
- Edmunde!
Još sam ovde!
Držite se!
Makni se!
Možemo pobediti ovo.
Moramo doći bliže!
- Svi ljudi na palubu!
Pripremite harpune!
Priprema!
Sada!
Privucite joj glavu!
Vucite!
Edmunde...
Šta pokušavaš da
dokažeš Edmunde?
Da si muškarac?
Edmunde!
Učini to!
Mogu te učiniti muškarcem.
Mogu te učiniti svojim kraljem.
Samo primi moju ruku.
Samo se prepusti.
Učini to!
Hajde!
Ne!
Čarolija, podiže se.
Edmunde!
Kaspiene!
Pogledajte!
Narnijci!
Mama!
- Helen!
Rince! Gel!
- Mama!
Dovedimo ih na brod!
Očistite palubu!
Uspeli smo.
Znala sam da hoćemo.
Nismo bili samo mi.
- Misliš?
Ovde dole sam, Lusi!
Ovamo! Lusi, u vodi sam!
Justas!
- Ponovno sam dečak!
Dečak sam!
- Justas!
Vidim da su ti krila podrezana!
Gde se nebo i voda susreću,
gde talasi uvek slatki su.
Slatka je, slatka je!
Pogledajte!
Aslanova zemlja.
Mora da smo blizu.
Pa, došli smo dovde.
I kako je bilo, kada te
Aslan ponovno pretvorio?
Bez obzira koliko se
trudio, sam nisam uspeo.
Tada mi je prišao. Nekako je
bolelo, ali bila je to dobra bol.
Kao kad izvučete trn
iz stopala.
Biti zmaj nije bilo
posve loše.
Mislim, bio sam bolji zmaj
nego dečak.
Jako mi je žao šta sam bio
takav davež.
U redu je Justas, bio
si prilično dobar zmaj.
Prijatelji moji, stigli smo.
Aslane...
Dobrodošli deco, bili ste
dobri, zaista jako dobri.
Došli ste daleko, a sada je
vaše putovanje na svom kraju.
Je li ovo tvoja zemlja?
- Ne, ona leži sa onu stranu.
Je li moj otac tamo?
To možeš samo sam
saznati, sine.
Ali moraš znati, ako
nastaviš, povratka nema.
Ne ideš?
Sumnjam da bi se
moj otac ponosio
što sam se odrekao onog
za što je on umro.
Predugo sam želeo ono šta mi je
oduzeto, a ne ono šta mi je dato.
Dato mi je kraljevstvo.
Ljudi.
Obećavam da ću biti
bolji kralj.
Već jesi.
Deco.
Mislim da je zapravo
vreme da pođemo kući Lu.
Ali mislila sam
da ti se sviđa ovde.
Istina, ali volim i dom
i našu porodicu.
Oni nas trebaju.
Eminencijo.
Od kad pamtim, sanjao sam o
tome da posetim Vašu zemlju.
Imao sam mnogo velikih
pustolovina u ovom svetu,
ali ništa nije umanjilo
tu čežnju.
Znam da nisam dostojan,
ali uz Vaše dopuštenje,
položio bih svoj mač,
za radost da
ugledam Vašu zemlju
sopstvenim očima.
Moja zemlja je stvorena za
plemenita srca, poput tvoga,
bez obzira koliko maleni
njihovi nosioci bili.
Vaša visosti.
- Niko to ne zaslužuje više.
Istina je.
Smem li?
Pa, pretpostavljam,
samo ovaj...
Zbogom Lusi.
Nemoj plakati.
- Ne razumem.
Zar te više nikada
neću videti?
Kakva si ti veličanstvena
zagonetka, i istinski junak.
Bila mi je čast boriti se uz tako
velikog ratnika,
i velikog prijatelja.
Ovo mi neće trebati.
Ovo je naš zadnji put ovde,
zar ne?
Da. Odrasla si,
draga moja.
Poput Pitera i Suzan.
Hoćeš li nas posetiti
u našem svetu?
Uvek ću vas paziti.
Kako?
U vašem svetu imam
drugo ime.
Morate naučiti da me
raspoznajete po njemu.
Zbog tog ste razloga
i dovedeni u Narniju.
Poznavajući me ovde malo,
tamo ćete me poznavati bolje.
Hoćemo li se opet sresti?
Hoćemo, draga moja,
jednog dana.
Vi ste mi najbliže što
sam imao kao porodicu.
To uključuje i tebe, Justas.
Hvala.
Hoću li se vratiti?
- Narnija će te možda još trebati.
Justas!
Šta radiš gore?! Džil
Pols je svratila u posetu.
Često smo razgovarali o Narniji,
u danima koji su usledili.
A kada su moji rođaci otišli,
nakon što je rat završio,
nedostajali su mi, svim srcem.
Kao što znam da će
nedostajati svim Narnijcima,
do kraja vremena.
Prilagodio na srpski:
Đuki