Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ponavljaj za mnom
Francuska 1949..
DŽULI I DŽULIJA...
Bazirano Po Istinitoj Prici...
Prijatno! -Prijatno!
Puter...
O Bože... moraš ovo da probaš.
Evo...
Ja... znam... znam...
O Pole, koliki grad!
Usporice... -Ne1
Evo nas. -Ne mogu da verujem!
Živecemo ovde! Pole...
Dobar dan, gđo.
- Dobar dan.
Zovem se Džulija cajld. -Drago mi je.
KUVARI
Da nije neka greška? Zar nismo trebali
da idemo u Bruklin? -Svidece ti se Kvins
Kamion za selidbe je stigao!
O ne! -Jesi li dobro?
- Sve je palo!
Šta mi ovde radimo? -Ponavljaj za
mnom: 100 kvadratnih metara.
"100 kvadratnih metara... "
I blizu je tvoje kancelarije. -I to,
ali i ne moramo da se preselimo
možemo da se spakujemo i
da živimo na ulici. -U pravu si..
Kakva je to buka, Erik? -Kakva buka?
- Hoce li ovako biti svake noci?
MOžda.
Džul? -Ovo je Versaj!
Drago mi je da ti se sviđa.
Dobro jutro, osiguravajuca kompanija.
Osiguravajuca kompanija, ovde
Džuli Pauel.
Moj sin je poginuo u drugoj kuli...
Žao mi je... tako mi je žao.
Da li ste vi osoba s kojom mogu da
pricam u vezi memorijalne službe
u jutrošnjem Tajmsu? -Da, možete
sa mnom popricati.
Jeste li vi neka velika riba tamo?
- Ne. -E pa hocu nekog takvog
Ne sviđa mi se plan. -Ni meni.
Vi ste bezosecajne birokrate! -Nisam
ja takva, ja radim u 3 kvadrata
i najbolje što mogu. -Šesti put zovem
i niko mi nije rekao da popunim
obrazac za osiguranje.
- Da, treba da ga popunite.
Ali ako vi ne želite, mogu ga ja
ispuniti za vas, vi dođite da poptišete.
Radite u kancelariji od 3
kvadratna metra? -Da.
Užasno se osecam zbog vas... -Nemate
vi pojma... -MOlim vas, ne vicite.
Molim vas prekinite da vicete na mene,
ja sam vam prijatelj.
Doktor mu je rekao da ima pleksiglas
u plucima, i onda...
Ima svašta u plucima i zdravstveno mu
ne da lek koji bi mu pomogao.
Pa št njih ne zove? -Javlja im se
telefonska sekretarica.
Zovi Andreu Gomez, radi kod
gradonacelnika. -Hvala, hvala...
Plta sa cokoladnim kremom...
Znaš šta volim kod kuvanja? -Šta?
- Kad ti ništa ne pođe za rukom tog dana,
dođeš kuci i znaš da ako dodaš
žumanca u cokoladu, šecer i mleko
zgusnuce se.
To je takva uteha. -Loš dan?
- Ahm. -Kad ce pita biti gotova?
Uskoro, ali krem mora da odstoji.
- Ovo je remek delo.
Imam ritualni rucak sutra sa društvom
uz garden salatu, užas blagi.
IZvinite što kasnim. -Zdravo!
Šta cete, dame? -Garden salatu.
I meni, bez rotkvice. -I meni ali bez
slanine. -Meni isto, ali bez jaja.
Slušaš li mene, Trejsi? Idi do
185, 1-8-5.
I pozovi me odmah kad se jave. Moja
asistentkinja, pojma nema. -Znam...
juce sam rekla Alison da mi kupi crne
najlonke, vratila se, a da ih nije kupila.
Pitala sam je: Jesi li probala na nekom
drugom mestu?", Blumngdejls
Što tamo nije probala? Kad bih mogla
sama sebi da budem asistent. -Pa možeš.
Otpusti je i nemoj zaposliti drugu.
- Nisam tako mislila, Džuli, izvinite.
Lepo je. -Trejsi, reci im, 190
1-9-0. -190? Šta si to naumila?
190 miliona $ građevinskog materijala
za gradnju u centru. -Sjajno.
Kakvog materijala? -Za nove zgrade,
stare cemo srušiti.
Za novogradnju! -Živeli.
A sad zdravica za mene, od juce sam
stariji menadžer za odnose sa javnošcu
Što znaci da sam dobila povišicu,
i mogu pozajmiti pola miliona $
sa kamatom od 2 % ako to želim.
- Sjajno...
Kako tvoj posao, Džuli? -Mogu da
zamislim sve te tužne price...
bolno. -Ali ne na loš nacin!
- Izvinite, o Bože...
Izvinite, halo? -Halo?
- Hej, Džuls?
Moram da uradim s tobom intervju.
- Naravno, Anabel, bila bi mi cast.
Zovi Džuli za intervju...
Ne.
O cemu se radi? -O našoj
generaciji.
Kad Ijudi pune tridesetu. O Bože,
kako sam zazuzeta.
Ne znam kad bih mogla da te ubacim...
- Da te podsetim,
ne trebaš ti meni, nego ja tebi.
- Da, može li za vreme dorucka?
"Portret izgubljene generacije"
od Anabel Smit
Koji sam ja idiot, verovala sam joj,
rekla je da je o našoj generaciji!
Šta si ocekivala?
Ona je oduvek lažov. -"Džuli Pauel,
nekada editor književnog casopisa,
"nekada je bila br. 1"
"pokušava da napiše roman vec 8
godina i radi u kancelariji od 3 m!"
"Kao osrednji birokrata, pokušava da
ublaži posledice 11.septembra. " -Bože!
Zapamtila si to? Kako jadno. -Toliko
je izostavila... -Slika ti je dobra.
Izgledam debelo. -Samo ti
je lice debelo.
Znaš šta sada Anabel radi? Piše
blog! -O cemu?
Kako to misliš? Blog o Anabel,
o svakoj misli koja joj padne na pamet
gluposti... -Ja mogu da pišem blog!
I ja imam misli!
Ti si pisac, što ne mogu reci za Anabel.
- Da je bar tacno. -Napisala si roman.
Pola romana i niko nije hteo da ga
objavi! Nisi pisac dok te ne objave!
Zato je blog sjajan. Ne mora niko
da te objavi...
napišeš šta imaš i stisneš "enter".
- O cemu bih ja blogovala?
Kad si tako pametan, ti mi reci!
- Piši o tome koliko voliš Kvins.
To bi bio kratak blog.
Piši o svom poslu. -Ako bi to citao
neko sa posla, bilo bi svacega.
Ovo je baš dobro. -Cela ideja bloga
je da pišeš o onom što radiš preko dana,
na primer, o kuvanju. To mene
spašava.
Onda napiši blog o kuvanju. -Nisam
pravi kuvar, kao Džulija cajld
Emilio Bertoli. -Ni ona nije
to postala rođenjem.
Kad bi želela da naucim stvarno da
kuvam, kuvala bih po njenom kuvaru.
O tome bih mogla da pišem, imam
kopiju, ukrala sam je od majke.
Kad sam imala 8 g., šef moga oca je
trebao da dođe na veceru,
a to je bila velika stvar,
i mama je pravila "Buf Borginjon", i to
ne obican, vec po Džulijinom receptu.
Kao da je Džulija bila tu, u sobi,
kao neka velika, dobra vila.
I sve ce biti u redu. -"Pokušacu
ovo sada da okrenem... "
"Što je poprilicno pipavo. "
Sve je promenila, pre nje, sve je bilo
smrznuta hrana i konzerve.
"Kada nešto okrecete, morate imati
hrabrosti i ubeđenje... "
"Oh, ovo nije dobro prošlo, okrenula
sam ga ali nisam imala hrabrosti.. "
"Koje mi je trebalo. Ali ga uvek možete
ponovo sastaviti... "
"Sami ste u kuhinji, ko bi
ovo inace i video?"
Žena nosi bisere u kuhinji!
- "Morate ovo vežbati, kao klavir... "
"Ja sam Džulija cajld. Prijatno!"
Prijatno. -Prijatno!
Džulija cajld je ko-autor knjige
"Ovladati umetnošcu francuskog kuvanja"
"za americke kuvarice bez služavki",
e ta sam.
Imam problem, nikad nisam pojela jaje.
- A ja imam gastrisits, jaka stvar.
Znaci, kuvacu po receptima iz
kuvara Džulije cajld
i pisacu blog o tome. Ali trebace mi
rok. -Zašto? -Jer ce biti kao i uvek.
Nikad ništa ne završim. -Ma daj!
- Istina je, znaš zašto je tako?
Imam poremecaj ponašanja. -Ti?
- Da. Zaot sam tako loša domacica.
Ma je li? -Rok ce mi odgovarati.
- Pa dobro, radi na rok.
Vec vidim novi "Vodic kroz autostopersku
galaksiju". -Ozbiljna sam!
U redu, godina ili tako... -Godina?
Ova knjiga teži barem kilo!
Imam posao, nekad ne dođem do
8 uvece, ovo je ludo...
Je li ludo? -Da, da. -Hoceš
ovakav blog? -Da.
Onda je tako.
"Samo za americke kuvarice bez
služavki"- Neka bude tako.
Kako ti se cini?
- Sviđa mi se.
Pocinješ sa blogovanjem.
Džuli/Džulija projekat, knjiga "Ovladati
veštinom francuskog kuvanja", I izdanje
1961-e g., od Simon Bat,
Luize Berton i naravno, Džulije cajld.
Žene koja je naucila Ameriku
da kuva a i da jede.
40 godina je prošlo i niko nije
bolji od nje. Izazov: 365 dana
i 520 racepata za napraviti. Takmicar:
Džuli Pauel.
Državni službenik danju, nocu kuvarica-
odmetnik, rizikuje brak
posao i dobrobit macke, prijavljuje se
za otkaceni zadatak.
Dokle ce stici? Niko ne zna.
365 dana, 524 recepata.
"Dragi carlse, lepo smo se smestili
Džuliji se ovde mnogo sviđa...
"Želi da ostane zauvek, znaš kako
Francuzi umeju da budu nadrndani...
Tako divno. -Znam.
"Džulija kod svih izvuce ono najbolje
pa misli da su najbolji narod na svetu..
Osecam da jesam Francuskinja!
Mora biti tako! -Pa...
možda i jesi!
"Želi ovde da ostane zauvek, priznajem
da ni meni ne bi smetalo...
Pole, cestitam, odlicna izložba.
- Hvala ti, Džek.
Ovo je moja supruga Džulija. -Bila je
tako lepa izložba. -Hvala ti.
Nema na cemu. -Francuski grašak.
Jedimo francusku hranu, svi bi
to trebali da jedu!
Volim te toliko da cu te pustiti
da uzmeš prvi zalogaj. -Odlicno je!
A šta ja da radim? -Oko cega?
Ne želim opet da radim za državu,
zar ne bih trebala nešto da radim?
Žene ovde ništa ne rade, to nisam ja...
Primetila sam na oglasnoj tabli
ambasade, daju casove pravljenja šešira
Voliš šešire? -Da, da...
Šta bi stvarno želela da radiš?
- Da jedem.
Pitao si! -Znam, tako im je
dobra hrana.
Gojim se. -Ne, ne. -Ma rastem
pred tobom.
Možda bih trebala da uzmem casove
bridža. -Voliš bridž? -Da, ideja je fina
4 poena za keca, 3 za kralja,
2 za damu, jedan za žandara...
i uvek držite karte uz sebe!
Imate li francuske kuvare na
engleskom? -Bojim se da ne.
O Bože... Želim da nabavim
Tražim... Znate nema francuskih kuvara
na engleskom jeziku
Imam "Radost kuvanja", odlicna je
ali nije francuska
Zamolila sam moju prijateljicu Ejvis...
- Madam, na francuskom...
Dobro... mislila sam da sam
pricala na francuskom!
Ne. -Šteta!
Šta je ovo?
Moji memoari. -O gle!
Pole... fantasticno je ali je
na francuskom!
Dođi ovamo, dragi. Ucim stvarno.
Za mene. -Srecan rođendan!
Šta li ovo znaci? -Šta?
"Okupajte... kada?"
"Okupajte"... butine? -Ne,
kupajte butine... -Ali pogledaj.
Znam da je ovo puter.
Okupajte butine u puteru i onda
napunite...
kokošku, dok ne bude...
vuiše mogla da primi.
Ne kaže to! -Pogledacemo u recnik
Dođi ovamo. -Što ne bih išla
na casove kuvanja?
Zašto da ne? -Ozbiljna sam.
- I ja sam.
Šta bih da se nisi zaljubio u mene?
- Ali jesam.
"Juce je bio cetvrtak, 13. avgust 2002.
Dan prvi.
Još 364 dana.
Kuvacu articoke sa holandez sosom,
što je ustvari umucen puter sa žumancima
i onda postaje savršenstvo. Ima li
nešto bolje od putera?
Razmislite. Svaki put kad probate
nešto predivno
i zapitate se šta je to, odgovor je
uvek: puter. -Predivno je.
Dobro sam ga umutila. "Dana kada
meteor krene prema Zemlji...
i imamo još samo 30 dana da živimo,
provešcu ih jeduci puter. "
"I još jedna stvar-nikad nema
previe putera. "
"24.avgust, 11. dan. Pecuke se peku
malo po malo...
Užasan dan na poslu. Jednu staru
baku koja ni muvu ne bi povredila
su odbili za osiguranje. Skuvala sam
kod kuce pecurke i pavlaku, savršenstvo.
Još jedna stvar, celog života sam
pogrešno kuvala pecurke,
kuvajte ih malo po malo.
Inace nece porumeneti. cujete li
me, ko god da ste?
22. dan
Potrošila sam pola plate na hranu
sinoc i prvo što sam shvatila
kad sam ušla u metro sa macijim peskom,
flašom maslinovog ulja
da grane i nisu tako dobra ideja,
udarale su prolaznike
znojila sam se kao svinja, nije ni cudo
kad kuvam tako kaloricnu hranu a ne vežbam
Onda sam došla kuci i dobila još jedan
glas poverenja-od moje majke.
Zašto pišeš taj... blog? -Kakogod
se to zvalo.
To je vrsta vežbe, disciplinovanje
kako kad radiš cucnjeve
Kako podnosiš pritisak? -Koji pritisak?
- Pa tvoj posao, muž, sad još i ovo...
Razboleceš se od tog blogovanja.
- To je kao da si na terapiji. -Molim?
Tera te da radiš svaki dan po jednu
stvar. -Otkud ti sad pa to, dušo?
Nisi valjda alkoholicar? -Kažem da mi
trebaju kratkorocni ciljevi.
Izvini ali to je skroz
šašavo, ko to uopšte i cita?
Taj blog? -Ljudi citaju. -Pa odlucila
si da ga pišeš a možeš i da ne pišeš
Ne, nije ti jasno, tek sam ga pocela
moram da ga završim.
Halo? Halo? Glupi telefon.
- Nisi samo to dobila.
Znam, znam, niko ga ne cita.
"Juce sam
poširala jaje. Savršena stvar nakon
možda drugog najgoreg dana na poslu
u zabeleženoj istoriji. -Kako to, nikad
nisi pojela jaje? -Jesam, u torti i tako
ali nikad nisam ovako pojela jaje,
bila sam tvrdoglavo dete.
Mislila sam da je poširanje jaja
prosto ali gadno sam pogrešila.
Držite varjacu iznad žumanceta
par sekundi, požuri!
Bljak. Odvratno.
- Možda jaja nisu sveža.
Džulija kaže da jaja moraju biti sveža.
- Jesu! -Nemoj da mi odgrizeš glavu
Samo citiram Džuliju. "Bilo je potrebno
nas troje da uspemo i konacno...
uspeli smo. " -Zdravo. -Baš
simpaticno. -Pojela sam prvi put jaje.
U celom svom životu, ikada. -Mislila
sam da su jaja masna i Ijigava
ali ima ukus sosa od sira. Njam.
Džulija cajld, baš si dobra. Živeli.
Da li Džulija zna za tebe? -Volela
bih da zna, imam fantaziju
da ce doci kod mene na veceru i da
cu joj pokazati jedan moj recept.
Postale smo veoma bliske.
Niko ne zna za mene, osecam se
da pišem pravo u neku crnu rupu
Jesi li citala skoro Anabelin blog?
- Da.
Prilcno je smešan. -Zaista? -Živi
sa bogatašem, ima svoj avion
i uradili su ono u vazduhu. Ljudima
se baš sviđa.
Veliki hit. -Šta znaci ako ne voliš
svoje prijatelje? -Potpuno normalno.
Muškarci vole svoje prijatelje.
Ko govori o muškarcima?
"5 nedelja je prošlo, ostalo je
još 47, osecam se sjajno!"
"Da li neko ovo cita? Neko? Iko?"
Ernestine, imam jedan komentar.
Džuli, ovde tvoja majka, nisi mi
jasna, izgleda da ja jedina citam.
Moja majka. To se ne racuna.
OK, pocecemo sa kuvanjem jajeta.
Morate biti sigurni da su jaja sveža.
- Nadala sam se da
ce ovo biti neki napredniji kurs,
madam Brasar.
Ali vi niste napredna kuvarica.
- Ali znam da skuvam jaje.
Znate li da istranžirate patku?
- Ne, ali upravo je to ono
što me zanima da naucim.
Ima još jedan kurs ali nece vam se
svideti, za profesionalce je.
Što vi nikad necete biti. Tamo su
samo muškarci i veoma je skupo.
Ne mogu da zamislim da cete želeti
da platite takvu sumu.
Koliko? -Sve je tu.
Kad god budete spremni...
- Dobar dan!
I vama, madam.
Madam, molim vas, nož morate držati
ovako, ruka i nož
kao jedno.
Ruku morate zaš***, morate seci
samo luk. -A ne i sebe!
Onda, stvaite ruku ovako
a prst ovako...
Džul, da nisi malo preterala?
- Da vidiš samo
kako su me ti muškarci gledali,
kao da sam neka ocajna domacica
koja gleda kako da ubije vreme!
Gde ceš? -Necu biti tu, sigurno.
- Jesi li gladan? -Ne!
Dobro.
Odlicno, madam Šild!
"Draga Ejvis vec tri nedelje
ucim kuvanje u Kordon Bleu
Kakva sreca! Svako jutro budinik
zazvoni
u 6:30, skocim iz kreveta..
i vec u 7:30 sam na casu, u mojoj
kecelji, gulim krompire, onda
kuvanje pocne, kuvamo
ribe, golubove,
a na pecivu toliko putera da ti srce
samo stane kad ga pogledaš
Moj ucitelj tako brzo prelazi
lekcije da ne mogu da ga pratim
a ostali na kursu su muškarci i
veoma neprijateljski raspoloženi
dok nisu otkrili da sam neustrašiva
što sam shvatila u isto vreme
kad i oni.
Jutarnji cas se završi u 12:30 i onda
idem kuci, skuvam Polu rucak
onda Pol odspava
i onda se vrati u ambasadu
a ja nazad na kurs.
Morate imati kalup i oklagiju.
Otac je užasnut što idem na kurs,
ponudio se da mi unajmi kuvaricu
Hajdete, uživajte
Jedina sam Amerikanka u Parizu koja
je srecna dok kupuje hranu
isto koliko i kad kupuje haljinu.
lonako živim u zemlji ge i nema
mog konfekcijskog broja.
Usput, da li si znala da ako ne
osušiš meso, nece dobiti smeđu boju?
Ne dosađujem se
i uživam u kuvanju. Ejvis, ja sam
na nebu ovde. Želela sam
karijeru celog svog života.
Srecan ti dan sv. Valentina.
Upoznali smo se na brodu.
- Mene nije ni primecivao na pocetku
Nije tacno. -Bio si tako
živahan, sve su žene bile
lude za njim. -Možeš li ih kriviti?
Poslali su nas u Kinu.
- Apsolutno ukusno, ako smem da to kažem.
Džulija, kad završiš kurs, ti ceš
predavati u Kordon Bleu. -Ne verujem
žena koja vodi školu me mrzi!
- Niko tebe ne može da mrzi.
To je tacno, ali ona me mrzi.
- Da li ste bili špijuni?
Ne. Da. Ne.
Bio si u Strateškom odeljenju i
nisi bio špijun?
Ja sam bila cinovnik ali Pol,
Pol je dizajnirao...
sve tajne ratne odaje za generala
Mauntabatona. -Samo mape i makete.
Jeste! Sam je izvojevao pobedu.
- Morao sam, vec se odužilo.
Znate? Kakogod, bili smo u Kini
samo prijatelji, vecerali smo i
ispalo je da je to oduvek Džulija.
Svo vreme je Džulija bila prava.
Džulija, ti si puter na mom hlebu
i dah mog života. Volim te, moja curo.
Srecan dan sv. Valentina.
"Dragi carli, kad je Džulija pored
pecnice, toliko je oduševljena mnome
kao da gleda dobošara u simfoniji.
Pecnica se tako brzo otvara i zatvara
a kad proba đuvec, tako brzo zamoci
kašiku da prosto i ne stigneš da vidiš
i ubaci u usta brže od munje.
Golim prstima vadi kanelone
iz kipuce vode...
i vrisne: "Ove prokletinje
su vrelije od ukrucenog đoke!"
Šta je rekla? -Znam!
- Džulija cajld je rekla...
Znam! I ja sam u šoku! To je iz
Polobog pisma njegovom bratu carliju
Kad je Džulija tek pocinjala da uci
u Kordon Bleu
Džulija i Pol, to su srca dva
To samo pokazuje da nikad ne možeš
znati kakav je neciji seksualni život
na osnovu necijeg izgleda. Bili
su tako zaljubljeni.
Ljuti sos! Danas sam imala 12
komentara
i nisam poznavala nijednog od njih.
Hvala mojim vernim citateljima
za ovo blago, završila sam
65 recepata za 47 dana.
-59 dana prošlo
još 437 recepata.
Prošla sam 103 recepata za 3 meseca.
Jastog Termidor je sledeci i ja moram
da ubijem i raskomadam Ijuskara
Kako cu to ikad uraditi?
Sinoc je naša mašina za spavanje koja
ublažava buku kamiona ispred stana
ponavljala: "Ubico jastoga, ubico
jastoga... "
Jedan od mojih citatelja je preporucio
da stavim jastoga u zamrzivac.
Kaže da ce ga to umrtviti.
Dobila sam još jedan komentar tipa:
"Uzmi nož i ubij tog jastoga!"
Erice...
Gleda me!
Jastog treba biti živ, mnog se protive
kuvanju živih jastoga
samo mu zabijte nož među oci.
O Džulija, zvuci grozno
Ubico jastoga! -Erice!
Odlazi odavde, ne trebaš mi
ovde, potpuno si beskoristan!
Stavicu jastoga u vodu i poklopiti ga
i to je to! -Dobro. -Dobro...
Zbogom.
Izvini.
Jesi li dobro? Sve je u redu
Ko je sada šef?
Ubico jastoga...
Sve je pod kontrolom.
- Ti si pravi svetac, hvala ti
mnogo ti hvala. -Nema na cemu.
Ne mogu, ne mogu... -Možeš!
- Ne, Erice, imam još mnogo posla!
Idi! Izlazi, imam još mnogo posla!
Zdravo! Kako si?
- Torta. -Hvala ti puno.
Prijatno. -Prijatno!
Kako ste?
Hvala što ste došli.
Neverovatno ali kad su se Džulija i Pol
sreli bila je devica, imala je 40 godina
Ozbiljno? -Otkud ti to? -Iz pisama
koje je pisala Ejvis De Voto
I iz pisama Pola njegovom bratu. Kad su
se vencali, jedva je znala da skuva jaje
Zar to nije cudesno? -Krastavci na
puteru su pravo otkrovenje
Poludela sam za njima. -Iskreno
sva ova hrana je odlicna, ozbiljan sam
Pa uživaj, ima još i jastog.
- Zašto ne staviš Pej Pal na blog?
Ljudi bi mogli da ti šalju novac ako to
žele. -Da, imaš fanove, vole da citaju
Je li? Imam fanove? -Da.
- A koga to?
I ja mislim da treba da uradiš ono sa
Pej Palom, tako cemo jesti opet jastoga.
Srecan rođendan, dušo.
Baš kao Džulijini.
Ali tvoji su najverovatnije pravi.
Da ih zakacimo...
Imam 30 godina! Mislila sam
da ce to biti strašno ali
vi i Džulija cete mi pomoci
da prebrodim to.
Torta! -Još torte, ko ce još?
Hej, dušo
Idi u krevet.
Erni, 53 komentara za moj blog
o jastogu. -Ma daj!
Džuli Pauel. -Imam problem. -Izvolite?
- Jedem previše hrane
Erice, nije smešno. -Ja mislim
da je prilicno smešno
OK, bilo je. -Pogodi šta? -Šta?
- Ti si treca po popularnosti bloga
na Salonu. com. -Jesam li?
- Da. -Da!
Na svaku pravu stvar
ide 100 onih koje to nisu
Sad postoji cela grupa Ijudi koji
su nekako vezani za mene i trebam im.
Da nisam pisala, oni bi bili uznemireni.
- Ali bi verovatno preživeli.
Mada neki možda pokušaju i samoubistvo.
Džulija! Još praviš šešire?
- Ne, batalila sam to.
Spremam se da diplomiram na Kordon
Bleu
Samo da ne padnem na testu kod one
ženetine. -Madam Brasar? Ona je kucka!
Jeste, u pravu si, ona je jedina na
svetu koju zaista ne podnosim.
Ona nije jedina koju ja ne podnosim.
- Znate li se? -Ne. -Trebalo bi.
Džulija cajld, Simone Bek. -Simka?
Drago mi je. -Ovo je Luize Bertrand
moja prijateljica. -Dobro vece.
- Ne mogu da verujem da se ne znate.
Simon i Luizet pišu kuvar.
- Za Amerikance. -Stvarno?
Zašto polažeš taj test? -Da bih dobila
diplomu i predavala. -Ne treba ti
diploma da bi predavala. -Možda si u
pravu. Ejvis isto kaže.
Ko je ona? -Moja prijateljica, živi u
Masacusetsu, vrlo je razborita
ali ja sam konvencionalna
i želim diplomu
Veoma sam konvencionalna.
Znam da cu to uraditi. -Zašto ne
pišeš užasnoj Madam Barasar
i pripretiš joj? -cime?
- Sa Sjedinjenim Državama.
Reci joj da americki ambasador licno
želi da prisustvuje ispitu.
Ne, ne bih to mogla. Americki
ambasador!
Ne! -Možeš ti to.
Draga Madam Brasar, svi u
americkoj ambasadi
ukljucujuci i mog prijatelja, ambasadora
bice veoma zateceni
ako mi ne bude dozvoljeno da
polažem test. -Napisacete
recepte za "Pevac u vinu, "Supriz",
i "Krem karamel". - "Supriz?"
Nlsam znala šta je Supriz, a kuvala
sam to na casu
Supriz je teletina sa pecurkama
u kesi.
Otvoriš kesu i Supriz!.
Eto ti teletine sa pecurkama.
Nikad nisam pala na testu! Ja sam
student sa samo desetkama!
Traži da ponovo polažeš!
MOgu to? -Naravno, u međuvremenu
dođi da predaješ sa nama.
Bože! -Da li je tacno da planirate
da predajete?
Da, ucicu Amerikance kako da kuvaju.
- Madam Šild, moram vam reci
vi nemate pravi talenat za kuvanje
ali Amerikanci to nece ni primetiti.
Na žalost dolazimo na poglavlje
o aspiku
To vam je neka vrsta goveđeg želea
u kalupu, zar to ne zvuci ukusno?
Ne shvatam zašto ih više ne prave.
Pocinjete sa telecim papkom
koji mi je nabavio moj muž svetac
i skuvate je.
Kuhinja smrdi na štenaru. Kad
se izželatinira
prebacite ga na tanjir, što je po
Džuliji cajld,
veoma lako, ali bez uvrede Džulija
prokleta laž. -Sranje!
Sranje! -Koliko još ima aspika?
- Sedam.
Ne moraš to da radiš, ne postoji
policija za aspik, slaži.
Ne mogu, Džulija ce znati.
Kao da me gleda
Pod njenim sam uticajem, mnogo
sam bolja osoba zbog nje. Fuj, sudopera!
Fuj!
Mrzim ovo. -Mrziš ovaj stan?
- Kako da skuvam ovde nešto
Ne samo da mi se kalup raspao,
nego nemamo ni Mr. Propera. -Nema.
Mislio sam da si ga ti kupila.
- Sve ovo radim pa još i to?
Sad uopšte nisi pod uticajem
Džulije cajld.
Ali ako ne postignem sve u roku
bacila sam godinu života!
Bila sam mršava a sad postajem debela!
- Debela? -Sem toga,
moram da istranžiram patku. -Kad?
- Uskoro! Možeš li to da zamisliš?
Naravno da ne možeš.
Sigurna sam da se secate mog
prolupa oko aspika od pre nekog dana
i želela sam da postanem bolji covek.
Onda sam pocela da pravim peceno pile
punjeno džigericom i krem sirom
a onda je palo na pod i punjenje je
izašlo napolje.
Šta to radim? -Da skratim
poludecu.
Gore je nego prošlog puta.
Plakala sam kao malo dete.
Ja sam u haosu.
Ja cu se javiiti.
Halo? Da, a ko je to?
Sacekajte samo sekund, nisam
siguran da li je još tu.
Hej, novinar iz Kristijan Sajens
Monitora, hoce intervju sa tobom.
Stvarno? -Da mu kažem da se javi
kasnije? -Ne, ne, javicu se.
Halo? Da.. Dovešcete
koga na veceru?
Naravno da znam ko je to!
To bi bilo sjajno, doviđenja.
Koga? -Pogodi ko dolazi na veceru.
O Bože!
Jedan za sve i svi za jednog!
Kako sam se namucila da promenim
metricke mere u ovim receptima
Mere nisu bitne. -Kako da nisu,
naravno da su bitne.
To je jedna od naših najvecih svađa
kad smo radile na kuvaru.
KOnacno je gotov!
Poslacemo ga izdavacu
i Simka i ja cemo biti slavne!
Tik do gđe "Radost kuvanja"!
Mogu li da pomognem?
- Ovako je mnogo bolje.
Da... jeste.
Pa, poranile su. Amerikanci.
Draga Doroti, tvoja sestra Džulija
sada predaje kuvanje
imamo 3 studenta koji placaju 2$
po casu,
jedva dovoljno da pokrije troškove
hrane, ali koga briga?
Simka, Luizet i ja samo
tri gurmana
Ponekad smo samo dva gurmana
jer Luizet cesto ima glavobolje,
zakazuje preglede kod lekara
tokom casova.
Upoznaceš ih obe kad dođeš
sledeceg meseca,
osim ako Luizet ne bude imala
bolove u stomaku.
cak i kad nije ravno, nikad se ne
izvinjavajte, bez objašnjavanja.
Luizete je opet imala bolove
u stomaku
i napustila cas pre nego što
smo i krem napravile.
Otvori oci, da se ne mimoiđemo
sa Doroti.
Nemoguce je mimoici tvoju sestru.
Ne vidim je!
Eno je. -Doroti!
Pole!
Išla sam preko okeana brodom,
i nijednom mi nije pozlilo!
A oko mene su svi padali bolesni
kao muve!
O Bože, vidi ovo!
citav dan mislim samo na hranu
a nocu je sanjam.
Opsesivna je, da ne sedim u
kuhinji, ne bih je nikad ni video.
Sanjala sam da sam pravila
đuvec za tatum nije mu se svideo!
Ne razume ništa od ovoga. -Žalim
ga, toliko je želeo za nas
da ostanem u Pasadeni, udamo se
za republikance i množimo kao zecice.
Zašto nismo? -Previsoke smo!
Istina je!
Od pocetka se nismo uklapale
ali bukvalno!
Ne upuštaj se u debate sa ocem kada
dođe. Nece ni veceru platiti!
Ne mogu da obecam. -Obožava senatora
Mekartija. -Znam. -Pasadena.
Prva sam rekla!
Probala si bri? -Ovo je bri?
- Zar nije najbolji sir na svetu?
Jeste. -Jeste!
Ne znam kakav je ovde kuvar
ali dobila sam recept
za Ber Blank. -Šta je to?
Puter! Umutiš mleko i sirce
i kiselina iz sirceta tako deluje
da od mleka postaje puter.
Tako kremast, lagan sa..
fantasticnim ukusom...
- Aromaticnošcu.
Aromaticnošcu? -Da.
Pa to je covek za koga sam se udala!
Bilo kako bilo, služiš ga na ribi,
napravicu ti. -Divno...
Doroti, napravicemo ti žurku
Stvarno? -Naravno, i ima jedan
muškarac s kojim bi te upoznali.
Mislim da bi... on je...
- Visok, veoma je visok.
Visok? -Veoma visok.
- Ali je viši i od tebe.
To je dobro.
Odlicno?
Ali nije sjajno.
Dame, poslužite se predjelom.
Džulija, tu si!
Stigao si. -Gde ti je sestra?
- Zdravo Džoel, eno je tamo.
Idi da se upoznate. -Ne želim da je
prekidam usred razgovora.
Sa Ajvanom Kaznsom? Samo što
su se sreli. Ne bih mogao da zamislim
da se spetlja sa Ajvanom Kaznsom.
Dragi mladenci...
Kakvo divno vencanje.
Tata. -Nisam optimista u vezi
ovog braka.
Niste ni za naš bili. -Tacno.
Kako je u ambasadi, Pole?
- Dobro, hvala na pitanju.
Mada su nam smanjili izdatke za
biblioteku, izgleda da senator
Mekarti ima veoma duge ruke.
- Senator Mekarti
je covek koji zna znanje
a ja se takvima divim.
Znamo mnoge Ijude u Vašingtonu
koji su izgubili poslove bez razloga
a godinama su tamo radili
a Pol je morao da napravi spisak
svake knjige u biblioteci!
Nije valjda da tvrdite da je francuska
vlada bolja! -Da plešemo?
Izvinite nas.
Znam, nikad necu nauciti
da ucutim.
Izvolite. -Hvala.
Gde je moja velia muckalica?
Evo je, mucka. -Šta ima za veceru?
Majonez? -Aha.
- Odlicno je.
Jeste dobro, zar ne? -Veoma je dobro.
Od tvoje sestre.
Poslacu ovaj recept Ejvis,
veoma sam zbog toga uzbuđena.
Smislila sam
nešto potpuno novo.
Tako i mnei izgleda.
Doroti je trudna!
Pole, zar... zar to nije divno?
Da.
Tako sam srecna! -Znam... znam.
Ako malo ugrejete ciniju
pre nego što umutite
žumance, to menja sve
Majonez bez greške! Bez greške!
Otkucala sam ga...
Ne slažeš se? -Oko majoneza?
Ne, nikako! Sigurna sam da si u pravu.
Sa naucnom preciznošcu-to je moj moto!
Džulija, imamo mali problem,
naš editor,
misli da naš kuvar
nije na engleskom jeziku.
Ali jeste! -Odbice nas.
Ali pošto smo odlucile da
nastavimo sa tim
treba nam saradnik koji ce to
obraditi za americke citaoce.
Da li bi ti htela? -Džulija?
Da li bih htela?
Da!
Sada cemo se igrati igre:
"Pogodi ko dolazi na veceru"
Ove srede cu biti domacica uvaženom
gostu. Trag br. 1:
Stepen razdvojenosti između
mene
i Džulije ce se smanjiti za 1000
i to nije Amanda Hester
iz NY Tajmsa
ali evo traga br. 2: pravicu
"Bif Borginjon" koje je prvo jelo
koje je moja gošca kuvala
nakon citanja "Ovladati umetnošcu
francuskog kuvanja". -Za Bif Borginjon.
U stilu Džulije cajlds. Da ne bih bila
mnogo misteriozna, reci cu vam
to je Džudit Džouns, editor koji je
odgovoran za štampanje Džulijine
knjige po prvi put. Žena je prepoznala
istoriju u toj knjizi.
Ona je starija i nije navikla da jede
kasno pa cu unapred pripremiti
jelo. I dok kuvam, kao da osecam
da Džulija i ja komuniciramo na
duhivnim nivou.
Mada, uglavnom pricam sama
sa sobom.
Koliko treba da se skuva?
- Dva i po sata.
"Francuski kuvar"
Ja sam Džulija cajld i spremicu
vam praznicnu veceru
Pocecemo sa polukuvanim piletom
koje se zove "Na-pola-kuvano".
Stavicu luk u rupicu..
i ukusnu džigericu koju inace možete
stavljati i na kanapee,
psi i macke obožavaju džigericu, vidite!
Samo postavite džigericu
na stomak pileta i...
isecite duž leđne kosti dok... Oh!
Sad sam isekla parce prsta,
drago mi je da se to desilo!
Eto kakva sam ja u kuhinji!
Morate zaustaviti krvarenje!
Najbolji nacin je da primenite
kecelju, ovako! -Bljak!
Uh! -Fuj! -Pustite krv,
piletu ništa nece to smetati
Nemojte bacati ni džigericu!
Mislim da cu sada zaspati, prijatno!
Ne, ne, ne, ne!
Ovo je velika ali isprazna kolekcija
recepata,
nece valjati, mnoge cu baciti
i poceti ispocetka.
Ovo mora biti knjiga koja ce približiti
Amerikancima frnacusku kuhinju.
Za one koje nemaju kuvarice
i bez... služavki su.
Mogu li tako da napišem?
"Bez služavki". Ah!
Mislim da može tako. -Džulija?
Šta ako moramo da napustimo Pariz?
- Zašto bi morali?
Jer mi je ugovor na 4 godine.
- Imamo još vremena, onda.
Još 8 meseci... a tvoj kuvar
je nešto što ne možeš završiti tako
brzo. -Ne,
za dve godine, možda.
Da? Šta ako me prebace negde
drugde? -Da li bi ti to uradili?
Da. Ne mare mnogo za mene.
Naravno da mare!
Ne, zaista ne mare. -Ako ne
možemo ostati u Parizu,
onda cu poštom slati recepte Luizi
i Simki,
zato su i smislili poštanski sistem.
Ili mogu da dođem vozom,
u Pariz, kada sve tri moramo da
radimo zajedno,
ili bolje reci, nas dve, jer Luiza
ionako nicemu ne vredi
I dalje cemo biti negde u Evropi,
zar ne?
Teško je reci, obzirom na trenutnu
politicku klimu.
Senator Mekarti ne voli Ijude poput
nas. -Nas? Šta?
Šta smo mi uradili? -Ništa.
To nije poenta, vec da
smo živeli u Kini,
a to je vec dovoljno. -Pa dok
smo još ovde... -Da, još smo ovde.
Da. -Za knjigu! -Francusko
kuvanje za sve!
Francusko kuvanje kod kuce?
Sviđa li ti se naslov?
Šta ti se više sviđa? -Oba mi se
sviđaju. -"Draga Ejvis...
prilažem deo našeg kuvara,
poglavlje o sosovima, naravno nikom
ne pokazuj, osim
ako si sigurna da nisu, nikad
nisi ni bili niti ce biti
u bilo kakvoj vezi sa izdavaštvom.
"Vrhunska tajna"
To su Ijudi koji najviše voleli da
ukradu ovaj recept za Holandez sos.
Kasnimo! Misliš da ce biti tamo?
- Luizet? Naravno da ce biti.
Okupljamo se u njenoj kuci!
- Malo sam se našalila!
O cemu se radi? -Luizet ništa nije
htela da kaže, sem da je iznenađenje.
Možda hoce da izađe iz projekta.
- Džulija!
Dobar dan! -Moje prijateljice
ovo je Irma Rombauer!
- Gospođa "Radost kuvanja"!
Prvo izdanje "Radosti kuvanja"
sam pisala godinama.
Godinama? I još probanje recepata?
- Nisam probala baš sve recepte
ima ih tako puno, a onda sam
našla izdavaca
odštampana je u Sent Luisu. -Koliko
vam ja platio? -Ja sam platila njemu!
3000 $. -3000$? -Pravo
malo bogatstvo.
Imala sam nešto novaca od
životnog osiguranja jer se moj muž..
Ne! -Ubio se? -Da.
Pomislila sam, šta cu drugo
da uradim sa tim novcem, a onda
je i Bob Meril primetio
sad imam pravog izdavaca. -I koliko
sad zarađujete? -Ništa, prevarili su me,
prodali su moja prava
isad je novo izdanje i pogodite šta?
Šta? -Sadržaj je potpuno
pobrkan!
Ako tražite "Gradsko pile"
necete ga naci pod "G". -Stvarno?
Da, nalazi se pod "Štapici u umaku".
- Neee...
Sve o cemu je htela
da prica je
kako je njen izdavac prevario
i za novac i za prava
shvatila sam da ovo nece
biti jednostavno kao što
izgleda u izdavaštvu. -Pisala
ti je Ejvis. -Oh!
O Bože...
Ejvis se sviđa moje poglavlje
o sosovima. -Divno, draga!
O ne... pokazala ga je nekom,
a to sam joj rekla
da nikako da ne uradi!
Pokazala ga je
editoru u Bostonu!
Bostonski editor!
Pokazala ga je šefu izdavaštva!
Pole! -Da?
Šta, šta? -Oni žele...
da izdaju našu knjigu!
- To je sjajna novost!
Dace nam avans! -Koliko?
250$! -Ne! -I kada knjiga
bude gotova, još 500$! -Ponosan
sam na tebe.
Editoru se sviđa knjiga! Mnogo
joj se sviđa!
I dok se miris zaogrelog đuveca
još osecao u vazduhu...
probudila sam se sa bolovima
u stomaku, necu ici na posao.
Napiši: "I ležala sam
u krevetu nekoliko sati. "
Ako neko kod tebe na poslu cita.
Do podneva sam uspela da
ustanem nekako
ponovo kupim sve sastojke
i odvucem se
do kuce i napravim
još jedan "Bif Borginjon".
A za desert bavarski krem
od malina.
Do kraja dana, bila sam dobro,
kuvala sam veceru az legendu
iako nikad pre nism cula. -Šta ako
ti ponudi da napišeš knjigu? -Da?
Šta bi to znacilo?
Da bih ja bila pisac. -Koliko
novca placaju za knjigu?
Misliš, avans? Nemam pojma.
- Hiljade stotine dolara?
Ne, ne pominji mi to.
Halo? Zdravo!
Znam, znam i ovde pada kiša!
Znam... znam... da...
Pa, hvala vam, doviđenja.
Ne dolazi?
Tip iz Kristijan Sajens
Monitora.
Pada kiša, živimo na Long
Ajlendu a ona je
starija... Umrecu.
- Pogledaj veseliju stranu
Ima više za nas. -Bar jednom,
ne gledaj na vedriju stranu!
Da, ali nije kraj sveta.
Stvarno sam mislila, jesam,
mislila sam o ugovoru za knjigu.
Ja, Džudit Džouns, srecne zauvek
i imali bi mi više para
Ne bi živeli iznad picerije do kraja
života, kako ovo da objasnim?
Moji citatelji ce biti uznemireni,
tako su bili uzbuđeni. -Tvoji citatelji?
Oni ce biti uznemireni? -Nisam trebala
da kažem ikome. -Preživece.
Nekako ce tvoji citatelji
preživeti ovo.
Valja li? -Više ne.
- Hvala t što si mi to rekao,
Džudit Džouns bi cenila Bif
Borginjon više. Ovo je nocna mora!
Nisam trebala da pominjem
ovo. -Preživece.
I kad saznaju, ne mogu da docekam,
tvoji citatelji ce i dalje biti živi
A ja necu? To kažeš? -Ne znam
šta ce biti kad ne budeš centar sveta.
Sjajno! Konacno sam se
potpuno upustila u neki projekat,
možda sam malo narcisoidna...
- Malo? Na skali od 1 do 10?
Ok, 9,3, ali šta misliš o cemu je blog?
O meni, ceo celcijati moj dan!
Mislio sam da ce biti zabavno,
kako glupo od mene, imaš mnogo
padova ali ne osecam ih tako,
vec kao da živim kao da potpunim
egoistom! Oni su potpuni stranci
trebalo je da bude avantura, ali
više nije, to je naš život, brak
ne osecam da je to avantura više
nego sranje!- To je bila tvoja ideja!
Znam žao mi je, šta mi bi? I da ti
kažem još nešto-ja nisam svetac!
O jose! -Ne, nisam! -Jesi! -Nisam!
I ispadam seronja
I nemoj ovo da pišeš u tvom blogu!
- O cemu? -O ovoj svađi!
Odoh ja.
Dobro si, Džulija? -Da, dobro sam
Savršeno dobro. -Draga
Ejvis,
završili smo pakovanje danas, sutra
odlazimo iz voljenog Pariza u Marselj
Pol je imenovan za komesara za
kulturne događaja u južnoj Francuskoj
Teško mi pada da se pravim da
nisam ocajna.
Kupicu hleb. -Prednosti Marselja
je što nema raznih ometanja
kao u Parizu
Moci cu da završim knjigu,
možda ne u roku,
Bar smo i dalje u Francuskoj.
Draga Ejvis, ne znam
šta smo zgrešilii ali evo nas
u Nemackoj.
U predgrađu Bona, na reci Rajni
mnogo je slikovitije nego što
zvuci.
Bicemo ovde još
najmanje 2 godine.
U međuvremenu, Pol je pozvan
Vašington, ne znamo zbog cega.
Dace ti unapređenje, napokon.
- Pa...
ne znam zašto bi me zvali cak tamo
da mi to kažu, telegram je jeftiniji
Onda ce te poslati ne neko drugo
mesto, pitace te
da li bi više voleo Pariz ili Pariz.
Moguce je, ali nije verovatno.
- A ako nas šalju nazad u pariz,
mogu da portažim stan, ionako
idem tamo sledece nedelje.
Dobra ideja, zar ne? -Obecavam da
cu te zvati cim mi kažu
da nas vracaju u Pariz, važi?
- Važi.
Zbnam draga, možda se i desi tako.
- Mislim da je moguce.
Patko, reci "pticica".
Baš je fotogenicna.
Jednostavno, reci cemo je da
ce imati manji udeo, jer
je jasno da ne može da odradi 40
sati nedeljno,
koliko ja i ti radimo. -60! cak i 80
sati, ponekad! -Nas dve smo lude!
Baš tako! Nas dve smo lude krave!
Ali, ne mogu to da joj kažem,
moraceš ti. -Hocu, moramo
biti hladnokrvne
Više cemo se voleti kad to bude
rešeno. Nije da ne pomažeš,
donekle... -Ali ja pomažem! Moja
je ideja da dodam grašak u
"Pevca u vinu"! -Znamo, i to
je divna ideja, ali
knjiga je postala veliko delo!
- Dobro.
Mi smo tim, tri musketara, jedan
za sve, svi za jednog.
To je poptuno tacno, Luizete
i bila si vredna za projekat.
- Hvala vam!
Ali... ali...
Razvodim se! -Molim?
- Žan Luk me ostavio!
Tako mi je žao, Luizete, ma
zaboravi, zaboravi...
Ništa nisam ni pomenula. -Ali nije
fer da Luizet dobije isto novca
Razvodi se. -Ali ništa ne radi!
Ne radiš pa ce tvoj deo
biti 10%.
10 %? -Ne radiš ništa!
-25%!
15? -20! -18 procenata
i ni peni više!
A na knjizi, mislim da treba da piše
"Džulija cajld" i Simon Bek"
"sa Luizet Bertol". -"Sa"?
I sa manjim fontom za tvoje ime!
- Ne, ne, Simka, potpuno isti font.
Po alfabetskom redu.
Nije ni bila njena ideja da stavi
grašak u "Pevca u vinu".
Telegram, Madam. -Za mene?
Draga Ejvis, prolazimo sopstvenu
verziju Kafke.
Pol je u Vašingotnu, i u mojoj
naivnosti sam mislila da Vlada SAD
konacno shvata njegovu vrednost.
Daleko od toga,
bo je ispitivan. Proveo je tri dana
u sobi bez prozora, među
gomilama papira,
sedeci za stolom, ispitivali su nas
za naše prijatelje, knjige
o našem detinjstvu, cak i da li je
homoseksualac. -Da li ste
homoseksulac, g-dine cajld?
- Ne.
Nisam homoseksualac.
- Ovo nije šala.
Svestan sam toga. -Došao je
kuci, ražalovan
poptuno ponižen. -Džulija,
bila je to prava nocna mora.
Šta cu sada? Kao da mi je
ceo život prošao uzalud.
Po0le... -Još jedno postavljenje,
i idem u penziju, i onda šta?
Smislicemo nešto.
Ne znam cemu sve ovo.
Razumeš me?
Ti bar imaš knjigu. -To je
i tvoja knjiga.
Jeste!
Bez tebe i ne bi bilo knjige.
Simka i ja nikad ne bi završile
bez tebe. -Jednog dana
ceš je završiti.
Pitam se..
Da sumiram, u 6:22 h sinoc
Džudit nije došla na veceru,
napolju je pljuštala kiša,
otkazala mi je a ja sam bila
potpuno slomljena.
Da bude još gore, imala sam
užasnu svađu sa mužem i ostavio me je,
Bif Borginjon je bio predivan ali
ga nisam pojela, a što se tice krema
ponela sam ga na posao...
Dobro jutro. -Jutro.
Džuli, možeš li da dođeš ovamo?
- Ništa mu nisam rekla. -Džuli!
Osecaš se bolje? -Mnogo bolje.
Zagoreo ti je đuvec? -Ali to nije
razlog zašto nisam došla na posao
vec zato što sam imala stomacni...
- Stomacni grip! Ovo je slobodna zemlja
ali ovaj tvj blog na internetu,
ne želim da me pominješ tamo, ok?
I ako nisi raspoložena da dođeš na
posao, reci. Neko ce želeti tvoj posao!
Pokušavamo da radimo ovde!
Izvini. -Svako drugi, narocito
republikanac bi te otpustio!
Nlsam ja glupan!
Šokirana sam, ne mogu da verujem!
Ako ti i Erik ne možete da uspete
ko može?
Mnogi Ijudi mogu, ali ne ja,
jer ja sam... kucka!
Jesam, Sara, ja sam kucka.
- Znam, jesi.
Usput, Gart i ja smo raskinuli.
- O Bože, nisam ni pitala, ja sam egoista
kao što Erik kaže. -U redu je, nisam
ni bila zaljubljena u njega.
Stvarno misliš da sam kucka?
- Da, ali ko nije?
Džulija.
Mislila sam o meni i Džuliji, ona je
bila državni cinovnik, i ja sam
Zaista dobar covek je oženio,
i mene takođe
Obe smo bile izgubljene i obe
nas je spasila hrana na neki nacin.
Možda preterujem ali da bide jasno,
ja nisam Džulija cajld.
Ona nikad ne bi izgubila strpljenje
jer se nešto prekuvalo ili prepeklo
jednostavno bi to
bolje doživela.
I nikad nije bila grozna prema mužu
niti je bila nezrela u braku
kao ja, žao mi je što
to moram da priznam.
Volela bih da sam više kao ona.
Ona je zaslužila svog muža a ja ne.
Toje istina, bar za sada.
Jogurt za veceru.
Dobili ste Erika Pauela,
ostavite poruku.
Mrzim da spavam bez tebe,
gde si?
Nedostaješ mi.
Halo? -Dušo, nešto
nije u redu?
Zašto tako misliš? -Ti i Erik
imate probleme?
Naravno da ne. -Je li tamo, pa
ne možeš da pricaš? -Ne.
Procitala sam tvoj blog i bila si
neobicno pažIjiva. Gde je on? -Nije tu.
IZašao je po picu. -Prestala si da
kuvaš? -Privremeno.
Treba mi odmor od kuvanja. -Vrati se
tome, bilo bi dobro da završiš bar
nešto u tvom životu. Ne odustaj.
- Ko kaže da odustajem?
Samo kažem, ne odustaj.
Zdravo...
Jesi li se vratio? Molim te,
vrati se.
Šta ima za veceru?
Ejvis je rekla da ce biti tu,
cak iako kasnimo
Ako ne dođe, uzecemo taksi,
valjda imaju taksi u Bostonu
Bice ona tu, nosice karirani
kostim.
To nam je znak raspoznavanja.
- Raspoznavanja?
Je li se promenila?
Pa, kaže "potraži srednjovecnu
ženu u kariranom kostimu".
Pa... -Ti i Ejvis se nikad niste
srele? -Mi se samo dopisujemo.
Ne znate se ovako? -Pa, znamo
se, pišemo jedna drugoj.
Kako ste pocele da se dopisujete?
To je duga prica.
Ejvisin muž je bio divan novinar,
sada pokojan,
pisao je clanke u Harpers Bazaru
o noževima od nerđajuceg celika
koje ja ne podnosim. -Da?
- Pa sam mu napisala
pismo, jer je bio 100%
u pravu
i Ejvis mi je odgovorila
onda ja njoj,
onda ona meni, eto tako se
dopisujemo vec osam godina.
cini mi se...
Ejvis! -Džulija!
Draga prijateljice... -Vidi se!
Ovo je veoma impresivan podvig,
g- đo cajld
Hvala vam puno.
Vašem editoru se sviđa.
- Mislim da je savršeno.
Ništa takvo ne postoji na tržištu.
- Problem je
ne samo dužina... -700 strana.
- Da, znamo da je dugacka
Znamo da je obimna. -Ali
700 strana!
Sosova i recepata sa živinom. -Možda
bi mogli da je štampate u nastavcima,
Broj jedan:"Sosovi".
Broj dva: -"Živina?" -Da.
Broj tri: "Riba", pa meso, povrce
i na kraju, dezerti. To je
šest nastavaka.
Jaja? -Hm? A da, jaja,
sedam nastavaka.
Mi ne želimo da izdajemo enciklopediju.
- Mislili smo da je namenjeno domacicama?
One žele nešto brzo i umiksovano.
Kao ovo. "Pravo kuvanje kod
kuce", od Delaje Smit. -Ako mogu
da kažem u ime svih, ako biste želeli
da je smanjite, svi bi bili srecni
O Simka, tako mi je žao.
Izabrala sa pogrešnog saradnika!
- Da, trebala sam da radim
sa ovom ženom. "Pecena aljaska
u saksiji za cvece"!
Samo nađite drugog izdavaca!
Tek smo pocele borbu, Džulija,
tvoja knjiga je remek delo!
Šta je to "Maršmelou"?
- I zadržite avans.
Zadržite svih 250$, ništa im ne
vracajte. -Zašto smo ikada
uopšte radile, šta li smo mislile?
Ne znam. -Ja znam!
Želele smo da napišemo francuski
kuvar za Amerikanke koje nemaju
kuvare i zato cemo to i uraditi,
sve ispocetka.
I to je to, bice lako.
Pa, poglavlje o dezertima je gotovo,
zahvaljujuci Simki i odlicno je
Hvala. -Samo ga još
nisam otkucala ali
to ce me zaposliti... u Oslu.
"Lebdeca ostrva"
Prošle noci sam napravila
"Lebdeca ostrva"
Erice, dođi da vidiš najlepše
pile na svetu!
Ne diraj!
O Bože!
Obožavam ovo!
Želim da zapamtim ovaj trenutak
i da uživam u njemu, kad je sve moguce
Svima ce se zaista svideti ova knjiga
i prodavace se milioni kopija
i promenice svet.
Da, ali to je razlgo da otvorimo
flašu vina, zar ne? -Da.
Šta ima za veceru?
Šta ako ne jede svinjetinu?
- Ona je kriticar hrane, naravno da jede.
Biceš ti dobro. -Znam da si u pravu,
sigurno si u pravu.
Poranila je! -Na vreme je došla. -Idi,
otvori joj. Ja cu završiti.
Užasno si Ijudsko bice
i teško je živeti s tobom.
Ko je? -Amanda Hesler
iz NY Tajmsa.
Uđite.
Osecam Džulijin uticaj dok
kuvam,
razgovaram s njom dok kuvam
i imam osecaj da je sa mnom u kuhinji
Ona je kao tvoj zamišIjeni
prijatelj? -Da.
Naravno, za nju pišem blog svaki
dan, mada sumnjam da cita.
Volela bih da sam joj bila
deveruša na vencanju 1946-e. g
Shvatam da mi treba
vremenska mašina
ali tako mislim. -Planiramo da posetimo
Džulijinu kuhinju u Smitsonijan muzeju
kad se ovo završi. -Ali moram da završim
sve, imam još 15 dana i 24 recepata
i još uvek nisam istranžirala patku.
Procitala sam negde da nije lepo
reci za stolom "Njam" ali.. Njam.
"Trka da se ovlada
francuskom kuhinjom"
Osiguravajuce društvo, ovde Džuli
Paul, samo malo sacekajte.
Izvolite, ovde Džuli Pauel,
možete li da sacekate? -Da.
Osigur... -Džuli, Sara je.
Videla sam NY Tajms.
Ne mogu da verujem. -Znam, znam
Mogu li da te pozovem kasnije?
Halo, ovde Džuli Pauel...
Zdravo. -Zdravo.
Pogodi šta ima novo?
Poruka na sekretarici: 65.
65? -Da, 65.
"Ako je to Džuli Pauel iz
jutrošnjeg NY Tajmsa,
ja sam editor iz "Litle i Brauna"
da li vas zanima da napište knjigu?
Pozovite me.
"Ovde Sara Džonson, ja sam
književni agent,
volela bih da popricam sa vama
o knjizi. "
"Ja sam producent CBS-a.. "
- Erice!
Bicu pisac. -Ti to jesi.
"Ja sam editor, pozovite me
na sledeci broj... "
Moram da napravim tart sa kruškom.
- Kasnije. -Zdravo, mama je, u NY Tajmsu
si, svi me zovu, i ne samo
rođake Dori i Abelin
vec i njen muž koji je pobedio
na takmicenju u jednju pita...
Svi su tako uzbuđeni.
"Upravo sam procitao vaš blog i... "
- "Procitala sam vaš blog... "
"Ja sam editor u "Bon Apeti",
"Ja sam producent na Food networku... "
Javite mi se"... -"Možda
biste napisali knjigu... "
"televizijska serija", -"Šou"..
"Javite se!" -Javite se"...
Hvala ti Bože.
Dođi ovamo. -"Zdravo!
ovde Džuli i Erik, zauzeti smo
pisanjem blog ili vec
necim drugim, zato ostavite poruku!"
"Ovde Beri Rajan iz Njuz presa i
pišem clanak o Džuliji cajld"
"90-ti joj rođendan i pitao sam je
za vaš blog, iskreno, bila je malo kruta
pa sam pomislio da biste možda došli..
Halo? Da, ja sam.
To je rekla? Džulija cajld je to rekla?
Da li je procitala moj blog?
Ne, ja ne želim to
da komentarišem.
Ali hvala što ste me pozvali.
Džulija me mrzi.
Džulija? -Mrze nas. -Ko?
Izdavacka kuca.
Ne mrze te. -O, itekako me mrze.
Rekli su da je knjiga dobra. -Ali ne
žele da je izdaju. -Misle da je skupa,
ekonomski neisplativa. -Tracila sam
godine naših života
bilo je to nešto za mene da radim,
sad nemam šta da radim više.
Pa, buhuhu.
Šta sad? -Ti si uciteljica.
Možeš predavati, zar ne?
Otici cemo kuci i onda...
Gde je kuca? Gde živimo?
Kuca je gde god da smo mi, jasno?
I smislicemo nešto.
Svakako. -Možeš oredavati u našoj
kuhinji, na TV-u... -Tako je.
Na televiziji? Ja? -Da!
O Pole... -Džulija, mislim da
bi to bilo sjajno
Mislim tako. -Pole... -Zaista.
Ne šalim se, stvarno. Neko ce
objaviti tvoju knjigu.
Neko ce je procitati i
shvatiti šta si napravila,
jer je tvoja Injiga cudo.
Delo genija.
Tvoja knjiga ce promeniti svet.
cuješ li me?
Tako si sladak... jesi.
Najslađi covek na svetu.
Jebeš njih!
Džudit da li bi pogledala ovo?
Po preporuci Ejvis De Voto
neka žena je napisala francuski
kuvar. Mitlon izdavacka kuce je odbila.
"Francuski recepti za americke kuvarice"
Grozan naslov!
Lep provod, Džudit.
"Bif Borginjon"
Njam..
NJAM!
Kembridž Masacusets
Gde je ono, a evo ga!
- Šta to?
Ja cu... -Neka, ja cu.
Specijalna isporuka za gđu Džuliju
cajld. -Za mene? -Da.
Izvolite. -HVala.
"Draga g-đo cajld, procitali
smo vaš izvrstan kuvar
Proucavali je, kuvali po njoj
i procenjivali...
i zakljucili da je ovo jedinstvena knjiga
koju bi bili ponosni da
objavimo. " -Pole! -Šta, šta?
Knjiga! Knopf želi da objavi
našu knjigu!
Knopf ili Knof? -Koga briga?
Dali su mi avans od 1500$!
"Verujemo da je vaša knjiga...
za francusku kuhinju u Americi
neprocenjiva i mi cemo je prodavati!"
"Nadam se da cemo se uskoro sresti
i želela bih da popricamo o naslovu".
"Jer je od velike važnosti da naslov
izdvoji ovu knjigu od drugih
kuvara na tržištu. " -Inace ovako
smišIjate naslove?
Naravno da ne.
"Ovladati", "Umetnost"
"francuska kuhinja"
"Ovladati umetnošcu francuske
kuhinje"
Šta mislite? -Nemam pojma.
Džulija, ne može tako neozbiljno.
- U redu, onda
sviđa mi se! -Rekla je
da te "mrzi"?
Džulija cajld je upotrebila
rec "mržnja?" -Ne.
Ali rekla da nisam ozbiljna, niti
cenjena ili tako nešto.
Koliko osoba može biti ozbiljnija?
Misliš li da ona
misli da je ja koristim?
Ne, ako je procitala tvoj blog. Je
li procitala? -Nije znao da mi kaže.
Ali imala je mišIjenje o meni. Možda
zato što sam koristila rec na"J" cesto?
Može biti... ko zna?
Ona nešto ne shvata oko tvog
bloga. -Ma shvata ona sve
ona je savršena. -To je
Džulija cajld kako je ti zamišIjaš.
Ako ne razume šta radiš
onda Džulija cajld nije savršena.
Ona koju ti zamišIjaš, ona je bitna.
- Nikad je necu upoznati.
Ali vec je poznaješ.
HVala ti. -Nema na cemu,
uvek.
Spasila me je. -Sama si sebe spasila.
- Davila sam se i ona me je povukla
iz okeana... -Ne zanosi se.
Džulija cajld je pocela da uci da kuva
jer je volela svog muža
i volela je hranu, nije znala šta sa
sobom i u toku svega, našla je radost.
Nisam to dugo shvatala, ali sada
razumem.
Džulija me je tome naucila. Ali
ovo je još bitnije.
Naucila me je da kuvam, zato još
jedan dan i još jedan recept.
Možda mislite da je tranžiranje
patke nemoguc zadatak...
- Ništa nije nemoguce.
Prvi put mi je trebalo za to 45 min
zbog straha,
nemojte se plašiti. -Ne plašim
se, Džulija. -Uzmite
patku i suocite se s njom.
- Suociti se sa patkom.
Režite niz leđa ptice,
od vrata do repa, da
ogolite leđnu kost.
Režite dugim, oštrim nožem
Usela sam, kao i ti, Džulija! Ha!
Onda je napunite..
Pogledaj, izgleda
baš kako treba!
Hvala vam, za pokret otpora!
365 dana, 524 recepata!
Hvala vam, društvo!
Fantasticno je dušo!
Sviđa mi se.
Erice, ne bih ovo uspela
bez tebe.
Kao što je neko jednom rekao: "Ti si
puter na mom hlebu i dah mog života. "
Ohhh... -Za mog muža!
Volim te, dušo.
Gotovo je. Projekat je gotov,
vracamo se na pocetak, Erik, ja
i macka
sedimo i jedemo. Zato
hvala vam svima.
Pogodite šta ima? Prijatno.
Vidiš ovo? Napravljeno je
specijalno za nju.
Evo njenog cuvenog
pribora za kuvanje.
POgledaj sliku!
Lepo... cekaj malo.
Pricam sa njom... -Lepo.
Još jedna. -Šta kažeš?
- Ova je najbolja.
Ova je prava.
Volim te, Džulija.
Stigao si.
Šta ima za veceru?
- Nomerand a Nju.
Ima neko pismo za tebe.
Pol cajld je umro 1994-e g.,
imao je 92 godine.
Džulija cajld je umrla 2004-e g.,
imala je 91. godinu.
Kuvar"Ovladati umetnošcu francuske
kuhinje" je doživeo 49. izdanje.
Knjiga Džuli Pauel, "Džuli i Džulija" je
objavljena 2005-e g.,
više ne žive iznad picerije,
ona je pisac.
Po njenoj knjizi je snimljen film.