Tip:
Highlight text to annotate it
X
Da, ovo je Sanset bulevar,
Los Andjeles, Kalifornija.
Pet sati ujutru.
Ovo je odred za ubistva, sa
svim detektivima i novinarima.
Ubistvo je prijavljeno u jednoj
od kuca u bloku broj 10000.
Citacete o tome
u dnevnim izdanjima novina.
Slušacete o tome
na radiju i na televiziji,
jer je umešana nekadašnja
zvezda, jedna od najvecih.
Ali, pre nego sve razvodne i napušu,
pre nego se svega
dokopaju holivudski novinari,
možda biste hteli da cujete cinjenice,
pravu istinu o svemu.
Ako je tako,
došli ste na pravo mesto.
U njenom bazenu
je pronadjeno telo nekog mladica,
sa dva metka u ledjima i jednim
u stomaku. Niko znacajan.
Obican pisac koji je
potpisao par drugorazrednih filmova.
Jadnik!
Oduvek je hteo da ima bazen.
Na kraju ga je i dobio,
samo je cena bila malo povisoka.
Vratimo se šest meseci unazad,
do dana kada je sve pocelo.
Stanovao sam u zgradi
iznad; ; Franklina i Ajvora;; .
Nije mi išlo baš najbolje.
Vec dugo nisam
radio ni za jedan studio.
Sedeo sam tako, i izbacivao
po dve nove price sedmicno.
Problem je bio u tome što sam,
izgleda, zaboravio kako se to radi.
Možda nisu imale dovoljno
originalnog, možda su imale previše.
Sve što znam je
da niko nije hteo da ih otkupi.
Da?
- Džozef C. Gilis?
- Da.
- Došli smo po auto.
- Koji auto?
Plimut kabriolet, 1946.
Registracija 40 R 116.
- Gde su kljucevi?
- Zašto bih vam ih dao?
Prodavac vas je dugo trpeo.
Niste platili tri rate.
I, imamo sudski nalog.
Kljuceve.
- Ili želite da ga odvucemo?
- Auto nije ovde.
- Stvarno?
- Pozajmio sam ga prijatelju.
- Otišao je u Palm Springs.
- Zdravstveni razlozi?
- Ne verujete mi.
- Verujemo, sad ti veruj nama.
Bolje da auto bude ovde do sutra
u podne, inace ce da bude svašta.
Baš lepo od vas.
Trebalo je da brzo nadjem 290
dolara, ili da zaboravim na auto.
Nije bio u Palm Springsu,
i nije bio u garaži.
Predvideo sam
šta ce sakupljaci dugova da urade.
Znao sam da ce da se pojave,
i nisam hteo da rizikujem.
Parkirao sam ga prekoputa, iza
Rudijeve radnje za glancanje cipela.
Rudi nikada nije zapitkivao
o finansijama drugih ljudi,
samo bi pogledao vaše
djonove, i znao kako stoje stvari.
Imao sam scenario koji je
sakupljao prašinu u Paramauntu.
Moj agent je smatrao da nema šansi,
ali znao sam budžu koji me voleo.
Došlo je vreme da se poslužim
time. Zvao se Šeldrejk.
Pametan producent,
sa kolekcijom cireva kao dokazom.
Imaš pet minuta.
O cemu je prica?
O igracu bejzbola, novajliji koji
podbacuje, ucestvovao u pljacki,
i sada pokušava da bude pošten,
ali neki kockari mu ne daju.
Traže od njega
da namesti finale prvenstva?
Nešto tako, sem kraja.
Imam iznenadjenje.
- Naslov?
- "Pokrivene baze". Imam 40 strana.
Saznaj šta odeljenje citaca
ima o "Pokrivenim bazama".
U "Dvadesetici" im se stvar prilicno
dopada, sem Zanuka koji nije siguran.
Možeš li da zamisliš
Taja Pauera kao igraca?
lmate najboljeg, Alana Lada.
To bi bila promena za Lada.
I bilo bi jednostavno da se snimi.
Mnogo eksterijera. Mogao bi to
da snimiš za manje od miliona.
- Pardon.
- Postoji i uloga za Bila Demaresta.
Postariji trener koji je video svašta,
ponekad izgubi živce.
Gospodine Šeldrejk. "Pokrivene
baze", dodala sam komentar.
- Hvala.
- Ne bih gubila vreme.
- Šta nije u redu?
- Napisano iz ocaja.
Ništa za Lada?
Druga verzija
necega što ionako nije bilo dobro.
Upoznajte gospodina Gilisa,
on je to napisao. Gospodjica Kramer.
Šafer, Beti Šafer. Volela bih
da mogu da propadnem u zemlju.
- Ako mogu tu da pomognem...
- Žao mi je, ali mislim da nije dobar.
Mislim da je malo
dosadan i neujednacen.
Šta vi preporucujete,
Džojsa, Dostojevskog?
Mislim da filmovi
treba da imaju poruku.
Prica nije dovoljna. Vi bi
odbili "Prohujalo s vihorom".
Ne, to sam bio ja. Rekao sam: "Koga
interesuje film o gradjanskom ratu?"
"Pokrivene baze" mi se nisu dopale
jer sam cula da ste talentovani.
To je bilo prošle godine,
sada pokušavam da zaradim za život.
Znaci, uzmete zaplet 27 A,
malo ga preuredite?
To nije pristojan recnik.
Zvucite kao njujorški kriticari.
- To je sve gospodjice Kramer... Šafer.
- Dovidjenja, gospodine Gilis.
Sledeci put cu za vas da napišem
"Goli i mrtvi".
Pa, izgleda da je Zanuk
dobio film o bejzbolu.
Nemojte da mislite da sam
verovao da je ovo film za Oskara.
Tražimo Beti Haton.
Misliš da može da bude Beti Haton?
- Iskreno, ne.
- Samo malo.
Ako dodamo ženski odbojkaški
tim, ubacimo par pesama,
može da bude mjuzikl: "Dogodilo se u
dvorani: prica o jednoj ženi".
Ako pokušavate da budete duhoviti,
meni nije smešno. Treba mi posao.
- Nemam ništa.
- Bilo šta, dodatni dijalog.
Ništa, zaista.
Gospodine Šeldrejk, da li biste vi
mogli da mi posudite 300 dolara?
Da li bih mogao? Gilis...
Prošle godine me je neko
nagovorio da kupim ranc,
pa sam pozajmio novac.
Ove godine sam uzeo hipoteku
na ranc, da pokrijem osiguranje...
Nakon toga,
odvezao sam se u centralu.
Mnogi od nas tako
vide Švabov kafe.
Kao kombinaciju kancelarije,
kafane i cekaonice.
Cekanje...
Cekanje na bolja vremena.
Nabavio sam sitniša,
i poceo da šaljem SOS.
Svoga agenta, naravno,
nisam mogao da dobijem.
Nazvao sam prijatelja,
Artija Grina.
Sjajan tip,
pomocnik režisera.
Mogao je da mi posudi dvadeset,
ali to nije bilo dovoljno.
Onda sam nazvao par tipova koji
uvek kažu; ; da;; . Meni su rekli; ; ne;; .
Napokon sam našao svoga agenta.
Veliki foler!
Da li traži posao
jadnom Džou Gilisu?
U Bel Eru je radio naporno,
rmpacio sa palicom za golf.
Treba ti 300 dolara? Naravno
da mogu da ti dam 300, samo necu.
- Ne?
- Nisam samo tvoj agent.
- To nije 10%. Ja sam ti prijatelj.
- Jesi?
Najbolje stvari su napisane
na prazan stomak.
Kad se tvoj talenat ubaci u taj
Mokambo-Romanov tok, uspeo si.
Zaboravi na to! Radi se o autu.
To je kao da gubim noge.
Najbolje što može da ti se desi.
Moraceš da sediš i da pišeš.
Šta misliš da sam radio do sada?
Treba mi 300 dolara.
Dušo, možda
ti treba drugi agent.
SANSET BULEVAR
Na povratku u grad,
razmišljao sam o svojim šansama.
Trenutno su bile ravne nuli.
Izgleda da mi je za uspeh
nedostajalo nešto važno.
Došlo je vreme da se napusti
holivudski san, i da se ide kuci.
Možda bi od mojih stvari moglo
da se sakupi za kartu do Ohaja,
do posla za 35 dolara sedmicno
u; ; Dejtonskom vecernjaku; ;,
ako me još uvek ceka, nazad
u žmirkavu sigurnost kancelarije.
Zašto vi ne napadnete Holivud?
Možda mislite da biste vi mogli...
O- o!
Našao sam se na
prilazu nekoj velikoj vili,
koja je izgledala stara i napuštena.
Na kraju puta
je bio melem za oci.
Velika prazna garaža,
koja nije služila nicemu.
Ako je ikada postojalo mesto
za auto kome su svi za petama...
U garaži je bio
još jedan stanar.
Ogroman automobil
strane proizvodnje.
Mora da je trošio 10 galona na milju.
Registracija je bila iz 1932. Mislio
sam da su se vlasnici tada iselili.
Sada kada su mi bili za petama,
nisam mogao da se vratim u stan.
Hteo sam da ostanem kod Artija, dok
ne sakupim za autobus za Ohajo.
Kada stignem u Dejton, kreditorima
cu da pošaljem dopisnicu
da im kažem
gde mogu da pokupe auto.
Mesto je bilo kao
veliki beli slon.
Takva su ludjaci sa filma
gradili u ludim dvadesetim.
Kuca o kojoj se ne brinete
poprima neki nesrecan izgled.
Ova je toga imala u izobilju.
Kao starica
u; ; Velikom išcekivanju; ;,
gospodja Heveršam, u truloj
vencanici i sa poderanim velom,
besna na svet
jer je odbacena.
Vi tamo, zašto kasnite?
Zašto ste me pustili da cekam toliko?
Ovuda.
Ostavio sam auto u garaži.
Imao sam kvar. Mislio sam...
- Udjite.
- Možda bi bilo bolje da uzmem auto...
Obrišite noge.
Napred.
Niste dolicno obuceni
za ovu priliku.
- A šta je prilika?
- Neka dodje gore, Maks.
- Uz stepenice.
- Slušajte...
- Madam ceka.
- Mene?
U redu.
Ako vam treba pomoc
sa kovcegom, zovite me.
Ovuda.
Unutra.
Stavila sam ga na sto
za masažu, pored kamina.
Uvek je voleo vatru,
i da je džarka štapom.
Pokopacemo ga u bašti.
Neki opštinski zakon koji to brani?
- Ne bih znao.
- Ionako nije važno.
Želim da kovceg bude beo,
i obložen belim baršunom,
belim ili ružicastim.
Možda crvenim, svetlo, plameno
crvenim. Neka izgleda veselo.
Koliko? I nemojte da izmišljate
samo zato jer samo bogata.
Slušajte, pomešali ste me s nekim.
Pukla mi je guma.
Parkirao sam da nadjem novu.
Mislio sam da je kuca prazna.
- Nije. Napolje.
- Žao mi je.
Žao mi je što ste izgubili prijatelja.
Mislim da crveno nije prava boja.
- Da li sam vas pre negde video?
- Napolje, ili da zovem slugu?
Vi ste Norma Dezmond.
Bili ste veliki za vreme nemog filma.
Još uvek sam velika.
Filmovi su postali mali.
Znao sam
da nešto nije u redu s njima.
Mrtvi su, gotovi.
Nekada su vladali
ocima sveta.
Ali to im nije bilo dovoljno.
Hteli su da imaju i uši.
Otvorili su gubice,
i pokuljao je govor, govor!
Tako je poceo posao sa kokicama,
kupite ih da zapušite uši.
Pogledajte ih samo u njihovim
kancelarijama, veliki mozgovi!
Uništili su sve legende!
Ferbankse,
Gilberte, Valentina!
Koga imaju sada? Neke nikogovice.
Nisam ja kriv. Ja sam samo pisac.
Pisac? Ispisujete reci,
reci, sve više reci.
Od reci ste napravili uže,
i zadavili ovaj posao.
Ali i za poslednje krkljanje
postoji mikrofon,
i tehnikolor da se uslika
natekao jezik.
- Tiho! Probudicete majmuna.
- Napolje! Maks.
Sledeci put cu da donesem
album za autograme.
Ili cement, da ostavite otisak.
U redu je. Odlazim.
Samo cas.
Rekli ste da ste pisac?
- Zašto?
- Jeste li ili niste?
- Tako mi piše na radnoj kartici.
- Pisali ste filmove?
Svakako. Hocete li moju biografiju?
Htela bih nešto da vas pitam.
Dodjite ovamo.
Poslednji koji sam napisao
je o marincima u pustinji.
Ne može da se prepozna,
jer se na platnu
cela stvar dešava
u podmornici.
Intimno, zar ne?
Vetar se zavlaci u te orgulje.
Trebalo bi da ih izbacim.
Ja bih ih naucio nešto novo.
Recite mi nešto, mladicu.
Koliko su danas scenariji
dugi, koliko stranica?
Zavisi da li je rec o
"Paji Patku" ili "Jovanki Orleanki".
Ovo ce da bude veoma važan film.
Licno sam ga pisala, i to godinama.
Ima dovoljno za šest važnih filmova.
Prica o Salome.
Uzecu Demila da režira.
- Demila?
- Snimili smo puno filmova zajedno.
- A vi cete da budete Salome.
- Ko drugi?
Nisam znao da planirate
ponovni pocetak.
Mrzim tu rec. Ovo je povratak.
Povratak milionima koji mi nikada
nisu oprostili što sam napustila platna.
- Shvatam.
- Salome. Kakva žena.
Kakva uloga. Princeza
zaljubljena u sveca.
Izvodi ples
sedam velova.
On je odbija, pa ona zahteva njegovu
glavu na zlatnom pladnju.
Ljubi njegove hladne, mrtve usne.
- U Pomoni ce da se oduševe.
- Svugde ce da se oduševe.
Procitajte scenu
pre nego ga ubije.
Drugi pisac bi mogao
da vam ukrade materijal.
Ne plašim se. Procitajte.
Donesi neko pice.
Sedite. Dovoljno vam je svetlo?
- Imam odlican vid.
- Rekla sam, sedite.
Pa, drugih obaveza
nisam imao.
Sem sastanka sa
uterivacima dugova.
A pomenula je i pice.
Zašto da ne?
Nekad je zanimljivo uveriti se
koliko loše ljudi mogu da pišu.
Izgledalo je kao da ce ovo moju
izdržljivost da stavi na tešku probu.
Šta ce strucnjak da misli
o njenim crckarijama?
Maks je doneo
šampanjca i kavijara.
Kasnije sam saznao da je Maks
jedini drugi stanar tog zdanja.
A doznao sam
i par drugih stvari o njemu.
Što se tice nje, sedela je zgrcena
kao feder u madracu,
sa cigaretom zaglavljenom
u neku neobicnu muštiklu.
Mogao sam da osetim njen pogled
iza tih tamnih naocala,
kako me izaziva da mi se, ako imam
hrabrosti, ono što citam ne dopadne,
ili me možda, na njen ponosan
nacin, moli da mi se dopadne.
To joj je znacilo tako mnogo.
Cela situacija je bila vrlo udobna.
To klupko napetih živaca, Maks,
i mrtav majmun na spratu,
i povremeno
zavijanje vetra u orguljama.
Nešto kasnije,
da bi sve ispalo još smešnije,
pravi tip sa kovcegom je stigao.
Sve je obavljeno sa
velikim dostojanstvom.
Mora da je bio
vrlo važna cimpanza.
Unuk King-Konga možda.
Bilo je 11 sati, a ja sam u
stomaku osetio odredjenu mucninu,
nikakvo cudo uz taj slatki šampanjac
i koještarije koje sam citao,
smešnu salatu
melodramatskih zapleta.
Ipak, u to vreme sam vec i sam
došao na ideju za jedan zaplet.
- Pa?
- Fascinantno.
Naravno da jeste.
Možda malo dugo, i ima ponavljanja,
ali vi niste profesionalni pisac.
- Napisala sam to iz srca.
- Svakako.
To je ono što ga cini sjajnim.
- Ali potrebno je još dijaloga.
- Zašto?
- Ocima mogu da izrazim sve.
- Dorada bi bila korisna.
- Necu da dozvolim kasapljenje.
- Naravno da ne.
Ali treba da bude organizovano.
Treba da nadjete nekoga za to.
Koga? Trebalo bi da
nadjem nekoga kome verujem.
Gde ste rodjeni?
Koji ste znak u horoskpu?
- Ne znam.
- Koji mesec?
21. decembar.
Strelac. Volim Strelce,
može da im se veruje.
- Hvala vam.
- Hocu da vi ovo uradite.
Ja sam zauzet. Upravo sam završio
scenario, i pocinjem nešto drugo.
Nije me briga.
Znate, ja nisam jeftin.
Naplacujem 500 dolara sedmicno.
Ne brinite za novac.
Isplatice vam se.
- Ostalo cu da procitam kod kuce.
- Ne dozvoljavam da izadje odavde.
- Dovršite citanje ovde.
- Malo je kasno.
- Da li ste oženjeni, gospodine?
- Gilis. Nisam.
- Gde stanujete?
- Holivud. Naselje Alto Nido.
- Nešto nije u redu s vašim autom?
- Tu ste u pravu.
- Zašto ne ostanete ovde?
- Vraticu se rano ujutru.
Glupost.
Imamo sobu iznad garaže.
Maks ce da vam pokaže.
Maks!
Bio sam zadovoljan time
kako sam ovladao situacijom.
Zabacio sam udicu,
i ona je zagrizla.
Moj auto je bio na sigurnom,
dok ja krpam scenario.
A trebalo bi i da bude
dosta novca u svemu.
Soba nije korištena vec dugo.
Nije baš za "Prelepi dom",
ali u redu je za jednu noc.
- Napravio sam vam krevet danas.
- Kako ste znali da cu da ostanem?
Kupatilo je tamo. Stavio sam
peškire, sapun i cetkicu za zube.
Ta Norma Dezmond je pravi lik.
Blla je najveca. Vi to ne
možete da znate, premladi ste.
U jednoj sedmici, primila je
17,000 pisama od obožavalaca.
Za loknu njene kose,
ljudi su podmicivali frizere.
Jedan indijski maharadža je došao
da moli za jednu njenu podvezicu.
Kasnije je sam sebe zadavio njome.
Pa, ocito je da sam skrenuo
na zanimljivo imanje.
Jeste, gospodine. Laku noc.
Ocenio sam da je malo cudan.
Možda je pretrpeo udar.
Celo mesto je odisalo
nekom jezivom paralisanošcu,
daleko od ostatka sveta,
usporeno se raspadalo.
Tenisko igralište,
tacnije - njegovi ostaci,
sa izbledelim linijama
i obešenom mrežom.
I, naravno, imala je bazen.
Ko nije, u to vreme?
Pre 10000 ponoci, Mejbel Normand i
Džon Gilbert su plivali u njemu.
I Vilma Benki
i Rod La Rok.
Sada je bio prazan. Ili nije?
Još nešto se dešavalo: poslednji
pomen za starog cimpanzu,
obavljen
sa krajnjom ozbiljnošcu,
kao da u grob
polažu jedino dete.
Zar joj je život
zaista bio tako prazan?
Sve je bilo vrlo cudno,
ali cudnije stvari su tek dolazile.
Te noci sam sanjao cudan san.
U njemu je bio orguljaš.
Nisam mu video lice,
ali orgulje su bile presvucene u crno.
A cimpanza je igrao za sitniš.
Kada sam otvorio oci,
muzika je još uvek bila tu.
Gde sam bio?
O, da, u toj sobi
iznad njene garaže.
Ali više nije bila prazna.
Imao sam posetioca.
Neko je doneo moje stvari,
knjige, pisacu mašinu i odecu.
Šta se to dešavalo?
Hej, ti! Maks, kako se vec zoveš,
šta moje stvari rade ovde?
Tebi govorim. Moji
odeca i stvari su gore u sobi.
Prirodno. Sam sam ih doneo.
- Tako znaci?
- Šta je? Nešto nedostaje?
- Ko ti je rekao da to uradiš?
- Ja.
Ne znam zašto ste tako uzbudjeni.
Prestani da sviraš, Maks.
Nije loša ideja, ako cemo
da radimo zajedno.
Treba da popravim vaš scenario.
Nismo se dogovorili da živim ovde.
- Dopašce vam se ovde.
- Imam svoj stan.
Tri meseca niste platili stanarinu.
- To je moja briga.
- Sve je sredjeno, placeno.
Odbicemo to od moje plate.
Nemojte da budemo sitnicavi
oko takvih stvari.
- Raspakuj stvari gospodina Gilisa.
- Vec jesam, madam.
- Onda ih spakuj. Odlazim!
- Odlucite se.
Hocete li posao ili ne?
Hteo sam posao i novac, i
da brzo nestanem odatle.
Mislio sam da cu, ako prionem
svojski, biti gotov za par sedmica.
Ali nije bilo lako uneti
jasnost u njene halucinacije.
Bilo je još teže jer mi je
celo vreme visila *** glavom,
iz straha da cu da povredim
njeno dragoceno delo.
Šta je ovo?
- Scena koju sam izbacio.
- Koja scena?
Na pijaci robova.
Bolje je odmah preci na...
Preci sa mene?
lma vas previše.
Ne žele da vas vide u svakoj sceni.
Zašto mi onda još uvek pišu,
i mole za fotografije?
Zato jer žele da me vide,
mene, Normu Dezmond.
Vratite to nazad.
Dobro.
Nisam se prepirao sa njom.
Na mesecara ne smete da vicete.
Može da padne i slomi vrat.
Tako je. Mesecarila je na opasnim
visinama njene izgubljene karijere.
Sasvim luda kada je jedna tema bila
u pitanju: njeno celuloidno bice.
Velika Norma Dezmond.
Kako je mogla da diše u kuci
natrpanoj sa toliko Normi Dezmond?
Još Normi Dezmond,
i još Normi Dezmond.
Naravno, nije sve bio samo posao.
Tri puta sedmicno,
Maks bi podizao tu sliku
koju joj je poklonila
Trgovinska komora Nevade.
I onda bismo gledali neki film,
tu, u dnevnoj sobi.
Puno lepše nego
da se izlazi vani, rekla bi.
Bilo je jasno
da se plašila vanjskog sveta,
plašila se da ce da je podseti
na vreme koje je prošlo.
Filmovi su bili nemi, i Maks
je upravljao projektorom.
Što nije bilo tako loše.
Bar nije svirao pratnju na orguljama.
Sedela bi mi vrlo blizu,
i mirisala na slatke ruže.
Daleko do mog omiljenog parfema,
vrlo daleko.
Ponekad bi, dok smo gledali,
uhvatila moju mišicu ili ruku,
zaboravljajuci da placa moju platu,
postavši obican gledalac,
uzbudjena zbog glumice na platnu.
Ne treba ni da vam kažem
ko je bio zvezda na platnu.
Uvek smo gledali njene filmove.
To je bilo sve što je htela da vidi.
...OSLOBODI ME UŽASNOG SNA
KOJI MI JE OBUZEO SRCE...
I danas izgleda sjajno, zar ne?
A nema dijaloga.
Nije nam trebao dijalog.
Imali smo lica.
Takvih lica više nema.
Možda jedno, Garbo.
Ti idiotski producenti, ti imbecili!
Zar nemaju oci?
Zar su zaboravili
kako zvezda izgleda?
Opet cu da budem tamo, obecavam!
Ponekad bi igrali partiju bridža.
Dvadeset centi za bod.
Ja bih dobijao pola njenog dobitka.
Jednom je to bilo 70 centi, što je bila
jedina gotovina koju sam dobio.
Drugi igraci su bili
njeni prijatelji glumci,
sumorni likovi, kojih ste mogli
da se setite iz dana nemog filma.
Izgledali su mi kao voštane figure.
- Karo.
- Srce.
- Pik.
- Dalje.
- Tri, bez icega.
- Bez mene.
- Bez mene.
- Isprazni pepeljaru, Džo.
- Neki ljudi vas traže.
- Nisam ovde.
- To sam i rekao.
- Dobro.
Ali, našli su vaš auto u garaži,
pa ce da ga odvuku.
Gde je pepeljara? Džo,
možemo li da dobijemo pepeljaru?
- Hteo bih da razgovaram s tobom.
- Ne sada, imam dobre karte.
Došli su po moj auto.
Zaboravila sam
koliko je pikova izašlo.
- Treba mi novac, odmah.
- Ne možeš da sacekaš?
- Ne.
- Molim te.
- Dobro, šta je? Gde gori?
- Izgubio sam auto.
Mislila sam da se radi o životu i smrti.
Radi se. Zato sam i došao ovde,
i prihvatio ovaj posao.
Ne razmišljaš. Ne trebaju nam
dva auta, imamo jedan.
Ne neka jeftinoca od hroma,
prava lzota Fraskini.
Da li si cuo za lzotu Fraskini?
Rucni rad. Koštao je 28,000 dolara.
Tako je Maks izvukao
taj stari autobus i uglancao ga.
Vozili smo se
brdima iznad Sanseta.
Auto je je bio postavljen
leopardovom kožom,
i imao telefon,
obložen zlatom.
- To je užasna košulja.
- Šta joj fali?
Ništa, ako radiš na benzinskoj pumpi.
Dosadili su mi i taj sako i pantalone.
Maks, koja je najbolja prodavnica
muške odece u gradu?
Ne treba mi odeca,
i ne želim da mi je ti kupuješ.
Zašto se ne zabaviti malo?
Samo hocu da izgledaš lepo.
I, moraš li baš da žvaceš žvakacu?
Za muškarca
nije ništa kao plavi flanel.
Ovaj, sa obicnim reverom.
Sad nam treba kaput.
Da vidim šta imate od kamilje dlake.
- Vecernje odelo?
- Ne treba mi smoking.
Naravno da da. Smoking, gamašne,
i, ako ne budeš pažljiv, frak.
- Frak, to je smešno!
- Za zabave i Novu godinu.
- Gde su vecernja odela?
- Ovuda.
Ovo je kamilja dlaka,
ali probajte ovo, vidra.
- Malo je skuplje.
- Kamilja dlaka je u redu.
Kad vec dama placa,
zašto ne biste uzeli vidru?
Poslednja sedmica decembra,
došle su kiše.
Mnogo kiše. Previše,
kao i svega drugog u Kaliforniji.
Prošla je kroz krov
moje sobe iznad garaže.
Naredila je Maksu da
me premesti u glavnu zgradu.
Ideja mi se baš nije svidela.
Jedino vreme za sebe sam
imao kada sam bio u svojoj sobi.
Ipak, bilo je bolje nego spavati
u kišnom mantilu i galošama.
- Kome je pripadala ova soba?
- Suprugu.
Supruzima, tacnije.
Madam je bila udata tri puta.
To je ta iz koje može da se vidi
Katalina, samo kad je lepo vreme.
Šta je sa vratima?
Nema brave.
Nigde u kuci nema brava na vratima.
Kako to? Mora da ima neki razlog.
- Lekar je to predložio.
- Kakav lekar?
Gospodjin lekar. Pati
od napada melanholije.
Bilo je i pokušaja samoubistva.
Moramo da budemo pažljivi.
Nikakvih pilula za spavanje, žileta.
U gospodjinoj sobi
smo iskljucili plin.
Zašto? Zbog karijere? Dobila
je dovoljno. Nije zaboravljena.
- Još uvek dobija pisma obožavalaca.
- Ja ne bih proveravao marke.
Ti ih šalješ. Je li tako, Maks?
Treba da vam ispeglam
vecernje odelo, gospodine.
Gospodin Gilis nije zaboravio
gospodjinu novogodišnju zabavu?
Ne, nisam. Pretpostavljam
da dolaze sve voštane figure?
Ne znam, gospodine.
Madam je sve organizovala.
To je bilo to.
Ta njena soba.
Baršun i nakit.
I taj krevet, kao okicen brod.
Savršeno za kraljicu nemih filmova.
Jadnica.
Još uvek ponosno odmahuje
paradi koja je vec odavno prošla.
Na njenoj novogodišnjoj zabavi
sam saznao šta oseca za mene.
Možda sam ispao idiot
jer to nisam predvideo.
To tužno, neprijatno otkrice.
Džo!
lzgledaš sjajno.
Okreni se.
- Molim te!
- Hajde.
Savršeno! Divna ramena,
i dopada mi se taj kroj.
- To su umeci, nemoj da te prevare.
- Evo.
Za mene je doterivanje uvek bilo
samo oblacenje mog plavog odela.
Ne dopada mi se igla. Volela
bih da imaš neki izazovan biser.
Sigurno necu da nosim naušnice.
- Da popijemo nešto.
- Da sacekamo ostale?
Maks, šampanjac.
Pažljivo, kliže se.
Narucila sam da ga uglancaju.
Za nas! Pod je bio od drveta,
ali sam ga promenila.
Valentino mi je rekao: "Za tango
nema ništa bolje od plocica." Hajde.
- Ne na istom podu kao Valentino.
- Samo prati mene.
- Ne uvijaj se tako.
- Ta stvar, golica.
Je li?
- 10 i 15. Kada dolaze?
- Ko?
- Drugi gosti.
- Nema drugih gostiju.
Ovu noc ne želimo da delimo sa
drugima. Ovo je za tebe i mene.
- O?
- Drži me cvršce.
Dobro.
Da u ponoc orkestru vežemo oci,
i Maksu razbijamo caše o glavu?
- Tebi je ovo smešno.
- Pomalo.
Sat je vukao sporo.
Osecao sam se zarobljen
kao cigareta u njenoj muštikli.
Sledeca godina ce da bude predivna.
Kako cemo da se zabavljamo.
Napunicu bazen, ili cu da otvorim
kucu u Malibuu, da uživaš u okeanu.
Kada naš film bude gotov, kupicu ti
brod, i otplovicemo na Havaje...
Neceš više ništa da mi kupiš.
Ne budi blesav. Evo.
Htela sam to da ti dam u ponoc.
Norma, ne mogu ovo da primim!
Vec si mi dosta toga kupila.
Zacepi! Bogata sam, bogatija od
svog tog novog holivudskog smeca.
Imam milion dolara.
Imam tri zgrade u gradu, naftu
u Bejkersfildu koja tece, tece.
To je zato da možemo
da kupimo šta hocemo.
- Prekini s tim "mi".
- Šta ti je?
Odakle ti pravo
da me uzimaš zdravo za gotovo?
Odakle mi pravo?
Hoceš da ti kažem?
Da li si ikada pomislila da imam svoj
život, devojku u koju sam zaljubljen?
Koga? Neku
šminkericu ili statistkinju?
Hocu da kažem da ja nisam za tebe.
Ti želiš Valentina, nekoga
ko ima ponija za polo, veliku zverku.
Hoceš da kažeš
da neceš da te volim. Reci.
Nisam znao kuda da idem.
Morao sam da odem odatle.
Morao sam da budem sa nekim
mojih godina, da cujem smeh.
Pomislio sam na Artija Grina.
U njegovom stanu mora da je bila
nekakva zabava za Novu godinu.
Pisci bez posla,
kompozitori bez izdavaca,
glumice toliko mlade da još uvek
veruju onima koji dele uloge.
Decurlija koju baš briga,
sve dok imaju nešto da podele.
Nama Holivud nije bio tako dobar
Nemamo bazen
I puno odece
Zaradimo samo za dugmad i pojas
- Zdravo, Džo.
- Tom.
- Kako si?
- Zdravo, Džo.
- Vidi ti to, Džo Gilis!
- Zdravo, Arti.
Gde kriješ tu zgodnu facu?
Skoro sam prijavio da si nestao.
Svi znate Džoa Gilisa, poznatog
scenaristu, krijumcara urana,
i osumnjicenog
za Crnu Daliju.
- Da ti uzmem kaput.
- Pusti.
- Ostaješ?
- Da.
Daj onda. Šta je ovo, kuna?
Sveti Judo, od koga si ovo posudio?
Od Adolfa Menžua?
- Blizu si, ali nije.
- Nisi zaista postao krijumcar?
- Gde je bar?
- Dodji.
- Dobra zabava.
- Najbolja.
Zovu me Elza Maksvel
pomocnika režisera.
Polako s tim puncom. Platili
ste samo za tri dodatna pica.
- Ostalo folirajte.
- Mogu li da ostanem malo?
- Svakako, ovo traje celu noc.
- Mislim, par sedmica?
- Imamo slobodan kauc.
- Uzimam.
Nazvacu nosaca da ti donese prtljag.
- Zdravo, gospodine Gilis.
- Zdravo.
- Znate se?
- Beti Šafer, Šeldrejkova kancelarija.
- Naravno, "Pokrivene baze".
- Samo malo.
Zaljubljen sam u ovu ženu.
Šta se dešava, ko je bio pokriven?
Ne brini, ona je ljubitelj
mog stvaralaštva.
- Odeljenje povredjenih osecanja.
- Gde je telefon?
U "sobi sa dugom".
Kada završite s tim,
mogu li ja da ga dobijem?
- Hej, zaboravili ste ovo.
- Hvala.
- Nadala sam se da cu vas sresti.
- Da uzmete svoj nož iz mojih ledja?
Osecala sam se krivom, pa sam
našla neke od vaših starih scenarija.
- Baš ste fini.
- Jedan se zove, nešto sa "prozor".
- "Tamni prozori". Dopala vam se?
- Nije, sem nekih 6 strana.
Tu imate scenu prisecanja...
Možemo li negde da razgovaramo?
U "sobi sa dugom"?
Džo, dao sam ti svoj kauc,
ne svoju devojku.
Ovo je razgovor u poslu.
Ako sam dobro shvatio, postoji kratak
deo moje proze koji vam se dopao?
Scena prisecanja u kojoj lik
govori o tome kako je bio ucitelj.
- Moj ucitelj je bio takav.
- Možda je zato dobra.
- Istinita i dirljiva. Zašto ne?
- Ko želi istinito i dirljivo?
Prestanite s tim.
Imate nešto vredno.
- Da pocnem odmah?
- Ozbiljno. Imam neke ideje.
I ja. Nova je godina,
da se malo zabavimo.
Na primer? Da napravimo brodove
od papira, i organizujemo regatu?
- Ili da otvorimo tuš do kraja.
- Ili da se zatvorimo u kuhinju.
- Gladni ste?
- Gladan?
Nakon 12 godina u džunglama
Burme, gladujem, Ledi Agata...
...za belim ramenom.
- Filipe, poludeli ste.
Žedjam za hladnocom vaših usta.
Sada možete da uzmete telefon.
Ne, Filipe, moramo da budemo jaki.
Još uvek nosite
uniformu kraljicinih grenadira,
a i, sada
možete da se poslužite telefonom.
Dobro.
Iznenada se tako plašim
da cu da vas izgubim.
Necete. Dosucu nam
još ove užasne tekucine.
- Cekacete me?
- Uzbudjenog srca.
Život može da bude divan.
Halo, Maks. Treba mi usluga.
Žao mi je, ne mogu
sada da razgovaram.
Možeš. Stavi moju staru odecu
i moju pisacu mašinu u moj kofer.
- Neko ce da dodje po to.
- Nemam vremena. Lekar je ovde.
Kakav lekar? Šta se dešava?
Madam je uzela vašu britvu,
i presekla vene.
Šta? Maks! Maks!
Uzela sam recept.
Dva pakovanja kapi za kašalj
rastopljenih u soku od groždja...
Hej, Džo!
Sretna nova godina!
- Kako je?
- U njenoj je sobi.
Pažljivo, nemojte da žurite. Muzicari
ne smeju da znaju šta se desilo.
Odlazi.
Zar to nije bila glupost?
Zaljubiti se u tebe je bila glupost.
Naslovi u novinama
bi sigurno bili dobri.
"Velika zvezda izvršila samoubistvo
zbog nepoznatog pisca."
Velike zvezde imaju veliki ponos.
Odlazi. Idi toj svojoj devojci.
Slušaj, to sam izmislio,
jer sam mislio da je cela stvar greška.
Nisam hteo da te povredim.
Bila si dobra prema meni.
Jedina osoba
u ovom smrdljivom gradu koja jeste.
Zašto jednostavno
ne kažeš hvala, i odeš. Idi, idi!
Ne, dok ne obecaš da ceš
da se ponašaš kao razumno bice.
Opet cu to da uradim. Opet!
Opet cu to da uradim.
Sretna Nova godina, Norma.
Sretna Nova godina, dragi.
- Halo.
- Da li je to Krest Vju 51733?
Žao mi je što smetam, ali moram da
razgovaram sa gospodinom Gilisom.
- Nije ovde.
- Gde mogu da ga nadjem?
- Možda neko drugi zna.
- Niko vam ovde to ne može reci.
I, molim vas, nemojte da zovete opet.
Maks!
Ko je to bio, Maks?
Niko, madam. Neko
se raspituje o odbeglom psu.
Mora da je naš broj
slican broju štenare.
Cekaj. Uzmi auto,
i odnesi scenario u Paramaunt.
- Predaj ga licno gospodinu Demilu.
- Vrlo dobro.
- Šalješ ga Demilu?
- Da. Došao je taj dan.
Moj astrolog je proucio moj,
i Demilov horoskop.
- Da li je proucila scenario?
- Demil je Lav, ja Škorpija.
Mars vec nedeljama
kruži Oko Jupitera.
Danas je dan velikog susreta.
Okreni se, dragi. Da ti posušim ledja.
Shvataš li da se scenariji ne prodaju
prema astrološkim uputama?
Ne radi se o scenariju,
prodajem sebe.
Demil je uvek govorio
da sam ja njegova najveca zvezda.
Kada je to rekao, Norma?
Dobro, pre poprilicno godina.
Ali u životu nisam izgledala bolje.
A zašto? Jer nisam
bila sretnija u životu.
Par veceri kasnije, išli smo u posetu
jednoj od voštanih figura, na bridž.
Do tada me je vec naucila bridž,
kao i komplikovane figure tanga,
i koje vino ide sa kojom ribom.
Taj idiot! Zaboravio je da
mi napuni tabakeru cigaretama.
- Uzmi jednu moju.
- Užasne su, i kašljem od njih.
Zaustavi pred prodavnicom.
Kupicu ti cigare.
Baš si srce.
ŠVABOV KAFE
Paket onih turskih cigareta... Abdulah.
Ruke u vis, Gilis,
ili pucam.
Zdravo, Arti.
Vece, gospodjice Šafer.
- Tako mi je drago da vas vidim.
- Bežiš od mafije?
lzvinite za Novu godinu. Da li bi
verovali da sam bio uz bolesnika?
Neko iz visokog društva, sa deset-
karatnim kamenom u bubregu?
Prestani. Kako izdržavate
da ostanete po strani?
- Imam sjajne vesti za vas.
- Ne izdržavam se nikako.
Zvala sam vašeg agenta,
Udruženje scenarista.
U vašem stanu su mi dali
neki broj u Krest Vjuu.
Neko sa stranim akcentom:
niste tamo,
nikada nisu culi za vas.
Tako znaci?
Kakve su to sjajne vesti?
- Šeldrejku se dopada prica o ucitelju.
- Kakvom ucitelju?
"Tamni prozori". Misli da nešto
može da se napravi od toga.
- Dobro, gde su pare?
- Gde je prica?
Blefirala sam sa par svojih ideja.
- Treba da se radi na tome.
- Toga sam se i plašio.
Imam 20 strana,
i dobar muški lik.
Dopišite mnogo propratne radnje,
da uzmu pomocnog režisera.
Prestani. Ako
uspemo da pricu za dve nedelje...
Prestao sam
sa pisanjem bez honorara.
- Ali, ovo je napola prodato!
- U stvari, prestao sam sa pisanjem.
- Gospodine Gilis, spremni ste?
- Dolazim.
Taj akcenat! Ovoga tipa
placa neka strana vlada.
- Vidi te revere i dugmad.
- Moram da idem.
- Hvala na interesu za moju karijeru.
- Ne samo vašu, i moju.
Nadala sam se da cu
i ja da budem deo toga.
Ne želim citav život da citam
scenarije. Hocu da pišem.
- Žao mi je ako sam vas izneverio.
- Jeste.
Vidimo se.
- Trebalo ti je dugo vremena.
- Sreo sam nekoga koga znam.
- Gde su moje cigarete?
- Tvoje?
Norma, previše pušiš.
Kad god bi pomislila
da mi je dosadno,
priredila bi predstavu za mene.
Ludorije Norme Dezmond.
Prva tacka bi uvek bila
Lepa kupacica Maka Seneta.
Još uvek se vidim u redu sa drugima:
Mari Prevost, Mejbel Normand.
Mejbel mi je uvek
gazila po nogama.
Šta ti je?
Zašto si tako smrknut?
Nije mi ništa.
Dobro se zabavljam. Da vidim još.
Dobro. Daj mi ovo.
Treba mi za brkove. Zatvori oci.
Nešto nije bilo u redu, cele veceri.
Mislio sam na onu Artijevu devojku,
onu gospodjicu Šafer.
Bila je kao svi pisci
kada prvi put dodjemo u Holivud,
puna ambicije,
planova da vidi svoje ime na ekranu:
; ; Scenario napisao; ;,
; ; Originalna prica;; .
Publika ne zna
da neko sedne i napiše film.
Misli da glumci izmišljaju
za vreme snimanja.
Otvori oci.
- Neko madam traži na telefon.
- Ne prekidaj me.
- Paramaunt zove.
- Ko?
Studio Paramaunt.
Veruješ li mi sada? Rekla sam
ti da ce Demil da ugrabi scenario.
Nije gospodin Demil licno,
neko po imenu Gordon Koul.
- Kaže da je vrlo važno.
- Naravno da jeste.
Toliko važno da gospodin Demil
može licno da nazove.
I sama pomisao da me zove neki
asistent! Reci da sam zauzeta.
Vrlo dobro, madam.
Šta misliš o tome?
Zajedno smo snimili 12 filmova.
Njegove najvece uspehe!
- Možda je na snimanju.
- Znam ja taj trik!
Pokušava da me umanji,
da mi spusti cenu.
20 godina sam cekala na ovo.
Demil može da ceka na mene.
Tri dana posle toga,
bila je spremna.
Teško za poverovati, ali
usledilo je još nekoliko
hitnih poziva
iz Paramaunta.
Stavila je na sebe kilogram šminke,
obmotala sve velom,
i krenula da Demila
vidi licno.
Madam ce da mi oprosti, senka
iznad levog oka nije sasvim ravna.
Hvala, Maks.
Prestani s bukom!
- Hej!
- Sastanak sa gospodinom Demilom!
Na snimanju je. Imate li zakazano?
Nije potrebno.
- Vozim Normu Dezmond.
- Koga?
- Normu Dezmond.
- Džonzi, hej, Džonzi.
Da? Hej, to je gospodja Dezmond!
- Kako ste, gospodjo Dezmond?
- Otvorite.
- Svakako, gospodjo Dezmond.
- Ne mogu unutra bez dozvole.
Gospodja Dezmond može. Hajde.
- Gde snima gospodin Demil?
- Studio 18.
Hvala, Džonzi.
I nauci prijatelja da se ponaša.
Bez mene ne bi imao posla,
jer ne bi bilo Paramaunta.
- U pravu ste, gospodjo Dezmond.
- Idemo, Maks.
Studio 18.
Dobro, obavestite Henrija Vilkoksa.
Raširite to, da mogu da vidim.
Tišina tamo!
Norma Dezmond,
za gospodina Demila.
Osvetlite to,
da vidim kako izgleda.
Malo unazad. Sklonite se!
Ti tamo, ozada!
Norma Dezmond dolazi
da vidi gospodina Demila.
Norma Dezmond?
- Cekaj malo.
- Henri Vilkoks?
Isuci sablji i zakaci tu zavesu.
Samson leži tamo.
Norma Dezmond dolazi
da vas vidi, gospodine Demil.
- Norma Dezmond?
- Mora da joj je milion godina.
Koliko je onda meni?
Mogao bih da joj budem otac.
- Izvinite, gospodine Demil.
- Sigurno radi tog užasnog scenarija.
Šta da joj kažem?
Mogu da joj kažem da ste u sali
za projekcije, da joj uvalim korpu.
30 miliona gledalaca joj je
uvalilo korpu. Zar to nije dovoljno?
- Nisam mislio...
- Naravno da ne.
Ti nisi znao Normu Dezmond
kao slatku sedamnaestogodišnjakinju,
sa više hrabrosti, šarma i srca nego
kod bilo kog drugog u tim godinama.
- Kažu da nije bilo lako raditi s njom.
- Samo pri kraju.
Tuce agenata
koji rade prekovremeno
ljudskom duhu
mogu da nanesu veliku štetu.
Pauza.
- Zar neceš sa mnom?
- Tvoj scenario, tvoja predstava.
- Srecno.
- Hvala, najdraži.
Zdravo, mladicu.
- Zdravo, gospodine Demil.
- Drago mi je da te vidim.
Poslednji put smo
se videli na nekom veselom mestu.
Secam se da sam plesala na stolu.
Mnogi su. Lindberg je upravo
bio sleteo u Pariz. Udji.
Norma, moram da ti se
izvinem što te nisam zvao.
I bolje, ljuta sam.
- Vidiš i sama da sam jako zauzet.
- To ne sme da bude razlog.
- Naravno, procitao si scenario?
- Da.
Mogao si i sam da me nazoveš,
umesto da to ostavljaš asistentu.
- Kakvom asistentu?
- Ne pravi se. Gordonu Koulu.
Gordon Koul?
Da nisi zainteresovan,
ne bi probao da me
dobije na telefon 10 puta.
U sred sam probe.
Zašto ne sedneš
u moju stolicu, i ne raskomotiš se?
- Hvala.
- Tako. Necu dugo.
Pozovite mi
Gordona Koula na telefon.
Hej, gospodjo Dezmond.
- To sam ja, prasje oko.
- Zdravo.
Da vas dobro pogledam.
Gledaj, Norma Dezmond.
Norma Dezmond!
- Norma Dezmond!
- Mislio sam da je umrla.
- Drago mi je da vas vidim!
- Dobrodošli. Secate se mene?
Svakako. Zdravo, Petsi.
- Da li znate gospodju Dezmond?
- Zadovoljstvo mi je.
Gordone, C. B. Demil ovde.
Da li si ti zvao Normu Dezmond?
Da, gospodine Demil. Radi
onog starog auta, lzote Fraskini.
Njen vozac je bio ovde neki dan.
Auto je kao stvoren za Krosbijev film.
- Hteli bi da ga unajmimo.
- O, razumem.
Pa, hvala mnogo.
Prasje oko,
usmeri to svetlo gde treba.
Razgovarao sam
sa Gordonom Koulom.
Da li si video kako su mi prišli?
Znaš, lude stvari se
dešavaju u ovom poslu.
Nadam se da nisi
izgubila smisao za humor.
- Šta ti je?
- Ništa.
Nisam znala kako ce da bude
kad se vratim u studio.
- Nisam znala da mi toliko nedostaje.
- I ti si nama nedostajala.
Opet cemo da radimo.
Snimicemo naš najveci film.
- O tome bih hteo da razgovaram.
- Zar scenario nije sjajan?
lma dobrih delova,
ali bio bi veoma skup film.
Nije me briga.
Hocu opet da radim. Nemaš pojma
koliko mi znaci što znam da me želiš.
Ništa me ne bi ucinilo sretnijim,
kada bi bilo moguce.
Secaš se, nikada ne radim pre
10 ujutru i posle 4.30 popodne.
- Spremni smo, gospodine Demil.
- Dobro.
Zašto ne sedneš i pogledaš malo?
Filmovi su se mnogo promenili.
Dobro, idemo.
Pali sve.
Kamera. Idemo.
Vidite one kancelarije,
gospodine Gilis?
To je nekada bila
gospodjina garderoba. Citav red.
Nisu ostavili mnogo
za Volisa Rida.
Imao je sjajnu
veliku kamp-prikolicu.
Ja sam bio gore.
Vidite gde piše "Odeljenje citaca"?
Secam se da su zidovi bili
pokriveni crnom kožom.
Dolazim za minut.
Evo cudnog auta o kome je govorio
Koul. Možemo li da ga pogledamo?
Šta je tako cudno?
Ako u "Tamnim prozorima" ima nešto
što možete da upotrebite, vaše je.
Za ime Božje!
Udjite, sedite.
- Ozbiljan sam. Poslužite se.
- Zašto biste to uradili?
Ako dobijete 100,000, dajte mi
cokoladu, a od Oskara, levu nogu.
Rado, ali ja to
ne mogu sama.
- Šta je sa idejama koje ste imali?
- Pogledajte ima li vam to smisla.
Prvo, izbacite svu tu psihologiju,
ispitivanje ubicinog bolesnog uma.
Psihopati se dobro prodaju.
Ovo je prica o uciteljima,
njihovim jednostavnim životima.
Ona predaje po danu,
a on uci u vecernjoj školi.
Prvi put kada se sretnu...
- Nemam vremena da slušam.
- Skraticu.
- To je vaše dete sada.
- Zar ne bi mogli da radimo uvece?
Šest ujutro? Ovaj mesec sam vam
potpuno na raspolaganju.
- Arti nije u gradu.
- Kakve veze s tim ima Arti?
- Vereni smo.
- Dobro za vas.
- Nema nikoga boljeg od njega.
- Slažem se.
U Arizoni snimaju vestern.
Slobodna sam uvece i vikendom.
Možemo da radimo kod vas.
Nemoguce. Prestanite da budete
kukavica, i napišite to.
- Mrzim vas.
- Nemojte da dramite previše.
A ovo?
Ona predaje po danu, on po noci.
Ne poznaju se, ali dele sobu.
Jeftinije je.
Spavaju u istom krevetu.
U smenama, naravno.
Šalite se? Mislim da to nije loše.
- I ja.
- Da vam pokažem gde to ide.
- Dovidjenja.
- O, ti...
Šta je, Maks?
Otkrio sam zašto su
zvali iz Paramaunta.
Ne žele madam,
nego da unajme njen auto.
Šta?
Dovidjenja, Norma.
Videcemo šta možemo da uradimo.
Ne brinem se. Stara ekipa na okupu.
Ništa ne može da nas zaustavi.
Stara ekipa? Da.
- Dovidjenja, draga.
- Dovidjenja, gospodine Demil.
- Kako je prošlo?
- Nije moglo bolje.
Mora prvo da završi ovaj film.
Moj je sledeci.
Nazovi Gordona Koula.
Reci mu da zaboravi na njen auto.
Reci mu neka
negde nadje nešto drugo.
Kupicu mu pet starih auta ako treba.
Nakon toga, cela vojska
strucnjaka za ulepšavanje
je okupirala
njenu kucu na Sanset bulevaru.
Prošla je
kroz nemilosrdnu seriju tretmana.
Kao sportista pred Olimpijadu,
brojala je svaku kaloriju,
svake veceri u krevet išla u devet.
Bila je sasvim
rešena da bude spremna
za kamere
koje se nikada nece pokrenuti.
- Dragi, tu si?
- Da.
Ne okreci se.
Gledaj u knjigu.
Došla sam da ti poželim lakunoc.
Ne smeš da me vidiš.
- Ne izgledam lepo.
- Lakunoc.
- Izgubila sam pola kile.
- Lepo.
Bila sam zabrinuta za vrat.
Ta žena je cudotvorac.
- Odlicno.
- Bolje da i sam ideš u krevet.
- Još malo cu da citam.
- Sinoc si išao vani, zar ne?
- Zašto to kažeš?
- Jer znam.
Imala sam nocnu moru, i zvala te.
Gde si bio?
- Izašao sam da prošetam.
- Nisi. Uzeo si auto.
Odvezao sam se na plažu. Neceš
valjda da se osecam zatvorenim?
Naravno da ne.
Samo ne želim da budem sama.
Ne, dok sam pod ovim pritiskom.
Živci su mi tanki kao strune.
Sve što tražim je da budeš
strpljiv i ljubazan.
- Nisam ništa uradio.
- Naravno da nisi.
Ne bih ti dozvolila. Lakunoc, dragi.
Da, svaku noc
sam izvlacio lažnjaka.
Kao klinac, kada sam se iskradao
da gledam gansterske filmove.
Ovaj put, nisam išao da gledam
film, nego da ga napišem.
Prica koju je iskopala Beti Šafer
mi je tutnjala kroz glavu
poput lokomotive.
Poceli smo da radimo, u nocima
kada je studio bio napušten,
u njenoj maloj kancelariji.
Dobila sam smešno pismo od Artija.
Otkako su stigli,
svaki dan pada kiša.
Celi scenario su prilagodili kiši,
i snimili pola.
Sad je izašlo sunce,
niko ne zna kada ce da nastave.
- Dobro.
- Zašto? Mnogo mi nedostaje.
- Mislim, dijalog ce da bude dobar.
- Hoce?
Da, narocito sa dosta
muzike da ga priguši.
- Zar ne mrzite sebe ponekad?
- Stalno.
Ozbiljno, ovo je zaista dobro.
- Zabavno je raditi sa vama.
- O, hvala.
LUDA ZA MLADlCEM, NORMA
- Ko je Norma?
- Ko je ko?
Žao mi je, obicno
ne citam tudje tabakere.
O, to. Od prijateljice.
Srednjevecna dama,
luckasta i darežljiva.
Ovo je pravo zlato.
Pomogao sam joj
sa njenim idiotskim scenarijom.
Stara prica.
Pomognete nekom da predje ulicu.
Ispadne da je to neka multimilionerka,
koja vam ostavi sav njen novac.
To je problem sa citaocima.
Sve su vam price vec poznate.
Da pregledate stranicu 10
dok voda ne provre, u redu?
U redu.
Ponekad, kad nam ne bi išlo
malo bi prošetali
izmedju kulisa.
Bez mnogo reci, lutali bi
prolazima izmedju studija,
kroz kulise spremne
za snimanje sledeceg dana.
Za vreme jedne takve šetnje
ispricala mi je o njenom nosu.
Pogledajte ovu ulicu.
Od kartona, prazna, lažna,
sve uradjeno uz pomoc ogledala.
Svidja mi se više od bilo
koje druge ulice.
Možda jer sam se
tu igrala kao dete.
Glumili ste kao dete?
Ne, rodila sam se dva bloka odavde,
u Lemon Grouv aveniji.
Otac mi je bio glavni elektricar ovde.
Majka još uvek radi u kostimografiji.
- Druga generacija, a?
- Treca.
Baka je bila kaskaderka za
Perl Vajt. Filmska porodica.
Ocekivali su da postanem zvezda.
Provela sam 10 godina
uceci glumu, dikciju, ples.
Onda me je studio testirao.
Nije im se dopao moj nos.
Nakrivljen malo na ovu stranu.
Popravila sam ga.
Onda im se nos dopao,
ali ne i moja gluma.
- Dobar posao.
- I treba da bude za 300 dolara.
- To je tužno.
- Nije.
Urazumilo me je. Napredovala sam
od poštanskog odeljenja do citaca.
Budite iskreni. Po noci placete za
izgubljenim kadrovima, premijerama.
Ne. Zašto ne bi bilo u redu
biti sa druge strane kamere.
- Zabavnije je.
- Triput ura za Beti Šafer.
- Sada cu da vam poljubim nos.
- Ako želite.
Mogu li da kažem da lepo mirišete?
- Mora da je novi šampon.
- To nije šampon.
Više kao sveže
oprane maramice,
kao nov automobil.
- Koliko vam je godina?
- 22.
Pametna devojka.
Ništa bolje od 22. godine.
Predlažem da, ako završimo pricu,
uvek budete udaljeni jedan metar.
Kada vidite da se približavam,
opalite me po glavi cipelom.
A sad, nazad do pisace mašine,
preko Vašingtonovog trga.
Šta je, Maks?
Hoceš da opereš auto?
lli malo špijuniraš u slobodno vreme?
Budite pažljivi kad prelazite dvorište.
Možda madam gleda.
A da se provucem kroz kuhinju,
i presvucem u mraku?
Ja se ne raspitujem
gde gospodin Gilis ide svake noci.
Zašto ne? Pišem scenario,
i nameravam da ga završim!
Samo sam zabrinut za madam.
Naravno da jesi.
Nikako joj ne pomažemo.
Tovimo je lažima,
a ona se sprema za snimanje.
- Šta ce da bude kad sazna?
- Nece saznati.
To je moj posao vec dugo vremena.
Shvatite, otkrio sam je kad joj je
bilo 16. Napravio sam zvezdu od nje.
Ne mogu da dozvolim da propadne.
- Ti si od nje napravio zvezdu?
- Režirao sam sve njene rane filmove.
U ono vreme su bila samo tri mlada
režisera koja su obecavala.
D. W. Grifit, Sesil B. Demil
i Maks Fon Majerling.
I pretvorila te je u slugu.
Ja sam tražio da se vratim,
ma kako ponižavajuce to izgledalo.
mogao sam da nastavim karijeru,
ali kada me je ona ostavila
sve je bilo nepodnošljivo.
Vidite, ja sam bio njen prvi muž.
Tu si, Džo.
Kada si se vratio?
O, Džo, gde si bio?
Druga žena?
Znam da je žena. Ko je ona?
Zašto ne mogu da te pitam?
Moram da znam.
LJUBAVNA PRlCA BEZ NASLOVA
NAPISALl: DŽOZEF C. GILIS
I BETI ŠAFER
Šta je?
Beti, probudi se.
Zašto buljiš u mene?
O, zar jesam? lzvini.
Šta ti je veceras?
- Šta je?
- Ništa narocito.
- Ne bih o tome.
- Zašto ne?
Jednostavno ne bih.
Šta si cula?
Hajde, da cujem.
Nešto o meni?
Beti, nema smisla kriti stvari.
Reci, šta god da je.
- Dobila sam telegram od Artija.
- Od Artija? Nešto nije u redu?
Želi da dodjem u Arizonu.
Kaže da ce nas tamo koštati
samo dva dolara da se vencamo.
Bilo bi umesto medenog meseca.
Zašto ne odeš? Scenario
možemo da završimo do cetvrtka.
Prestani da placeš.
Udaješ se. To si htela.
Sada to ne želim.
- Zašto, zar ne voliš Artija?
- Naravno da ga volim, uvek cu.
Nisam više zaljubljena
u njega, to je sve.
Šta se desilo?
Ti.
Dok se nisam vratio
u moj neobicni zatvor
nisam postao svestan cinjenica.
To je bilo to. Buducnost
Beti Šafer na mom dlanu.
Beti Šafer, verena za Artija Grina,
najbolju dušu koja postoji,
a sada se zaljubila u mene.
Bila je naivna kada nije videla da
kod mene ima nešto lažno.
Nije bilo lepo što joj nisam rekao.
Ali, to ne možete da priznate
nekom za kim ste poludeli.
Možda mi i uspe,
možda umaknem Normi.
Možda uspem da uklonim
svu zbrku iz svog života.
Halo, da li je to Gledstoun 9281?
Mogu li da govorim sa Beti
Šafer? Mora da je sada kod kuce.
Hej, Beti, opet
ona cudna žena.
Pa, šta je ovo?
Beti Šafer ovde.
Izvinite što zovem kasno,
ali osecam da mi je to dužnost.
Rec je o gospodinu Gilisu.
Poznajete ga?
Koliko tacno znate o njemu?
Da li znate gde živi,
kako živi, od cega živi?
Ko ste vi? Šta želite?
Šta vas se to tice?
Gospodjice Šafer,
pokušavam da van ucinim uslugu,
i poštedim vas velike nesrece.
Možda ste premladi da bi i posumnjali
da takvi muškarci postoje.
Ne znam šta vam je rekao,
ali ne živi sa rodjacima,
ni sa prijateljima, u
uobicajenom smislu reci.
Pitajte ga. Pitajte ga opet.
Tako je, Beti,
pitaj me opet. Džo ovde.
Džo, gde si?
Šta je sve ovo?
lli još bolje,
dodji da vidiš sama.
Adresa je
Sanset bulevar 10086.
Nemoj da me mrziš, Džo.
Uradila sam to jer te trebam.
Trebam te kao nikada pre.
Pogledaj me.
Pogledaj moje ruke,
moje lice, ispod mojih ociju.
Kako da radim, ako se trošim ovako?
Ne znaš kroz šta sam prošla
u poslednjih par sedmica.
Kupila sam revolver. Stajala sam
pred ogledalom, ali nisam mogla.
Nemoj samo da stojiš tako
i mrziš me.
Vici na mene, udari me,
ali nemoj da me mrziš.
Reci da me ne mrziš, Džo.
10079 je ovde, Koni.
Mora da je tamo.
- Bet, idem sa tobom.
- Ne, bicu u redu.
Volim te, Džo.
Volim te.
Šta ceš da uradiš, Džo?
Šta ceš da uradiš?
U redu je, Maks. Ja cu.
Zdravo, Beti.
Tako se bojim.
Je li nešto užasno?
Udji.
Bila si nekada u jednoj
od ovih palata starog Holivuda?
U to vreme su zaradjivali
18,000 sedmicno, bez poreza.
Pazi na plocice, klizave su.
Valentino je nekada plesao ovde.
- Ovde živiš?
- Tako je.
- Cija je ovo kuca?
- Njena.
- Cija?
- Pogledaj okolo, ima je posvuda.
Ako se ne secaš lica, cula si ime.
Norma Dezmond?
- To je bila ona na telefonu?
- Pice?
Uvek ima šampanjca,
i mnogo kavijara.
- Zašto me je zvala?
- Ljubomorna.
Da li si ikada videla toliko djubreta?
Plafon je donela iz Portugala.
Pogledaj ovo.
Njen vlastiti bioskop.
Nisam došla da gledam kucu.
Šta je sa Normom Dezmond?
To pokušavam da ti kažem.
Ovo je ogromno mesto.
Osam spavacih soba.
Kada u svakom kupatilu.
Dvorana za kuglanje u podrumu.
Bila je usamljena,
pa je našla nekog da joj pravi društvo.
Jednostavno.
Starija žena koja ima novca.
Mladji covek
kome ne ide baš najbolje.
- Shvataš li?
- Ne.
- Pomoci cu ti još malo.
- Ne, nisam ništa cula.
Niko me nije zvao telefonom,
i nikada nisam bila u ovoj kuci.
Uzmi svoje stvari, i idemo.
Sve moje stvari?
18 odela, cipele napravljene
za mene, 6 tuceta košulja,
maneetne, priveske
od platine, i tabakere?
- Hajde, Džo.
- Hajde - gde?
U jednosobni stan
koji ne mogu da platim,
prici koja ce možda
da se proda, a verovatno ne.
- Ako me voliš, Džo.
- Dušo, budi prakticna.
Ovde imam povoljnu situaciju.
Dugotrajan ugovor bez obaveza.
Dopada mi se tako.
Možda nije baš vredno poštovanja.
Pa, ti i Arti možete
da budete vredni poštovanja.
Ne mogu više da te gledam, Džo.
Da bar pogledaš gde je izlaz?
Ovuda, Beti.
Srecno, Beti. Scenario možeš
da završiš na putu u Arizonu.
Kad se ti i Arti vratite,
ako ste ikada za plivanje...
...tu je i bazen.
Hvala ti, dragi. Hvala ti, Džo.
Džo.
Mogu li da udjem, Džo?
prestala sam da placem.
Opet sam dobro.
Reci mi da nisi ljut.
Reci mi da je sve kao pre.
Džo.
Šta to radiš, Džo?
- Šta radiš?
- Pakujem se.
- Napuštaš me?
- Da, Norma.
Ne, neceš. Maks! Maks!
Hvala za garderobu
i ostale sitnice.
- Ostalo je u fioci.
- To je tvoje.
Poneo bih sve, ali nije baš
za novinarski sto u Dejtonu.
Ovo nije ništa. Možeš
da imaš bilo šta. Šta želiš?
Novac?
To bi bilo kao da ga bacaš.
Više ne obavljam taj posao.
Ne možeš da odeš. Maks!
Ne mogu da živim bez tebe.
- Znaš da me nije strah smrti.
- To je tvoja stvar.
Misliš da sam izmislila
ono o pištolju? U redu!
Vidiš? Nisi mi verovao.
Misliš da nemam hrabrosti?
- Da, ako je u pitanju dobra scena.
- Nije ti stalo.
Stotinama hiljada ljudi ce da bude!
Ubiceš se za prazan bioskop.
Publika je otišla pre mnogo godina.
- To je laž. Još uvek me žele.
- Ne.
- A Demil?
- Hteo je da te poštedi.
- Studio je hteo samo tvoj auto.
- Šta?
Demil nije imao srca da ti kaže.
Niko od nas nije.
To je laž. Žele me.
Svaki dan dobijam pisma.
Reci joj, Maks. Ucini joj uslugu.
Reci joj da nece da bude filma.
Jedina pisma koja stižu
su ona koja ti pišeš.
To nije istina. Maks!
Madam je
najveca zvezda koja postoji.
Odnecu torbe
gospodina Gilisa u auto.
Cuo si ga. Ja sam zvezda.
Imaš 50 godina. Odrasti.
U tome nema ništa tragicno, sem
ako ne pokušavaš da imaš 25.
Najveca zvezda od svih.
Dovidjenja, Norma.
Zvezdu niko ne napušta.
To te i cini zvezdom.
Džo! Džo!
Džo!
Džo!
Zvezde ne stare, je li tako?
Pa, ovde ste se vi pojavili.
Opet smo kod bazena.
Bazen koji sam oduvek želeo.
Zora je, i do sada su me verovatno
fotografisali hiljadu puta.
Našli su neke baštenske
kuke, i izvukli me vani,
vrlo nežno.
Zanimljivo kako ljudi postanu nežni
sa vama kada umrete.
Položili su me kao mladunce
kita pogodjeno harpunom.
Poceli su da proveravaju
kolika je šteta, za izveštaj.
Mesto je vrvelo od caja,
reportera, suseda, prolaznika.
Gužva kao
kad se otvori supermarket.
Cak su i
tipovi sa filmskih žurnala dojurili.
Svi su mogli lepo da se zabavljaju
sa onim što se dogodilo.
Bezdušni nikogovici.
Šta ce da urade Normi?
I ako se izvuce na sudu, zlocin iz
strasti, trenutna neuracunljivost,
naslovi u novinama ce
da je dokrajce.
; ; Zaboravljena zvezda - ubica. ; ;
; ; Ostarela glumica. ; ;
; ; Jucerašnja zvezda glamura. ; ;
Veštakova kancelarija.
Treba mi veštak.
- Ko je na telefonu?
- Ja! Sklanjaj se!
Ovo je važnije.
"Tajms", gradska redakcija?
Heda Hoper na telefonu.
Javljam se iz spavace
sobe Norme Dezmond.
Ne brinite za sredjivanje.
Uzmite direktno. Spremni?
Dok se radja dan iznad
kuce smrti, Norma Dezmond,
nekadašnja zvezda, je u
stanju potpunog mentalnog šoka.
Zid šutnje je okružuje
u budoaru njene kuce
na Sanset bulevaru...
Da li je došlo do iznenadne svadje?
Da li je pre bilo problema?
Otkud ovaj pištolj ovde?
Taj tip, gde ste ga sreli?
Otkud se pojavio?
Da li ste pre dolazili
na pomisao da ovo uradite?
Da li je u pitanju kradja?
Uhvatili ste ga kako krade?
- Kamere su ovde.
- Recite im da odu.
Ovo nije vreme za kamere.
Gospodjo Dezmond,
imate li nešto da nam kažete?
Kamere? Šta je, Maks?
- Kamere su ovde.
- Da?
- Recite Demilu da stižem.
- Šta je ovo?
Tako ce bar da sidje dole.
Neka auto bude spreman. Dobro.
- Sve je spremno, madam.
- Hvala, Maks.
Izvinite me, gospodo, ali moram
da se spremim za moju scenu.
- Šta se dešava?
- Neka izjava?
Da li je priznala?
- Sve je spremno?
- Skoro.
- Svetla?
- Sve je spremno.
Dobro, momci,
samo malo, cekajte!
Tišina!
Svetla.
Spremni, Norma?
Šta se dešava u sceni? Gde sam?
Ovo su stepenice palate.
O, da, da.
Na dnu išcekuju princezu.
Spremna sam.
Dobra. Kamere. Radnja!
Kamere su se ipak pokrenule.
Život, ponekad neobicno milosrdan,
se sažalio na Normu Dezmond.
Progutao ju je san
koga se ocajnicki držala.
Ne mogu da nastavim,
isuviše sam srecna.
Gospodine Demil, da li smem
da kažem par reci? Hvala.
Želim da kažem koliko sam sretna
što opet snimam za studio.
Ne znate koliko ste mi nedostajali.
Nikada vas više necu napustiti.
Nakon "Salome" cemo
da snimamo još jedan film, i još jedan.
Vidite, ovo je moj život. Uvek ce
da bude. Ne postoji ništa drugo.
Samo ja i kamere,
i ti predivni ljudi,
tamo u mraku.
U redu, gospodine Demil,
spremna sam za krupni plan.