Tip:
Highlight text to annotate it
X
SVETLOSTI POZORNICE
Priča o balerini i klovnu...
London, kasno popodne leta 1914...
Gospođa Alsop je izašla!
Gospođa Alsop je izašla!
- Da li ste zatvorili gas?
- Kakav gas?
- Koja je njena soba?
- Hm, ova.
Moramo da je pomerimo.
Gde je gazdarica?
- Nije kod kuće.
- Gde je vaša soba?
Dva sprata iznad.
Držite je za ramena,
ja ću za noge.
Ajte, gospođice.
Uzmite moju torbu.
Izvinite,
moraćete sami.
Otvorite prozore.
Potreban joj je svež vazduh.
I meni.
- Da zovem hitnu pomoć?
- Nema vremena.
Potreban joj je lek za povraćanje.
Čašu vode, molim vas.
Evo.
Treba mi dva litra tople
vode i par peškira.
Peškiri... odmah.
Našli ste ovu bočicu
u njenoj ruci?
Da, iz vaše je ordinacije.
Aha. Koliko dugo
poznajete ovu devojku?
Oko pet minuta.
Biće joj potrebna nega
nekoliko dana.
- A hitna pomoć?
- Sada više nije potrebna.
Nije u opasnosti.
Osim toga, ako bi je poslali u bolnicu,
krenula bi istraga.
A pokušaj samoubistva
znači zatvor.
Za nekoliko dana ona
će se potpuno oporaviti.
U međuvremenu, neka se odmara u miru.
Ako bude žedna dajte
joj sok od pomorandže.
A sutra, ako bude gladna
malo pileće čorbe,
samo bez konzervisane hrane.
Svratite u moju ordinaciju
za deset minuta.
Napisaću vam recept.
- Za mene?
- Ne. Za nju, naravno.
Glavobolja?
Gde sam to ja?
U mojoj sobi.
Živim dva sprata iznad vas.
Šta se desilo?
Kad sam večeras stigao kući
osetio sam gas iz vaše sobe
pa sam razvalio vrata,
pozvao lekara,
i onda smo vas doneli ovde.
Zašto me niste ostavili da umrem?
Čemu žurba?
Imate bolove?
Samo to je važno.
Ostalo je mašta.
Trebalo je milijardu godina
da se razvije čovekova svest
a vi bi da je izbrišete.
Da izbrišete čudo
celokupnog postojanja.
Najvažnije od svega
u celom kosmosu!
Šta mogu zvezde?
Ništa!
Sem da se drže svoje ose.
A Sunce,
koje izbacuje ognjeve
450 000 km visoko?
Šta s tim?
Uzalud troši svoje prirodne resurse.
Da li Sunce misli? Da li je svesno?
Ne, ali vi jeste!
Izvinite, moja greška.
Danas jesi, sutra nisi!
O, bože!
Pogledajte ovo! Vidite moja vrata!
Pa to je provala, eto šta je!
Sigurno je ponela svoje stvari.
Završiće u zatvoru zbog ovoga!
Znala sam ja da je ona loša.
Ti ćutljivi tipovi.
Stajaća voda obično smrdi!
Čudno, nije ništa uzela.
A i neće!
Sve dok mi ne plati
kiriju za četiri nedelje.
Tako provaliti vrata!
Lepa parada
iza mojih leđa!
E sad je napolju i
tamo će i da ostane!
G. Kalvero! G. Kalvero!
Jeste li to vi, g. Kalvero?
Vaš veš. Htela sam da
ga ostavim na krevetu.
Samo trenutak!
Sačekajte, sačekajte!
Čekajte!
Ispalo vam je ovo.
Evo vam pomorandže.
Hvala.
Znači tako ona provodi
svoje večeri.
Skidajte ruke s mene!
Šta ona radi u vašoj sobi?
Nije ono što mislite.
Hoću da znam ko
je provalio vrata!
- Ja.
- Vi!
Pukla vam je cev za gas.
Šta mi je puklo?
Mislim, u sobi je pukla
cev za gas.
Nešto tu smrdi.
- Ko je ona uopšte?
- Trebalo bi da znate do sada.
Došla je pre šest nedelja.
Rekla je da je zaposlena.
Sve one tako kažu.
Zašto vas to zanima?
Pokušala je da se ubije.
Popila je otrov, pustila gas.
Stigao sam kući baš na vreme.
Pozvaću policiju i hitnu pomoć.
Biće u svim novinama.
Sigurno ne želite to.
Ovde ne može da ostane.
Ni ja je ne želim ovde! Pustite
je da se vrati u svoju sobu.
Neće moći. Sem toga,
soba je iznajmljena.
Ne možete da je izbacite na ulicu!
Ne vraća se u njenu sobu!
Onda ostaje tu gde jeste.
Šta? Da skandalizujete moj pansion!
Mogli bi da budemo muž i žena,
ako neko pita.
Mogli biste, je li?
Bolje ne.
Bolje je se otarasite,
i to brzo.
Muž i žena!
Čuvajte se te prevarantkinje.
Ona je loša. I bolesna je
otkad je ovde!
Nije valjda perut?
Spremni?
Ja sam krotitelj životinja
Cirkuski zabavljač
Krotim mnoge životinje
lavove, tigrove, divlje svinje
bogatstvo sam stekao pa izgubio
tokom moje lude karijere
kažu neki sve zbog žena,
drugi kažu zbog medveda,
a onda sam bankrotirao,
i sve životinje izgubio,
ali nisam očajavao:
sjajnu sam ideju dobio!
Dok sam veš pretraživao
pade mi nešto na um.
Dosadilo mi da vežbam slonove,
zašto ne bih dresirao buvu?
Što bih lovio životinje
kroz džunglu lutajući
Kada se pravi talenti
i kod kuće mogu naći!
Jednu sam našao,
neću vam reći gde,
i pažljivo sam je podučavao.
Naučio sam je svemu važnom o životu.
Onda je našla sebi muža,
a ja im dadoh besplatan stan
i svake su noći večrali
na moj račun,
ne jedu kavijar ili kolače
ali vole dobru šniclu
od buta
od moje anatomije!
To je čudan osećaj
kad posle jela prošetaju
po staroj plantaži.
Sad sam stvarno srećan,
naučio sam ih mnogim trikovima
i sad me oboje izdržavaju!
Zato izvolite dođite
na najbolji šou na svetu,
prošetajte do nas,
potrošite pametno pare,
vidite Filis i Henrija,
obrazovane buve,
koje vežbaju i zabavljaju se,
na letećem trapezu!
Zato ako vas zasvrbi
nemojte da se češete
Ko zna, možda smlatite
nekog atletskog genija!
Filis! Henri! Prestranite!
Šta to radite?
Treba da vas je sramota
što se tako tučete!
U redu. Filis, ostani u kutiji!
Henri!
Trebalo je to da uradiš pre
no što sam otvorio kutiju.
Čuješ li? Dođi!
Hoćeš da te zgnječim?
Odmah da si prestala!
Dolazi odatle!
Filis, jesi li tu?
Seti se da si na dijeti.
Filis, jesi li poludela?
Prestani, čuješ li? Prestani!
Filis, čuješ li?
Smesta dođi! Preterala si!
Filis, šta to radiš!?
Ti ludo malo stvorenje!
Filis, Henri te traži.
Dođi, Filis.
Filis, prestani.
Filis, dođi ovamo!
Izađi!
Gde si to pošla?
Ti ludo jedna!
Filis! Odmah da si prestala!
Hoćeš da se počešem?
Ovo nije Filis.
Gde je Filis?
Oh, ovde je!
Jeste li budni?
Vaš muž je rekao
da pripazim na vas.
- Ko?
- Vaš muž.
Rekao je da vam zagrejem
malo pileće supice.
Muž?
Dajte da vam pomognem.
Dođite.
Niste ništa stavili usta ceo dan.
Fina topla supica će vam prijati.
Hvala.
Vaša žena neće da jede.
Pa, to je blagoslov za
jadnog oženjenog čoveka.
Kako se osećate?
Mnogo bolje, hvala.
Dobro.
Ne obraćajte pažnju na tu
priču da smo u braku.
To je samo zbog ugleda pansiona.
Čim se oporavite bićete
slobodna i razvedena žena.
Mislim da mi je sad dobro.
Ne sasvim. Bolje da
ostanete još koji dan.
Vrlo ste ljubazni.
Bolje da se sada
vratim u svoju sobu.
Bojim se da je to nemoguće.
Zašto?
G-đa Alsop ju je izdala.
Danas se useljavaju.
Tako znači.
Možete ostati ovde dok
ne vidite šta ćete raditi.
Šta mogu da radim?
Bespomoćna sam.
Zašto me niste pustili da
umrem i završim s tim!
Tako se ne govori. Živi ste
i iskoristite to što bolje.
Siromašna sam. Bolesna.
Slušajte...
Ne znam šta je s vama,
ali ako ste bolesni,
i ako je ono što g-đa Alsop misli,
treba nešto da preduzmete.
Nije beznadežno.
Ako je ...
Znate o čemu govorim.
Ne baš.
Onda, da kažemo ovako.
Mlada devojka, sama,
izgubljena u svetu, razboli se.
Ako je nešto slično tome,
možete biti izlečeni.
Postoji novi lek koji čini čuda,
hiljade njih je izlečio.
Ako je nešto u vezi s tim
ne plašite se da kažete,
možda mogu da pomognem.
Ja sam stari grešnik,
ništa me ne može šokirati.
Ništa nalik tome.
Sigurni ste?
Sasvim.
Ali ste bili bolesni?
Da. Bila sam pet meseci u bolnici
zbog reumatske groznice.
I to je sve?
Zašto se onda žalite?
Upropastila mi je zdravlje.
Ne mogu da radim.
Čime se bavite?
Bila sam plesačica.
Plesačica!
Član Carskog baleta.
A ja sam mislio da ste ...
Znači, vi ste balerina.
Oprostite, nismo se zvanično
upoznali. Kako se zovete?
Tereza Ambroz.
Zovu me Teri.
Simpatično. Drago mi je.
Ja sam takođe iz struke.
Zovem se Kalvero.
Možda ste čuli za mene.
Da niste veliki komičar?
Bio sam.
Radije ne bih o tome.
Šta vas je dovelo
u ovo tužno stanje?
Loše zdravlje, uglavnom.
Onda ćemo morati da vam
pomognemo da ozdravite.
Ovo nije najbolje mesto
za oporavak,
ali ste dobrodošli,
ako vam ne smeta da budete
g-đa Kalvero. Na papiru, naravno!
To vam nije neprijatno?
Ni najmanje.
Već sam imao pet žena.
Jedna manje ili više ne menja stvar.
Štaviše, dospeo sam u godine
u kojima platonsko prijateljstvo
predstavlja najviši moralni domet.
Da vidimo, vaša majka je bila
krojačica a vaš otac lord?
Lordov četvrti sin.
To je nešto sasvim drugo.
Kako se oženio vašom majkom?
Bila je jedna od sobarica na imanju.
Zvuči kao ljubavni roman.
- Da li je imao novca?
- Ne, porodica ga je isključila iz nasledstva.
Znači, vaša je sestra jedini živi član porodice?
Da, živi u Južnoj Americi.
Recite mi, da li je bolest jedini
razlog za ono što ste pokušali?
- Da, i ...
- I?
Potpuna uzaludnost svega.
Vidim je čak i u cveću,
čujem u muzici.
Sav život besciljan, besmislen.
Šta će vam smisao?
Život je žudnja, a ne smisao.
Žudnja je glavna tema života!
Ona čini da ruža želi da bude ruža,
i da želi da poraste.
I da stena želi da to bude
i da takva ostane.
Zašto se smešite?
Vaše imitiranje ruže i stene.
Mogu da imitiram bilo šta.
Jeste li ikad videli Japansko drvo?
Ono raste asimetrično, ovako.
Naravno, ljubičice rastu ovako.
One tamnije se mršte ovako.
U svakom slučaju,
smisao neke stvari
je samo druga reč za tu istu stvar.
Konačno, ruža je ruža je ruža.
Nije loše, mogli bi da me citiraju.
Pomislite kako je život bio besmislen
pre samo jednog časka.
Sada imate privremenog muža i dom.
Evo vaše vode,
a za hitne potrebe,
prva vrata levo.
Isto je na svakom spratu.
Laku noć.
Došlo je proleće!
Ptice se dozivaju
tvorovi su izmileli
mašući repovima od ljubavi.
Došlo je proleće!
Kitovi iskaču iz vode
crvi se uvijaju
mašući repovima od ljubavi.
Šta je ova stvar o kojoj pevam
koja nas sve očarava?
Šta je ova stvar koja dolazi u proleće
i stvara nam svrab?
Oh, to je ljubav
to je ljubav
ljubav, ljubav, ljubav!
Oprostite,
imate li džemper od muve?
Izvinite, molim vas.
Ako prosite naokolo,
pozvaću policiju.
Ponoviću: izvinite, molim vas.
Nije me briga šta ste ponovili
i šta ste jeli.
Nisam jela ništa.
Sirota devojko.
Evo, uzmite sendvič.
- G-dine, zahtevam izvinjenje!
- Ja vas ne poznajem.
Ko ste vi, ljudi?
Jeste li upisani u knjigu građana?
- Ja se prezivam Smit.
- Nikad čuo za njih.
To govori da ste magarac.
Trebalo bi da obučem kaput.
Prekinuli ste me u sred mog soneta.
U sred vašeg čega?
Ne u sred mog nečeg,
nego u sred mog soneta.
Moje ode crvu.
Oh crve, zašto si pobegao
u zemlju od mene?
Ovo je proleće! Oh, crve!
Podigni glavu
na kojoj god ti je strani,
i nasmeši se Suncu,
raspleti svoje golućdravo telo
i repom svojim mahni!
Slavi prljavštinu u zanosu!
Došlo je proleće! Došlo je proleće!
Smešno!
Crv koji se smeši suncu!
- Zašto da ne?
- Crv ne može da se nasmeši.
Kako znate? Jeste li ikad razmatrali
njegov smisao za humor?
- Ne, naravno.
- Eto vidite!
Ali to nema smisla.
Zašto bi poezija morala da ima smisla?
Zar niste znali da postoji dozvola za poeziju?
Samo trenutak, ja vama nisam
dala nikakvu dozvolu.
Oh ne, nemojte!
Ova stvar je mnogo veća od nas!
U ovom trenutku ja počinjem
da shvatam smisao života.
Kakvo traćenje energije.
Šta to goni život da traje i istrajava?
U pravu ste.
Šta sve to znači?
Kuda idemo?
Vi idete na jug, draga.
Vaša je ruka u mom džepu.
Nevaljalice.
- Kako li je dospela tamo?
- Čist magnetizam, stara moja.
Zašto ste tako neprijateljski
raspoloženi prema meni?
Moramo li da budemo ozbiljni?
Činite da vas je teško upoznati.
Pročitajte moje uspomene
u Policijskim novinama.
- Vi ste smešan čovek.
- Zašto?
Pričati o crvima kao što vi to radite.
Što da ne? Čak su i muve romantične.
- Muve?
- Oh, da.
Zar niste nikad videli muve
kad dolaze iz štale na sto,
jure se iznad zrna šećera,
a sastaju se na puteru?
- Jeste li čitali "Život pčele"?
- Ne, nisam.
Ponašanje pčele u košnici je neverovatno.
Zaista?
- Oprostite. - Nazdravlje!
- To je sasvim sigurno.
- Izvinite?
- Haljina. Skuplja se.
Užasno ste prašnjavi večeras, draga moja.
Okrenite se.
Gde su vas to držali?
Na najvišoj polici?
Fulerov prašak? Džonsonov puder?
Znam! Kukuruzni štirak!
Zamislite!
Čitav život motivisan ljubavlju.
Kako je to divno.
- To nikako nije divno.
- Svakako jeste.
Ne, to je rđavo, pokvareno, grozno!
Ali divno.
- Sviđate mi se.
- Stvarno?
Senzitivni ste. Osećate stvari.
Ne ohrabrujte me.
Istina je. Tako malo ljudi ima
mogućnost da oseća.
Ili priliku.
Dozvolite meni.
Iskoristite ga samo za ono što želite.
Uđite.
Dobro jutro. Kako se osećate?
- Bolje, hvala.
- Dobro.
Kakav dan!
Sunce sija, čajnik peva,
a mi smo platili kiriju.
Dogodiće se zemljotres.
Osećam.
Šta želite za doručak?
Imamo jaja, slaninu, sir,
mladi luk ...
To mi je prekinulo san!
Sanjao sam da smo izvodili
tačku zajedno, o proleću.
Zanimljivo.
Imao sam mnogo ideja u mom snu,
a onda sam se probudio i zaboravio ih.
Znate, mnogo sam sanjao o pozorištu
u poslednje vreme.
Kako stalno iznova izvodim
svoje stare tačke.
Dimljene ribe. Zar nisu sjajne!
Šta nije u redu?
Moje noge! Pokušala sam da ustanem
ovog jutra i srušila sam se.
Ne mogu čak ni da stojim.
Ustali ste prerano.
Ne, nije to u pitanju.
Nemam nikakav osećaj u njima.
Paralizovane su. Znala sam!
Ne uzbuđujte se.
Posle doručka pozvaćemo doktora.
Bolje da odem u bolnicu.
Vi znate najbolje, ali prvo
čujte šta će doktor da kaže.
Ne mogu da ostanem ovde,
samo vam stvaram probleme.
Ja se ne žalim.
Trebalo bi, tako sam dosadna.
Ali to nije moja krivica.
Vi ste mi spasili život.
Pa, svi činimo greške!
Žao mi je.
I treba. Mlada žena poput vas
a ćeli da odbaci svoj život.
Kad dođete u moje godine,
želećete da ga sačuvate.
Zašto?
Pa, u ovoj fazi igre život postaje navika.
Beznadežan.
Život bez nade.
Živeti za trenutak.
Ali još ima, još ima ...
Još ima divnih momenata.
Ali, šta ako ste izgubili zdravlje!
Draga moja, pre šest meseci rekli su
da ću da umrem, ali ja sam se borio.
To je ono što vi morate da uradite.
Umorna sam od borbe.
Zato što se borite sa sobom.
Ne pružate sebi šansu.
Ali borba za sreću je divna.
Sreća...
- Sreća postoji.
- Gde?
Slušajte, kao dete žalio sam se
ocu što nemam igračke
a on bi rekao da je "ovo"
najbolja igračka ikad napravljena.
Ovde leži tajna svih sreća.
Da vas neko čuje nikad ne
bi rekao da ste komičar.
Počinjem to da shvatam. To je razlog
što ne mogu da nađem posao.
Zašto?
Jer nemaju ni malo mašte.
Ili misle da je sve izbrisano zato
što sam dospeo u pozne godine.
Nikako! Nakon što sam vas
čula kako pričate.
Možda previše pijem.
Obično postoji razlog za piće.
Nesreća, pretpostavljam.
Ne, na to sam navikao.
Mnogo je složenije.
Kako čovek zalazi u godine
želi da potpunije živi.
Osećaj tužnog dostojanstva ga obuzima,
a to je fatalno za komičara.
To je uticalo na moj rad.
Izgubio sam dodir sa publikom,
ne mogu da ih pridobijem.
I zato sam počeo da pijem.
Morao sam da popijem pre no što krenem.
Došlo je dotle da nisam mogao biti
zabavan bez toga. Što sam više pio...
To je postao začaran krug.
Šta se desilo?
Srčani udar. Gotovo sam umro.
I vi još uvek pijete?
Povremeno, kada mislim na neke stvari.
Na pogrešne stvari, pretpostavljam.
Šta biste želeli za doručak?
Kako tužan posao, biti smešan.
Vrlo tužan ako neće da se smeju.
Ali je zadovoljstvo kada se zasmeju.
Pogledati u publiku i videti
kako se svi smeju,
čuti kako romor raste,
talasi smeha dolaze do vas.
Hajde da pričamo o nečem veselijem.
Uostalom, želim da zaboravim na publiku.
Nikada. Suviše ih volite.
Nisam tako siguran. Možda ih volim,
ali im se ne divim.
Ja mislim da im se divite.
Kao pojedincima, da.
Postoji veličina u svakome.
Ali kao gomila, oni su kao
čudovište bez glave
koje nikad ne zna na koju
stranu će se okrenuti.
Može se podbosti u bilo kom pravcu.
Stalno zaboravljam na doručak.
Šta kažete na poširana jaja?
Uđite.
- Telegram.
- Hvala vam.
Jeste li dobro?
Ovo sam čekao.
Dobre vesti?
Redfern, moj agent, želi da me vidi.
Divno!
U pravu ste.
Ovo je prekretnica.
Ti menadžeri su me držali podalje,
lomeći moj moral.
Ali sada me žele!
I sada ću ih naterati da plate!
Za njihov prezir i ravnodušnost.
Ne, biću zahvalan.
To bi bilo dostojanstvenije,
staviti ih na njihovo mesto.
Treba da budem u Redfernovoj
kancelariji u tri.
Pozvaću doktora i reći
ću mu za vaše noge.
Ali zaboravio sam vaš doručak!
Šta kažete na fine dimljene ribe?
Ništa ni za vas, ni vas, ni vas ...
Ništa za vas.
- Da li neko čeka?
- Gđica Parker.
Još neko?
Da, Kalvero.
On je ovde od tri sata.
Zaboravio sam na njega.
Uvedi ga.
Dobar dan, Kalvero.
Sedite.
Izvinite zbog jučerašnjeg dana.
Imao sam važnog posla.
Imam dobre vesti za vas.
Mogu vam obezbediti nedelju
u Midlseks Music holu.
Uz koje uslove?
Ne znam još, ali ne bih brinuo o tome
da sam na vašem mestu.
Ne brinem uopšte.
Kako bilo, ako novac nije u pitanju,
koliko će mi platiti?
- Ne bih se time zamarao.
Neću dobiti platu zvezde u Midlseksu?
Ne verujem da možemo
tako da vas vodimo.
Mislite da ću dozvoliti tim
menadžerima da ubace moje ime
među tolike anonimuse samo
da bi izgradili svoju reputaciju!
Kalvero je još uvek ime
kojim se zaklinje!
Grešite.
Danas ono ništa ne znači.
Zašto me onda traže?
Ne traže vas.
Čine mi uslugu.
Lepo od njih.
Nadam se da to cenite.
Biću potpuno iskren s vama.
Pominjao sam tim menadžerima ime
Kalvero više od šest meseci.
Vaše ime je otrov.
Ne žele ni da vas dodirnu.
Ne bi mogli čak i da pokušaju.
Žao mi je, moram da vas
suočim sa činjenicama.
Odlično vam ide.
Pokušavam da pomognem, to je sve.
Ali vi morate da sarađujete.
Šta god vi kažete, učiniću.
To je prava reč.
Čim ugovor bude napravljen, javiću vam.
U svakom slučaju, razvedrite se.
Ako je moje ime otrov za njih,
neću ga koristiti.
- Ići ću pod drugim imenom.
- To je sjajna ideja.
Pa doktore, kako je naša pacijentkinja?
Stanje je mnogo bolje,
ali s njenim nogama je sve u redu.
Da li vam je rekla da je imala
reumatsku groznicu?
Da, ali sumnjam da je imala.
Srce bi bilo oštećeno
a ono je u odličnom stanju.
Mislim da je ovo slučaj psihoanestezije.
Šta je to?
Oblik histerije koja ima simptome paralize
a da to zaista nije.
Kako ste to zaključili?
U njenom slučaju, rekao bih da je to
psihološki, samonametanje.
Nije uspela da se ubije, pa
je odlučila da postane bogalj.
Mogu li nekako da pomognem?
Ona sama sebi mora da pomogne.
Ovo je slučaj za psihologa.
Doktor Frojd.
Pa, videću šta mogu da učinim.
- Dobar dan, doktore.
- Dobar dan.
Recite mi više o vašoj sestri Luizi.
Nema šta više da se kaže.
Kada nije više mogla da nađe posao
počela je da radi na ulici.
Koliko godina ste imali kad ste to saznali?
Oko osam.
Pričajte mi o tome.
To je bilo posle majčine smrti.
Volela sam Luizu.
Bila mi je sve, podržavala me,
naučila me da igram.
Onda sam jednog dana shvatila
čime se bavi.
Vraćala sam se kući sa plesa
sa ostalim devojkama
i ugledala sam je, i druge devojke su
je videle, kako šeta ulicom.
Šta ste učinili?
Trčala sam i plakala.
Trčala i plakala.
Šta se onda dogodilo?
Pokušala sam da zaboravim.
Poslali su me u internat. Kad sam napunila 16,
otišla sam i pridružila se Carskom baletu.
Luiza je otišla u Južnu Ameriku.
Od tad se nismo čule.
Do tog vremena niste imali problema sa nogama?
Ne.
Kada su počeli?
Dve godine kasnije. Nakon što
se Melisa pridružila baletu.
Ko je Melisa?
Jedna od devojaka iz škole plesa.
Jedna od onih koje su bile sa vama
kada ste saznali za Luizu? - Da.
G. Frojd bi rekao da,
pošto ste sreli tu devojku ponovo,
ne želite da igrate.
Zašto?
Povezali ste taj događaj sa
nesrećnim životom vaše sestre
koja je plaćala vaše časove
životom punim srama.
Vas je stid da plešete od tada.
Prezirala bih sebe da sam to pomislila.
U tome je problem, vi to i činite.
To je problem sa svetom.
Mi svi sami sebe preziremo.
Uličarenje!
Svi mi se otimamo za život,
većina nas.
Sve je to deo ljudske borbe,
zapisano na vodi.
Ali dosta s tim.
Da li ste ikada bili zaljubljeni?
Ne, ne zaista.
Mislim da je to bilo samo
osećanje sažaljenja.
Slika se komplikuje.
Pričajte mi o tome.
To je smešna priča.
Jedva sam poznavala čoveka.
Sve sam to ja umislila.
Bilo je to kad sam
izašla iz bolnice.
Zaposlila sam se kod Sardua
u prodavnici.
On je bio mušterija,
mlađi Amerikanac.
Obično je kupovao notni papir
u većim i manjim količinama,
kako kad je imao para.
Izgledao je tako usamljen,
tako bespomoćan i stidljiv.
Bilo je nešto dirljivo u vezi s njim.
Ja ga ne bih ni primetila,
ali neko je pokušao da se umeša.
Kada sam ignorisala tog drugog čoveka,
on zahvalno nasmešio.
Stara nadničarka koja je radila tamo
gde je on živeo rekla mi je da je to g. Nevil,
kompozitor, i da je iznajmio
sobu na vrhu.
Bilo je dana kad nije imao da jede
a opet je kupovao notni papir.
Videla sam to u njegovim očima.
Taj umoran pogled.
Ponekad sam ubacivala
po koji dodatni list.
Jednom sam mu vratila više
kusura nego što treba ,
što je on možda i primetio,
ali nisam bila sigurna.
Često bih posle posla prošetala pored
njegove kuće i čula ga kako svira na klaviru,
ponavljajući stalno
muzičke pasaže.
A ja sam stajala i slušala,
uzbuđena i tužna.
I, šta je bilo onda?
Onda ga nedeljama nisam videla.
Nadničarka mi je rekla da je bolestan.
Poverioci su mu uzeli klavir.
Jednom je došao
u prodavnicu jako bled
i tražio velike notne listove
za orkestar od dva šilinga,
stavljajući dva šilinga na tezgu.
Znala sam da su mu to poslednje pare.
Da sam samo mogla da mu pomognem!
Da sam se samo usudila!
Mogla sam da mu pozajmim pare.
Htela sam da mu to kažem.
Ali i ja sam bila stidljiva.
Bilo kako bilo,
bila sam rešena da pomognem.
Dala sam mu nekoliko listova više
a kada je hteo da pođe
pozvala sam ga nazad:
Zaboravili ste kusur.
To mora da je greška, rekao je.
Nije, odgovorila sam.
Dali ste mi pola krune,
imate šest penija kusur.
Onda sam shvatila da sam
napravila smešnu scenu.
Da bi stvari bile još
gore prišao je g. Sardu:
Mogu li da pomognem?
Nema potrebe, rekla sam brzo.
Gospodin mi je dao pola
krune i zaboravio je kusur.
G. Sardu ga naterao da uzme kusur.
Ali čim je ovaj otišao,
g. Sardu je proverio blagajnu
i kako nije našao pola krune,
postao je sumnjičav.
Otkriven je manjak i otpustili su me.
Šta ste onda radili?
Pokušala sam da se vratim plesu,
ali sam dobila reumatsku groznicu.
Da li ste ponovo videli tog
mladog kompozitora?
Da, posle pet meseci.
Kada sam izašla iz bolnice.
Videla sam ga ispred Galerije Albert hola.
Njegova simfonija se izvodila tamo.
To je bio veliki uspeh.
Vi ste naravno zaljubljeni u njega.
Ja ga čak i ne poznajem.
Upoznaćete ga.
Život piše romane!
Već vidim kako se to događa.
Bićete na vrhuncu uspeha
a on će da vas pozove,
i da vam kaže kako vas je
upoznao na nekoj sjajnoj zabavi.
Zar ga neću prepoznati?
Ne. Pustio je bradu.
Muzičari to čine.
Rekao vam je da je
komponovao balet za vas.
Onda ćete shvatiti ko je on,
reći ćete mu ko ste vi
i kako vas je upoznao,
i kako ste ga čekali.
I kako ste mu davali više listova.
Te večeri ćete večerati zajedno
na balkonu sa pogledom na Temzu.
Biće leto.
Vi ćete nositi ružičasti muslin.
On će biti svestan
njegovog mirisa.
I ceo London će biti divan i sanjiv.
U elegantnoj melanholiji sumraka,
dok sveće trepere i
čine da vaše oči igraju,
on će vam reći da vas voli.
A vi ćete mu reći kako
ste ga oduvek voleli.
Gde ja odoh...
Da, život može biti divan
ako ga se ne plašite.
Samo je potrebna hrabrost, mašta
i malo smelosti.
Šta je sad bilo?
Nikad više neću igrati!
Ja sam bogalj.
- Čista histerija! Sve je to u vašem umu.
- Nije tako.
- Inače bi ste se borili!
- Za šta da se borim?
Aha, vidite? Priznajete.
Za šta da se borimo?
Za sve!
Za sam život! Zar to nije dovoljno?
Da se živi, pati, uživa!
Zašta da se borimo?
Život je divna,
veličanstvena stvar.
Čak i za jednu meduzu.
Za šta da se borimo?
Imate vašu umetnost, vaš ples!
Ali ne mogu da igram bez nogu!
Znam čoveka bez ruku
koji može da svira skerco
na violini a čini to nogama.
Problem je što vi nećete da se borite.
Predali ste se.
Stalno razmišljate o
bolesti i smrti!
Ali, postoji nešto što je
neizbežno baš kao i smrt
a to je život.
Život, život, život!
Mislite o moći
koja je u kosmosu!
Koja pokreće Zemlju, od koje raste drveće!
I to je ista moć koja je u vama.
Kad biste samo imali
hrabrosti i volje da je iskoristite.
Laku noć!
Brže, brže!
Dođite, igrajte!
Divno.
Prevario sam vas.
Dođite.
Ostavite to.
Dođite!
Kakve su novosti?
Evropa se naoružava.
Nešto zanimljivo?
Članak o g. i g-đi Zanzig, čitačima misli.
Nastupao sam sa njima pre dosta godina.
Kažu da mogu da razmenjuju misli.
Glupost!
Pa kako se to radi?
Nije telepatija. Bio sam jednom sa
njim kad je ženi slao telegram.
Još kafe?
Samo pola šolje.
Oprostite, nisam hteo da...
Nije važno, to je dobra vežba.
Pogledajte se, skakućete okolo
kao da imate dve godine.
Milsim da ima poboljšanja.
Svakako.
- Ali tako sam nervozna što ne radim ništa.
- Ništa?
Radujem se svakoj novoj
rupi u vašim čarapama.
Spremanje i kuvanje, šta više želite?
Samo se borite, to je sve.
To me podseća,
g-đa Alsop je opet na ratnoj nozi.
Želi da zna koliko ću još ostati ovde.
Kažite joj da gleda svoja posla.
Mi plaćamo stanarinu!
A ne, dugujemo za mesec dana.
Pošto su odložili otvaranje
Midlseksa sve se poremetilo.
Ne brinite.
Umem ja sa starom curom.
Samo treba da je štipnem i pomilujem
pa će nas čekati još jedan mesec.
Zar ne mislite da je bolje
da idem u bolnicu?
Ne, ne mislim.
Imali biste jedan problem manje.
Posle otvaranja Midlseksa
naši problemi će nestati.
Znate, to što sam vam pridikovao i
moralisao počelo je i na mene da utiče.
Počeo sam i sam da verujem u to.
Nisam pio otkad sam vas upoznao.
Divno.
A neću to ni učiniti,
čak ni na premijeri.
Nije vam ni potrebno.
Vi ste i bez toga zabavni do suza.
O, da.
- Ko li je to?
- Poštar. Možda je pismo od Redferna.
Baš sam vas želela da vidim!
Kakvo zadovoljstvo!
Nije mi do šale. Kad ćete se
rešiti one devojke gore?
- Ne budite ljubomorni!
- Ljubomorna!
Šta ste to učinili sa kosom?
Gde su vaše loknice?
Pustite sad to! Dugujete mi
kiriju za mesec dana.
- Jesam li ja to porekao?
- Bolje i nemojte.
Sibil, zaista želite da me povredite,
zar ne? Vragolanko jedna.
Ponašajte se pristojno!
Kad sam blizu vas postajem budalast.
Ludače!
Šta je sa onom devojkom?
Ajte, ajte. Budite strpljivi.
Bolje je se rešite još ove nedelje.
Istrpite još malo. Znam da
je to iskušenje za oboje.
Za oboje!
Koga vi zavaravate?
Vas!
Vi divni mali debeljuškasti pudingu!
Ali, moramo paziti na ponašanje.
Sredio sam kiriju.
- Ima li pošte?
- Ne. To je bila g-đa Alsop.
Oh, život sardine
to je život za mene!
Praćakati se i mrestiti svako jutro
u dubokom plavom moru,
nemati straha od ribareve mreže,
kako je lepo biti veseo i mokar!
Oh, život sardine,
to je život za mene!
Čudna stvar, sanjao sam da sam sardina.
Bilo je vreme ručku i ja sam
plivuckao naokolo,
tražeći neki zalogajčić
i nađoh se kraj velike postelje
od morske trave.
A na njoj, mislim, u njoj,
bila su najlepša peraja koja ste ikad videli.
Tako ih mi zovemo u ribljem svetu: peraja.
Način na koji je mahala repom,
sa takvom gracioznošću.
Izgledalo je da je u nevolji.
U redu, staro momče, hajdemo kuči.
Da, u pravu ste. Laku noć.
Izvinite, molim vas.
Dođavola! Ove cipele su pretesne.
Laku noć.
Šta to radite ovako kasno?
Nisam mogla da spavam.
Videla sam otvorena vrata vaše sobe,
pa sam ušla još pre sat vremena.
Malo tople supe?
Ne, hvala.
Izgledate umorno.
Zaista?
Znam da ste zabrinuti,
ali ugovor sa Midlseksom je potpisan,
to je samo odlaganje.
Nema odlaganja.
Kako to mislite?
Desilo se večeras.
Midlseks?
Zašto mi niste rekli?
Nisam hteo da prolazite kroz
neizvesnost svega toga.
Onda zaboravite na sve
i dobro se naspavajte.
Izašli su iz sale.
Nisu to uradili otkad sam bio početnik.
Ciklus je završen.
Ali promenili ste ime!
Nisu vas znali.
Ne, nisam bio zabavan.
Problem je što sam bio trezan.
Trebalo je da budem pijan
pre no što izađem.
I dalje mislim da vas nisu znali.
Svejedno i ako nisu.
Naravno! Ne možete očekivati mnogo
od prvog nastupa.
Dugo niste radili.
Ali videćete, večeras će biti drugačije.
Ne vraćam se.
Zašto?
Raskinuli su ugovor.
Ali ne mogu to da urade!
Mogu. Uradili su.
Angažovani ste za celu nedelju!
Možete zahtevati.
Nema svrhe. Gotov sam.
Potpuno!
Besmislica.
Zar ćete vi, Kalvero, dopustiti
da vas uništi jedna predstava?
Naravno da nećete!
Suviše ste veliki umetnik.
Sad je vreme da im pokažete od čega
ste sazdani. Vreme je za borbu!
Setite se šta ste mi govorili,
stojeći onde pored prozora?
Sećate li se šta ste rekli?
O moći kosmosa koja pokreće zemlju?
Čini da drveće raste,
a da je ta moć u vama?
Dođavola, sada je vreme da
upotrebite tu moć i borite se!
Kalvero, pogledajte! Ja hodam!
Ja hodam!
Ja hodam!
Zamislite, mogu da hodam!
E ja ne mogu dalje.
Moram da sednem baš ovde.
Shvatate li da je skoro pet sati?
Znam. Ali nisam više mogla da
ostanem u toj sobi ni minuta.
Ne krivim vas.
Razveselite se.
Pogledajte, zora se rađa.
To je dobar znak.
Znala sam. Biće.
Mora da bude.
Ne obeshrabrujte se.
Staćete opet na svoje noge.
Na šta ću opet stati?
Ali pomislite koliko imamo sreće!
Konačno, oboje smo zdravi.
Sad mogu da nađem posao.
U ansamblu uvek primaju ljude.
To će nas održati.
Nas?
Da.
Nas.
Vas i mene. Zajedno.
- G. Bodalink!
- Šta je bilo?
- Prednja kancelarija, gospodine.
- Hvala.
Teri, hteo sam da ti ostavim
poruku za Kalvera.
Nek dođe do mene sutra ujutru
pre tvoje audicije. U 9,30.
- Imamo ulogu za njega.
- Divno!
Samo sekund.
Teri!
Nisam te čuo da dolaziš.
Kako bi i mogao?
Dozvoli mi.
Prijatelji,
Mademoiselle Tereza.
Kako ste.
Mi smo malo trošili piva,
Baha i Betovena.
Zar nije malo kasno za muziku?
Ne ako sviramo nokturno.
Nastavite sa kasapljenjem,
samo neka bude meko,
sentimentalno. Largo.
- Ja bih ostao kod držao piva, ako nemaš
ništa protiv. - Dolazi!
Ali šta će reći g-đa Alsop?
Fina stvar! Posle pentranja iz tri stepeništa
otkrila sam da nemam ništa
osim praznih pivskih flaša.
O, Teri, zar se predstava završila?
Nisam mislila da je tako kasno.
Vrlo je kasno.
To je znak za nas, bolje da krenemo.
Ne idete! Tek smo počeli da slavimo.
- Ali skoro je jedan sat.
- Pa šta!
Čekajte malo!
Kalvero mi je dao tri konja
i ja sam ih duplirala!
To se dešava jednom u životu.
Sačekajte. Te stepenice su mokre.
Ja ću vas povesti.
U redu je, mogu da brinem o sebi.
Ne brinite za mene.
Laku noć.
Oprosti, draga moja. Pijan sam.
Brinem se za vaše zdravlje.
Znate šta je doktor rekao.
Da, ne bi trebalo da pijem.
To je loše za srce.
Šta je sa umom?
Trebalo bi da bude jasan i budan da bih
mogao da razmišljam o budućnosti.
Izgleda da ću se pridružiti onim
prosedim jadnicima
što noću spavaju na nasipima Temze.
Nćete im se pridružiti
dok sam ja živa.
Zaboravio sam na vašu večeru!
Nisam ni za šta.
Spremiću je kasnije.
Prvo da vas smestim u krevet.
Ali nemate ništa za jelo.
Jeste li uzeli lek?
Koji lek?
Niste. Onaj za apetit.
Izgubio sam apetit.
Opet ćete se razboleti, ako ne jedete.
Više volim da popijem.
Pravi karakter se pokazuje
kad je čovek pijan.
Ja, ja sam zabavniji.
Šteta što nisam pio
u Midlseksu.
Imam dobre vesti.
G. Bodalink želi da vas
vidi sutra ujutro.
Ko je taj?
Upravnik baletske trupe. Želi da igrate
klovna u našem novom baletu.
Završio sam sa tim.
Život više nije igra.
Nema više ničeg smešnog.
Od sada sam penzionisani komičar.
Mislićete drugačije ujutro.
Ne, mrzim pozorište!
Jednog dana kupiću malo zemlje,
gajiću cveće i živeču od toga.
Šta mislite? Sve je sređeno.
Igram klovna.
Sedimo ovde da mi ispričate o tome.
Naravno, plata nije velika.
Dve funte?
Ali to je početak.
Naravno, ne koristim svoje ime.
Taj Bodalink je fin čovek.
Kaže da ste odlična balerina.
Da se niste toliko plašili da dođete
u pozorište, već biste to znali.
Zašto mi niste rekli za audiciju?
Htela sam da vas iznenadim.
Nisam sigurna šta će biti.
Sve zavisi od g. Postanta.
Postant! Mislio sam da se
on davno penzionisao!
Zašto, zar ga poznajete?
Kad sam zadnji put radio za Postanta,
imao sam glavnu ulogu.
Reflektori!
Ruke su vam hladne.
Mislim da imam pravu devojku.
Mlada, prijatna, odlična igračica.
Dovedite je!
Tereza, molim vas!
Naravno, biće čista impovizacija.
Ja tako uvek procenjujem balerinu.
G. Postant, ovo je Tereza.
- Drago mi je.
- Takođe.
Igraćete uz muziku g. Nevila.
Prvo je poslušajte.
Ovo je g. Nevil,
naš kompozitor.
- Drago mi je.
- Takođe.
Čini mi se da smo se već sreli.
Zaista?
Već je 12:30, mogli bi da ručamo.
Ručak! Vraćamo se u 1:30.
Dozvolite da čestitam
budućoj prima balerini.
Potpuno ste mokri.
Uzmite kaput.
Obucite se pa ćemo
popričati o poslu.
Dozvolite meni.
- Mogu li i ja da vam čestitam?
- Hvala.
Dođite. Naći ćemo se u mojoj
kancelariji u 2:30 da sredimo njen ugovor.
Ali u dva imamo probu!
Dođite u šest, posle probe.
Požurite u garderobu pre
no što se prehladite.
- Gde je Nevil?
- Dolazi!
Dobro Frenk, ugasi svetla!
Ovde sam.
Tražila sam vas napolju.
Šta radite tu u mraku?
Osećam se smešnim na svetlu.
Pogledajte na šta ličim.
Ali šta mogu.
Draga moja, vi ste prava umetnica.
Prava umetnica.
Ovo je apsurdno.
Besmisleno.
Čekala sam ovaj trenutak.
Volim vas.
Odavno to želim da kažem.
Još od onda kad ste pomislili
da sam žena sa ulice.
Primili ste me,
brinuli o meni,
spasili mi život,
nadahnuli me.
Ali iznad svega,
volim vas.
Molim vas, Kalvero,
oženite me.
- Kakva je to besmislica?
- Nije besmislica.
Draga moja, ja sam star čovek.
Baš me briga.
Volim vas.
Samo to je važno.
Najnovije vesti!
Dok vi ručate,
potražiću periku.
Poći ću sa vama.
Bolje prvo ručajte.
Možda zakasnim.
Vidimo se u pozorištu.
Prijatan ručak.
Zdravo.
Ja sam pijanista koji je
maločas svirao.
Prilična je gužva.
Uvek je, u vreme ručka.
Za dvoje?
Dobro.
Izvolite, molim.
Slaninu i jaja, tost i čaj.
Isto.
To je najsigurnije.
Divan dan za probu.
Mada novine predviđaju kišu.
Stvarno?
Šta je smešno?
Konačno mogu da pričam sa vama
a ne znam šta da kažem.
Šta je rečitije od tišine?
- Bolje da promenim sto.
- Ne ujedam.
Nisam baš siguran.
Nedavno ste me prilično povredili.
Kako to mislite?
Ovog jutra,
kada su nas upoznali.
Ne razumem.
Rekao bih da ste se ponašali
prilično hladno.
Još uvek mi nije jasno.
Oprostite.
Čini mi se da sam se malo zbunio.
Vidite, učinilo mi se da
smo se mi već negde sreli.
Pa možda i jesmo.
Ako nismo, onda imate
sestru bliznakinju.
Ko je ona?
Stvarno želite da znate?
Da.
Mlada devojka koja
je radila kod Sardua,
u prodavnici gde sam
kupovao notni papir.
Vrlo stidljiva, ćutljiva devojka.
Retko je govorila.
Ali njen osmeh je bio
topao i prijatan.
Iz njega sam doznao mnoge stvari.
I ja sam bio stidljiv.
To nas je vezivalo.
Davala mi je više listova,
a ponekad i više kusura.
Iskreno, ja sam to uzimao.
Glad nema savest.
Onog dana kad je se moja
simfonija izvodila u Albert holu,
otišao sam do prodavnice,
ali nje nije bilo. Rekli su mi
da je otišla pre nekoliko meseci.
Niste je videli od tada?
Da li sam?
Da, jeste.
Znam.
Izgubila sam posao zbog vas.
- Nećete mi to uzeti za zlo?
- Ne, naravno.
Tada sam bila vrlo mlada.
I sada ste vrlo mladi.
Ne znam. Uskoro ću
biti stara udata dama.
Želim vam mnogo sreće.
Hvala.
Želela bih da ta kelnerica požuri.
Pre no što napravimo koreografiju,
objasniću priču.
To je Arlekinada.
Teri je Kolumbina. Ona umire u
jednom londonskom potkrovlju.
Arlekin, njen ljubavnik,
i klovnovi, su pored njene postelje.
Ona moli da je premeste
do prozora.
Ona želi da poslednji
put vidi krovove.
Klovnovi plaču. Ona se smeši.
Njihova odeća nije
tužna već smešna.
Ona želi da igraju, da
izvode njihove trikove.
Klovnovi mogu da izvode svoje tačke.
- Dok ona umire?
- Da.
Gde sam ono stao...
Kako se predstava odvija,
ona pada u delirijum.
Kolumbinin duh igra ispred nje.
Ona umire.
To je prva scena.
Druga scena je groblje na kome
je Kolumbina sahranjena.
Arlekin, njen ljubavnik,
sam dolazi po mesečini.
On pokušava da je vaskrsne.
Ali ne uspeva.
Duhovi mu kažu da ne žali.
Njegova lljubav nije u grobu,
već svuda.
Onda se pojavljuje Teri.
To je vaš solo, a onda ide finale.
Bolje da nastavimo. Imamo još
samo tri nedelje do premijere!
Kalvero!
Molim?
- Kako ide?
- Divno. Odlično.
- Želela bih da je igra gotova.
- Nemoj da brineš.
Plašim se. Moli se za mene.
Pomozi sebi pa će ti i
Bog pomoći. Srećno.
- Ne mogu dalje!
- Šta?
Moje noge! Ne mogu
da se krećem!
To su živci. Samo se kreći!
Ne mogu! Paralizovana sam!
Čista histerija!
Ti si na redu, izlazi na scenu!
Ne, pašću!
Moje noge, nepokretne su!
Izlazi!
Vidiš? Tvojim nogama
ništa ne fali.
Ko god da si, šta god da je, samo neka ide...
Izgubio sam dugme.
Ovakvo.
Nema veze...
Gde je Kalvero?
Rekao mi je da ga ovde čekam.
Poslaću potrčka
da ga potraži.
Večera je servirana.
Sešćete do g. Postanta.
Večera je servirana
za oba stola.
Dođite draga moja.
Pored mene ste.
Bodalink, vi ste tamo
dragi prijatelju.
Glavna konobarica je
sigurno sudbina.
Zašto?
Opet nas je stavila zajedno.
Možda je ona vaša Nemezis.
Mislim da ću izdržati kaznu.
Međutim, moje čestitke.
Bili ste divni večeras.
Da, da... To su stara
vojnička pravila.
Nevile, čujem da te je
vojska pronašla.
Javili ste se u vojsku?
Ne baš... Mobilisan sam.
Strašno!
Da. Rat je otišao predaleko.
Ali, mogao bih da služim i ovde.
Jeste li za igru?
Apelujem na vaš patriotizam.
Ne možete da odbijete vojnika!
Guverneru, sećam se kad ste igrali
udovicu Twankey
u Kraljvskom teatru u
Birmingemu 1890...
Polako prijatelju, polako.
Ajde da popijemo.
Kalvero, stari,
kako te svet tretira?
Trenutno prilično agresivno.
Ne poznaješ me.
To me veseli.
To bi trebalo da bude smešno?
Nikad se ne zna. Popij jednu...
Samo na drugom kraju bara.
Izvinite, g-đica Tereza vas čeka u holu.
Molim?
G-đica Tereza vas čeka u holu.
Kažite joj molim vas da ne brine,
i da sam otišao kući da legnem.
Dobro, gospodine.
Šta se desilo sa Kalverom?
Poručio je da je umoran i da
je otišao kući da se odmori.
Moram da idem, pozdravite
g. Postanta.
Pozvaću vam taksi.
Idite, prošetaću.
Mora da je zaspao, jadnik.
Suviše uzbuđenja...
Počinjem i sama da osećam napetost.
Odoh ja onda.
Hoćemo li se videti
pre no što odete?
Odlazim ujutro.
Zbogom, Teri.
Nemojte!
Kažite da me volite, bar malo.
Molim vas!
Probao sam da se
borim protiv toga, ne ide.
Molim vas, nema smisla.
Bespomoćni ste kao i ja.
Mi se volimo.
Nikad nisam rekla da vas volim.
Svaki vaš pogled i čin to kazuju!
Ne, ne govorite tako!
Znam koliko ste
privrženi Kalveru,
ali nije dobro da se udate za
njega. Na bi bilo dobro za vas.
Mladi ste, na početku ste života.
Ta odanost je idealistička!
Vaša mladost!
Ali to nije ljubav.
Grešite. Ja ga stvarno volim.
Vi ga žalite.
Nije to samo sažaljenje.
To je nešto sa čim sam živela...
Njegova duša, tuga, svežina...
Ništa me neće rastaviti od toga.
Laku noć, Teri.
Zbogom.
Slušajte ovo:
"Sa lakoćom, Tereza je izvodila figure
zračeći sigurnošću."
"Bila je svetlost,
živa, cvetala je!"
"Diana koja sipa lepotu oko sebe."
Vrlo dobro.
Pa, učinili ste to.
Kako je probuditi se slavan?
Tako je, dobro se isplačite i uživajte.
To se dešava samo jednom.
Hajde da se venčamo.
Kad bi samo mogli da pobegnemo.
Ta kuća na selu,
gde bi bili mirni i srećni.
Sreća.
Prvi put vas čujem da
pominjete tu reč.
- Sa vama sam uvek srećna.
- Jeste li?
Naravno. Volim vas.
Traćite ljubav na starog čoveka.
Ljubav nikad nije protraćena.
Teri, vi ste kao kaluđerica...
Odbijate sve zbog mene.
Nije pravo da traćite svoju mladost.
Zaslužujete više.
Pustite me da idem.
Šta vam je?
Šta mogu? Samo da
imam snage da odem!
Ali ostajem, mučeći sebe.
Cela stvar je pogrešna.
Ovih par godina što mi je
ostalo moram da imam istinu!
Istina! To je sve što mi je ostalo.
Istina.
To je sve što želim.
I ako je moguće malo dostojanstva.
Ako me ostavite, ubiću se.
Mrzim život!
To mučenje, tu surovost...
Ne mogu da nastavim bez vas!
Zar ne razumete, volim vas!
- Želite da me volite.
-Ali volim vas, volim vas!
Vi volite Nevila.
Ne krivim vas.
Nije istina.
On je kompozitor koga
ste upoznali kod Sardua.
Da. Nisam vam rekla jer
sam mislila da...
Neizbežno.
Predvideo sam to, sećate se?
Balkon sa pogledom na Temzu!
Ali to nije istina!
U sumrak će vam
reći da vas voli.
A vi ćete reći da ste
ga oduvek voleli.
Ali ja ga ne volim!
Nisam ga nikad volela...
To je bila njegova muzika,
njegova umetnost.
He meant a world
that had been denied me.
Izgledate tako lepo zajedno.
Ali ja ga ne volim. Nikad
ga nisam volela!
Molim vas verujte mi!
Verujte mi!
Igra je odlična, ali je komedija loša.
Treba da se otarasimo tog klovna.
Pozvaću Agenciju Blekmor,
poslaće mi drugog čoveka.
Znate li ko je taj klovn?
Ne zanima me, čak i da je
sam Kalvero. Nije smešan.
- Ali to je on!
- Šta?
Kalvero, samo pod drugim imenom.
Zašto mi to do vraga niste rekli?
Nije želeo da se to sazna.
Jadni stari Kalvero. To je onda druga
stvar, bolje da ga zadržimo.
Uostalom, komedija i
nije tako važna.
Nisam ga video na
večeri posle premijere.
Nije se pojavio. Zato je Tereza
i otišla tako rano.
Kakve on ima veze sa njom?
Verovali ili ne, ona će
se udati za njega.
Za tog matorog pokvarenjaka?
Onda i za mene ima nade!
Vreme je za probu.
Sačekajte malo.
Samo da pozovem Blekmora da otkažem
onog tipa... Da ne dođe ovamo.
Ako ranije završite,
ne čekajte me.
Imam dosta posla, ali biću kući pre šest.
- Kalvero?
- Grifin!
Nisam te video godinama!
Gde radiš?
Nigde. Tražim neki posao.
Blekmor me poslao da vidim novi balet.
Arlekinadu?
Razumeo sam da klovn nije baš dobar
i da bi ja mogao da dobijem
ulogu. Poželi mi sreću.
- Srećno, stari.
- Hvala.
G-đo Alsop! G-đo Alsop!
Molim?
U čemu je stvar?
Gde je Kalvero?
Jeste li ga videli?
- Kako to mislite?
- Napustio me je!
Nema ga!
Da li bi ste priložili? Hvala.
Kapetane, da li bi ste priložili?
Sve je u redu, samo priložite.
Nemam lažnog ponosa.
Sedite, popijte piće.
Hvala, ali ne pijem dok radim. Sešću.
Mogu li?
Kako ste?
Nikad bolje!
Kako je u vojsci?
Nije loše.
Dolazim u London svake druge nedelje.
Viđate li Teri?
Kako je ona?
Kad ste otišli bila je prilično bolesna.
Ali sad je dobro?
Obilazila je Evropu.
Od kako se vratila bolje je.
Dobro.
Nije mi rekla šta se desilo među vama.
Šta je moglo da se desi
nego ono neizbežno?
Često je viđate?
Da... Da.
Dobro.
Nekako sam znao da
će tako da bude.
Vreme je veliki pisac.
Uvek napiše lep kraj.
Veliki Skot!
Kako ste, g. Postant?
Samo trenutak.
Vas sam hteo da vidim.
Želite da priložite?
To ste vi sa tom opremom napolju?
Da gospodine.
O, hvala vam.
Ne bi trebalo da radite to!
Što da ne? Ceo svet je scena.
A ova je realnija.
Moram da idem, inače će moj partner
da pomisli da sam pobegao sa prilozima.
Hvala vam gospodo.
Šta mislite, da kažem
Teri da sam vas video?
Bolje ne. Uznemirila bi se
kad bi čula šta radim.
Ali meni to ne smeta.
Ima nešto što mi se
sviđa u radu na ulici.
Valjda je to skitnica u meni.
Sačekajte. Što ne dođete
kod mene u kancelariju?
- Zašto?
- Radi posla.
Nikad ne razgovaram o poslu, prepuštam
to svom agentu. Pozovite ga.
Ali da znate da
sam stalno zauzet.
Do viđenja, gospodo.
Stanite! Molim vas, okrenite.
Zadržite kusur.
Sirano de Beržerak,
bez nosa.
Da sednemo.
Rekli su vam?
Tražila sam vas po celom Londonu.
Ista Teri.
Mislite?
Malo odraslija, samo to.
Ne želim da odrastem.
Niko od nas ne želi.
Ali ja sam morala, kad ste otišli.
Tako je najbolje.
Možda.
Ne znam.
Ali nešto je nestalo.
Nestalo zauvek.
Ništa nije nestalo,
samo se menja.
I dalje vas volim.
Naravno.
Uvek ćete me voleti.
Kalvero, vratite se.
Morate da se vratite!
Ne mogu. Moram napred.
To je napredak.
Dozvolite mi da idem sa vama.
Sve ću učiniti da vas usrećim.
To me i boli. Znam da hoćete.
G. Postant je rekao da
će vam dati pomoć.
Neću njegovu milostinju.
To nije milostinja.
Kaže da će to biti najveći
događaj u istoriji pozorišta.
To me ne zanima.
Ali bih voleo da im pokažem
da još nisam gotov.
Naravno.
Još uvek imam ideje.
Radio sam na... na komediji,
za mene i mog prijatelja.
Neka vrsta muzičke satire.
Divno!
Znate, on je vrlo dobar pijanista,
a ja sa violinom...
Mnogo vrlo smešnih stvari.
Uđite.
Sedite, izgledate umorno.
Radila sam sa tapšačima,
prelazili smo Kalverove šale.
Dala sam im šeme da bi tačno
znali kada da se smeju.
Zar su šale toliko loše?
Brinem se. Ako opet propadne
to će ga ubiti. Znam to!
Neće da propadne. Publika
će biti veoma saosećajna.
Ali on ne želi saosećajnost.
Stalno to govori.
On želi pravi uspeh.
Šta on očekuje?
Znate da nije kao što je bio.
On to ne sme da čuje!
Kažite mi, draga moja,
da li i dalje želite da se udate za njega?
Učiniću sve samo
da ga usrećim.
On je vrlo srećan čovek.
On je vrlo, vrlo srećan čovek.
Nikad nisam mislio da
ćmo spasti na ovo.
Imamo garderobu za
zvezde bez šminkera!
Snaći ćemo se nekako za ovo veče.
Fred, upravnik scene.
Uđite, Frede.
Kao u stara vremena,
opet vas vidim ovde.
Kako to mislite?
Imate 10 minuta, posle
vas ima još 20 tačaka.
Prvo imate pesmu, a
završavate muzičkim komadom.
Spuštam zavesu kad
upadnete u bubanj.
Ne, kada me odnesu u bubnju.
Tako je. Hvala gospodine.
Ako još neko kaže da je kao
nekad, skočiću kroz prozor!
Prvo vratar, onda potrčko,
a sad upravnik scene.
To sam ja, Postant.
Kao nekad, gledam vas,
kako stavljate ratničke boje.
Biću dole, gledaću
ostale tačke.
Da, kao nekad.
Samo ste tada bili pijani.
Valjda sam zabavniji
kad sam pijan.
Možda, ali ste se ubijali.
Znate, sve za smeh.
Kako je u kući?
Prepuno, svi poznati su ovde:
Kraljevi, kraljice, zvezde...
- Da li je Nevile ovde?
- Da. Došao je zbog toga.
Kakav program!
Pogledajte. Sve zvezde iz
struke su ovde.
To će biti nešto,
sa svim tim talentima.
Ne brinite. Noćas ćete učiniti
da izgledaju kao amateri.
Svi mi smo samo amateri.
Život je suviše kratak da
bi postali nešto drugo.
E pa od jednog starog
amatera drugom...
- Srećno!
- Hvala g. Postant.
Uđite.
Kako izgledam?
Smešno.
Znam o čemu mislite,
moje zdravlje i to...
Ali morao sam da popijem.
Neko svetlo se pali i
gasi u mom stomaku.
A to nije dobro ako mislim
da uspem večeras.
Da li je zaista vredno toga?
Nije mi stalo do uspeha, ali
ne želim još jedan neuspeh.
Šta god da se desi, uvek je
tu mala kuća na selu.
Ovo je moj dom. Ovde.
Mislila sam da mrzite pozorište.
Mrzim. Mrzim i prizor krvi
ali ona teče mojim venama.
Uđite.
G. Kalvero, na scenu molim!
Srećno gospodine!
Svi vas čekaju.
Hvala.
Ne sviđa mi se to.
Svi su tako ljubazni prema meni.
Osećam se usamljeno.
Čak i pored vas se osećam usamljeno.
Zašto to kažete?
Ne znam.
Zaista ne znam.
- O, vaš kostim.
- Ne, ne...
Naravno!
Dobro dobro, odveži to tu!
Vaš kostim je spreman.
Srećno, dragi moj.
- Zar nećete da gledate?
- Ne mogu.
Ali setite se da vas volim.
Zaista?
Uvek. Svim srcem.
Spremni, g. Kalvero?
Srećno, dragi moj.
Krećmo!
Ja sam krotitelj životinja
cirkuski zabavljač
Krotio sam životinje
lavove tigrove i divlje svinje
To nije Filis!
Gde je Filis?
Evo je!
Kad sam imao tri godine
negovateljica mi je pričala
o reinkarnaciji
i od tada sam uveren
uzbuđen predosećanjem
da kad napustim ovu zemlju
biće mi toplo oko srca
jer ću znati da ću se vratiti
u nekom drugom obliku
ali neću da budem drvo
koje stoji u zemlji
radije bih bio buva
neću da budem cvet
koji čeka
nadajući se da će polen da me dotakne
pa kada nestanem
želim da se vratim u more
i da živim kao sardina
to je život za mene
da se praćakam i
mrestim svakog jutra
u dubokom plavom moru
da se ne bojim bure ni oluje
da jurim kitov rep
život sardine
to je život za mene
Prekoračili ste tri minuta!
Nisam kriv... To je zbog publike.
Poklonite se i završite.
Imam još jednu tačku.
Poklonite se i završite!
Šta da radim?
Samo završite.
Ima još 15 tačaka!
G. Postant je na vezi!
Molim vas, molim vas.
Pustite me!
Šta nije u redu?
Zašto ne izađe na bis?
Ostali izvođači neće da
čekaju. Žale se!
To je vaš problem.
Mora da izađe na bis!
Izađite!
Mmm, draga moja!
- Uzmite to.
- Šta je to?
Imam strašne bolove
u leđima i grudima.
Dr. Blejk je ovde.
Da ga zovemo?
Da, odmah!
- Šta ne valja?
- Povredio je kičmu.
- Jeste li zvali lekara?
- Da.
Nosite ga u garderobu.
Reći ću publici da se desila nezgoda.
Ne, nikako.
Iznesite me na scenu!
Ja ću im se obratiti.
Upropastili bi veče.
U ime mog partnera i moje ime...
Ovo je divno veče.
Nastavio bih, ali sam se zaglavio.
Skinite mu šminku.
Ima li neki kauč u garderobi?
Ne, ali ima u pomoćnoj sobi.
Nosite ga tamo.
Ostali neka čekaju napolju.
Gde je Kalvero?
Gde je stari nitkov?
Hoću da mu čestitam. Gde je?
U pomoćnoj sobi.
Imao je nezgodu.
Evo lekara.
Odmah pozovite hitnu pomoć!
Doktore, je li ozbiljno?
Veoma. Nisu leđa, imao
je srčani udar.
- Boli li ga?
- Ne sada. Dao sam mu nešto...
Bojim se da neće preživeti noć.
Šta su vam rekli?
Jeste li dobro?
Naravno.
Ja sam kao korov.
Što me više seku,
ja više rastem!
Jeste li ih čuli?
Ne mislim na tapšače.
Divno!
Tako je nekad bilo.
Tako će biti i od sada.
Obići čemo svet.
Imam ideje.
Igraćete balet, a ja komediju.
I u elegantnoj melanholiji sumraka,
reći će vam da vas voli.
Nema veze. Ja volim vas!
Srce i razum...
Kakva zagonetka.
G-đice Tereza, nastupate!
Neću dugo, dragi moj.
Doktore, izgleda da umirem.
Ali ne znam... Umirao sam toliko puta.
Imate li bolove?
Ne više.
Gde je ona?
Hoću da gledam kako igra.
Sačekajte malo.
Donesite kauč iza scene.
Da pogledam šta je hitnom pomoći.