10,000 B.C. - Српски Transcript

Samo nas vrijeme može naučiti šta je istina, a šta je legenda. Neke istine ne prežive vijekove . Ali legenda o djetetu sa plavim očima, će živjeti vječno Ali legenda o djetetu sa plavim očima će, živjeti vječno i šeputaće je četiri vjetra velikih bijelih planina. Mi Jakali, smo bili lovci najmoćnijih zvjeri "Manaka" (mamuta) ali naš svijet je počeo da se mijenja... Manaki su dolazili sve kasnije i kasnije u našu dolinu i bilo je perioda kada nisu dolazili uopšte. Naši lovci su postajali uznemireni . I naš narod je gladovao. Samo jedan među nama ona koju smo zvali ,,Stara majka,, posljednja svoje vrste, je mogla da govori sa duhovima zemlje posljednja svoje vrste, could da govori sa duhovima zemlje i zamoli ih da spase naš narod. Mnogo puta ih je molila. Sve dok jedne noći, joj nisu odgovorili i poslali nam znak. Sve dok jedne nođi, joj nisu odgovorili i poslali nam znak. Znak o početku kraja. -Našli smo je u planini grlila je mrtvu ženu. -Očevi su je poslali. Došla je da nam kaže, da će četvoronožni demon okončati naš svijet. Doći će u našu dolinu u vrijeme kada idemo na naš posljednji lov. Ali ne strahujte, iz ovog lova ratnik će se izdići. I ona će biti njegova žena. Povešće nas u novi život, u kome Jakali neće više nikada gladovati. Te noći, Stara majka nije vidjela lice ratnika o kome je govorila, ali je znala da je dijete sa plavim očima blagoslov koji mora štititi. Za naš narod ona je bila Evolet, obećanje života. Za dječaka zvanog D'Leh ona je bila mnogo više od toga. Samo jedan od Jakala nije vjerovao u proročanstvo Stare majke, dječakov otac. Onaj koji je nosio bijelo koplje i objavljivao lov. -Paziću na tvog sina kao da je moj. -Znam da hoćeš, ali mi obećaj da nikome nećeš reći zašto sam otišao. Ne možemo čekati do posljednjeg lova. -Bacaj ponovo. -Bacaj ponovo. -Ka'Ren. -Ka'Ren. -Ne, ne ti. Tvoj otac je napustio naš narod. - Hajde, bori se. - Bori se Ka'Ren. -Pusti ga Ka'Ren,rekao sam ti da ga pustiš! - D'Leh... - On je sin kukavice. -Da to više nikada nisi rekao. Niti bilo ko od vas. -Ti si sam kao i ja. -Šta se desilo sa tvojim narodom? -Ubijeni su, ubili su ih četvoronogi demoni. -Ti nikad nećeš biti sama Evolet. Vidiš li tu svjetlost? Onu tamo. Ona se nikada ne kreće preko neba. Ta svjetlost je poput tebe u mom srcu. Nikada neće otići. -NIkada neće otići? -Ne, nikada. -Evolet dođi ovamo, brzo. I za mnogo mjeseci, Evolet i D'Leh su se gledeali i ljubav u njihovim srcima je jačala. Dok napokon, poslije mnogo godina, dan zadnjeg lova nije došao. -Koliko još dugo moramo da stražarimo? -Dok mamuti ne dođu. - A kada će oni doći - Neznam. - D'Leh,kada ću ja postati lovac? - Prastani da postavljaš toliko pitanja. -Veliki lovac, Tik-Tik je danas bio u šatoru Stare majke. Kaže da je trenutak proročanstva došao. Kaže da ne ubijamo Manake u ovom lovu. Ona misli da će Ka'Ren osvojiti bijelo koplje i oženiti Evolet. -Baku, vidi šta sam ti pronašla. -Ti već znaš koliko je Ka'Ren dobar lovac. -Moramo pobjeći. Zajedno možemo preći velike planine. -I ostaviti svoj narod? Kao moj otac? Ja to nemogu da učinim. Ovo sam čekao mnogo mjeseci. Jedini način da budemo zajedno je da ja ubijem Manaka. -Stigli su, stigli su! Pogledaj. Pogledaj koliko ih je! -Danas, ja neću probosti srce Manaka, to će učiniti jedan od vas. Jedan od vas će osvojiti bijelo koplje. Neka očevi Jakala i duh moćnog Manaka odabere najboljeg. - Ka'Ren, to si ti. - Ka'Ren, to ćeš biti ti. -Ti ćeš postati naš vođa. -D'Leh , šta je s tobom? -Ja ću loviti, za Evolet. -Idemo zajedno, svako za sve. -Tik-Tik je pronašao predvodnika. -Ne trči tamo! D'Leh! - Presjecite im putanju! - Potjerajte te straga! -Baku, dolaze Baku! -Već dolaze ! Oni već dolaze! -Oni dolaze! -Zadnji koji prolazi To je veliki mužijak! -D'Lah dolazi Ka'Ren ubodi ga kopljem. -Ne dozvolite mu da ustane! Držite ga na zemlji! Pustite konopce. Ka'Ren, pusti ga. D'Leh, pusti konopac. - Ne mogu, ruka mi se zapetljala! -Pogledajte, pogledajte. To je D'Leh! -Ubio si ga! Ti sam! Niko to do sada nije uradio. -To je bilo hrabro. -D'Leh je ubio mamuta. Nije pustio mrežu. Bio je sam. Šta čekaš? -Mudri duše, ubio sam mamuta. Tražim bijelo koplje. A sa njim i moju ženu Evolet. Od tog dana, D'Leh više nije bio sin kukavice. Od sada će Jakali poštovati njegovo ime, zato što im je donio blagoslov ubivši mamuta posljednji put. Ali iako je Staroj majci bilo drago što vidi Evolet srećnu, u dubuni svoje duše, strahovala je da onaj koji je ubio moćnu zvijer, neće imati hrabrosti za ono što dolazi. -Zašto Tik-Tik ne slavi sa nama? D'Leh? - Ima nešto što moram da uradim. -Šta hoćeš? -Ja nisam bio hrabar. I nisam lovio sa grupom. -Očevi Jakala su se poigrali sa nama danas. -Šta treba da uradim? Ako se odreknem bijelog koplja odreću se i Evolet. Ne mogu to da učinim! -Na tebi je da ga se odrekneš? Nije običaj Jakala da uzmu koplje pomoću laži. - Predao sam koplje Tik-Tiku. - Zašto si to uradio? - Zato što ja nisam ubio mamuta, Evolet. - Naravno da jesi, držao si se za mrežu­Ne, lagao sam...- -To nije laž! -Pokušao sam da pustim mrežu kao i ostali. Ali mi se ruka zapetljala. Taj mamut je sam natrčao na moje koplje. Ja nisam ništa uradio! Evolet sjećaš li se šta sam ti rekao za ono svjetlo? Ja još uvijek osjećam isto. Te ćeš uvijek biti u mom srcu. I to se nikada neće promijeniti. -Ali ipak... ti me se odričeš. Te noći, velika bijela kiša je pala na dolinu Jakala. I kao ledena kiša tuga je pala na D'Lehovo srce. I sa bijelom kišom, došli su četvoronogi demoni. -Ostani ovdje. -Moha! Pazi! -Nemojte ih ubijati! Zarobite ih! -Baku, sakri se! -Nemožemo im pomoći! -Veži je za mog konja. -Pusti me! -Pusti me! - Šta to radiš? - Idem za njima. -Preko velikih planina? To nije moguće! -A oni? Oni su došli preko velikih planina Zar ne? -Oni su demoni, možda mogu da lete. - Ja im nisam vidio krila, jesi li ti? -Ti misliš da ih možes pobijediti potpuno sam? Bez ičije pomoći? -On nije sam. Ja ću ići sa njim. Svi oni će ionako umrijeti, jer nema dovoljno lovaca. - I ja ću ići sa tobom. - Ne, Baku, moraš ostati ovdje­. Ali ti, Ka'Ren, moraš poći sa njima. -Ne diraj me! I dok su se pozdravljali sa djecom i stracima našeg naroda, mudri duh Jakala, je blagoslovio njih i njihova koplja. je blagoslovio njih i njihova koplja. Stara majka je znala da oni veše nikada neće biti lovci, već ratnici. -Uskoro će pasti mrak, ulogorit će mo se ovdje. -Ne!Moramo nastaviti sustižemo ih. -Ja nemogu da vidim u mraku. Možeš li ti? Ulogorit će mo se ovdje! Ješćemo i spavat će mo. -Zašto ne nosiš bijelo koplje? Da li se plašiš? Odgovori mi! - Ka'Ren, spavaj! -Baku? Baku! Šta ti radiš ovdje? Vrati se kući! - Mogu vam pomoći. Mogu vam nositi mijehove za vodu. -Vrati se kući! -Ubili su mi majku! -On je ostao sam. -Samo će nas usporavati. -D'Leh, žedan sam. -Vatra je ovdje gorila nedavno. -D'Leh! -Živa je! Moramo da požurimo! -Zašto je Staroj majci toliko hladno? Bijela kiša nije prijatelj lovcu. Ona je progutala svaki trag njihove otete braće i sestara. Sada su samo očevi Jakala mogli da ih vode. Hodali su mnogo dana i noći do daleke zemlje. Do mjesta gdje se velike planine završavaju, a priča o djetetu sa plavim očima počinje. Do mjesta gdje su četvoronogi demoni pobili Eveletin narod. -Hodamo već danima. I još uvijek nema nikakvih tragova! -Možda oni stvarno imaju krila. - Možda imaju. Ali ih naša braća i sestre nemaju. Ne zaboravi da žvačeš. -Ova vještica ostavlja tragove. Ona je samo nevolja. -Sviđa mi se tvoj duh, ali ću morati da ga slomim. -Možda joj je samo ispala. -Ovdje je baš vruće. -Baku, ostani blizu. -Šta je to bilo? -Moramo ih osloboditi noćas. -Ne noćas... Ovo nije dobro mjesto. Znaju da ima opasnosti i drže dobru stražu. I mi će mo uraditi isto. Ja ću stražariti prvi, onda Ka'Ren ,a onda ti. D'Leh, dođi! -Razumijem tvoj bol. Ali moraš biti strpljiv. -Tvoja demonska magija, možda može da omađija mog gospodara, ali mene...ne. -D'Leh! -Nikada te više neću napustiti. Ovuda! Dođi! -D'Leh! -Trči! Trči! -Ovamo! Ovuda! -Ka'Ren! Trči! Trči! Tik-Tik, idemo! Tik-Tik! -D'Leh, Evolet, ovamo gore! -D'Leh! -Moram da odem po dječaka! -Ne, ne idi! -Vratiću se po tebe, obećavam. -Baku! Ne smiješ da ostaneš ovdje! -Ko je on? -Čuo sam da ga zovu D'Leh. -Pokušaj to još jednom i ubiću ih oboje. Nikada, da više nikada nisi bježala od mene. -D'Leh će se vratiti, obećao mi je. Ka'Ren, misliš li da je još uvijek živ? -To sada nije važno. Pokušao je da nas spasi! -Oprosti mi Tik-Tik. Trebalo je da te poslušam. Noćas ću ti donijeti hranu. Stara majka je pratila njihov put svom svojom snagom i njen duh je uvijek bio uz njih. Ali te noći, nije mogla da gospodari silama zemlje i nije mogla da zaustavi vode nebesa. D'Leh je morao sam da se suoči sa moćnom zvijeri koja gospodari ovom zemljom. -Nećeš me pojesti kada te oslobodim! -Plašio sam se da si mrtav. -Ne boj se za mene. Pogledaj, tamo. Tamo su bili napadnuti. Čuo sam kako vrište. Otišli su onuda. -Tik-Tik, vrati se. -D'Leh,povuci se. Povuci se! -Moraš me se sjećati, spasao sam ti život. -Ti govoriš sa sabljastim tigrom? -Kako vi govorite našim jezikom? -Ne sviđa vam se Naku hrana? -Drugačija je, ali dobra. -Dolazimo iz mjesta preko planina. - Znamo odakle dolazite. -Kako to znate? Kako znate da govorite našim jezikom? -I mi smo nekada živjeli na planini. Tražili smo novu zemlju. Naš mudrac nam je rekao da naučimo vaš jezik. Ti, ličiš na njega. -Šta mu se desilo? -Davno je odveden. -Odveden, gdje? -Dođi... -Kad je tvoj otac došao kod nas, postao je moj prijatelj. Onda su zli duhovi ukrali tvog oca kao i mnoge od našeg naroda. Odveli su ih do gnijezda velike ptice. I odletjeli preko pijeska. -Zašto ih odvode? -Vode ih u planinu, bogovima. Odatle se niko nije vratio. Naš mudrac nam kaže de ćeš nas ti tamo odvesti. -Ja? -Kod nas postoji predanje da jednog dana čovjek će doći, koji će osloboditi naš narod. Jedan koji govori sa sabljastim tigrom. Na kraju, oni hrabri iz plemena Naku koji su još uvijek živi, će poslati vijest svim plemenima zemlje, da je onaj koji govori sa sabljastim tigrom, došao. Taj poziv, je poziv na rat. -Zašto misle da mogu osloboditi njihov narod? -Ima nešto što moraš znati o svom ocu. Kad je tvoja najka unrla, dajući tebi život, tvoj otac je preuzeo na sebe ne samo odgovornost za tebe već i za sav naš narod. Gladovali smo. On nije mogao da čeka da se proročanstvo Stare majke obistini. Tvoj otac nije pobjegao. Otišao je da bi spasio naš narod. -Kako si mogao da mi dozvoliš da vjerujem ,svo ovo vrijeme, da nas je moj otac izdao? -Zato što je on želio da tako bude. Tvoj otac je nosio bijelo koplje. Plašio se da ako on ode, ostali će ga pratiti i napustiti naš narod. -I zašto mi to sada govoriš? -Dobar čovjek, on nacrta krug oko sebe i brine za one u njemu. Za svoju ženu, djecu. Ostali ljudi crtaju veći krug i u njega unose i svoju braću i sestre. Ali neki ljudi, imaju veću sudbinu. Oni moraju nacrtati oko sebe krug koji obuhvata mnogo, mnogo više ljudi. Tvoj otac je bio jedan od takvih ljudi. Ti moraš sam odlučiti da li si i ti takav. -Ovo je Kawu,naš najbrži trkač. Donosi vijesti od naroda koji tamo živi. Rekao im je tvoje ime i oni su krenuli ka crvenim pticama, brzo. -Moramo ih naći, prije nego što dođu do ovih ptica. -Zar ti nemaš ženu? -Dan prije nego što si došao ubili su je, i ukrali su našeg sina. -Ja sam Baku. -Tudu. -Ne, ja sam Baku. -Baku, Tudu. Baku, Tudu. -Ubiće ga, moraš mu pomoći! -Ostavi ga! -Da bi udovoljo svovov vještici, mene udaraš? -Samo probaj... -Zažalit ćeš zbog ovoga. Riječi Nakua su brzo putovale, sa svih strana došlo je mnogo ratnika. TukTuk-i koji se kreću brzo kao velike ptice i skrivaju svoje oči iza drveća. Kuura pleme, niski su kao naša djeca. A iz doline bez Sunca, došli su sa krvlju na svojim glavama. Ali najjači od svih bili su Ooga. Najjači među njima je govorio u ime svih ratnika zemlje. -Reci im, ako ovi ljudi krenu sa nama pobijedi će mo ih. -On kaže da si ti samo dječak. -Reci mu da sam stariji nego što izgledam. -Keno je Ooda, Ooda ne lažu. Hodali su sve brže i brže, nisu usporavali ni da bi jeli ili se odmorili. I sve više kopalja je stizalo, priduživalo se svaki dan. -Idite do rijeke...brzo! -Ta riječ, "Yahala," šta znači? -To su tvoje riječi "Pobijedi će mo ih". -Velike ptice su stigle. -Evolet! Evolet! -Baku, D'Leh je stigao! -Tudu, onaj čovjek, sa kopljem, on neće odustati. On je sa njom. -Dječak je u pravu. D'Leh nemože da leti preko vode kao oni. Ali ko bi pomislio da će naći toliko kopalja? -Ova rijeka se kreće kao zmija u pijesku. On kaže da se oko zmije odmara ispod Sunca i ispod Mjeseca i da se ne kreće. -Da li postoji kraći put do glave zmije? -Moramo tražiti preko velikog pijeska, ali niko nemože hodati tako daleko. Planine i pijesak, sve izgleda isto i izgubit će mo se. I vi će mo umrijeti. -Mi će mo pronaći glavu zmije! I oslobodit će mo naš narod! -Moramo se odmoriti. Čovjek sa rijeke je govorio istinu. Hodali su ukrug danima i izgubili su se. A oko zmije nigdje nisu mogli da nađu. -Moraš da zaboraviš čovjeka koji te prati. NIko nikada nije prešao more pjeska. I svi oni će umrijeti. -Tik-Tik, Tik-Tik, pronašao sam oko zmije! Vidiš li onu svjetlost? Onu tamo? Sjećaš li se šta su rekli ljudi sa rijeke? Ono se odmara ispod Sunca, ali se nikada ne kreće. Ono se nikada ne kreće. Nakudu, reci im ovo što sam upravo rekao. Ono će nas voditi do glave zmije. I kada je zadnji mjesec došao *** dolinu Jakala, izgledalo je kao da su svi duhovi napustili Strau majku. Ona nije jela, niti govorila, za mnogo mjeseca. Ona je znala, da ima još jedna, posljednja stvar, koju mora da uradi. Ona je znala, da ima još jedna, posljednja stvar, koju mora da urad -Mudri duše, to sam ja, Katan. -Planine bogova. -I glava zmije. -Evolet,dobro si? -Tiho, nemoj da govoriš. -Baku, dođi ovamo! -Kako može čovjek da uradi tako nešto ocu Manaka? -Oni nisu ljudi kao mi, Baku. -Onda,šta su oni? -Neki ljudi vjeruju da su došli sa zvijezda. Drugi, da su doletjeli preko velike vode kada je njihova zemlja potonula u more. -Moraju da rade brže! -Šta da radimo, svemogući? -Žrtvuj jednog. -Svemogući nije zadovoljan, dovedite mu žrtvu. -Ima ih previše za nas. Niko ih ne može pobijediti. - Ne,D'Leh. Oni koje tjeraju, da rade za njih, njih ima još više. -Misliš da će se boriti uz nas? -Hajde da krenemo, da to otkrijemo. -Ovo nek ostane među nama. -D'Leh,D'Leh! -Ne boj se,Baku. Odvešću te kući. -Gdje je Evolet? -Moškarci i žene spavaju u različitim kolibama, ali vidio sam je danas. -Tik-Tik čeka sa mnogo kopalja sa druge strane. -Ubili su Moha danas. Bio je žrtvovan. -Ovo je moja greška, ja sam vas dovao do ovog užasnog mjesta. Možeš li mi orostiti? -Očevi su odabrali tebe, da nas vodiš. I mi će mo stati uz tebe. -D'Leh... -Reci im koliko kopalja imamo, reci im da nam se pridruže. - Kaže da broj kopalja nije važan. Ljudi se ne mogu boriti protiv bogova. -On ima magične moći. On govori sa sabljastim tigrom. -On kaže da ovaj slijepi čovjek zna mnogo o bogovima. Nekada je bio njihov sluga,ali je pobjegao. Od tada ga ovdje kriju. -Mudrače, reci nam nešto o ovim bogovima. -Prvo ih je bilo troica, sada je ostao samo jedan. -Mora da postoji način da ih pobijedimo. -Kaže da je jednom, samo jednom čuo da bog govori o onome čega se plaši. Imaju priču o jednom koji nosi znak koji se može vidjeti na nebu, noću. Zovu to "Uruana " Znak lovca. Najsvjetlija zvijzda na cijelom nebu. Pita te da li ti nosiš znak lovca. Jer bez znaka, nemožeš da pobijediš boga. -Stani, stani. Narukvica na tvojoj ruci, odakle ti? -Od čovjeka koji mu je spasao život. -Gdje je on sada? -Njegove kosti su zakopane u pijesku, sa svima ostalim. -Želi da zna zašto pitaš za tog čovjeka. -On je bio moj otac. -Pitaj ga gdje je Tik-Tik. -Vidjeli su nas! -Moji dani su prošli... -Molim te veliki lovče nemoj to da govoris... Trebamo te. Oni se neće boriti sa nama. Oni imaju svoje sopstveno proročanstvo. -Proročanstvo ima mnogo lica, mnogo načina da se ostvari. Tvoj otac...Tvoj otac mi je ovo dao. -Ne veliki lovče, ovo je tvoje. -Uzmi ga. -Budi kao svoj otac. -Budi kao svoj otac. -Budi kao svoj otac. -Dođi kod mene. Oslobodi ću te. Sada ću te učiniti svojom. -Ti kradeš robove od svemogućeg? -Ona je moje vlasništvo. -To nije na tebi da odlučiš. -Daj mi ga. Daj nam nož. -Pogledaj njene ožiljke.Oni prave znak... -Pronašli smo znak! Na ruci robinje! -Svemogući, ne smijem da se usudim, da kažem šta smo pronašli. -Kaži mi! -Znak, Lovca! -To je nemoguće! -D'Leh, znam kako je kada izgubiš dobrog prijatelja. Tvoj otac je bio moj prijatelj. -Jedva da ga se sjećam. -On se sjećao tebe. -Njegovo srce je patilo kada je govorio o dječaku s druge strane velike planine. Spremao se da ode po tebe, ali tada je odveden. D'Leh, ljudi čekaju. -Mi, ljudi Jakala, lovimo najmoćniju od zvijeri, Manaka. On je velik,a mi smo mali, ali ga ipak oborimo. Zato što lovimo zajedno. Kao jedan. Kada Sunce izađe, Pridružit će mo se našoj braći i sestrama na planini bogova. I ubijediti ih da se bore uz nas! Zajedno, kao jedan! -Šta se događa? -Slušaj me,Baku,danas moraš da postaneš lovac. -Ja? -On će doći. -Molim te, uzmi ga nazad svemogući. -Tišina izdajniče. Kako ožiljci mogu biti znak? -Da li si ih premjerio? -Vrlo pažljivo, svemogući. Mnogo puta. -Šta još konjanik zna? -Čovjek sa planina... je prati sa mnogo ratnika. -Onda je Lovac stigao! -Pogledaj, pogledaj. To je taj. Baku,pronašli smo glavnog mužijaka, idemo. -Keno, ne još! Sada! -On se ne plaši. -Jakali se ne plaše ničega. -Ka'Ren pogledaj! -Hajdemo, svi na rampu! Idemo!Idemo! -Ka'Ren,ne! -Robovi dolaze! -Ona će ih zaustaviti. Izvedite je napolje, i rastrgnite je. -Stanite! -On kaže da onaj koji prati ovu ženu, treba da se vrati. Ili će ona umrijeti. Kao ovaj izdajnik. Vrati se u svoje planine, možeš povesti svoju ženu. -Reci mu da prihvatam njegovu ponudu. Reci mu da prihvatam. Reci mu! Ali ja ću povesti sav svoj narod sa sobom. Svakog Jakala. Reci mu! -Tvoji su! -Pitaj ga šta će se desiti sa ostalima! -Kaže da oni pripadaju bogu, oni će raditi za njega, vječno. -Ne. Neće! On nije bog! -D'Leh! -Evolet! -Upomoć! Ona krvari! -Ni ti je nećeš imati. -Došao si po mene. -Ne, ne, molim te... -Došao si po mene. -Molim te...molim te... Putovali su toliko daleko, hodali su do kraja svijeta i pobijedili onog koga su zvali svemogući, da bi se na kraju vratili bez Evolet. To nije ono što je Stara majka prorekla. Ali upravo kada je ona bila izgubljena za njega zauvijek, legenda o djetetu sa plavim očima je počela. Evolet je donijela obećanje života našem narodu, sada, kada joj je Stara majka vratila njen posljednji dah. -Tvoj otac je želio da vam ovo donese. To će nahraniti tvoj narod. -Reci im da se narod Jakala zahvaljuje narodu Nakub. -Hvala ti, brate Nakudu. -Moje srce ide sa tobom, brate D'Leh. To je bio posljednji put da su vidjeli svoje prijatelje, Nakube. I onda je pocelo dugo putovanje kuci. I onda je počelo dugo putovanje kuci. -Vratili su se! Vratili su se! I dok su oni koji hodaju sa očevima pazili na njih i vodili ih, Jakali su gledali ka Evolet i D'Leh-u da vode njihov narod. I kada se prvi Mjesec rodio ponovo u njihovoj dolini, donjeo je sa sobom i prve plodove njihove zemlje. -Pogledaj kako brzo raste. I tako je obećanje života bilo ispunjeno.