Tip:
Highlight text to annotate it
X
Dopustite da vam kažem nešto
o svom životu do sada.
Kafa u Parizu. Surfanje na Maldivima.
Dremka na Kilimandžaru.
O da, imam i slike onih
modernih riba u Riu.
A onda se vratim na poslednju
četvrtinu finala NBA.
Naravno, natrčim se.
I sve to pre ručka.
Mogu nastaviti, ali želim da kažem,
stojim na vrhu sveta.
Nije uvek bilo ovako.
Nekad sam bio normalna osoba,
"balvan" kao ti.
- Zdravo Mili.
- Zdravo Dejvid.
- Imaš mnogo gradova tu.
- Pa, kad već sanjam,
- ...neka taj san bude velik, jel' tako?
- Jeste.
Vidimo se kasnije.
Mili!
Dajte mi trenutak. Zdravo!
Ovo sam želeo da ti dam.
Kupio sam na dvorišnoj rasprodaji.
Mislio sam da će ti se dopasti.
To je mala snežna kugla,
mada fali par koraka...
Sviđa mi se.
- Zaista?
- Da.
- Svetog mi sranja, Rajsova kugla.
- Mark.
Šta je ovo?
Božić došao ranije?
Mark, vrati joj to.
Vidite šta je Dejvid kupio Mili.
Momci, sviđa li vam se Ajfelova Kula?
Ako je dobro protreseš,
možeš čuti kako se kula kreće.
- Hej, ko hoće da prodrma?
- Sad je dosta.
- Prestani. Samo je vrati.
- U redu.
Žao mi je, evo.
Izvini drugar, izgleda ni sam
ne znam koliko sam snažan.
Misliš da je ovo šala?
Samo sam se igrao.
Nije smešno.
Dejvide?
Dejvide, ne idi tamo,
nije bezbedno.
Dejvide, zaboravi na to.
Pa to je samo snežna kugla,
ne budu glup.
Dejvide, vrati se. Pusti to.
U redu je.
Stani, nije vredno toga.
Samo se vrati, molim te.
Hajde Dejvide!
- Budi pažljiv, dođi.
- Vidiš, sve je u redu.
Super, vraćaj se!
- Dejvide!
- Mili, ne idi tamo!
Dejvide! Zovite pomoć!
- Ne možeš mu pomoći.
- Dejvide!
Mili, stani...stani!
I tako se to desilo prvi put.
U trenutku me nema, a onda sledeće čega
se sećam, nalazim se u biblioteci.
Dome, slatki dome.
Mama je otišla kada sam imao 5. Što se
tate tiče... pa recimo, nije mnogo brinuo.
Kasniš! Večera ti se ohladila.
Gde si bio?
Znaš, kad postavim pitanje,
očekujem i odgovor, u redu?
Hej, hej, hej!
Šta ti se desilo?
- Ti klinci iz škole.
- Dejvide!
Vrati se dole, ponesi krpu
i počisti ovo.
Dejvide!
Dejvide, napravi pravi potez!
Dejvide! Dejvide!
Otvori vrata.
Upravo sam se teleportovao.
Super.
Teleportovao sam se u biblioteku.
Tada mi je palo na pamet.
Ovo mi se, jednostavno desi.
To me može osloboditi.
Ako je ona mogla da pobegne,
mogu i ja.
- Želeo sam joj sve reći.
- Dejvide!
Posle se mislim,
ko bi mi poverovao.
Shvatio sam da je vreme
da krenem dalje.
Želeo bi sobu.
Nećeš praviti probleme, zar ne?
Nema uvrnutih stvari?
Ne, nema uvrnutih stvari.
S K A K A Č
Tu sam gde sam.
Imam milion pitanja.
Kao...kako "ovo" funkcioniše?
Kako da to kontrolišem?
Biti tamo.
Mama! Mama!
Može se videti okean i sve ostalo.
Budemo li imali sreće,
možda vidimo i King Konga.
Stvarno?
- Držiš me?
- Držim te. Neću te ispustiti.
Imao sam 15 godina.
Hajde, šta bi ste vi uradili?
Shvatio sam da ću to
jednog dana platiti.
Imate li kupatilo za klijente?
- Hej! Ovuda.
- Da.
- Budi brz.
- Nema problema. Hvala.
Moraću nabaviti veću torbu.
O, sranje!
Hej!
Rekao sam, bez uvrnutih stvari!
Idemo. Dva dana kasniš.
Duguješ mi stanarinu.
Policija i FBI su vec prošli ovuda.
Za koga ti radiš?
NSA
(Nacionalna Sigurnosna Agencija)
Nisu mogli ni "glavu" ni "pismo"
provući ovuda.
Sef ima vremensko zaključavanje,
ram pod pritiskom, čelične ploče...
- Ovaj momak nije ni...
- Otvorite vrata.
Nismo čak ni znali da smo opljačkani
do iza podneva.
Hoću sigurnosne trake za ceo mesec.
Trebaju mi imena svih koji imaju
sefove ovde.
To je poverljivo.
Zašto vam trebaju ta imena?
Ko god da vam je orobio sef,
bio je ovde i pre.
Hoću ta imena i trake,
još danas.
Priča je imala sretan kraj.
Rajsova Kugla je mrtav, ali....
...ja nikad nisam bio življi.
Sad živim u Njujorku.
Zašto se skrasiti na jednom mestu,
kad možete imati ceo svet.
Dobar dan, Gos. Džonson.
- Kako im ide?
- Gube sa 6 i poluvreme je.
Ne mislite valjda da će vam
trebati kišobran.
Nikad se ne zna.
- Imate li protiv da vam se pridružim?
- Ne.
- Šta pijete?
- Džin i tonik.
Džin i tonik. Molim vas.
Dakle, ti živiš u Londonu?
Taksi!
Bato, ovo je totalna pušiona.
Mislio sam da smo na mestu
gde oluja treba da udari.
- Čuo sam da je udarila na Fidži.
- Fidži?
Da, imaju 30 stopa visoke talase.
Zaista?
U redu. U redu.
Zato što si za gađenje.
Samo Bog treba da ima moć
biti na svim mestima.
Još jedan manje za brigu.
Skinite ga!
I gubimo se odavde.
- Da?
- imamo trag iz banke, Gos.
Biću u sledećem avionu.
- Hej Anđelo, kako su prošli.
- Ne tako dobro.
- Rekoh li vam za kišobran.
- Da, imao si pravo.
- Nemoj bežati.
Osam godina te promatramo.
A ko ste vi?
Ime mi je Roland.
Šta radite u mom apartmanu?
Doći ćemo i do toga.
Koji lopov ostavlja poruke?
Mislim da ću porazgovarati
sa svojim advokatom.
Zašto?
Ti nisi uhapšen.
- Vi niste...
- Policija?
Svako može da opljačka banku.
Ono što mene zanima je, kako si
je opljačkao, bez otvaranja vrata?
Hajde, znam da ćeš već
nešto smisliti.
Vidi, ako ti nisi policajac,
a ja nisam uhapšen...
Želeo bi da odeš.
Treba li ti pomoć s time?
Bilo je davno kad si koristio
vrata, zar ne?
Znam ko si!
Znam šta si.
Ovaj razgovor je završen.
Ovaj razgovor nije završen.
Odgovaraćeš mi na pitanja!
Reci mi...
Kad si zadnji put bio ovako opružen?
Ko ti pomaže?
Skakači.
Čini se da je teško "skočiti" kad ti kroz
glavu prođe 1000 volti, zar ne?
Ko te čuva?
Odgovori mi pa da mogu ići kući.
Mrzim skakače.
Misliš da možeš ovako do veka?
Živeti ovako, bez posledica?
Uvek ima posledica!
Kuda si pošao?
Sad te imam.
Misliš da se možeš sakriti iza zidova.
Ići bilo gde. Raditi šta hoćeš.
Ne više!
Dejvide?
Jesi li to ti?
Dejvide! Ne odlazi.
Samo me saslušaj, u redu?
Dejvide. Ne znam jesam li
poludeo ili ne.
Ne znam o mnogo čemu ovih dana.
Ali, ako me čuješ...
Sačekaj! Ne beži.
Moram razgovarati s tobom.
Dejvide, ako me čuješ sine...
...u redu je, možeš se vratiti kući.
Kad god hoćeš.
Ti nisi lud.
- Komunikacioni centar.
- Roland je, pobegao mi je.
Imamo njegova mesta gde skače.
Hoću da se svi podignu i krenu
u poteru, svi!
Ko je ovo?
- Mogu li vam pomoći?
- Da.
Zdravo Gđo. Harison,
to sam ja, Dejvid.
Dejvid? Dejvid Rajs?
- Mili je imala pravo, nisi mrtav.
- Mrtav...Ne.
U stvari, nadao sam se da ćete mi reći
gde mogu pronaći Mili.
Mili? Ona im svoj stan
preko u Vortonu, broj 260.
- Ona je još uvek ovde?
- Da, naravno.
Radi u svom baru, dole u kampu.
U redu, izvinite.
Svetog mi sranja, Kugla Rajs?
Mark!
Mark Kobolt!
Izvini čoveče, ne znam te.
Isuse, vidim li duha?
Jel to nešto poput šestog čula?
Ne znam o čemu pričaš, jasno?
Hej ljudi. Ovo je Kugla Rajs!
Hajde.
Zar ne želiš da podeliš pivo sa
starim drugarom iz škole?
- Ja nisam taj...Dejvid...
- Dejvide!
Ti si Rajs kolačiću.
- Mili?
- Zdravo.
Nameravo si da odeš bez reči?
- Izvini, nisam te video.
- Ne?
Zar nisi buljio u mene zadnjih 45 minuta?
Da Dejvide, zašto ne kažeš nešto?
- Mislim da si pijan.
- Nisam pijan. Ja sam "kul".
Totalno, 110 posto "kul".
Ovo je zaista "kul". Zašto ne nađeš
krevet i prespavaš ovo?
Zašto ti ne odeš i doneseš
mi piće, srculence?
I da te pljusnem po ovome.
Hej! Stanite!
Hajde!
Mark!
Stanite! Pustitte! Stanite!
Kugla Rajs je pao!
Čekaj! Šta si mi to uradio?
Nakazo.
Izgleda da ni ja ne znam sopstvenu snagu.
- Jesi li dobro?
- Da.
Gde je Mark?
- Otišao je.
- Šta?
Mislim da se u skorije vreme
neće ovde vraćati.
Krvariš....malo.
Trebalo bi da to sredimo, hajde.
- Znači, videla si me čim sam ušao?
- Možda.
Nisam znao šta reći.
Šta kažeš na...Zdravo, prošlo je
mnogo vremena! Kako si?
- Zdravo.
- Zdravo.
- Prošlo je mnogo vremena. Kako si?
- Dobro!
- A kako si ti?
- Uvek dobijam dosadne poslove.
Nisam mislio da si još uvek ovde.
A gde bi drugde bila?
Imaš onaj spisak još uvek?
Ne znam, mislio sam da ćeš
putovati oko sveta.
Stvari se menjaju.
Svi treba da odrastemo, zar ne?
Čime se ti baviš?
Bankarstvom.
Bankarstvom?
Kako si upao u to?
Prilično lako. Samo sam sleteo u to.
Zar ti nisi pao iz matematike?
Ne.
- Fiona, idem sad na pauzu.
- Ok, naravno.
Dakle, vratio si se.
Kakav ti je plan?
Možda krenem na neko putovanje.
Mislio sam da proverim u
kakvom je Rim stanju.
Razmišljaš o proveri Rima?
Daj, znaš da mi je to san.
Ne šali se samnom, u redu?
- Pa hajde samnom.
- Da idem s tobom?
Pitaš me da idem u Rim?
Mislim, ako hoćeš da izbegneš
dosadne poslove.
Dobro došli, Gđ-ice.
Ja ću.
- Ja ću to poneti. Hvala.
- Vaš je prtljag.
Veruješ li, pre 10 sati
smo bili kod kuće?
Da.
- Šta CIA hoće s ovim?
- Bojim se da je to poverljivo.
Stvarno?
Onda se ja bojim da ćete morati
pokazati federalni nalog.
Zato što ne verujem da si taj,
za koga se izdaješ.
Naravno.
Super, još jedan policajac.
Dakle Mark,
reci mi šta se dogodilo u banci?
Njima sam već rekao.
Ti si samo još jedno "odelo".
Nikad mi nećeš poverovati.
Kažu da si jednostavno kroz
zid skočio u sef.
Hoćeš da se nasmeješ tome,
samo napred, smej se.
Čuješ li da se smejem?
Ime devojke je Mili Harison,
ukrcala se u avion za Rim,
16 sati ranije.
Ali nije krenula sama.
Hvala.
I, šta misliš?
Mislim da ima nešto što mi nisi rekao.
Kako to misliš?
Ova soba. Prva klasa.
Obično u mom životu stvari izgledaju
previše dobre da bi bile istinite.
Rekoh ti da sam u bankarstvu.
Vidiš, znam da si pao iz matematike
Dejvide, ako ne želiš sve da
mi kažeš, u redu je.
Samo me nemoj lagati.
Ne lažem te.
Dobro.
Ne mogu dohvatiti ovo.
Samo polako.
Znaš, mogao si me i samo pitati
da iziđemo.
Ovo je uvek mogao biti samo
broj na mojoj listi.
Znam.
Mora da si dobar u tim stvarima?
Dobar u čemu?
"Ruki", nemaš ti pojma.
Čekajte, čekajte....
Žao mi je Gosn. žao mi je, ne, ne....
Nije moguće, zatvoreno je.
Zatvoreno? Kako zatvoreno?
Želimo unutra samo malo da prošetamo.
- Ne više.
- Zatvoreno je?
Da, nemoguće je sad.
U redu je Dejvide. Mogu je videti
i spolja, to je sasvim dovoljno.
- Prešla je toliki put da bi ušla.
- Daj pusti.
Izvinite, to je....Ne znam.
Mili!
- Hajde.
- Šta?
Hajde, vodim te u privatni obilazak.
Zatvoreno je, ne možemo samo
da provalimo u Koloseum.
Ko kaže da je zatvoreno?
Vrata su otključana.
Želiš li da vidiš Koloseum, ili ne?
- Hajde.
- Rekla sam ti da ne radimo to.
Ovo je fantastično mesto.
Želeo sam da vidiš ovo,
priznaj da je vredno rizika.
Da.
Ovo je "kul".
Tu dole su držali gladijatore
i lavove, u kavezima.
Trebalo bi da siđemo
Ne možemo dole, nemoguće je.
Ništa nije nemoguće.
Šta?
Mili!
I ta vrata su bila otvorena?
- Sad su otvorena.
- Da.
Želiš ovo da vidiš, veruj mi.
- Ovo bi trebalo da vredi nešto.
- Možda.
Mislim da piše, ne ulazi.
Pričaš italijanski?
Ne.
- Lingresso znači, uđite.
- Jel, mislila sam da znači, gurnite.
To znači da ti ostaneš ovde, a ja ću
probati da otvorim vrata s druge strane.
U redu je, doćiću po tebe.
Hvala vam puno, sledeća
predstava je u šest sati.
Nezaboravite da ostavite keš.
Šta je? Malo sam zauzet?
Da, vidim to. Nema veze.
Da sam na tvom mestu,
ne bi otvarao ta vrata.
Pogotovo ako bi želeo da mi
devojka nastavi da diše.
Ali to sam ja.
Šta si mislio da uradiš?
Dovesti je ovde lep rimski piknik?
Lepu malu čajanku.
Ništa se od toga neće desiti.
- Ako si se baš zagledao u nju...
- Šta ćeš uraditi? Prebaciti me negde?
Šta si mislio, da si jedini?
Ti stvarno nemaš pojma?
Živiš život koji živiš.
Misliš otići za vikend u Rim,
i da oni to neće primetiti?
Samo skačeš na sva ta mesta.
Skoči, skoči, skoči....
...i da se ništa neće desiti?
Ali oni su primetili.
Ne ja. Ne govorim ti o sebi.
Već o njima, tamo dole.
Zdravo momci.
Onda, samo ja.
To je novo?
Dobro došao u rat.
Recite mi kad se umorite.
Blizu!
Dejvide?
Šta se dešava?
To. Hoćemo li da upoznamo devojku?
Ne.
- Ko su ovi ljudi?
- Paladini (vitezovi Karla Velikog).
Paladini ubijaju Skakače, ja ubijam
Paladine, čas završen.
O Bože!
Šta ste to uradili?
Policija! Policija!
Čekaj!
Samo sam prošao kroz tvoj prolaz.
Šta misliš da radiš ovde?
Trebalo bi da se vratiš nazad.
Ne bi trebao da vidiš sve ovo,
ne bi trebao da si ovde, odlazi!
Zato, odjebi, i to odmah.
Možda ti je devojka još živa.
Šta ti se desilo?
Ništa, idemo.
Mislim da bi trebalo da odemo odavde.
Čula sam zvukove koji nisu
izgledali kao "ništa".
Imala si pravo, nisam treba ići dole.
Sve je u redu, idemo.
Možda još stignemo u muzej.
Dejvide, hoćeš li mi reći?
-Trebao bi negde biti taksi.
- Gde me vodiš? Molim te, reci mi!
- Sve ću ti reći kad stignemo u hotel.
- Neću da čekam do hotela.
- Mili, sve je u redu.
- Ne, ništa nije u redu.
U redu, da se onda vratimo tamo?
Mi smo policija, stanite.
Ne razumem.
Jeste li vi provalili u Koloseum?
Napravili ste veliku grešku.
Vi tražite onu devojku tamo.
- To su oni!
- Znam da smo....
Žao mi je, znam da nismo
trebali biti tamo...
Smirite se, smirite...
Zar nas ne možete pustiti
samo sa opomenom?
U redu, u redu...
- Mili, vrati se u hotel, u redu?
- Ne!
Ne, ne, ne, mi nismo zajedno.
- Ja sam s njim.
- Ja je ne poznajem.
- Mili, vrati se u hotel.
- Ne!
Rekoh vam, hoću da vidim Mili.
Gde je telo?
Nisam ništa uradio,
koliko puta treba da vam ponovim?
Znate li koliko će još dugo biti tamo?
Čekamo Načelnika.
Znam, čekamo ga celu noć.
Gđi-ce, budite strpljivi i čekajte.
Ne govorim vaš jezik.
Ne znam šta mi govorite.
Sad sedite, ili ćemo vas mi posesti.
- U redu, sešću.
- Sedite!
Ona nema ništa sa ovim.
- Fedro, Načelnik je stigao.
- U redu Radea.
Načelnik je stigao.
Zadržaćemo ti pasoš.
Ne brini, neće ti trebati
tamo gde ideš.
Zdravo Dejvide.
Imaš samo 30 sekundi pre nego što uđu.
Razumeš li me?
Moraš otići odavde.
Zakopaj devojku.
- Ona je slaba, umreće.
- Mama, mama!
20 sekundi, Dejvide.
Mama, mama!
Mili!
Odlično.
Slobodan sam.
- Samo su te pustili?
- Da, samo su me pustili.
- Samo tako?
- Samo tako.
Ako su te pustili, zašto trčimo?
Preporučili su mi da
napustim grad, što pre.
- Šta su ti rekli?
-Postavljali su mi pitanja.
- Osam sati?
- Imali su puno pitanja.
Stvarno želim da ti verujem,
ali postaje ekstremno teško.
Mili, samo mi veruj.
Idemo.
Možete li nas povesti?
Uđi u taksi Mili.
Mili, uđi u kola.
Molim te, molim te uđi u taksi.
Tvoje.
Sećaš se kad sam ti rekla
da mi ne moraš ništa reći?
Predomislila sam se.
Šta ti je u torbi?
Odakle ti to?
Ne želim te lagati.
Ali mi ni istinu ne želiš reći.
Ne mogu na ovaj let s tobom Mili.
Ovo je najdalje što možemo zajedno.
Za Detroit?
- Roland.
- Izgubili smo ga, Gos-n.
- Koliko ste ljudi poslali?
- Dvojicu.
Rekao sam vam da pošaljete sve.
Ona je rekla da je dvojica dovoljno,
ali su promašili.
Izgleda d aje znao da dolazimo.
Sad pretražujemo mrežu.
Obaveštavaj te me,
a ja ću probati nešto drugo.
- Wilijam Rajs?
- Da.
Poreska Služba.
Možemo li unutra da popričamo?
Nemoram da pitam,
ovo je čista kurtoazija.
- O čemu se radi?
- Vaš sin, Dejvid.
Zašto?
Jel' u nekoj nevolji?
Mnogo će lakše biti ako
ja budem postavljao pitanja.
Kad ste zadnji put videli sina?
Pre 8 godina.
- Osam godina?
- Tako je.
Šta je sa prijateljima?
Neko s kim bi mogao popričati?
Nije imao mnogo prijatelja.
Želeo bi popričati i sa Dejvidovom
majkom, ako je moguće?
I ja.
Ako je nađete, pozdravite je.
To je ona?
Meri Rajs, sem ako ga nije promenula.
Kad ste nju zadnji put videli?
Otišla je kad je mali napunio pet.
Od tada ni reči od nje.
Ako nešto čujem,
sigurno ću vas obavestiti.
- Ne, nećete.
- Ne neću.
Tvoji specijalni pokreti čine
da ove stvari izgledaju....
Mnogo je bolje s novim komandama...
Jesi video ovo?
Živ si?
"- Pogođen sam!
- On je mrtav!"
Šta?
Ima ih još?
Stotinu još, ja trenutno
pratim desetoricu.
Šta tebe briga?
Ima ih mnogo.
- A šta sa ostalima?
- Šta sa ostalima?
Kao što rekoh, lovim ih.
- Ko su ti ljudi?
- Rekao sam ti, Paladini.
Rekao si mi ime, a ne i šta hoće.
Vrlo prosto. Sve nas mrtve.
Zar još nisi shvatio?
- Da, to sam shvatio.
- Baš mi je drago.
- Hoćeš li se pomeriti....
- Zašto?
Zato što možemo da radimo šta hoćemo.
Hoćeš li se...molim te...
"- Pogođen sam! - On je mrtav!"
Eto, hvala ti.
Ti stvarno ne razumeš?
Paladini ubijaju Skakače godinama.
Još od srednjeg veka.
Fanatici, religiozni ludaci, inkvizicija,
lov na veštice, to je bilo tada.
Pametni su, brzi i organizovani.
Ne mare da ubiju svakog
ko im se nađe na putu.
Tvoju porodicu, prijatelje, tu devojku
koju si poveo sa sobom u Rim.
Mrtvi su. Svi oni.
Uhvatiće i nas,
samo je pitanje vremena.
Idem da jedem.
Hoćeš li ti nešto?
Neka neko pozove pomoć!
- Pomoć!
- Šta se dogodilo?
Jeste li dobro?
Samo ostanite tu.
Mark! Šta si mu rekao?
Kako je saznao za An Arbor?
- Drži se dalje od mene!
- Šta si mu rekao?
Crn momak, bela kosa, po imenu Roland.
Odgovori mi, ili ću te ostaviti
na vrhu Mont Everesta.
- Šta si mu rekao?
- Šta? Ne znam...Šta?
Znam da si mu rekao za kuću.
Znam da si mu rekao za An Arbor.
- Jesi li mu rekao za Mili?
- Rekao sam mu sve.
- Zašto? Zašto si to uradio?
- A zašto ne?
Šta si ti?!
- Gde je Paladin otišao?
- Na plivanje.
- Pacifik?
- Ne, Atlantik.
Fina uvala s ajkulama na Kubi.
Šta to radiš?
Vrati te stvari na mesto!
Moram pozajmiti neke stvarčice.
Odmakni se od zida!
Ostani ne primetan!
- Moram da nađem Rolanda.
- Ne moraš, ne moraš.
Imam samo 8 sati.
Avion joj sleće za 8 sati.
Ove stvari ti neće pomoći,
stare su 4 godine.
Trebao bi skočiti u srednju školu,
možda nešto naučiš.
Tragao sam za tobom 10 godina.
Pogledaj ovo.
Vidiš li?
Naša prva runda u Nepalu.
Trebao bi videti šta sam dobio u Pragu.
Zaboravi, zaboravi Rolanda,
ne traći svoje vreme.
Prepusti to meni.
- Izvini me?
- Vidi...
Mogu li imati malo privatnosti?
Ovo su neke moje stvari.
Samo....samo se okreni.
Mislio sam, da ako to uradimo
zajedno, možemo ga uloviti.
Misliš, ti i ja?
- Da.
- Kao partneri?
Da.
Žao mi je, ali ne igram dobro u paru.
Učini mi uslugu,
nemoj biti ovde kad se vratim.
Nađi neki kamen, zavuci se
pod njega, i ostani tamo.
"ČoiWu", burazeru.
To je doviđenja na kineskom.
- Nemoj me pratiti.
- Ja sam jedini koji to može, u stvari.
Da, baš sam sretan.
Zašto hodaš?
Odlično poznajem Tokijo,
puno puta sam skočio ovde.
Volim hodati, za promenu.
Čini da se osećam normalnim.
- Jesi li čitao Marvelov "Prvi Tim"?
- Jesam, nekoliko puta.
Dva super heroja, udruženi,
na određeno vreme.
Vidim šta pokušavaš,
ali neću nasesti na to.
Za tvoje dobro, idi kući.
- Ti živiš u pećini!
- To je laboratorija!
U čemu je poenta?
Da kažem, da je ovo zajdnička stvar.
Ja ne znam gde da nađem Rolanda.
Dakle, hoćemo li to uraditi,
ili....šta?
Izvini, gas se zaglavio.
- Zaista ti je žao.
- Nisam te pregazio, zar ne?
Trebao bi se vezati sinko.
To je bilo blizu.
Nije loše.
Ovo mora da je bar dve tone teško?
- Kako ti...
- Ako se kreću, mogu skočiti.
Jednom sam upoznao skakača...
Ludo kopile, pokušao je da
skoči sa celom zgradom.
- Više neće pokušavati.
- Zašto?
Zato što je mrtav.
To ga je ubilo.
Još uvek se puno drmusa.
- Koliko dugo radiš ovo?
- Radim, šta? Vozim?
Ne, skačeš.
Od svoje pete.
- Pete?
- Da.
Kako čuvaš tajnu od ljudi,
poput tvojih roditelja?
Lako je kad nisu u blizini.
- Gde su?
- Nisu u blizini.
Mama me je napustila kad
sam imao 5 godina.
Znam kako ti je ... znaš.
Moj otac...
Jesam li te pitao za porodicu?
Znaš li da nismo kod Opre?
Bato, ne mogu to da uradim,
moram da idem.
Avion joj sleće ubrzo,
potreban mi je tvoj odgovor.
To je to. Jesmo li tim?
Sad ili nikada.
Na veoma određeno vreme?
Spasimo nju, ubijemo njega i gotovo!
To očekujem.
Avion je sleteo pre sat vremena.
O ne....
Nisi proverio let?
Moramo je pronaći.
Ti je nađi, a ja idem da se naoružam.
Nađemo se u laboratoriji.
- U redu?
- Dobro.
Šta ti gledaš?
Hej, ja sam Milin prijatelj,
Dejvid...Jel' ona tu?
Kad sam zadnji put proverila,
bila je s tobom.
Svraćao je i tvoj prijatelj.
- O čemu pričaš?
- Crn momak, bela kosa.
Samo što ste se mimoišli.
- Isuse.
- Zdravo.
Dejvide, šta radiš ti ovde?
- Zvao sam, ali nisi dizala slušalicu.
- Pa si provalio?
Da, hteo sam se uveriti da si dobro.
Ne Dejvide, nisam dobro.
Izgubljena sam od aerodroma u Rimu.
Žao mi je.
Tebi je žao? Hvala ti.
Mislim da bi trebao otići.
Dejvide, moraš otići.
Brže, nemamo mnogo vremena.
Šta to radiš?
Dejvide, rekla sam ti da ideš.
Aaa...Šta?
Nisam u bankarstvu, u redu.
Ne, zaista?
Novac potiče iz banke...
...iz više banaka u stvari.
Govoriš mi da si pljačkaš banaka?
Malim delom.
Hoćeš li molimte napustiti kuću?
Mili, žao mi je.
- Mili žao mi je, moramo da idemo.
- Ostavi me na miru.
Brže!
Možda će malo boleti.
U redu je, veruj mi.
Neću te povrediti.
Da mi se nisi primakao.
Hoću da ti objasnim.
Hoću sve da ti objasnim.
Ovamo.
- Ostani...samo ostani tu gde si.
- Dejvide!
Požurite, zatvara se.
Grifine!
Moram nešto da ti kažem.
Jesi li je pronašao?
- Možda ćeš se razbesneti, malo.
- Razbesneti?
- Dejvide?
- Šta je ovo?
- Dejvide?
- Šta ona radi ovde?
- Nije ti ovo nekakav klub, znaš?
- Dejvide, šta se to dešava?
- Mili, rekao sam ti da ostaneš unutra.
- Možda da si nju ostavio na Mont Everest.
Možda malo niže, ne znam.
Od tebe zavisi.
Poslušaj me Grifine.
Pokušavam da ti kažem.
Kad si je poveo ovamo, mogu da
te prate, imaju mašinu za to.
- Mogu da otvore prolaz i drže otvoren.
- O čemu pričaš?
Govorim ti da nas mogu pratiti svukuda.
A ti si je doveo ovde.
Ima li nekog?
Dejvide, šta se događa?
- Mili, ostani tu!
- Ne!
Šta ste joj uradili?
Gde vodi ova sprava?
Dejvide, šta si to uradio?
Sranje!
Mama?
Hvala što si me doveo do tvog prijatelja.
Čekaj, čekaj, čekaj!
Zašto mi ovo radiš?!
Nisam te nikada povredio,
nisam nikoga povredio.
Nisi još, ali hoćeš.
Pre ili kasnije, svi postanete loši.
Šta ako sam ja drugačiji?
Nisi ni ti drugačiji.
- Drugačiji sam!
Skloni se!
Vreme je da te pošaljem kući, mami.
- Dejvide?
- Mili.
Dejvide?
Mili, odlazi odavde, beži.
Mili, Mili, beži!
Beži!
Oslobodiću te, pa da me možeš
odvesti odavde.
Zaista?
Možeš li me, molim te, vratiti?
U redu, odvešću te,
i ostaviću te na miru.
Uvek si bila ti.
Od kad smo imali pet godina.
Uvek si bila ti.
Molim te, vodi me.
Udahni duboko.
Imam ga!
Zarobio sam ih tamo.
Otvorimo li mašinu, zeznućemo ih.
- Imam je!
- Ne!
Mili!
Sranje.
Nisam ovo očekivao, nisam znao.
Sad će oni morati nama da dođu.
Ugasite tu vatru.
- Šta je to?
- Šta?
Šta to radiš?
Ništa...
..razmišljam da idem na kuglanje.
- Šta?
- Roland je tamo sa celom vojskom.
Vratiću se tamo s ovim,
i razneti ih sve do Timbuktua
Mili je tamo.
- Nekad se mora rizikovati.
- Idem ja po nju.
Grifine, mojom greškom je Mili tamo.
Moramo je izvući odande.
Moramo je izvući!
Čujem te, nisam gluv!
Razumem šta pričaš.
Dobro čujem.
Perem uši....svake godine.
Ali znaš kako, s vremena na vreme
moramo nešto i žrtvovati.
Gde je detonator?
- Jesi li napravio koji?
- Napravio sam sebi. U redu?
Imao sam 5 godina. Upao je u
kuću i pobio mi roditelje.
Dejvide, Dejvide.
Pre nego što neko od nas
ostane bez ruke, hajde da popričamo.
Šta kažeš na ovakvu priču?
Jel' poruka dopire do tebe?
Ne mogu ti dopustiti da to uradiš!
Ako ovo još jednom dirneš,
ubiću te! Jel' ti jasno?
Daj mi detonator Dejvide!
Vrati ga!
Izvini Grifine!
Vrati ga!
Nemoj.
Loš potez!
Jebena Čečenija.
Gde si ti pošao?
Kako si brate?
Predpostavljam da je druženje završeno.
Trik sa strujom.
Lep potez.
Hvala.
Spusti me dole,
pa da završimo s ovim.
Nije moralo biti ovako.
Tamo ih ima petorica, ako se
vratiš sam, mrtav si.
Čuješ li me? Ne možeš pobediti!
Spusti me dole Dejvide!
Uradi to sam, i mrtav si.
Nisi ti nikakav heroj Dejvide!
Ti si skakač, ne spasilac devojaka!
Zar ne shvataš?
Pomeri se!
Imam ga!
Prestani pokušavati,
ne možeš skočiti, Dejvide!
Samo Bog treba da ima takvu moć.
Ne i ti Dejvide.
Dejvide, strašno mi je žao
za sve što sam rekla pre.
Udahni duboko.
Dejvide?
Hej! Hej!
Dejvide?
Dejvide!
Izvini, izvini.
Moj lavabo i veš mašina su u biblioteci?
Dejvide!
Impresioniran sam.
- Ostani ovde, u redu?
- Šta?
Prešao si dalek put od pljačkaša banaka.
Rekao sam ti da sam drugačiji.
Mogao sam te ostaviti ajkulama.
Zdravo.
Mogu li ti pomoći?
Jeli Meri tu?
Mama!
Dušo, zašto ne odeš gore?
- Nije te bilo lako naći
- Ne bi trebao biti ovde.
Dakle, istina je.
- Ti si jedna od njih.
- Da istina je.
Imao si 5 godina,
kad si prvi put skočio.
Mogla sam da biram,
da te ubijem ili napustim.
Pa si otišla?
Da te zaštitim.
Imao sam 5 godina.
Uradila sam ono što sam morala.
Nikad nisam prestala misliti
na tebe, ni na jedan dan.
Dakle, ja sam Skakač a ti si Paladin.
Tako je.
Šta sad?
Dajem ti nov početak sine,
zato što te volim.
Sretno.
- Jesi li dobro?
- Da.
Sigurno?
Da, jesam.
Dobro je, jer se smrzavam!
Možemo li otići na neko toplije mesto?
- Gde bi želela da ideš?
- Iznenadi me!
Prevod by DaDa???