Tip:
Highlight text to annotate it
X
Samotna noć, metal zveči,
vetar ujeda do kosti.
'Vaki vetar, pun je glasova.
Preci zavijaju na tebe.
Njihove priče donosi.
Svi glasovi, pomešani u jedan.
Jedan glas je drugačiji.
Jedan glas, šapuće tamo,
gleda iz mraka.
Taj zubati đavo.
Stari Džordži glavom.
Primaknite se bliže i ispričaću
vam kako smo se prvi put sreli.
Oko u oko.
I tako upoznah doktora Henrija
Gusa, čoveka za koga
sam se nadao da bi me mogao
izlečiti od moga čemera.
Jeste li nešto izgubili?
Prvo pitanje: Zbog koje tajne
u izveštaju bi
vredelo ubiti Siksmita?
Drugo pitanje: Da li je razumno verovati da
bi ponovo ubili kako bi zaštitili tu tajnu?
I ako je tako, treće pitanje:
Koji očin ja radim tu?
Iako zbog mog velikog
iskustva kao urednik
zazirem od skokova unatrag
i unapred, te sličnih finti,
verujem da ako, dragi čitaoče,
produžite strpljenje makar za trenutak,
videćete da postoji
smisao u ovoj priči o ludilu.
Najdraži moj Siksmite.
Jutros sam sebi prosvirao metak
kroz glavu, "lugerom" Vivijena Ersa.
Istinsko samoubistvo je
polagana, disciplinovana izvesnost.
Ljudi propovedaju,
"samoubistvo je kukavički čin".
Ne mogu biti dalje od istine.
Za samoubistvo je
potrebna naročita hrabrost.
Ako bude problema gospodine,
samo pritisnite ovo dugme.
U ime mog Ministarstva
i budućnosti Jednoumlja,
želeo bih da ti zahvalim za
ovaj poslednji intervju.
Zdravo.
- Novinarsku propusnicu molim.
Očekujete nevolje?
Bio sam izdavač Dermota Hoginsa,
a ne njegov psihijatar ili astrolog,
a prokleta istina je da nisam imao
pojma šta će čovek te večeri da učini.
Ova plaža je nekada bila
kanibalima dvorana za bankete,
gde su se snažni gostili slabima,
ali zubi gospodine, njih bi ispljunuli
kao što bismo vi i ja
ispljunuli košticu trešnje.
Znate li koliku će cenu
četvrt funte njih da postignu?
Zapamti da ovo nije ispitivanje
ili suđenje.
Tvoja verzija istine
je jedino što je važno.
Istina je jedinstvena.
Njene verzije su neistine.
Nemoj im dozvoliti da kažu
kako sam se ubio zbog ljubavi.
Imao sam svojih ludosti, ali
obojica u srcima znamo ko je
jedina ljubav mog
krakog, blistavog života.
--= A T L A S O B L A K A =--
OSTRVA U TIHOM OKEANU, 1849.
Eto ga gospodine Juing, jačeg
zaveta među ljudima nema,
van okvira Svetog pisma.
- Hvala velečasni Horokse.
Znam da je moj tast iskreno
uzbuđen zbog ovog dogovora.
Haskel Mur je velikan.
Budući naraštaji zavise
od ljudi kao što je on,
ljudi sposobnih da zbore istinu.
- Zaista.
Kad sam se prvi put susreo
sa pisanjem Haskela Mura,
njegova pronicljivost me zgromila
poput božanskog otkrovenja.
Dobri doktor i ja provedosmo mnoge
noći u debati oko stajališta g. Mura.
Voljan sam da priznam da
uverljivo objašnjava zašto
sedimo ovde i uživamo u
ovoj božanskoj jagnjetini,
dok Kupaka stoji tu zadovoljan
što nam je poslužuje.
Zaista. Kupaka, uživaš li u
životu ovde, s nama, zar ne?
Oh da, gospodine velečasni.
Kupaka ovde jako srećan.
Vidite? Ovo je Murova lestvica
civilizacije, razlog ovog prirodnog poretka.
Džajlse molim te, ućuti.
Nedeljama to slušam, volela bih da
znam šta njegov zet ima o tome da kaže.
To je ispitivanje Božje
volje i ljudske prirode.
A šta ima da se kaže o ženskoj prirodi?
Bojim se da je to tema
koju rado propušta u ćutanju.
Ne bi bio prvi.
G. Juing, nastavite.
Pitanje koje nameće je,
ako je Bog stvorio svet,
kako znamo koje stvari smemo da menjamo,
a koje moraju da ostanu svete i nepovredive.
Velečasni Horoks izričit je o tome,
kako treba da se vodi plantaža.
Đorđijanski način najbolji, kazati on.
Vrućina je nepodnošljiva,
kako je oni podnose?
Velečasni Horoks kazati, robovi
kao kamile, stvoreni za pustinju.
On kazati, oni ne osećati
vrućinu kao civilizovani narod.
Trebalo bi da vas sklonimo sa sunca.
Kakva li je to buka?
Eto vas.
- Šta se dogodilo?
Kao što sam i sumnjao, Gusano Koko
Servelo, poznatiji kao Polinežanski crv.
Jednom sam video mozak čoveka
pošto je crv završio s njim,
poput crvljivog karfiola.
Ali ne plašite se, ovaj đavo i
ja se dobro poznajemo. Eto ga.
Ne znam šta bih učinio da
nam se putevi nisu isprepleli.
Pa za početak, umrli biste.
Pronaći ću način da vam se odužim.
- Nepotrebno, kažem vam.
Ja sam doktor Adame,
vuk ćud ne menja.
KEMBRIDž, 1936.
Siksmite, zaista se nadam da
ćeš pronaći snage i oprostiti mi.
G. Frobišer! G. Roberte Frobišer!
Uprava bi htela da porazgovara sa vama.
G. Frobišer, molim otvorite vrata.
Znamo da ste unutra g.
Frobišer, molim vas da sarađujete!
Pismo se sastavlja za vašeg oca.
Grozno mi je što sam te onako napustio.
Nisam takav oproštaj imao na umu.
Dok ovo budeš čitao, ja ću
biti na putu za Edinburg.
Na putu za slavu i bogatstvo.
Znam da nisi čuo za
njega, ali veruj mi,
Vivijen Ers je jedan od
muzičkih velikana, Siksmite.
Tragedija je što godinama nije komponovao
nijedno novo delo zbog bolesti.
Moj plan je da ga uverim
da me zaposli kao pisara,
i da mu pomognem u stvaranju remek-dela,
koje će me uzdići na muzički nebeski svod,
pa da s vremenom prisilim Patera na
priznanje da je sin koga je razbaštinio
niko drugi doli Robert Frobišer,
najveći britanski kompozitor svog vremena.
Znam, Siksmite, uzdišeš
i vrtiš glavom, ali se i smeškaš.
Zato te volim.
I da, hvala za prsluk.
Trebalo mi je nešto
tvoje da mi pravi društvo.
Sveti Đorđe i Zmaj.
Podseća me da je
komponovanje viteški pohod.
Ponekad zakolješ zmaja,
ponekad zmaj zakolje tebe.
Dobro dakle, Frobišer zar ne?
Verujem da te Makeras
dovoljno naučio da budeš koristan.
Mesecima mi se jedna melodija za violu vrti
po glavi, da vidimo hoćeš li da je zapišeš.
Kratki predudar pre treće.
Nežno i jednostavno, jesi
li? A sada postaje zanimljivo.
Dobro, odsviraj mi to.
Sa zadovoljstvom.
U kojem smo tonalitetu?
- Tonalitetu?! Ha-mol naravno.
A taktu?
- Za ime božje, jesi li čuo ili ne?
Potrebno mi je još malo vremena ...
Potrebno ti je?! Dragi dečače,
pa ko ovde za koga radi?!
Izvinjavam se.
- Jesi li pisar ili branilac?! Pazi sad.
Tri četvrtine, promena u četiri
četvrtine, posle 12. takta,
pa opet tri četvrtine, pet petina,
ako znaš da brojiš toliko visoko.
Četvrtina G, pauza pa polovina, ponovi
G, polovina, zatim Es-dur posle dobe.
I tako dalje. U redu, da čujem.
Prestani molim te! To me boli!
Sigurno me nisi razumeo,
rekao sam melodija a ne huka.
Vivijen?
- Jokasta, spasi me.
Šta se ovde događa?
- Svečanost beskorisnosti.
Treba li da se upoznamo? - Zaista nema
svrhe, momak je koristan kao triper.
Na sreću, njega je mnogo lakše ukloniti.
Budi ljubazna i reci
Hendriksu da isprati momka.
Naravno dragi.
Prelepo.
To je to. To je moja melodija.
SAN FRANSISKO, 1973.
Daj Lujza, suđeno nam
je da budemo zajedno!
Lujza ček', ček', da ti nešto kažem.
To je sudbina dušo,
ne možeš da me ostaviš.
To ti je nešto k'o prošli životi,
ili nešto k'o budući, ti i ja ...
Slušaj, zadnjih sat vremena samo sam
mislila o tome kako bih te bacila s balkona.
Ma šta si to uvrtela u glavu?!
Pišeš usrani članak za
jebeno đubre od novina.
Lift!
Hvala vam.
Lepo je znati da doba
kavaljerstva nije umrlo.
Jeste li dobro?
- Mislim da nema slomljenih kostiju.
Ne, ne, ne, vi sedite. Da ja vidim.
Sjajno, nestalo je struje.
Savršen kraj savršenog dana.
Još uvek vam je drago
što kavaljerstvo nije umrlo?
Ipak bih radije da budem
ovde nego ponovo gore.
G. Kapen nije po svačijem ukusu.
Takvi tipovi su samo poslovni rizik.
Intervjuisali ste ga?
- Da, za časopis "Špijunka".
Lujza Rej.
- Rufus Siksmit.
Rej?
Da niste možda u srodstvu s
novinarem Lesterom Rejem?
Jesam, bio mi je otac.
Zaista? Mora da se naročito
ponosio vama,
što ste pošli njegovim stopama.
To je ona, moja nećaka, Megan.
Ljupka je.
- Rođena fizičarka,
s boljim umom za matematiku
nego što je moj ikada bio.
Doktorirala je na
Kembridžu, žena na Kajusu ...
Daje ti nadu za ovaj svet.
Toplo je.
A mi smo još ovde.
To je jako zanimljiv mladež.
- Da.
Moja mala kometa. Majka je
bila sigurna da je kancerogena,
htela je da ga uklonim,
ali meni se nekako sviđa.
Poznavao sam nekoga ko
je imao mladež sličan tome.
Zaista? Ko je to bio?
Neko do koga mi je bilo jako stalo.
Jedno hipotetično pitanje
za vas, gđice Rej.
Kao novinarka,
koju cenu biste platili
da zaštitite izvor?
Svaku.
- Zatvor?
Ako bi do toga došlo, da.
Biste li bili spremni da
ugrozite sopstvenu bezbednost?
Moj otac je prkosio
miniranim močvarama i
besu generala zbog
novinarskog integriteta.
Kakva bih ja to bila kćer ako bih
zbrisala kad stvari malo zaguste?
Spašeni.
Sigurno vam ne treba taksi?
- Ne, imam auto.
Znate, ako ikad išta
budem mogla da učinim za vas,
samo me nazovite.
- Hvala, hoću.
Đenja.
LONDON, 2012.
Beše to noć nagrada "Lemon".
Usred sveg tog lažnog veselja,
sećam se trenutka samoispitivanja.
Zašto, zašto bi iko zdrave
pameti odabrao da bude izdavač?
Tačno u tom trenutku Dermot
me je pronašao.
Oj, Timoti.
- Kako ste?
Neumoljivo kao loše vesti.
Jebena šteta.
Nikad ne zaboravite, Herman
Melvil napiše izvrsno štivo
o velikom belom kitu koje po
kratkom postupku biva odbačeno,
a ipak danas se nalazi u ruksacima svakog
ozbiljnog studenta književnosti na svetu.
Boli me kurac šta će biti kad umrem,
'oću da ljudi kupuju moju knjigu sada.
Kao vašeg izdavača, očito
me ništa ne bi više usrećilo.
Nažalost, iz kojeg kod razloga, "Rasuti
zubi" se tek moraju povezati s publikom.
'Oćeš razlog? Dam ti ja razlog,
eno tamo.
Mislite na gospodina Finča?
- Feliks Jebeni Finč.
Pička koja mi se posrala po knjizi
u svom gospon'skom jebenom časopisu.
Nije bilo toliko loše.
- Ne?!
G. Hogins bi trebalo da se
izvini stablima koja
su pala zbog njegova
prenaduvanog auto-bio romana.
400 taštinom nadahnutih
stranica izdiše krajem
koji je tup i glup toliko
da se jedva može poverovati.
Samo mirno Dermote. Šta li je
kritičar ako ne osoba koja čita brzo,
arogantno ali nikad mudro?
Jebeš ga.
- Dermote ...
Dame i gospodo!
Imamo dodatnu nagradu
večeras, kolege pederčići.
Nagradu za najistaknutijeg kritičara.
Gospon', uh moje izvinjenje,
ser Feliks Finč,
vitez Britanskog carstva!
A kakva bi moja nagrada
mogla da bude, pitam se?
Potpisani primerak
nerecikliranih "Rasutih zuba"?
Takvih sigurno nema previše.
Kako li ta olovka bez
mine koju nazivate maštom,
zamišlja kraj ovog prizora?
Mislim da će ti se ovo dopasti.
E to je kraj koji je tup i glup
da se jedva može poverovati.
Moje misli? Ako sam iskren, priznajem
da su očite emocije poput šoka i užasa,
proletele poput Finča,
došle i otišle.
Duplu tekilu.
Duboko u sebi iskusio
sam začeće srećnog
preokreta u ovom veoma
tragičnom ishodu.
Preko noći, Dermot Dasti Hogins,
postao je kultni heroj običnog čoveka.
"Rasuti zubi" prodati su u 90.000
primeraka u manje od dva meseca.
Za trenutak sam bio
pepeljuga, a sve uspomene na
prošle nedaće rasplinule su se
u retrovizoru mog ostvarenog sna.
Tim-o-tije Kevendiš, pretpostavljam.
- Uhvaćen spuštenih gaća.
Radno vreme je od 11 do 14, a moja sekretarica
će rado da zakaže sastanak ako to želite.
Prijateljima k'o mi ne treba termin.
- Volimo kad je 'vako ugodno.
Posetili smo Dermota u ć***.
- Naš buraz ima pitanje za tebe.
Gdje je naša jebena lova?
Momci, slušajte.
Dermot je potpisao ono što zovemo
ugovor prenosa autorskih prava,
što znači da zakonski ...
- Dermot nije potpisao jebeni ugovor
za događaj jebene sezone!
Možda... bismo mogli
dogovoriti privremenu
svotu... kao temelj
za pregovore koji su u toku.
Koju cifru ćemo da dogovorimo?
- 50 somova za početak.
50 zvuči razumno.
- Sutra popodne.
Sutra popodne?!
- U gotovini, bez sranja.
Bez čekova.
- Starinski novac.
Gospodo, zakon kaže ...
Zakon?!
Šta je zakon učinio za
Feliksa jebenog Finča?!
NEO SEUL, 2144.
Obično počinjem pitanjem zatvorenika
da se prisete najranijih uspomena.
Kako bi se osigurao kontekst za
buduće korporativne istoričare.
Fabrikantkinje nemaju
takve uspomene, arhivaru.
Jedan 24-časovni ciklus kod Papa
Songa identičan je svakom drugom.
Ako smem da kažem, govoriš
potrošački iznenađujuće dobro.
Žalosno je što se u Jednoumlju
govori samo jednim jezikom.
Kao oficiru Jednoumlja zabranjeno
mi je koristiti pod-govor.
Naravno.
Molim da opišeš tipičan 24-časovni
ciklus kod Papa Songa.
U 04:00 sati, svaka servirka
se budi stimulansima.
Probuđene, nastavljamo
u higijensku komoru.
Nakon oblačenja, u
vrsti odlazimo u restoran.
U 05:00 sati, dolazimo na svoja mesta
kako bismo pozdravili današnje potrošače.
Sledećih 19 sati unosimo narudžbe,
poslužujemo hranu, točimo piće,
dopunjujemo začine, brišemo
stolove i iznosimo đubre,
sve uz strogo pridržavanje
Prvog katehizisa.
Kako glasi Prvi katehizis?
"Poštuj potrošača svoga."
Po završnom čišćenju, upijamo jednu kutijicu
sapuna i vraćamo se u kutije za spavanje.
To je osnova svakog dana.
Jesi li ikada razmišljala o budućnosti?
Servirke kod Papa Songa
imaju samo jednu moguću budućnost.
Misliš na Vaznesenje?
Možeš li da opišeš taj
godišnji obred prelaska?
Prvog dana, Gledač Ri bi prikačio
zvezdu na ogrlicu svake od nas.
12 zvezdica značilo je
kraj našeg ugovora.
Šta si osećala dok bi gledala
uzlazak jedne od svojih sestara?
Uzbuđenje. Bila sam sretna
zbog njih. Ali i zavidljiva.
Jesu li i tvoje sestre
servirke osećale što i ti?
Većina.
Želeo bih da te pitam o
zloglasnoj Juni-939.
Ako je Juna-939 probudila
tebe, ko je probudio nju?
Gledač Ri. - Zašto bi Gledač
probudio servirku?
Možda bi trebalo da to
pitate njega, arhivaru.
Šta mu je?
Pije sapun. Čini ga srećnim.
I spava poput nas u našim kutijama.
Razmišljaš li ikad kako
je gore, s potrošačima?
Treći katehizis brani takva pitanja.
Da, brani. Dođi, pokazaću ti tajnu.
Pristupam skladištu
"Izgubljeno-Nađeno".
Sada, Sonmi ...
Mi smo unutar tajne.
Bioskop?! Nije nam dozvoljeno ...
- Sonmi, niko nikad neće saznati.
Dođi.
Ovo je kršenje prokletog
Zakona o pritvaranju!
Neću da se pokorim
kriminalnom zlostavljanju!
Ovo je kršenje prokletog
Zakona o pritvaranju!
Neću da se pokorim
kriminalnom zlostavljanju!
Mogla si da budeš Reciklirana.
Kako si opravdala takav rizik?
Bila mi je prijateljica.
Molim opiši događaje 18.
septembra, iz svoje perspektive.
Bila sam na radnom mestu.
Hajde!
- Znaš da to želi!
Neću da se pokorim
kriminalnom zlostavljanju.
Odmaknite se. Šifra
"žuto", područje je sigurno.
VELIKO OSTRVO, 106 ZIMA POSLE PADA
Jok, ovaj život proklete sreće
se meni nikad nije smejao.
I prvi put da sam priznao
tajnu Slušinovog prelaza.
Adam, moj zet, njegov sin i ja
pratili smo nazad s pijace Honoka.
Adam ima običaj da se
zahvaljuje precima
prinosima i čašćenjem.
Odjednom, oči onog
zubatog đavola, osetio ih je.
Ko je tamo?
O, na mračnom si mestu,
druškane.
Stari Džordži. - Nema oštrice
koja će da te spase od istine.
Jonas, idi, idi!
Zaharije!
Ostani tu, siguran tu.
Kone će se gostiti Adamom
i njegovim malim do zore.
Ti stalno govoriš,
"slabi su vazda jakima hrana".
Istina ti je to.
Cela dolina šaputala je o krvi
Adama i njegova sina na mojim rukama.
Ružica i Ketkin im nisu
verovali i ostali su uz mene.
Ujka-Zak, vidi!
- Vidim.
Vidoviti dolaze na
trampu dvaput godišnje.
Nji'ovi brodovi se šunjaju po
talasima, plove na Pamet Starih.
Trampa će uskoro da počne.
- Jašta, bolje idi po mater.
Šta to radiš?
Mater kaže da nisi dobar od Sluše.
Kaže da moram da te držim pred očima.
Ti čuvaš mene dok ja čuvam koze.
Vidim.
A ko će ti čuvati mater na trampi?
Ne zna ona da se cenjka, ne ko
ja i ti. - Sigurno si dobro?
Kunem se, kod kuće sam za večeru.
Zašto reči beže s jezika
kad su nam najpotrebnije?
Da mi je jezik bio
malo hrabriji,
jesam li mogao da sprečim svu
zlu kob koja će da se dogodi?
Ujka-Zak!
- To je moj stariji brat.
Šta je to, seko?
- Posebna gošća.
Hvala šta ste ugostili
moj boravak u dolini.
Nisam ovo rekao, Ružice.
- Igumanija kaže da je ovo velika čast.
Neka je ona ugosti onda.
Nosim ti poklon, Zaharije.
Ne treba mi poklon od strankinje.
Rođaci, braća, polu-stranci,
čak i Igumanija, navalili su i
čudili se k'o da je sama
Somni sedela u našoj kuhinji.
Pitanja o Vidovitima i nji'ovom
strašnom brodu pljuštala su gusto i brzo.
Kako vaš brod klizi tako tiho?
- Fuzioni motori.
Niko se nije pit'o šta su fuzioni motori
jer nisu 'teli da ispadnu glupi pred svima.
Fuzioni motori.
Istina je bila, Meronim
je odgovarala na pitanja,
ali nijedan ti odgovor
nije utolio znatiželju.
Sve što je to odgovaranje učinilo jeste
naučilo sve da joj ne veruju nimalo.
Ljigava je ona,
spletkari i uvlači se.
Gledaj je, dobro je gledaj.
Ima ona tajne.
Zaharije Bejli?
- Žao mi je što sam te probudio,
san, nešto kobno će da se dogodi.
Uđi.
Neka ti Sonmi vodi srce.
Neka čuje našu molbu, molim se
za tebe.
Džordži gladuje za tvojom dušom.
Pljunuo je urok na tvoje sne.
Most se ruši, pod njim se skruši.
Krvavih ruku, da pustiš ne smeš.
Dušman spava, grlo ne kolji.
Vidovitost.
O Zaharije ...
Veruj Sonmi.
Čuvaj njeno upozorenje uza se.
Ureži ga u svoje sećanje.
Hvala Igumanijo.
Čekaj!
Nemaš razloga da se kriješ.
Znam ko si ti, Sonmi-451.
Ja se zovem Hae-Džu Čeng.
Šta se dogodilo Gledaču Riju?
Predozirao se sapunom.
Žalosno je što se to moralo
dogoditi kad je sve išlo tako dobro.
Jer sad je verovatno da će čuvari
reda i DNK-tragači saznati za tebe.
A ako saznaju, ako shvate tvoju
vezu sa Junom-939 bićeš Reciklirana.
Ali imaš izbor.
Možeš da ostaneš ovde i
rizikuješ da budeš otkrivena.
Ili možeš da pođeš sa mnom.
Petak 15. Isplovili
smo s jutarnjom plimom.
G. Burhavi mi je promenio
kabinu.
Smešten sam u skladište, u karantin,
daleko od ostalih putnika i posade.
Henri je uzalud argumentovao da
polinežanski crv nije zarazan.
Ali nema veze. Samo želim da stignem
kući i skinem teret ove odgovornosti.
Dragi moj Siksmite,
očajnički mi treba tvoja pomoć.
Posle mog poslednjeg pisma sigurno si
pohitao da spremiš torbe, ali nema potrebe.
Osim ako ne želiš da budeš svedok
preporoda Roberta Frobišera.
Zar nije čudesno, kako se sreća
tako brzo preokrene, tako potpuno?
U jednom trenutku iskačem kroz
hotelski prozor, u sledećem sam izdašno
plaćeni zaposleni jednog od najvećih
živih kompozitora na svetu.
Moj jedini problem je što sam
se slučajno navukao na dnevnik,
kojeg je 1849. napisao
advokat na samrti tokom
putovanja s pacifičkih
ostrva u San Fransisko.
Na moju veliku muku, stranice
prestaju usred rečenice.
Pola knjige nedostaje,
to me potpuno ubija.
Hoćeš li biti ljudina da se raspitaš
na svom sledećem pohodu na Otove knjige?
Poludovršena knjiga je, konačno,
poludovršena ljubavna afera.
Amerika voli naftu.
Amerika zavisi od nafte.
Neki fantaziraju o turbinama
na vetar ili gasu od svinja.
Ali ja sam danas ovde kako
bih vam rekao da je lek
za naftu ovde. Lek
je nukilarna energija.
Lek je Svoneke.
Halo, gđice Rej? Strašno
mi je žao što zovem u ovo doba.
Dr. Siksmit?
- Potrebna mi je pomoć.
Potrebno mi je 50.000 funti,
ne 2.000, 50.000!
Mogu opet da proverim g. Kevendiše, ali
zbir je tačan, 2.343 funte i 16 penija.
Kako je to moguće?!
Prokleti novac se slivao!
Uglavnom dugovi, g. Kevendiše.
Solventnost ima svojih mana.
Situacija je izgledala
kobno, ali ja sam znao,
da se kapital Timotija Kevendiša u
ovom gradu ne može definisati saldom.
Meklaski! Kako su ona
tvoja slatka dečica?
Cher, Kevendiš Razvratni
je tvoj najdraži Timoti.
Mon cher?
Dobro ste čuli,
originalni, autentični
pisaći sto Čarlsa
Dikensa za 60.000 funti.
Mislim da je to pošteno. - Ali
naši zapisi kažu da je sto
već izložen u muzeju
"Dikensova kuća".
A šta kažete na sto ser
Artura Konana Dojla?
U tami najednom sam
ugledao svetlo.
Krv je uvek bila gušća od vode.
Ako su Hoginsovi grubijani hteli
to da pretvore u porodično pitanje,
Shvatiće da je *** Kevendišovih
više nego spreman za zadatak.
Sotoninih mu muda, ne opet.
Odjebi i pusti nas na miru.
Samo ću jednom lepo da te zamolim.
- Drago mi je što te vidim, Deni.
Neću ti pozajmiti ni prokleti
novčić dok ne vratiš prošli dug.
Zašto da te doveka spašavam?
- Deni.
Imao sam manji susret s
pogrešnim ljudima.
Ako se ne dokopam 60.000
funti, dobiću strašne batine.
Kaži im da nam snime to,
a sad odjebi.
Ne šalim se Denholme.
- A kako je to moj problem?
Jer smo braća. Zar nemaš savesti?
Par mojih posebnih tabletica
i džin i tonik će me spasiti.
Deni, pomozi.
Molim te.
Deni, s kim to razgovaraš?
- Zdravo Žoržet.
Zdravo Timotije.
U redu, u redu.
Koliko si rekao? 60 somova?
To će malo potrajati ali,
u međuvremenu znam savršeno
mesto gde možeš da se sakriješ.
Počeo sam da strahujem da nikad više neću
držati svoju voljenu Tildu u naručju.
Moj parazit se noću migolji,
izazivajući bolne grčeve
dok me vizije i glasovi,
opsceni i čudovišni, progone.
Mista Juing?
Što za ime Boga!
Mista Juing ne strah,
ne nauditi, ne vikati.
Molim. Ja se zove Otua, vi znate ja.
Videli Maori bičuje ja.
Znate ja.
Šta hoćeš?
Vi pomoći mista Juing.
Ako vi ne pomoći, ja u nevolja mrtav.
Već si jako u "nevolja mrtav".
Proročica je trgovački brod,
a ne podzemna pruga za odbegle robove.
Ja sposoban mornar,
ja zaraditi prevoz.
Tada predlažem da se smesta
predaš kapetanu na milost.
Oni ne čuti ja.
Oni kazati plivati kući
crnjo i baciti ja u piti.
Ali vi čovek zakona, ne? Molim,
kapetan čuti vas mista Juing.
Ne mogu ti pomoći. Bojim se da je
tvoja sudbina u celosti samo tvoja,
ne želim da učestvujem u tome.
Onda ubiti ja.
Ne budi apsurdan.
- Ako vi ne pomoći,
vi isto ubiti ja, to istina,
znate to.
Ja ne biti hrana za ribe mista Juing.
Umreti ovde, bolje. Hajde.
Učinite brzo.
Pronašla sam stari
transportni marker, kapetane.
To mora biti prava planina.
Problem je što je se dolinari
boje. Misle da đavo živi gore.
Ne mogu pronaći nikoga ko će da
me provede kroz teritoriju Kona.
Meronimo, svakim danom što si tamo
primaš sve više zračenja.
Taj tvoj san će da te ubije,
a zbog čega?
Vanplanetarne kolonije
možda više ne postoje.
Moram da idem, kapetane.
Hvala što ste došli, ja sam u sobi
1404. - Odmah dolazim gore.
Dr. Siksmit?
Dr. Siksmit?
Lujza je.
Idi i pozovi policiju,
smesta, zovi policiju.
Dragi moj Siksmite, jedino ti možeš
da shvatiš kako se trenutno osećam.
Danas smo Ers i ja predstavili
prvi rezultat naše saradnje,
Tadeušu Keselringu, njegovom najdražem
dirigentu koji je stigao iz Berlina.
Zove se "Večno ponavljanje",
da bar možeš da je čuješ.
To je najsavršenija
poema napisana od rata,
i kažem ti Siksmite, nemali broj
najboljih zamisli u njoj su moje.
Ljudi našeg uzrasta, Ers,
nemaju pravo na tako smele zamisli.
Rekao bih da sam dobio bitku ili
dve u mom ratu protiv oronulosti.
Za večeru fazan i bordo
punog ukusa kao krem.
Kako sam uživao slušajući o
njihovim uglednim životima.
Kako guslaju o prošlim
glupostima i slavnim podvizima.
Jedina loša nota cele večeri
bila je Arysova supruga, Jokasta,
povukavši se rano s večere.
Osetio sam pritajenu nelagodu.
Kasnije sam ga upitao za to,
Rekao je da ga je Keselring
upoznao s Jokastom.
Upitao sam: "Da li je Keselring
bio zaljubljen u nju?"
Tema je bila zeznuta.
- Jokasta je Jevrejka.
Očigledno je da njihova
veza nije bila moguća.
Zašto je očigledno?
Zar zaista nisi svestan onoga
što se događa u Nemačkoj?
U ovom trenutku života,
sve što znam Siksmite,
jeste da ovaj svet vrte
iste nevidljive sile,
koje nam stiskaju srca.
Ide li Zaharije?
- Tanko.
'Oćeš društvo?
- Jok.
Ali koze, možda si i čula,
nisu poznate po blagoj naravi.
Osećam da ti dugujem izvinjenje što
sam ti upala u kuću bez najave.
Zaista mi je žao.
Pusti, šta je bilo, bilo je.
Smeta li ti što se strankinja
raspituje o tvom plemenu?
Trampimo se, pitanje za pitanje.
Pošteno.
Nisi došla da učiš, šiješ i
muzeš koze.
Zašto si tu?
- Treba mi vodič.
Vodič? Dokle?
Mauna Sol.
Most se ruši, pod njim se skruši.
Šta je?
Prelazimo i ponavljamo
stare staze poput klizača.
I dok sam čitao novo štivo, snažan
déja vu mi je prošao kroz kosti.
Već sam bio ovde.
Pre celog jednog života.
Ursula.
Ljubav mog života?
Nisam mogao da se setim nijedne
druge ozbiljne kandidatkinje.
Šta se dogodilo s njom?
Još važnije, šta se dogodilo s
mladićem koji se vozio istim vozom,
komponovao sonete o svojoj
"Duši koja se zarekla na ljubav".
Vidovitost se obistinjuje Igumanijo,
srušen most, kao šta si rekla.
Meronima je lupetala o
penjanju na Manua Sol.
Zašto mi se ta vidovita žena petlja
u život? - Počuj reči Sonmi.
Naši životi nisu naši.
Od kolevke pa do groba,
vezani smo za druge.
Prošlost i sadašnjost.
Svakim zlim delom,
i svakim dobrim delom,
rađamo svoju budućnost.
Dobrodošla u Neo Seul.
Hajde, izađi.
Ovo mi je možda najveća
greška u životu, ali izvoli.
Hvala mista Juing.
Da budem iskren, brinuo sam se da bi mogao
da pojedeš mene ako ne ubaciš nešto u želudac.
Vi sigurni mista Juing?
Ja ne voli belo meso.
Pre nego što odlučim šta ću s tobom,
kaži mi zašto si onako
divljački bičevan.
Moj stric je bio mornar.
Poveo me na francuskog
kitolovca kad sam imao 10 godina.
Video previše sveta.
Ja ne dobar rob.
Zašto si me pogledao?
Bol je jak, ali oči prijatelja
više jake.
Ti si odbegli rob, a ja sam advokat.
Kako zamišljaš da uopšte i
budemo prijatelji?
Sve što treba.
Isuse! Havijere Gomezu, šta sam
ti rekla o skakanju na moj balkon?
Zašto ostavljaš otvorena
vrata ako nećeš da uđem?
Jer, pametnjakoviću, jedino gore
od skakanja na moj balkon,
jeste pomisao da skočiš na
moj balkon i zaglaviš se tamo.
U redu.
Šta čitaš?
Stara pisma.
Dragi Siksmite.
Prošle sedmice Jokasta i
ja smo postali ljubavnici.
Ali ne uznemiravaj se, to je samo
telesni čin učinjen u službi.
Poput moje uloga pisara.
I priznajem, ženska srca, kao i
njihove čežnje, ostaju mi zagonetke.
Kasnije se rasplakala i zahvalila
mi što sam vratio život u njihov dom.
Jasno dajući do znanja da
je Vivijen bio tu celu noć,
među nama kao tišina među
notama, koja drži ključ muzike.
P.S. najbolja vest od svih,
započeo sam sopstveno delo.
Ja sam zvala u vezi sa
starom pločom,
koju je komponovao čovek
po imenu Robert Frobišer.
Ups, ulovljen sam.
Znam da ne bi trebalo da je puštam,
proveravao sam da nema ogrebotina,
ali, iskreno ...
Jednostavno ne mogu da prestanem da
je slušam. - Ovo je sekstet "Atlas Oblaka"?
Simfonija.
Predivna je. Ali mislim
da sam je već čula.
Ne bih znao kako. Sumnjam da postoji više od
šačice primeraka u celoj Severnoj Americi.
Ali znam je.
Znam da je znam.
Pre no što sam se snašao,
noge su me donele natrag,
u hram žrtve, gde sam
ponudio svoju nevinost.
U ona četiri dana raja, kad
su Ursulini mater i pater
umakli u Grčku na
produženi vikend.
Odnosno tako smo mislili.
Ursula!
Gospodine! Gospođo! Uveravam
vas, ovo je sasvim nevino ...
Dva iščašena zgloba,
jedno napuklo rebro.
Službeni uzrok nesreće
naveden na bolničkom obrascu,
mačkica.
Kakvi su bili izgledi
da još živi u ovoj kući?
A ipak, eto je, Ursula.
Zašto joj nikad nisam
odgovorio na pozive ili pisma?
Sramota, kukavičluk,
odlike klana Kevendiševih.
Shvatio sam da imam izbor, mogao
bih da umaknem i nastavim po planu,
ili bih smelo mogao da pođem do
vrata i otkrijem kakva nada,
ako je uopšte ima, leži unutra.
Igumanijo brzo pođi, mala Bejlieva.
Katkin?
- Jašta, umire.
Sonmi ...
- Škarpina ...
Vidar kaže da će da umre do sumraka.
Ništa se ne može.
Budi jako mirna. Eksplozivno
punjenje, tu.
Taman dovoljno da raznese
karotidnu arteriju.
Kakav je osećaj?
Dobar.
Katkin umire!
- Šta?
Stala je na škarpinu!
Moreš da je spaseš, imaš posebnu
pamet u toj torbi, to je istina.
Veće vidovitih me je
vezalo posebnom naredbom.
Kažu da ne mogu da glumim gospu
Sonmi za svaku kob sudbine,
da pucnem prstima i ispravim.
Ja san samo glupi kozar, ali rekao
bih da ubijaš Ketkin kad ne pomažeš.
To ti je kao da sam te ja ostavio
gore na mostu, bila bi meso za Kone.
A šta da vidoviti leži, da
mu otrov otapa srce i pluća?
Da ti je rod?
Zašto život vidovitih vredi
više od života dolinara?
Odvešću te na Mauna Sol, znam put.
Ako spasiš Ketkin, odvešću te na
đavolov prag ako tamo 'oćeš d'ideš.
Iako nas prošlost možda i
doziva opojnim zovom sirena,
verovao sam da je bolje da se držim kursa
koga je postavio moj dragi brat Deni.
Samo potpišite tu.
A sutra, život može početi
iznova, iznova, iznova.
Ovuda.
Dobrodošli u stanište 3.
Osiguranje na maksimumu.
Primenjujem dizajn.
Određujem teksturu.
To je stari Seul.
Ako voda nastavi da se
diže ovim tempom,
Neo Seul će takođe da bude
pod vodom za 100 godina.
Hrana ti je ovde.
Nije kao ono na šta si navikla,
ali mislim da će ti se svideti.
Ovo je tvoj krevet.
Ovo je tvoja odeća.
Moja? Ali ovo je odeća čistokrvnih.
Ne, tvoja je.
Jesi li znala da je iz Saveza?
- Ne, ali ne bi ni bilo važno.
Zašto ne?
Zato, što je to bilo prvi put da je
čistokrvni bio ljubazan prema meni.
Mama?
Gladna sam.
Sviđa li ti se?
Izgledaš ljupko.
Dođi.
Dođi ovamo.
Ovo je nekada puštalo video
zapise, ali čip je pokvaren,
zaglavio se u petlji, pa sam ga
digitalizovao i pronašao ostatak.
Ostatak?
GROZNA ISKUŠENjA
TIMOTIJA KEVENDIŠA
Kog đavola radite u mojoj sobi?
Ključevi idu pa-pa, ostavićemo
ih gđici Džad na čuvanje, zar ne?
Ostavi mi stvari na
miru, kradljiva kravo.
Pošto ste novi, neću vas ovog puta
terati da jedete sapun u prahu.
No budite upozoreni, ne trpim prosti
rečnik u "Kući Aurora", ni od koga.
I ne pretim u prazno
g. Kevendiše, nikada.
Govoriću onako kako
ja želim, kradljivice.
Naterati me da jedem sapun u prahu?!
Voleo bih da vidim da pokušaš.
U vražju mater!
Razočaravajući početak.
Je li ovo nekakav
perverzni sado-mazo hotel?
Ja sam sestra Nouks, i ne bih
vam savetovala da me naljutite.
Jako mi je žao što ste
čekali, znam da je gđica?
Rej, Lujza Rej, časopis "Špijunka".
Lujza, ovo je Džo Napier,
naš šef za bezbednost.
Iznenadio sam se kad sam
dobio vaš upit.
Nemojte pogrešno da me shvatite,
živahan je to časopis, ali...
Ako vam je nešto potrebno,
samo mi javite. - Hoću.
Ljudi, mogu dalje sam, hvala puno.
Naš urednik pokušava
malo da začini stvari,
kaže da javnost traži
više sadržaja, stoga.
Verovatno je samo hir.
Dođite, pratite me, počećemo s Pilećim
Rančem, tamo držimo pametnjakoviće.
Zdravo, g. Kevendiš.
Osećate li se super jutros?
Ne, sinoć sam se prijavio
verujući da je "Kuća Aurora" hotel.
Moj brat je rezervirao
sobu, njegov smisao za šalu.
Ali čujte, imate veći
problem jako blizu.
Neka poremećena kučka,
koja se zove Nouks,
harači posvuda, imitirajući sobaricu.
Poenta je sledeća, udarila
me je i ukrala mi ključeve.
Dobro? Smesta su mi potrebni
ti ključevi.
"Kuća Aurora" vam je
sada dom, g. Kevendiše.
Vaš potpis nam daje ovvlašćenje
da primenimo ... - Potpis?!
Dokument o starateljstvu
koji ste sinoć potpisali.
Vaši papiri o boravištu.
- Ne, ne, ne to je bio hotelski registar.
Nema veze, sve je to ionako akademski.
Ovo će biti zajebana priča
za večerom.
Većina naših gostiju
se uplaši prvog jutra.
Moje ključeve, molim vas.
- Štićenicima nije ...
Nisam prokleti štićenik!
Shvatićete da vam izlivi
besa neće pomoći u "Kući Aurora".
Vi kršite prokleto ...
Zakon o pritvaranju,
ili nešto prokleto takvo!
Neću da se pokorim
kriminalnom zlostavljanju!
Neću da se pokorim
kriminalnom zlostavljanju.
Napolju, debele pahuljice
padaju po krovovima od škriljca.
Poput Solženjicina koji se mučio u
Vermontu, i ja ću se truditi u izgnanstvu.
Za razliku od Solženjicina,
neću biti sam.
Krenuli ste nekuda?
- Možeš se kladiti da jesam, u zemlju živih.
Salent Grin su ljudi!
Salent Grin se pravi od ljudi!
Vraćaj se ovamo!
Ne približavaj mi se,
inače ću biti primoran da te
navedem u policijskom
izveštaju kao saučesnika.
Imam pametnijih stvari od ovih.
Onda idi da ih radiš, prokleti
smutljivče od sapuna!
U redu!
Dalje ruke od mene,
ti vražji prokleti ...
Moguće je održati moć ***
narodom, sve dok mu se nešto daje.
Uzmi čoveku sve i taj čovek
više neće biti pod tvojom vlašću.
Aleksandar Solženjicin,
filozof iz 20. veka,
sabrana dela zabranjena u Jednoumlju.
Otkud znaš za njega?
Hae-Džu.
Ali, Gledaču Čeng...
- Molim te, zovi me He-Džu.
He-Džu ...
Fabrikantkinje mogu da budu
Reciklirane zbog ovoga.
Preživljavanje često zahteva hrabrost.
Znanje je ogledalo, a po
prvi put u svom životu,
dozvoljeno mi je da vidim ko
sam i ko bih mogla da postanem.
Dobro jutro kapetane. - Pomogao bi
da ostane tako, kada bi otperjao.
Bojim se da ne mogu, gospodine.
Tada ne bih mogao da vas obavestim o
slepom putniku kojeg sam otkrio u ...
Slepi putnik?! - Uveravam vas
da taj Moriori nije imao izbora.
Zakleo mi se da je
prvoklasni, sposoban mornar,
koji može da zaradi prevoz
ako mu se pruži prilika.
Slepi putnik je slepi putnik,
čak i ako sere srebrnjake.
Je li ti ikada išta objašnjavao?
Rekao mi je da je njihov cilj stvaranje
fabrikantkinje sa slobodnom voljom.
Juna je podbacila.
Ja sam im bila poslednja nada.
Moram reći, kada bi sve
novinarke izgledale poput vas,
morao bih da počnem da malo
ozbiljnije shvatam taj feminizam.
Sigurna sam da bi im
vaša podrška dobro došla.
Lepo. U redu, pričekajte ovde
a ja ću da pronađem nekog pametnijeg
ko će vas provesti kroz
detalje i odgovoriti na pitanja.
Sjajno.
Dobro, šta bi tata učinio?
U vražju mater ko je to?
Imaš li pojma koliko je sati?
Deni ja sam, Tim.
- Timoti?
Gde si? - Mislim da
prokleto dobro znaš gde sam.
Štićenicima nije
dozvoljen pristup telefonu,
da je li neko prokrijumčario
jednog? - Znaš pravila?
Pomogao sam Timiju da ih napiše.
Glavni sam investitor u "Kući Aurora"
12 godina. Neverovatno
unosno, ne bi poverovao
koliko ljudi plaćaju da
im zatvorimo roditelje.
Čuj Deni, zabavio si se, mislim da je
krajnje vreme da prekineš ovu zajebanciju.
Ne, ne, ne, Timi, moja
zabava je tek počela.
O čemu govoriš? Brat
sam ti, zašto mi to radiš?
Mislim da bi bolje pitanje
bilo čime si to zaslužio?
Ne znam na šta misliš.
- Hajde sad dragi brate, ne vređaj me.
Misliš da nisam znao
za tebe i Žoržet?
Žoržet?
Čuj Deni, nisam mislio da te
povredim.
Bojim se da je tvoja pokora
došla na naplatu Timbo,
vreme je da odgovaraš
za svoje zločine.
Denholme, jako mi je žao.
Hajde sad, nema potrebe za izvinjenjem,
tvoje izgnanstvo je više nego dovoljno.
Držim palčeve za scenario koji uključuje
tebe, sestru Nouks i dršku od metle.
Živeo Timi, pa-pa.
Šalje pozdrave.
Želeo bih da te pitam
o noći u kojoj su te uhapsili.
Sećam se slušanja
otkucaja njegovog srca.
Vaše srce kuca mnogo sporije
od našeg.
Jako nežan zvuk.
Meni teši.
Vivijen koliko je sati?
- Ne znam, koga briga.
Čuo sam melodiju, dečko, za violinu.
Brzo, pronađi pero.
Čuo sam je u snu. Bio
sam u kafeu iz noćne more.
Blještavo svetlo, pod
zemljom, bez izlaza.
A konobarice, sve su imale isto lice.
Svirala je muzika, ali
kakvu nisam čuo u životu.
Počela, počela je, čekaj...
Bilo mi je tako jasno pre
jednog momenta.
Pomozi mi Roberte, pomozi, nestaje mi.
Izgubih je.
Doći će vam gospodine.
Čim prestanete da je tražite
ona će pronaći vas.
Naivan si, Roberte.
Nimalo.
- Postoji jaz među ovim stolicama.
Ono što vi želite ne razlikuje
se od onoga što ja želim.
Jaz je iluzija.
Kako opisati tu noć Siksmite?
Ono što se dogodilo između
Vivijena i mene, nadilazi reči.
Muzika mu se izlila iz
očiju, udisala preko usana.
Muzika lepša od ičega
što sam ikada čuo.
Šta vi radite ovde?
Pronašli su nas.
Biću s tobom celim putem, a
sada se usredsredi na mene.
Ostani uz mene, tu sam,
neću te pustiti.
Mista Juing?
- Atua u redu je,
razgovarao sam s kapetanom,
izložio tvoj slučaj.
Kako se zoveš dečko?
- Atua, gospodine.
Ovaj hrišćanski gospodin,
koji nema pojma o brodovima,
kaže da si prvoklasni mornar.
U redu, da vidimo kako
spuštaš glavno jedro.
Pre nego što mi se boca isprazni.
G. Burhavi, pripremite moju pušku.
Gospodine, dali ste mi
svoju reč kao kapetan.
Molim vas, ne možete to.
Niko mi neće govoriti šta
smem na mom brodu,
pogotovo kad je reč o
crnčugama slepim putnicima.
Kapetane vidite, ima kuke a ne prste.
G. Burhavi, nemojte da
mi uprljate palubu.
He-Džu!
Kapetane, molim vas.
Samo me saslušajte, molim vas!
Crnja je od soli kao i ja.
G. Burhavi!
Čini se da imamo novog člana
posade. Neka svakako zaradi smeštaj.
G. Huks, pronašao sam je.
Bila je u hemijskim
laboratorijima, tražila nužnik.
Savršeno, zašto onda ti
ne preuzmeš odavde Sakse?
Upoznaj je s našim malim plemenom,
i provedi gđicu Rej kroz toranj.
Smešno je što uopšte ne bi
trebalo da budem ovde.
Trebalo je da budem u Seulu, ali štrajk
kontrolora leta je sve pobrkao,
zato moram noćas preko bare. Misliš
li ikad da je svemir protiv tebe?
Sve vreme.
Smem li?
- Ja sam cool.
Izgledaš nervozno, Isak.
Činim li te ja nervoznim? - Ne.
Zapravo je suprotno.
Hoćeš li da mi kažeš zašto
si me zaštitio?
Sloboda.
Budalasta pesmica naše civilizacije.
Ali samo oni koji su je lišeni imaju
i najmanji pojam šta ona u stvari jeste.
Postoji velika nesloga oko
toga šta da se uradi s tobom.
Korpokrati te žele da ti daju
eutanaziju, kao devijaciju.
Proizvođač želi vreme za analizu,
psihogenomičari vrište za
trenutnom cerebralnom vivisekcijom.
No s druge strane, problem koji
stvaraš je političke prirode.
Što znači da si moj problem.
Intrigantno mi je da
zamislim da ispod ovih
savršeno skrojenih atributa,
postoje misli
koje užasavaju celo Jednoumlje.
Ne bojim se takvih misli,
jer me nije strah istine.
Na ovom svetu postoji
prirodni poredak, fabrikantkinjo.
A istina je da taj
poredak mora da se zaš***.
Obavestite arhivare,
pripremite je za Recikliranje.
Gospodine?
Možete li mi reći šta se
dogodilo sa He-Džu Čenom?
Ubijen, tako mi je rečeno.
Sva ova uzbuđenja, zaista Adame,
to je previše, morate da se odmarate.
Jednom sam imao devojku.
Pokušavala je da me natera
da čitam Karlosa Kastanjedu.
Jesi li ikad čitala to sranje?
- O da.
Ali ta veza je bila osuđena na propast.
Kad god bi spomenula išta od
tih "karmičkih prošlih života",
nisam mogao da prestanem
da se smejem.
A ipak, ne mogu da objasnim.
Ali znao sam kad sam
otvorio ona vrata ...
Uništili su većinu primeraka
izveštaja.
Većinu?
Ne postoji dobar izbor, zar ne?
Ako ti pomognem mogu da
izgubim posao, ili nešto gore.
Ako ti ne pomognem, mnogo ljudi ...
To bi bilo gore od goreg.
Moraš da učiniš, šta god
ne možeš da ne učiniš.
Nešta te izjeda, Zaharije?
Nije te stra' da ćeš videti
Starog Đorđija na vrhu?
Više me stra' vremena nego đavola.
Ne veruješ da je stvaran? Ko je
počeo Pad, ako nije Stari Džordži?
Zaista?
Stari.
To ti je šuplja priča.
Stari su imali Pamet.
Ukrotiše bolest i seme,
pravili čudesa, leteli nebom.
Istina, sve je istina,
ali imali su i nešto drugo.
Glad u srcima, glad jaču
od sve Pameti.
Glad? Za čim?
Glad za još.
Verovanje, poput straha ili ljubavi,
jeste sila koju treba razumeti, kao
što razumemo teoriju relativiteta,
i načela neodređenosti.
Fenomene koji odlučuju
o toku naših života.
Juče, moj život je
išao u jednom smeru.
Danas, ide u drugom.
Juče sam verovao da nikad neću
učiniti ono što sam danas učinio.
Te sile koje često
prekrajaju vreme i prostor,
Koje mogu da oblikuju i menjaju
ono što zamišljamo da jesmo,
započinju davno pre nego se rodimo
i nastavljaju se pošto izdahnemo.
Naši životi i naši izbori,
poput kvantnih putanja
podrazumevaju se iz
trenutka u trenutak.
U svakoj tački preseka,
u svakom susretu,
podrazumeva se novi
potencijalni pravac.
Teorema: Zaljubio sam se u
Lujzu Rej.
Da li je to moguće?
Tek sam je upoznao, a ipak ...
Osećam kao da mi se
nešto važno dogodilo.
To je to, muzika iz mog sna.
To je iz mog sna, one noći
kad sam ti došao u sobu.
To je muzika koju sam čuo u
glavi, nekako sam ti je preneo.
Već nedeljama radim na ovom komadu,
pretpostavljam da ste ga
čuli i utkali u svoj san.
Zovem ga sekstet "Atlas oblaka".
Ovo je očito plod naše saradnje.
Verujem da je Atlas jedino
vredno što sam učinio u životu.
A ipak znam da ne bih mogao
da ga napišem
da nisam upoznao vas.
Postoje celi odeljci
u Atlasu koje sam napisao
zamišljajući kako se iznova i
iznova srećemo u raznim životima,
u različitim vremenima.
- Da.
Nešto ovako važno,
ne može da se opiše kao tvoje,
ili moje.
Naše je.
Tačno i ja tako osećam, Vivijen.
Žao mi je, mislio sam ...
Šta si mislio?
Da bi mi odgovaralo malo guženja
s mladim kicošom kao što si ti?
Spakovaću ću torbe i otići do jutra.
- Nipošto, otići ćeš kad ja kažem da smeš.
Nastavićeš rad na "Atlasu
Oblaka" Vivijena Ersa.
Kad bude dovršen tada ću da
odlučim šta ću s tobom.
Ne možeš da me zadržiš ovde, odlazim!
Srećno sa komponovanjem. Siguran sam
da je sterilna stara pederčina kao ti
još uvek sposobna da smisli
nešto sasvim nepamtljivo.
Predlažem da razmisliš o tome, Roberte.
Razmisli o reputaciji.
Reputacija je sve u našem društvu.
Tvoja, moj razbaštinjeni
razvratniče, je istekla.
Zar si mislio da se nećemo raspitati
o nekom ko živi pod našim krovom?
Makeras je lično napisao, citiram,
"On je muška prostitutka, njegova
druženja s perverznjacima i sodomitima,
su bila uobičajena u njegovoj kratkoj
i beznačajnoj karijeri na Kajusu.
Zaključaj srebrninu." kraj citata.
Budi upozoren. Idi bez mog pristanka
i celo muzičko društvo će da
sazna o izrodu, Robertu Frobišeru.
Posle toga, čak i ako komponuješ
jednu od najvećih simfonija ikada,
niko je neće čuti, jer niko
neće hteti da ima posla s tobom.
Više te nikad neću pustiti.
Rekoh vam da će doći.
Dve stvari su postale jasne.
Obesiti se o najveći
stub u Edinburgu je bolje
nego dozvoliti onom parazitu
da više pljačka moj talent.
Moram da dovrši svoj sekstet. Ne mogu
ovde, stoga noćas planiram svoj beg.
Molim pričekajte na skeniranje.
Možete da prođete.
Svaki beg iz zatvora
je riskantan predlog.
Dovoljan je samo mali kiks i bićemo
na milost Njenog Veličanstva.
Znam, znam. - Mogli bismo
da koristimo šifrovana imena,
ali iskreno, verovatno
bih prvi zaboravio svoje.
Dakle, g. Kevendiš,
Erni Bleksmit. Ovo je g. Miks,
i moja devojka Veronika Kostelo.
Za poverenje.
- Za poverenje.
Znam, znam.
A šta ćemo onda s papagajem? On
će verovatno prvi da propeva.
Gospodin Miks je častan
i čestit kavaljer.
Nikad nas ne bi izdao.
- Osim toga, nikad ne govori ništa drugo.
Znam, znam.
- Pitanje je stari moj,
jesi li ti dorastao zadatku?
Jednoumlje zahteva poslušnost. Imamo
šifru crveno, pripremite se za ukrcavanje.
Šta ćemo da učinimo?
- Da ostanemo mirni.
"Završiće u suzama", upozorio si me.
Valjda sam beznadežan poput Adama Juinga,
nesvestan neizrecivih oblika koji vrebaju.
Slep na činjenicu da ga prijatelj truje.
Henri molim vas, pomisao na gubitak
ovog prstena neizmerno me žalosti.
Ne budite ludi Adame,
siguran sam da je vašoj
supruzi važnije vaše
zdravlje od zlatnog obruča.
Video sam početak truljenja
i prizor nije lep.
Poznajem odličnog
španskog zlatara koji radi
takvom veštinom da vaša Tilda
neće primetiti da je ikada skinut.
Daj mi ga!
- Miči jebene ruke s mog pudinga!
Ovo nije tvoj puding alchajmerska
budalo, već si pojeo svoj!
Puštaj, pizdo!
- Ne pričaj tako sa mnom!
Bolje da dođeš ovamo.
Gospodine Kevendiš!
Soba je smrdela na gorak lek.
Začuđujuće teške stvari, pištolji.
Zašto sam ga tačno uzeo?
Ne bih znao da kažem.
Intuicija. Osećanje važnosti.
Da od ove tačke,
nema povratka.
Gledajuć' one oblake, nemam vremena.
Ne treba mi pametan konopac.
- Dobro.
Recimo da padneš, uhvatiću te.
Ruke uvis! Odmah!
Brže! Napolje iz vozila!
Silazi odmah!
Zašto li zapošljavaju
ove masne podnjake?
Negativno gospodine,
definitivno ilegalac.
Zadržite ga za sad.
- Očitavam drugo biće!
Gde? - U kamionu.
- Proveri to. - Da gospodine.
Sada gaziš po đavolovoj
zemlji, dolinaru.
Reć' ću ti ovo samo jednom,
ta strankinja ne ide na vrh.
Vreme je da pušćaš taj konopac.
Na mome si, plaćaš danak.
A sad pušćaj taj konopac.
Pušćaj taj konopac.
Fokskon-1 ulazi u kamion.
- Prijem.
Ona je! - Sve u redu, zar ne?
Ko si ti?
- Zapovednik He-Džu Čeng.
Prvi naučni oficir
Pobunjeničkog saveza.
Zašto radiš ovo?
Zato što verujem da imaš
moć da promeniš ovaj svet.
Pušćaj konopac.
Krvavih ruku, da pustiš ne smeš.
Ruke krvave, ne pušćaj.
Fala Zaharije.
Već si me dva puta spasao.
Ako padneš, uhvatiću te.
Upotreba smrtonosne sile potvrđena.
Zaustavite ih.
Mislio sam da sam bio jasan.
- Čini šta hoćeš, ali ja odlazim.
U redu, idi, ali ovo ostavi.
Vrati mi to, moje je, upozoravam te!
Po uslovima ovog odnosa, sigurno
sam unutar zakonskih granica.
Vrati mi to! Vrati ili ću te,
tako mi Boga, ubiti na mestu!
Ma molim te, ti si kukavica.
Učiniću to.
- Nećeš povući okidač.
Takvi kao ti nikada ne povuku.
TIHOOKEANSKI DNEVNIK, ADAM JUING
Kako nam je naš crv danas, Adame?
Bojim se da me je savladao.
- O ne, ne, ne, gluposti.
Morate da uzmete lek. Morate da
mislite na svoju prelepu ženu.
Morate da mislite na Tildu.
Zarobljeni su pod branom, imamo ih.
Dođi.
Šta to radiš?!
Hajde! Hajde ulazi!
Jok, mrtvi nikad ne ostaju mrtvi.
Otvori uši i nikad ne prestaju da brbljaju.
Kakvo je ovo mesto?
Pre Pada, Stari su gradili naselja.
Na kraj neba, među zvezdama.
Ovo mesto spajalo je tamo i 'vamo.
Sonmi.
To je ona.
Stari su se molili Sonmi kao i dolinari?
Jok.
Ako ćemo pravo da kažemo.
Mičite se! Razlaz!
Ovamo! Ovuda!
Dođi.
Ostani blizu, ovde otimaju
fabrikantkinje.
Sve je čisto.
- Hvala.
Nema frke, partneri smo, ali
moraš mi reći šta se događa.
U redu, prvo da se
presvučem, pozovem policiju
i obećavam da ću ujutru
sve da ti ispričam.
Dobro, ali nadam se da
shvataš da si rekla tačno
što bi svaki lik u svakom
pristojnom krimiću rekao,
tačno pre nego što bude ubijen.
- Laku noć Havijer.
Šta si mislila ono dole,
da se Stari i dolinari
mole Sonmi, ali ne baš isto?
Mislila sam, da su bili drukčiji.
Drukčiji? Kako?
Hoćeš istinu?
Ovde živiš?
- Ovde je Savez rođen.
Sonmi nije bila bog, umrla
je pre stotinu godina
na dalekom poluostrvu.
Sad je to mrtva zemlja.
Šta?
Znam šta dolinari veruju,
znam da vas Igumanija uči
da je Sonmi čudom rođena
od Darvina, boga pameti.
Ali to nije istina.
Njen život je bio tužan i izdan, umrla
je pokušavajući da menja mišljenje Starih.
Laaaaaži, ništa osim laži.
Jok, jok, lažeš.
Priroda naših besmrtnih života ...
- Sonmi?
Pre nego što je umrla,
govorila je o svojim delima.
Njene reči su kao blagoslov,
podsećaju me šta je istinito.
Koliko dugo ćeš slušati ovo?
Koliko dugo ćeš samo da stojiš?
Pustite strankinju da ti jebe
verovanja? Gore, dole, unutra, napolje!
Naši životi nisu naši sopstveni.
Od kolevke pa do groba,
vezani smo za druge.
Zaharije, jesi li dobro?
Dovrši svoje.
Da sam hteo da te ubijem
bila bi već mrtva.
Neću da te povredim,
samo želim da razgovaram.
Budi cool, u redu?
Da sam ja htela da ubijem
tebe, već bi bio mrtav.
Kakav je to osećaj? Dobar
početak razgovora, zar ne?
Jesi kćer Lestera Reja,
u to nema sumnje.
Poznavao si mog oca?
- Korejski rat.
Bio sam u 21.
To sam ja na kraju, kraj tvog tate.
Minobacačka granata je pala tako
blizu da je mogla da mi raznese bulju.
Da tvoj otac nije učinio ono
što je učinio, ne bi me bilo.
Znači dvoje nas je.
Nisi hteo pušćat konopac
jer žudiš
za tim tamnim, slatkim mesom.
Sve ja sad kontam. Ova
kurva, sa kokosovom kožom,
i ljigavom maskom, smeje se i ulizuje
kako bi joj verovao i doveo je ovde.
Kopa i ruje a za šta?
Za šta budalo?
'Oće ostrvo. Vidoviti ga 'oće celog.
Izdaješ rod za malo pičke.
Nije iz tvog plemena!
Nije ni tvoje boje!
Ova bludnica ignoriše
tvoju istoriju i običaje,
plete i šiklja svoje opake laži, a
ti ih samo jedeš kao kakvo pseto.
Nije istina.
- A nije? Učini nešto. Zaustavi je.
Uzmi nož i zakolji je.
Zaš*** pleme, zaš*** sestru, malu
Ketkin, sad pre nego što bude kasno.
Ubiće te.
Ne poznaješ te ljude kao ja. - Da?
Pa ako si samo to došao da mi kažeš,
malo si zakasnio. Neko me
upravo izgurao sa mosta Svanaki.
Ovo je van kontrole.
Zna li se ko je to učinio?
- Plaćenik, zove se Bil Smouk, i ...
Šta?
Sredio je Saksa.
- Isaka?
Bombom u avionu.
Novinari su okrivili PLO.
Bio je pretnja, kao
i Siksmit, kao i ti.
Propustite ih.
Sonmi-451, velika mi je
čast što sam te upoznao.
Ja sam general An-kor
Apis, vođa Saveza.
Ko ga plaća?
- Isti tip koji plaća i mene.
Lojd Huks?
Bio je u "Pleks Konsaltingu".
Čula sam za njih.
Oni su lobisti za naftne kompanije.
Zašto bi veliki naftaši
zaposlili Lojda Huksa
da upravlja nuklearnim reaktorom?
Imaš isti pogled kao i
tvoj otac. Shvataš, zar ne?
Huks ne želi da se izveštaj otkrije,
jer ne želi da se reaktor popravi.
Želi da se pokvari. - Ovde se radi o
budućnosti energetike ove zemlje.
Žele eksploziju, haos i pokolj.
Što više poginulih, to bolje.
Ništa ne kontam, reči i upozorenja
kao da bodeš osinje gnizdo.
Ulaktariš se u moj život, blebećeš o
istini, a nikad ne kažeš celu istinu.
Moram da skontam šta radiš.
- Rekla sam ti,
došla sam da pošaljem poziv u pomoć.
Pomoć? Zašto?
Da osvojiš zemlju? Da nas sve
pobiješ i porobiš? Šta 'oćeš?
Vidoviti umiru Zaharije, kao Ketkin.
Ovaj svet je otrovao mene i moj rod.
Ako ne dobijemo pomoć,
ne nađemo dom van sveta ...
Govorim istinu, nećemo preživeti.
Nećemo preživeti.
Ers je poslao pse za mnom.
Metak je prošao i ubio samo
njegov apetit, a ipak traži krv.
Moraću da platim frulašu.
Trebalo bi da pozovem policiju.
- Neće pomoći.
Kako mogu znati da me ne lažeš?
Smouk će doći po mene,
čim shvati da sam s tobom.
Treba nam onaj izveštaj. Ne mogu
dugo da te štitim bez njega.
Generale Apis ...
- Ti, draga moja,
si dokaz da naši napori nisu uzaludni.
Ali, ja sam samo
servirka u restoranu.
Nisam genomizovana za
menjanje stvarnosti.
Nijedan revolucionar nikad nije bio.
Žao mi je da ne mogu da
učinim to što tražite.
Za svakoga bi to bio težak izbor.
Ali, pre nego što
proglasiš odluku konačnom,
Postoji još nešto što
bih želeo da vidiš,
kako bi mogla potpuno da
razumeš za šta se borimo.
Drži šipke na rukama i nogama.
Ako ti se molitva usliši...
Vidoviti se nikad više
neće vratit' u dolinu?
Oni koji bi hteli s nama,
bili bi dobrodošli.
Dolina je moj dom.
Jesi li dobro?
Znam da je zabranjeno.
Siksmite, uspinjem se stepeništem
Skotovog spomenika svakog jutra,
i sve postane jasno.
Voleo bih kad bi video ovo blještavilo.
Ne brini, sve je dobro. Sve je
tako savršeno, prokleto dobro.
Sada razumem. Granice između
buke i zvuka, jesu konvencije.
Sve granice su konvencije,
koje čekaju da budu pređene.
Čovek može da pređe svaku konvenciju,
samo kada bi prvo to pojmio.
U takvim trenucima, osećam otkucaje
tvog srca jasno kao i svog.
I znam da je odvojenost iluzija.
Moj život proteže se
daleko van mojih granica.
Oluja dolazi mista Juing.
Odvesti vas dole.
Ne vodim jebenu prosjakinju,
marš napolje!
Marš!
Ah, g. Juing.
Samo tren, ako može.
U opasnim vremenima živimo.
Kakav skandal, kažu da je taj
odrpanac, Robert Frobišer, kompozitor.
Vi ste kompozitor, zar ne, g. Juing?
Što želite? - Pozornici su
tražili da pretraže moje sobe.
Znam kako naporno radite, stoga sam
im rekao da nema nikoga na 3. spratu.
Poprilično je skupo
držati ceo sprat praznim.
Ovo je sve što imam.
Divan prsluk.
Ako ta pisma nisu važna, zašto ih čitaš?
- Ne znam.
Možda samo pokušavam nešto
da shvatim.
Šta?
Zašto stalno pravimo
iste greške.
Možda bi trebalo da upitamo, Megan.
- Molim?
Poznaješ li Megan?
- To mu je nećaka.
Otkud znaš za nju?
Izgleda da joj je nešto poslao.
Verovatno je iskoristio
omot u kome je držao pisma.
Hajde Lujza, prvo
pravilo pisanja krimića.
Dobar trag uvek vodi do drugog traga.
Kad se "Grozna iskušenja Timotija
Kevendiša" snime kao film,
mislim da bi ulogu junaka trebalo da igra
glumac delom ser Lorens Olivije,
s trunkom Majkla Kejna.
Ko je dođavola to?
- Dr. Konvej, "Kuća Aurora"
menjam dr. Rota.
- Je li reč o majci?
Jeste g. Hočkis, morate da ostanete
pribrani, bojim se da neće preživeti noć.
Nažalost sada nam nije zgodno,
zar zaista moramo odmah doći?
- Ne, ne, naravno da ne.
No ipak vas je izričito tražila. Čini se
da je uznemirena u vezi sa testamentom.
Odmah dolazimo.
Plan je bio niz obaranja domina,
koji počinje tako što će Erni
objaviti moju smrt sestri Nouks.
Znam, znam.
Cela zaseda zavisila je
od ćutanja g. Miksa.
Znam, znam.
Gospodine Kevendiš?
Da li je sve u redu?
Ne ostavljaj me ovde.
Gospodine Kevendiš?
Znala sam da je suviše dobro
da bi bilo istinito.
Mrzovoljna veštice!
G. Hočkis? Vaša majka mi je draga
prijateljica. Molim vas požurite.
I dakle adieu, što bukvalno
prevedeno s francuskog
znači "predati se Bogu".
Džo Napier na prvoj liniji
g. Huks, kaže da je hitno.
Zaboga Džo, već kasnim, šta je?
Nazvala me ona novinarka, Rej.
Raspitivala se o Siksmitu.
- Razumem.
Rekli ste da neće biti problema.
Neki problemi su
žilaviji od drugih, Džo.
Gde je prokleti ključ?!
- Obično ga ostavi u bravi.
Žena mu je vozila! Prokleto
žensko je ponelo ključ sa sobom!
Slatki sveti prokleti Judo, šta
ćemo sad?! - Pogledaj ispod vizira.
To!
Šta je ovo?! To nije ključ, šta
se radi s ovim?! - A šta bi drugo bilo?
A kako radi?!
Sranje!
- O ne!
Smisli nešto, ti si
genije, ti si prokleti genije!
Propali smo.
Sranje. Ne mogu da verujem
da sam pristala na ovo.
Radi li ovo uopšte? Čuješ li me?
- Samo idi.
Mislim da je iza mene.
Šta god bilo, ne osvrći se.
Izlazite iz mog auta! Tužiću vas!
Opaliću te da ćeš da ostaneš u komi
ako ne otvoriš vrata, Kevendiš!
Izlazite iz mog auta!
Čemu ovo dugme služi?
Oh ne, to je g. Miks, i on želi
da pođe.
U vražju prokletu mater.
Svi za jednog i jedan za sve?
Kapija!
Veronika, bi li otključala
vrata g. Miksu?
Zdravo g. Miks, krenuli
smo na noćnu vožnju.
Znam, znam.
Gazi redom!
- Kako uzbudljivo.
Šta sad?
- Gas do daske, Kevendiš!
Idemo.
Hajdete sad Adame, idemo
lepo, ali crv se opire.
Uvek je najmračnije pre zore.
Mista Juing?
Gospodin Juing je u kritičnoj
tački svog lečenja.
Sledećih nekoliko sati će da odredi
hoće li da živi ili da umre.
Onda ja ostati s njim.
- Ne, ne, ne, ne možeš.
Moram, mista Juing spasiti
moj život, to moja dužnost.
Slušaj ovamo, ti neuki majmune.
Gospodin Juing te ne želi blizu.
Ti si ga verovatno i zarazio!
Zamolio me je, citiram, drži
tog prljavog crnju dalje od mene!
Zato ljubazno molim,
poštuj njegovu želju!
Kuda je otišao?
- Ne znam.
Sranje.
Za slobodu.
I gotovo je, Engleska je opet
bolja. Škotska pada u baražu.
Zažalićete na načine koje
ne možete ni da zamislite.
Upomoooooooć!
Jebemti! - Džo!
Ovdje nema ilegalaca! Šefa nema!
- Nisam inspektor, treba nam pomoć.
Ne razumem!
Znam da ovde ne želite policiju, ali
progoni nas čovek koji želi da me ubije.
Potrebna nam je tvoja pomoć.
Zar nema istinskih sinova
Škotske pod ovim krovom?!
Ovi tamo, engleske gluperde,
gaze moja bogom dana prava!
Ovi ljudi su moji.
Zlostavljaju mene i
moje drugare, najopakije.
I potrebna nam je mala pomoć!
Dobro deda.
Nećemo da te izneverimo.
Slušaj vamo gajdašu, možeš da
ideš i guziš prokleti sporan ...
Dvoje ljudi je prošlo
ovuda, kuda su otišli?
Kuda su otišli?!
Zaveži!
Zaveži mater ti jebem!
Glupa jebena debelguza.
Molim? Šta rekoste Juing?
Kako da vas shvatim
kad balavite i frfljate?
Dozvolite da pokušam da
pogodim, nešto u smislu
"O, Henri kako si to mogao
da mi učiniš?".
"Mislio sam da smo prijatelji."
Nažalost niste bili u pravu.
Pogrešili ste, kao Horoks i
vaš blesavi tast.
Postoji samo jedno pravilo
koje veže sve ljude,
jedno upravljajuće načelo koje
definiše svaki odnos na Božjoj zemlji.
"Slabi su vazda jakima hrana."
Onuda.
Rekao sam Huksu da ti
se ne može verovati, Džo.
Ti si sledeći, kučkin sine.
Deo posla. Uživaj u penziji.
I ne zovi me jebenom debelguzom.
Zašto, pitate. Apsurdno je jednostavno.
U vašem kovčegu ima zlata,
ja ga želim.
Zato sam vas ubio zbog njega.
Miči se od mista Juinga
ili te ubiti!
Mista Juing, mista Juing ...
Moram da vas isperem.
Šta je to?
- Kone, ratni krik!
Zaharije!
Ne, Sonmi, ne ...
- Zaharije!
Ovo je general želeo da vidim?
Kraj hrli prema meni.
Ne mogu ni da jedem ni da spavam.
Poput Juinga, "zemaljska
muka" postala je omča.
Radije bih da postane muzika.
Veruju da idu ka Vaznesenju,
ali ne idu, zar ne?
Dobrodošla.
Sedi.
Samo se opusti.
Ovo je za skidanje ogrlice.
Ne ...
Dušman spava, grlo ne kolji.
Industrija genomika zahteva ogromne
količine biomaterije za materice-epruvete.
I još važnije, za prehranu
njihove uzgojene radne snage.
Reciklirane fabrikantkinje su
jeftin izvor belančevina.
Sapun.
Hrane nas nama samima.
Taj brod ...
Taj brod mora da bude uništen.
Da.
Sistemi koji su ih izgradili
moraju da budu srušeni.
Da.
Bez obzira, rođeni iz epruvete
ili utrobe, svi smo čistokrvni.
Da.
Svi moramo da se borimo, a
ako je potrebno i da umremo,
kako bismo naučili ljude istini.
Ovo smo čekali.
Dovršeno je.
O Ketkin ...
Tada su te odveli do satelitske
veze pod kontrolom Saveza.
Odaslala sam svoje otkrivenje 12
država i 4 kolonije van planete.
18 minuta kasnije
snage reda su napale.
Biti znači biti pojmljen.
Stoga, poznavati sebe moguće
je jedino kroz oči drugoga.
Priroda naših besmrtnih života je
posledica naših reči i dela.
Koja se isprepleću kroz celu večnost.
Zaharije ...
Sakrij se, sakrij se.
Ubio si poglavicu, sad si meso.
Ketkin.
- Ujka-Zak.
Hvala Sonmi. - Ne, hvala tebi.
Mista Juing, još jednu ...
Još jednu, so čisti želudac.
Dobro, dobro.
Dođite mista Juing.
Vidite, tu smo, tu smo.
Kod kuće sam, kod kuće.
Megan Siksmit?
Neka plate.
Na to možeš da računaš.
Hvala.
Moj ujak je bio naučnik, ali
je verovao da je ljubav stvarna.
Kao nekakav prirodni fenomen.
Verovao je da će ljubav
da ***živi smrt.
Završio sam u mahnitosti koja me podsetila
na našu poslednju noć u Kembridžu.
Gledao sam poslednju zoru,
uživao u poslednjoj cigareti.
Nisam mislio da možeš da budeš savršeniji,
dok nisam video onaj tvoj pohabani šešir.
Zaista Siksmite, koliko god
smešno u njemu izgledao,
sumnjam da sam ikad video išta lepše.
Posmatrao sam te dok god sam se usudio.
Sumnjam da je bila slučajnost,
što sam ja tebe prvi video.
Kapetan reče da će vas povesti s nama.
- Želim da idem s Meronimom.
Da ideš? Kuda?
Vidoviti su kao i mi sad.
Nemaju dom kao ni mi.
Jok. Još ne.
Misliš da neko čuja tvoju
molitvu? Da će da siđe s neba?
Možda, možda jednog dana.
"Jednog dana" ti je mačku o rep.
Jeste, a mačka nije lako uloviti.
Verujem da nas drugi svet
čeka, Siksmite, bolji svet.
Tamo ću da te čekam.
Mogu li da vam pomognem, gospodine?
- Da, tražim prijatelja koji je došao u ...
Verujem da ne ostajemo dugo mrtvi.
Pronađi me ispod zvezda Korzike,
gde smo se prvi put poljubili.
Večno tvoj,
R. F.
U izveštaju piše da je
zapovednik Čeng poginuo u napadu.
To je tačno.
Kažeš da si ga volela.
Tako je, volim.
Hoćeš da kažeš da si još
zaljubljena u njega?
Hoću da kažem da ću uvek biti.
Naši životi nisu naši.
Od kolevke pa do groba,
vezani smo za druge.
U prošlosti i sadašnjosti.
I svakim zlim delom
i svakim dobrim delom,
rađamo svoju budućnost.
U svom otkrovenju
govorila si kako posledice
života pojedinaca
odjekuju kroz večnost.
Znači li to da veruješ
u zagrobni život?
U raj i pakao?
Verujem da je smrt samo vrata.
Kada se zatvore, druga se otvore.
Ako bih želela to da zamislim,
zamislila bih vrata kako se otvaraju.
A iza njih, pronašla bih ga,
kako me čeka.
Ljubavi moja.
Kod kuće sam.
O bože, kako si mi nedostajala!
Hvala gospodine.
Ako smem da postavim
poslednje pitanje.
Morala si da znaš da je taj plan
Saveza osuđen na propast.
Znala sam. - A zašto si pristala?
To je general Apis tražio od mene.
- Da budeš pogubljena?
Da sam ostala nevidljiva,
istina bi ostala sakrivena.
To nisam mogla da dozvolim.
A šta ako niko ne poveruje u tu istinu?
Neko već veruje.
Adame, za ime božje.
Upravo sam rekapitulirao
tvoju zapanjujuću pustolovinu.
Molim te, pridruži nam
se, donesite mu stolicu.
Ne hvala, ne mogu da ostanem.
Šta radiš ovde? Mislio sam da je
doktor rekao tri nedelje mirovanja.
Jeste, ali ovo ne može da čeka.
Moram da razgovaram s
vama gospodine, nasamo.
Naravno.
Je li to ugovor od velečasnog Horoksa?
Zaista jeste. - Mogao sam da
pošaljem dečka po njega.
Jesi li poludeo?!
Dugujem život samo-oslobođenom robu.
I ne mogu, čiste savesti, više da
učestvujem u ovakvoj raboti.
NAFTNI LOBISTI UHAPŠENI
Ovo bi bila jako dobra knjiga.
- Onda ću da popijem u to ime.
Napolju, debele pahuljice padaju po krovovima
od škriljca i zidovima od granita.
Poput Solženjicina koji se mučio u
Vermontu, i ja ću se truditi u izgnanstvu.
Za razliku od Solženjicina, neću biti sam.
Prokleti bili gospodine.
Da niste suprug moje kćeri ...
Zdravo oče. - Tilda?
Šta se događa?
- Došla sam da se oprostim.
Da se oprostite? Kuda idete?
Selimo se na istok, da
sarađujemo s abolicionistima.
Molim?!
Od tog otrova ti je istrulio mozak.
Neka i jeste, toplo ga preporučujem.
Godinama se nisam osećao ovako dobro.
Tilda, zabranjujem ti da
bilo kuda odeš s ovim ludakom.
Celi život vas se bojim, oče.
Idem sa svojim suprugom.
Adame.
Poslušajte me, za dobrobit
mog unuka, ako već ne za vašu.
Na ovom svetu postoji
prirodni poredak, a oni
koji pokušaju da ga obore
ne provedu se dobro.
Taj pokret neće preživeti.
Ako im se pridružiš, ti i cela
tvoja porodica bićete odbačeni.
U najboljem slučaju postojaćete
kao izgnanici, koje tuku i pljuju.
U najgorem, linčovani ili razapeti.
A zbog čega?
Zbog čega?
Šta god da učiniš to nikad neće biti
više od kapi u bezgraničnom okeanu.
Šta je okean, ako ne mnoštvo kapi?
Vatrica umire.
Tako i treba, moja pripovest je gotova.
Dolazite ovamo male
beštije, postaje 'ladno.
'Ajde, čuli ste babu.
Sviđa ti se ovde, je l' da deda?
Valjda, podseća me na moju dolinu.
Koja je Zemlja?
Ona tamo, plava svetlucava.
A sad, pomozi dedi da ustane.
'Oćeš li nam pričati o strašnom
brodu i dugom snu i svemu što sledi?
Baba priča o onima što slede
mnogo bolje od mene.
Voliš li još babu?
Tvoja baba je nešto
najbolje što me zadesilo.
Dođi ovamo deda, da ti
zagrejem te stare kosti.
Original: Sentinel
Srpska obrada: zcsala021
www.podnapisi.net
Preslovljavanje: Big Mum