Tip:
Highlight text to annotate it
X
UPOZNAJTE DŽO BLEKA
Da.
Da.
Da.
Molim vas. Molim vas.
Ne brinite. Ne brinite.
Potpuni haos je okolo.
Bojim se da nam istiæe vreme.
Zar pokušavam biti presavršena?
- Ali, želim da bude izvrsno.
- Takoðe i mi.
- Trudimo se da bude izvrsno.
- Zašto ne težiti ka zvezdama?
- Dobro jutro.
- Dobro jutro.
- Treba nam mišljenje oko cveæa.
- A, da, frezija, frezija.
Svugde frezije.
Tata voli frezije.
Dobro jutro. Dobro jutro.
Zdravo.
- Svetla?
- Svetla.
Ne presvetla i ne premraæna.
Tražim safronski sjaj,
kao kod èajanki 20-tih.
Ako je hrana proza zabave,
onda su svetla poezija.
Slaže se. Ako je hrana proza zabave,
svetla su poezija.
Sviða mi se. Ako je muzika bila hrana
ljubavi, neka svira. Izgubila sam pamet.
Dobro jutro, g-ine Periš.
- Šta misliš o svemu ovome, Helen?
- Biæe prekrasno.
Alison kaže da èe možda
i predsednik doæi.
Oni imaju bolje stvari da rade nego da
dolaze na roðendanske zabave. - Na primer?
- Tata? Imaš li vremena?
- Dobro jutro, Alison.
Ne mnogo.
Veliki dan u velikom gradu.
Šta imaš na umu?
Vatromet. Dopuna:
Gradimo broj 65 na barci.
Stelci iz Državnog Koledža
ispaliæe vatrene strele na njega.
Kada se zapali,
daæe nam efekat Vikinške sahrane,
ali ne sa notom morbidnosti.
Vlasti Hadson Rivera kažu da èe
zbog tebe napraviti iskljuæak.
Ali, naravno,
raæun èe biti poveæan,
zbog protivpožarnog odelenja.
Pa... šta misliš?
Dobro?
Nije dobro?
Alison, verujem ti.
Ovo je tvoja stvar.
Ali, roðendan je tvoj.
Mrzim strele. Prave me nervoznom.
- Dobro jutro, Tata.
- Dobro jutro, dušo.
Ti si "Dušo", a ja "Alison".
Tata, Dru je zvao iz helikoptera,
biæe ovde za 2 minuta.
Dru je u helikopteru?
Želeo je da ide sa tobom.
Pa. zašto ne sedneš, opustiš se i
staviš malo hrane u taj debeli stomak.
- Dolaziš?
- Ne.
Imaš pacijente da neguješ.
Imam 3 histeriæna šefa,
jedan obožava tartufe,
drugi mrzi tartufe,
a treæi èak ne zna šta su tartufi.
- Mrzim zabave.
- Tata, smiri se.
Svideæe ti se.
Kunem se.
Zar nije dovoljno biti na Zemlji
65 godina bez podseæanja na to?
Ne.
Hoæeš li se opustiti?
Znam da je danas veliki dan.
- Kako znaš to?
- Rekao mi je Dru.
Zar ti sve kaže?
Nadam se.
Sviða ti se, zar ne?
Da, pretpostavljam.
- Ne želim da se mešam, ali...
- Onda nemoj.
Evo ga dolazi naš momak.
Hoæemo li?
- Dobro.
- Zdravo, lepotice.
Zdravo.
Dobro jutro, Dru.
Hvala što si došao.
Pa, veliki dan je. Hoæu da poreðam
nekoliko patki pre nego što udarim.
Neke misli, zadnje uglaðivanje,
izmene, bilo šta?
Misli, ne. Noæas mi se uæinilo
da èujem glas.
- Glas?
- U snu.
- Šta je rekao?
- "Da".
- Da, za posao?
- Možda. Ko zna?
Znaš kakvi su glasovi.
Hvala ti, Dalija.
- Dobro, krenimo.
- Dalija, olovka.
- Zdravo, Bil. Kako si?
- 'Jutro, Kvins.
- Sjajno, a ti?
- O, dobro sam.
- To je to, "B-dan".
- Oprosti?
Dan Bontekju.
Potpisaæemo... sa Velikim Džonom.
Vidi se, Bil.
Miran si kao maæka.
Završimo sa Bontekjuom,
kladim se da se usrao u gaæe.
Upamtite, veliki sastanak
veæeras kod Tate.
Veæera. I ti, Dru.
Imamo puno nezavršenih stvari.
- Zar opet zbog mog roðendana?
- Samo jednom imaš 65, Tata.
Hvala Bogu.
Sada, dajmo da poæne dan.
Upamtite, veæera u gradu kod Tate!
Dali voliš Drua?
Dali voliš Drua?
- Misliš, kao što si ti voleo Mamu?
- Zaboravi na mene i Mamu.
Udaæeš se za njega?
Verovatno.
Slušaj, lud sam za momkom.
Pametan je. Nasrtljiv je.
Može poneti "Periš Komunikacije"
u 21 vek i mene zajedno sa time.
Pa, šta je loše u tome?
To je za mene.
Priæam o tebi.
Nije o tome što kažeš za Drua.
U tome je što ne kažeš.
Možda nisi slušao.
O, da, jesam.
Ovo nema ni gram uzbuðenja,
ni... šapat dahtanja.
Ova veza ima svu strast
para senica.
Želim da se iskradeš od tamo.
Želim da lebdiš.
Želim da...
pevaš sa ushièenošæu
i igraš kao derviš.
- O, to je sve?
- Da. Budi zbunjeno sreæna,
bar najmanje ostavi sebe
otvorenu kako bi bila.
Dobro.
"Budi zbunjeno sreæna".
Moraæu...
Moraæu da se potrudim.
Znam da je seljaæka stvar.
Ali ljubav je strast,
opsesija,
neko, bez koga ne možeš živeti.
Kazaæu, padni na vrh glave.
Naði nekoga koga èeš voleti kao luda
i ko èe ti uzvratiti na isti naæin.
- Kako da ga naðeš?
- Pa, zaboravi glavu, slušaj srcem.
A ne slušam nikakvo srce.
Jer, istina je, dušo,
nema smisla živeti život bez toga.
Da proputuješ
a da se ne zaljubiš,
pa... kao da nisi uopšte živela.
Ali moraš pokušati,
jer ako ne pokušaš, nisi ni živela.
Bravo!
O, teška si.
Oprosti.
Dobro.
Daj još jednom, ali kraæu verziju.
Dobro.
Ostani otvorena.
Ko zna?
Munja bi mogla udariti.
- Da?
- Da.
Kako misliš?
Jeli ti odbor direktora,
ili ne želite me iskoristiti?
Kvins, èoveæe, hvala na ponudi,
ali sve je postavljeno za mene i Bila.
- Više ljudi bi moglo... znaš.
- Znam, pokvariti posao.
Želim da se iskradeš od tamo.
Baš sam govorio Kvinsu
da nam neæe trebati dok...
- Jeste li èulu nešto?
- Da, baš sam govorio Kvinsu...
- Ne, ne, ne. Ne tebi.
- Šta je, Tata?
- Ništa. Oprostite.
- Želim da lebdiš.
Želim da pevaš sa ushièenošæu
i igraš kao derviš.
- "Igraš kao derviš"?
- Tata, šta je?
Ništa, samo priæam samom sebi.
Znaš mene.
Ne, ne poznajem te takvog.
Pa, mogu ti ponuditi prevoz?
- Ne, uhvatiæu taksi.
Slušaj, u redu si? - Da.
Imam sve svezano, uši su mi naæuljene...
spreman za akciju.
Dobro. Pa...
Sredi ih, Tatice.
- Prokleto si u pravu.
- Dobro.
O, ovu prije nisam èuo.
Oprosti.
Morao sam reæi.
- Dušo? Dušo?
- Zdravo, Džordž.
Dušo, moraš nastaviti.
Dobro? Ima vremena za sejanje
i vremena za žetvu.
Ti moraš sejati.
Izvinite.
Oprostite mi.
Ne, sviðao mi se.
Više mi se ne sviða.
Jer si ti moja duša.
Ako se neko dira sa tobom,
dira se i sa mnom.
Tako je. Penjem se na prvi avion.
Samo mi daj do znanja.
Da, kada dobijem telefon,
prvo èu tebe nazvati. Obeæavam.
Baci se na knjige, uzmi stepen.
Jednog dana èemo zajedno raditi.
Šta kažeš na to?
Dobro.
Dobro si?
Da.
Možeš se kladiti.
Budi jaka.
Volim te.
Baj-baj.
- Dobro jutro.
- Dobro jutro.
Malo sam glasno priæao.
Izvinjavam se.
O, nimalo.
Bilo je oèaravajuæe.
Da, šta je oèaravajuæe?
Ti i... "dušo".
To je moja mlaða sestra.
Baš je raskinula sa deækom
i mislio sam...
da upadnem u pravnu školu.
- O, žao mi je.
- Ne, nema zbog èega.
- Tako je sa muškarcima i
ženama, zar ne? - Kako to?
Ništa ne traje.
Da, slažem se.
Stvarno?
Zašto?
Ne, zanima me.
Samo sam pokušavala biti prijatna.
Dobro. U redu.
Bio sam preoštar.
Ne, samo ta "ništa ne traje" stvar.
To je bio poblem sa deækom.
Nije znao šta želi.
Tako, glupirao se okolo
i uhvatila ga je.
Znaš, kao da jedna devojka
nije dovoljna za njega.
- Znaæi, ti si momak za jednu devojku.
- Da, jesam.
- To je taæno.
- Baš.
Ustvari, baš je sada tražim.
Ko zna?
Možeš biti ona.
Ne, ne smej se.
Samo što sam stigao u grad.
Imam novi posao.
Pokušavam uæi u stan.
Bilo kako... ti si doktor.
Kako znaš?
Jer su svi ovde doktori.
Ovi stanovi... Svako je u zelenim
papuæama, zelenim piðamama.
Momka koga èekam da se iseli,
- Doktor.
- je doktor.
Kakva vrsta doktora?
Stažista sam...
interne medicine.
Znaæi, ako mi treba doktor,
možeš biti to.
Mogla bih biti ona.
Da.
Možeš biti... ona.
Da, mogla bih.
- Radim u bolnici, pa...
- Razumem.
Ovo mi je sreæan dan. Samo što sam
stigao u veliki, loši grad,
ne samo što sam našao doktora,
nego i lepu ženu.
Smeta ti što kažem to?
Ne, naravno.
Ne, to je lepo.
Lepo je.
Samo...
Slušaj, mogu ti kupiti šolju kafe?
- Imam neke pacijente koji dolaze,
pa bih verovatno trebala... - Da, da.
I ja moram iæi u stan i
baciti se na posao.
Da, ali još uvek hoæu
da ti kupim drugu šolju kafe.
Hoæeš mi dopustiti to?
- Pa, da, dobro.
- Dogovoreno.
- Dobro jutro, g-ine Periš.
- Dobro jutro, Dženifer.
Znaæi, odbor se sutra sastaje.
Preporuèiæeš da zakljuæimo,
i dogovoreno je, zar ne?
Koliko što može biti dogovoreno.
Super.
Da.
Da.
- Da, šta?
- Da, je odgovor na tvoje pitanje.
Nisam postavio nikakvo pitanje.
Verujem da jesi.
Ko si ti?
- Doðavola, šta se ovde dogaða?
- Mislim da znaš.
- Ne znam.
- Pokušaj.
Jer ako ne probaš, nisi ni živeo.
O èemu govoriš?
O èemu si ti govorio?
Ko je ovaj momak?
- Reci mi ko si ti?
- Daješ mi nareðenja?
- Ne. Žao mi je, ja...
- Ne, nije ti žao.
Pokušavaš da se spraviš
sa situacijom.
Ali ovo je situacija za koju znaš
da se nikada ne možeš spraviti.
Dovoljno je...
za sada.
Priæaj sa mnom, molim te.
Biæe puno vremena za to.
Kako to misliš?
Mislim da znaš... Bil.
To je neka vrsta
dobrovoljnog rada.
- "Dobrovoljnog"?
- Da.
- Misliš, raditi dobro?
- To sam ja.
Radiæeš dobro celog života?
Znam šta govoriš.
Ne plaæa se dobro, ali sviða mi se.
Na kraju, zavisi od žene
koju èu oženiti, bar mislim.
Možda èe hteti mnogo dece,
veæu kuèu, bolji auto...
Koledž nije jeftin.
Razumeš? Ne znam.
Odreæi se onoga što želiš
zbog žene koju oženiš.
Da, znaš šta?
Bih.
- Da?
- Rado.
Jer pravimo izbore, razumeš?
Recimo, ti i ja, ako smo bili u braku,
bih... Ne, kao primer, u redu?
Ako smo ti i ja bili u braku,
dao bih ti ono što ti treba.
To je sve. Priæam o voðenju brige
jedno za drugo najbolje što se može.
Šta ne valja u tome da se brineš
o ženi? Ona se brine o tebi.
Biæe ti teško da danas
naðeš takvu ženu.
Ustreli me, tako misliš?
Ne znam.
Munja bi mogla udariti.
Moram iæi.
- Da. Slušaj, jesam li rekao
nešto loše? - Ne.
- Ne. Ne. Bilo je...
- Sigurno?
Bilo je tako dobro, da me plaši.
To je sve.
Samo...
Znaš, mislio sam,
ne želim da budeš moj doktor.
Ne želim da me...
ispituješ i...
Zašto?
Jer mi se puno sviðaš.
I ja... Ne želim da te ispitujem.
Neæeš?
Zašto ne?
Jer mi se puno sviðaš.
O, Bože.
Dobro.
Sada moram iæi, pa...
- Da, razumem.
- U redu. U redu.
Dovoljno pošteno.
Vidimo se.
- Èao.
- Èao-èao.
Muzika.
Znam da voliš muziku, Tata.
Hoæu da imaš muziku koja te ispunjuje,
ali da ne uspije hiljadu
drugih ljudi.
24 ljudi... vrlo ekskluzivno.
Plus, na pauzama èu pokrivatu
sa Latinskim seksetom.
Nisi èuo ni reè od
onoga što sam rekla, zar ne?
- Šta, dušo? Oprosti.
- Tata.
Da.
Tata?
- G-ine Periš? - Da?
- Veæera je servirana.
- Da.
- Nije važno.
Prepusti meni.
Jesam li ti nedostajao... Bil?
Vreme je za jelo, momci.
Zašto izgledaš tako isprovocirano?
Jesam li ti nedostajao?
To je normalno pitanje.
Ti meni jesi.
A šta dobijam zauzvrat?
Nema ni gram uzbuðenja.
Ni šapat dahtanja.
Ova veza ima svu stras dve senice.
Èekam napolju kod ulaznih vrata.
Jesi li priæao sa guvernerom?
- Doæi èe.
- A njegova žena?
Da, na žalost.
Sedeo sam meðu njima na predstavi
o zološkom vrtu Bronksa.
Èekam kod ulaznih vrata, Bil.
Hoæe me neko pustiti unutra?
Lilijan?
- Ima li nekog na ulaznim vratima?
- Nisam èula zvono, g-ine.
Hoæeš li pogledati, molim te?
Šta je sa gradonaæalnikom?
- Rekao je da èe biti ovde
sa razvijenim zvonima. - Dobro.
- Možda èe ih ona udaviti.
- Molim te, ne budi negativan, Dru.
- Izvini. - Imamo prijemnu listu
na kojoj bi pozavidela Bela Kuèa:
Direktor F.C.C.-a,
Generalni Sekretar U.N.-a,
9 senatora,
ne znam koliko kongresmena i
najmanje 12 iz "Fortune" 500.
Nekih šaljivðija?
Bez pobednika, šampiona
neko sa kim mogu priæati?
Bili ste u pravu, g-ine Periš.
Neki gospodin je bio na vratima.
Èeka vas u hodniku.
- Uvedi ga u biblioteku.
Reci mu da èu odmah doæi. - Da. g-ine.
Spremila sam poklone,
srebrene šarmantne narukvice za žene.
Platinijumske lanèiæe za kljuæeve
za muškarce,
kod svih izgravirano "V.P."
Ali sada razmišljam da ih izbrišem.
Izgledaju tako obiæno.
Jesu li obiæni?
Dali i tebi tako izgledaju, Tata?
Ne znam.
Ne znam, ja....
Daj da vidim.
Ne mislim da su obiæni.
Mislim da su sjajni.
Obožavam lanèiæe za kljuæeve.
Zdravo?
Ima nekog?
- Rekao sam, ima li nekog?
- Stišaj se.
- Gde si?
- Ovde.
Šta je ovo, šala, zar ne?
Neka vrsta objašnjive šale?
Na proslavi 40-godišnjice
isporuæili smo kutiju...
u hotelskoj sobi
presednika razreda i...
Tiho.
Gde si krenuo, Bil?
Ja...
Velikom Bilu Perišu je
ponestalo reèi?
Èoveku iz èijih usta izlaze,
"ushiæenost", "strast" i "opsesija"?
Sva ta upozorenja biti
"zbunjeno sreæan,
da nema smisla živeti
život bez toga".
Sve iskre i energiju koju daješ,
rumene savete lepo oblikovanih nijansi,
koje deliš okolo.
Šta je doðavola ovo?
Ko si ti?
Samo pomisli na
milenijume pomnožene sa eonima,
spojene sa vremenom bez kraja.
Tako dugo sam bio okolo.
Ali tvoji nedavni poslovi su
pobudili moje interesovanje.
Nazovi to dosadom.
Prirodna znateželja za mene,
najtrajnijeg,
i znaæajanog elementa u postojanju,
došao je da te vidi.
Zbog èega?
Želim da razgledam okolo
pre nego što te odvedem.
Odvedeš, gde?
To zahteva
sposobnost, mudrost i iskustvo.
Sve te stvari koje govore
o tebi u svedoæenjima.
A ti si taj.
- Taj da uradim, šta?
- Pokaži mi okolinu,
budi moj vodiæ.
Zauzvrat, dobiæeš...
Dobiæu, šta?
Vreme.
Minute, dane, nedelje.
Daj da se ne
optereæujemo detaljima.
Ono što je važno je
da ostajem zainteresovan.
Da.
Da, šta?
Da, je odgovor na tvoje pitanje.
- Koje pitanje?
- O, Bil.
Daj.
Pitanje.
Pitanje koje sebi
uæestalo postavljaš,
u èudnim trenutcima,
u dahtanju na sportskoj igri,
kada si bio u avionu za Delhi,
kada si sinoæ legao u krevet,
kada si jutros pao na pod u kancelariji.
Pitanje koje ti je u grlu,
koje ti nabija krv u mozak,
zvoni ti u ušima ponovo i ponovo
dok ga postavljaš sebi.
- Pitanje.
- Da, Bil, "Pitanje".
Pitanje.
Hoæu li umreti?
Da.
Sanjam ovo?
Jesi li ti san?
Nisam san.
Došao si da me odvedeš?
Šta je ovo?
I ko si ti, doðavola?
Ti si...
Da?
Ko sam ja?
Smrt.
Ti si smrt?
Da.
- Smrt.
- To sam ja.
Ti nisi smrt.
Samo si momak u odelu.
Odelo je došlo sa telom
koje sam uzeo.
Daj da te upitam za mišljenje?
Dali se uklapam?
Želiš da budem tvoj vodiæ?
Ti potpisuješ raæun, Bil.
- Hoæeš li ostati dugo?
- Nadajmo se malo duže.
A onda?
Gotovo je.
Gotovo je.
G-ine Periš?
Hoæe li g-in ostati na veæeri?
Da.
Hvala.
Ovo je ludo.
Neæeš veæerati sa...
Ne, veæeraæu sa tobom...
i tvojom porodicom.
I to je ono što èemo raditi.
Nije na razmatranje, ništa nije.
Dali se razumemo?
Da.
Dobro.
Sada, vodi put.
Bil... vodi put.
- Oprosti, mogu nešto reæi?
- Naravno.
- Pa, došlo mi je sluæajno, ako...
- Reci, molim te.
Kada te predstavljam,
ako kažem ko si,
mislim da neæe niko
ostati na veæeri.
Onda nemoj.
Evo još jedne moguænosti.
Malo je u zadnji èas,
ali recite mi šta mislite.
Kaleidoskopi.
Mali zlatni kaleidoskopi.
Neka Nemaæka kompanija je propala,
a Tifani je uzela sve te stvari,
i savršeni su pokloni za zabave.
Dobro, ne simboliziraju ništa.
Samo su zimski dekor,
jazavièari, snežne pahuljice.
Zdravo.
Zdravo.
Oprostite što...
me nije bilo tako dugo.
Ovo je moj prijatelj i
zamolio sam ga da navrati.
Razgovarali smo i te stvari, i...
Pridružiæe nam se na veæeri.
- Sjajno.
- Lepo što sam te upoznala.
Bilo bi lepše ako bi te
moj otac predstavio.
Lepo što sam te upoznao.
Da, oprostite. Ovo je moja èerka,
Alison, i njen muž, Kvins,
i Dru, moj prvi èovek,
radi sa mnom.
Tata, ima li tvoj prijatelj ime?
- Ime?
- Nešto što ide sa time?
O, da, oprostite.
Ovo je... Ovo je...
- Tata, daj, ime.
- Bil, neizvesnost me ubija.
Oprostite. Ovo je...
Ne izlazi mi iz glave.
Oprostite.
Ovo je... Džo.
- Džo. Volim to ime.
- Samo jedno obiæno Džo.
I ja.
Zdravo, druže.
- Ima li još od toga?
- Kako to misliš?
Kao "Smit", ili "Džons", ili...
- Blek.
- O, najzad.
- Lepo što sam te upoznala, g-ine Blek.
- Ej, ej, Džo Blek.
Poentirao 15 puta, izgubio 2 puta
za Bruklin Dodžerse, 1952-ge.
Kralj sam moje "roštiljske" lige.
- Zar jesi?
- Da, je.
Hoæemo li sesti?
Tamo.
Jesmo li se sreli?
- Izvan grada je.
- Koliko dugo èeš biti ovde, Džo?
Koliko treba.
- Ti i Bil, ste stari prijatelji?
- Ne.
Ne, hvala.
Imam, hvala.
- Imam oseæaj da si ranije radio
neki posao. - Ja èu.
Radili ste ranije neki posao?
Sada imamo dogovor.
U kojoj industriji si rekao
da radiš?
Nisam rekao.
Džo zvuæi kao zvonar, Bil.
Imam oseæaj da ste veæ ubrzali tempo.
Treba ti pomoæ sa sitnicama?
Oprosti, posao na veæeri.
- Oprosti što sam bio nepristojan.
- Naravno.
Zdravo svima.
Izvinite što kasnim.
- Morala sam veæerati sa
šefom odeljenja. - Jela si?
Ovde sam, zar ne? Ne bih
propustila sastanak za rešavanje.
Šta je na stolu za razmatranje?
Pokloni, cveæe...
- Zdravo, Tata.
- Zdravo.
- Zdravo.
- Zdravo, Dru.
Šta ti radiš ovde?
Poznajete se?
Sreli smo se.
Jutros, u kafeteriji.
Bio je...
Tražio je doktora.
Pa, pretpostavljam da si
našao jednog.
Džo, ide ti dobro okolo.
- Tako se zoveš?
- Zar nije divno ime?
Tako snažno, tako ispravno.
Prekini.
Usput, Džo, gde si otseo?
- Ovde.
- Stanovaæeš ovde?
- U ovoj kuèi?
- Da, u ovoj kuèi.
Sjajno. Sjajno.
Sjajno.
Hoæe li te ovo zadržati, Džo?
Usput, Džo koji?
Blek.
Ovo je zabavno.
Da.
Da, Kvins, zabavno je.
Pa, šta radiš ovde, Džo?
Maæka ti je pojela jezik?
Jutros nisi bio tako tih.
Jutros, da.
Nisam bio pri sebi.
Pa, šteta gde god bio,
da ne mozeš veæeras biti ovde.
Prekini, Suzan
Moramo razgovarati.
Svima je sutra je naporan dan.
Džo, idemo.
Ta stvar izmeðu tebe i Suzan
me je izbacila.
- Izbacila? Gde?
- Šokirala.
Mislim, kako se dogodilo
da sretneš moju èerku?
Nisam je sreo.
Mladiæ koga sam uzeo ju je sreo.
Èovek na koga je jutros
naišla u kafeteriji.
Šta mu se dogodilo?
Trebalo mi je telo, Bil.
Pa...
Uði.
Kupatilo, kada, peškiri, sauna,
stolice, lampe, krevet.
Pa, ako ti treba još nešto,
- ne ustruæavaj se.
- Neæu.
Da, g-ine?
Zdravo.
Ja sam Džo Blek.
Lepo što sam vas upoznao.
Da, naravno, g-ine Blek, g-ine.
Zadovoljstvo je moje.
Šta je to?
- Mislite ovo, g-ine?
- Da.
To je... puter od kikirikija
"Laura Skuder", g-ine.
Sviða ti se?
Pa, rekao bih, po mom mišljenju,
u rangu je sa "Džif i Skipijem".
Mogu vam ponuditi zalogaj, g-ine?
- Da.
- U redu.
Dali vam se sviða, g-ine?
Još?
Sada ste èovek
putera od kikirikija, a, g-ine?
Da, verujem da jesam.
Potpuno uživam u ovaj puter
od kikirikija.
I potpuno uživam što sam vas
sve upoznao.
- Prošetaæu se.
- Dobro, g-ine.
Šta radiš ovde?
Izgubio sam se.
Èini se da ti danas
ne mogu pobeæi.
- Oprosti.
- Da.
Hoæeš li mi dodati jedan od tih?
Mora da imaš nešto vrlo...
veliko sa mojim ocem.
- Veliko?
- Da.
Pojaviš se na njegovoj strani,
ostaješ u njegovoj kuèi,
veæeraš sa njegovom porodicom.
To je... praktiæno prvi.
U samom centru si velikog posla,
a mislila sam da si normalan Džo.
- Ja jesam Džo.
- Ne onaj koga sam jutros srela.
Lepo me dirnuo, na naæin na koji
nisam bila dugo dirnuta.
Sledeæe što saznaš je
da sam oæeva èerka, ti...
Pa, deluješ kao stranac.
To nisu moje namere.
Kakve su tvoje namere?
Mislim, osim da...
napraviš malu dramu u kafeteriji,
okreneš ženi glavu?
Ne smeta mi da priznam da mi je...
glava bila okrenuta.
Do... Dopalo mi se.
Ali, 10 sati kasnije,
oseæam se kao budala.
Samo ne razumem.
Ne mogu.
Ti, moj otac, ovde u ovoj kuèi.
To je...
Uznemiruje me i...
Šta se dogodilo tom
slatkom momku iz kafeterije?
Ko si ti, upošte?
I... šta jedeš?
Puter od kikirikija.
Ali nema ga više.
Ne. Molim te.
- Deliješ kao da nikada prije
nisi jeo puter. - I nisam.
- Kakvo djetinstvo si imao?
- Dali voliš Drua?
Molim?
Kada staviš tvoja usta na njegova,
èini se kao uobiæajena stvar.
Dru nije tvoja stvar,
a ni to gde stavljam moja usta.
Oprosti.
Dali živiš ovde?
Ne, Džo, ovde plivam
a sada idem kuèi.
Da, ono što želim reæi je,
da bi ti se ovde svidelo
kada bi bili prijatelji.
Imam puno prijatelja.
Ja nemam nijednog.
Pa, vidim zašto.
Nisam mislio da te vreðam
na veæeri.
Ponekad...
nisam baš kao kod kuèe
meðu ljudima.
Zauzet sam... sa onime šta radim.
I èini se da nisam razvio...
Da?
Moram raditi odreðene stvari, i
èini se da mi oduzimaju veæinu vremena.
Ali ponekad... raæunam...
da si nisam ostavio prostora za...
ništa drugo.
Žao mi je da kažem
da znam šta misliš.
Pa...
Laku noæ, Džo.
Da.
Laku noæ tebi, Suzan.
- Dobro jutro, Medelin.
- Dobro jutro, g-ine Periš.
- Sve je u redu?
- Da, g-ine.
Dobro.
- Dobro jutro.
- Dobro jutro, Bil.
Šta je na adresaru za danas?
- Adresaru?
- Da, šta èemo raditi?
- Pa, moram iæi na posao i...
- Sjajno. Pridružiæu ti se.
Hoæeš da se voziš ili da hodaš?
Hodam.
Želim videti svet.
Ovo je ludo.
Ovo je neuobiæajeno.
Ja... ne znam dali èu moæi
proæi kroz ovo.
- Šta da radim? Šta da kažem familiji?
- Proæi èeš kroz ovo, Bil.
A što se tiæe familije,
želeo bih da ništa ne kažeš.
Upropastio bi sjajan poæetak
koji smo sinoæ imali.
Osetio sam se da sam
poæeo biti tretiran kao osoba.
Da,
Džo ovo, Džo ono.
Lepi osmeh.
Kvins mi je podao kifle.
Bez strasti ili ushiæenja,
ili svih tih moænih stvari,
koje tako napregnuto saopštavaš.
Ali uveren sam da,
kada bi rekao ko sam,
naša bi avantura iznenadno završila.
A puno sam uživao u
tvojoj porodici.
Šta sa mojom familijom? Ova avantura
obuhvata samo mene, zar ne?
Šta misliš?
Kazaæi ti ovo.
Ti obeæaš da ovaj tvoj poduhvat...
obuhvata samo mene i...
I šta?
- Ja neæu reæi nikome ko si.
- Zvuæi dovoljno pošteno.
Dobro.
Dali je dogovoreno?
- Dogovoreno?
- Da.
Ti daš svoju reè, ja dam moju
i uradimo ono što smo rekli.
To je prava razmena
izmeðu dvoje ljudi.
- Bil?
- Šta?
Dogovoreno.
Ovo je sjajno.
Sjajno.
Znaš, razmišljao sam.
Sa tobom ovde i
kako izgleda zauzetim,
kako ide tvoj posao, mislim,
na drugom mestu?
Kada si se jutros brijao,
nisi se samo brijao.
- Kako misliš?
- Razgledavao si ideje,
pravio planove,
donosio odluke, zar ne?
Da, pretpostavljam da jesam.
Znaæi razumeš koncept. Dok je deo
tebe zauzet radeæi jednu stvar,
drugi deo radi drugu stvar,
možda èak rešava probleme tvog rada.
- Taæno?
- Naravno.
Znaæi razumeš ideju.
Èestitam, Bil.
Sada pomnoži to sa beskrajom,
odnesi to u dubine veænosti,
i još èeš jedva imati
kratak pogled na ono što govorim.
- Džo?
- Da, Bil?
Kako bi bilo da momku daš pauzu?
Napravim izuzetak?
- Pa, postoji u drugim pravilima.
- Ne u ovom.
I nazovi familiju. Voleo bih
da veæeras veæeramo zajedno.
Zar familija nije sinoæ
bila zajedno?
- Dzenifer.
- Naravno, g-ine Periš, odmah.
- Možda želiš da me saæekaš
u kancelariji. - Ne.
Želim reæi da je ovo sastanak
èlanova odbora, a ti nisi èlan.
Siguran sam da èeš naæi naæin
da napraviš da bude u redu.
Lepo što sam te upoznao.
- Dobro jutro.
- Dobro jutro, Bil.
Hvala.
Edi.
Ovo je Džo Blek.
- On je moj liæni pomoænik i...
- Zdravo, Kvins.
- Ej.
- Pridružiæe nam se ovog jutra.
Znam da je neuobiæajeno,
i izvinjavam se, i...
- Nastavi, Dru.
- Lepo je što te vidim.
Nisam te oæekivao, ali...
sigurno ti nije dovoljno
dobrih strari.
Hvala.
Džo, hoæeš li sesti tamo?
Dobro.
Odbor "Periš Kominikacije"
je ovim sazvan da zasedava.
Naša jedina taæka...
Naša je...
Naša jedina taæka dnevnog reda je,
prihvaæanje velikodušne ponude
Džona Bontekjua.
- Bil, ja mislim...
- Imate još od ovih ukusnih kolaæa?
Sa želeom?
I šolju èaja.
Sa mlekom, mislim.
Probao bih Engleski stil. Da.
Šolju èaja sa mlekom, molim vas.
Ima li još nešto, g-ine Blek?
- Može malo vode?
- Da, hvala.
- Vruæa ili hladna?
- Hladna.
A èaša?
Da nastavim. Ovo smo stvarno prešli
uzduž i popreko.
Sa Bilom smo juæe imali sjajan i
ubedljiv sastanak sa Bontekjuom,
i sve što nam preostaje
je da glasamo.
Hvala.
Dru...
Da.
Uživao sam, ili radije
bio sam zainteresovan...
juæe na sastanku sa
Džonom Bontekjuom,
i...
Impresioniran, pretpostavljam.
Ali...
Ali...
Nateralo me je da razmislim.
Poæeo sam sa ovim poslom
jer sam želeo da to radim.
Znao sam da neæu napisati
sjajnu Amerièku novelu.
Takoðe sam znao da ima više u životu
osim kupovanja nešto za dolar,
i prodavanja za dva.
Nadao sam se da èu stvoriti nešto,
nešto što bi se moglo...
držati za veæim standardima.
A to što sam shvatio
je bilo da sam...
želeo da svetu dam vesti.
I želeo sam ih dati neulepšane.
Što više znamo za jedno drugo,
veæe su šanse da preživimo.
Naravno, želim da zaradim.
Ne možeš opstati bez...
Džon Bontekju je samo zarada.
Ako mu damo dozvolu da pripoji
"Periš Komunikacije",
i baci oko na nekoliko
drugih posle nas,
sa ciljem da dohvati svet,
moraæete iæi preko
Džona Bontekjua.
I ne što èete morati
da mu platite za to,
još važnije,
moraæete da se saglasite sa njim.
Izveštavanje vesti je
privilegija i odgovornost.
Nije za iskorišæavanje.
"Periš Komunikacije"
su zaslužile ovu privilegiju.
Džon Bontekju želi da to kupi.
Kao vaš direktor,
molim vas da se saglasite,
da ova kompanija nije na prodaju.
Zvuæi kao da ne ostavljaš
mnogo mesta za raspravu.
- Hvala.
- Nema na èemu.
Znam. Žao mi je, ja...
Èini se ako da protivreæim sebi.
To je tvoja privilegija, Bil.
Ali održavanje naših potreba,
drženja za potpunom potrebom
za rastom, drženja za buduænost,
istina je, udruživanje sa Bontekjuom
je neizbežno kao smrt i porezi.
- Smrt i porezi?
- Da.
- Smrt i porezi?
- Da.
- Kakav èudan spoj.
- Samo je priæanje, g-ine Blek.
- Èije?
- Nije važno.
Onda, zašto ga iznosiš?
Nisi upoznat sa izrekom,
"U ovom svetu,
ništa nije sigurno osim
smrti i poreza"?
- Pa, sada jesam.
- Drago mi je što sam pomogao.
Držim èasove
ako ti trebaju informacije,
o izrekama, opštim frazama,
naæinima izgovaranja.
Moja vrata su široko otvorena.
Mogu nabaviti èaj, možda èak i mleko.
Dijetalno.
Da, dobro, pa...
Mislim da smo završili sve.
Hoæemo li zakljuæiti sastanak?
- Ali stvar je još na stolu, Bil.
- Džo?
Da.
Hvala vam na ukusnim kolaæima.
Ko je ovaj momak?
Pa...
Kakav je dogovor?
Disaæeš mi u vrat do samoga kraja?
- Ne razumem.
- Voleo bih da ponekad budem sam.
- Jesi li tužan, Bil?
- Da, jesam.
Zašto ne prošetaš malo,
uzmi malo vazduha?
Znam da èu te videti.
Naravno.
Dobro.
Sada bih želeo biti sam.
Ovo èe ti trajati neko vreme.
- Znaš za novac, zar ne?
- Ne mogu kupiti sreæu?
Da.
Dženifer?
- Daj g-inu Bleku kartu grada.
- U redu je, Bil. Mogu se snaæi.
Treba mi broj medicinskog dosijeja
za laboratoriju.
I... hoæeš li nazvati njenog muža?
Broj je na vrhu.
Takoðe, hoæeš me nazvati
kada C.T bude spreman?
- Naravno.
- Hvala, srce.
Kako lepo izgledaš.
Jeli ovo tvoja uniforma?
Šta radiš ovde?
- Jesi li bolestan?
- O, zaboga, ne.
- Onda zašto si ovde, Džo?
- Da bih te video.
Džo, nemam...
nemam vremena da te sada vidim.
Ja... zapoèeæu obilzak,
i ispitivaæu pacijente
pojedinaæno do veæere, i...
- Vrlo dobro. Gledaæu.
- Gledati me da radim, šta?
Kako praviš obilazak i
pojedinaæno ispituješ pacijente.
Džo, to je nemoguæe.
- Ja sam doktor.
- A ja èu biti posetilac.
- Pacijenti imaju posetioce,
a ne doktori. - Ne smeta mi.
G-ice? G-ice?
- Doktore.
- Samo momenat. Odmah dolazim.
Molim vas.
Moja majka je bolesnija nego on.
- Obea.
- Ne, Mama.
Obea, "èo'eæe".
- Umreæu. - Mama, prekini.
To je samo muškarac.
- Šta je Obea? - Loš duh.
Sami ima groznicu.
- Nije mislila ništa. Molim vas,
pomozite nam. - Naravno.
Nisam Obea, sestro.
Sve èe biti u redu.
- Dali ste se upisali?
- Ne.
Dobro.
- Biæeš u redu? - Idi sa doktoricom.
Mama èe biti dobro.
Ne odlazi.
Ne ostavljaj me.
Vratiæe se odmah, u redu?
- Obea.
- "Rahtid".
Obea je zlo.
Ja nisam zlo, ženo.
A šta si onda?
Ja sam iz sledeæeg mesta.
Èekaš ovde da nas odvedeš?
Kao vozaæ autobusa do tamo?
Ne, "èo'eæe".
Na odmoru sam.
Baš si izabrao mesto.
Bol.
Bol je loša, loša.
Znaš da ne mogu ništa
sa tim stvarima.
- Napravi da ode.
- Doktorka èe srediti to.
Ne ovaj bol.
Ovaj bol ide preko i kroz mene.
- Napravi da ode.
- Ne mogu, sestro.
Možeš, g-ine.
Odvedi me na sledeæe mesto.
- Sada ti nije vreme.
- Napravi da bude.
Ne možeš prevariti stvari
koje treba da budu.
Molim te?
Zatvori oæi.
Hajde, sestro.
Uskoro.
Možeš iæi sa njom.
Odmah èu doæi.
Hajde, Mama.
- Ima veliku bol.
- Da.
- Jesi li proveo puno vremena
na ostrovima? - Malo.
Shvatio sam
da moje prisustvo ovde,
nije baš zgodno.
O, ne, molim te...
Molim te, ne izvinjavaj se.
- Da?
- Da.
Drago mi je što si došao.
Hvala, Suzan.
Vrlo sam sreæan što sam ovde.
Džo, ja sam sa Druom.
Sada nisi.
Moram iæi.
- Žao mi je što kažem.
- Ne žali za ništa.
- Hvala, Džo.
- Zbogom, Suzan.
Dobro je?
- Da, šta je ovo?
- Hladni jagnjeæi sendviæ sa prelivom.
Malo "Kolemanovog" senfa.
Ovo je... sjajno.
Drago mi je što ti se sviða.
Moja žena me navukla na
hladne jagneæe sendviæe.
Džoan... je bila žena.
Da.
Hladne jagneæe sendviæe.
Nije žilavo kao peæena govedina,
nije dosadno kao piletina.
Znala je takve stvari.
Sve me podseæa na nju.
Ne proðe dan
a da ne pomislim na nju.
Jednog dana se nije oseæala dobro.
Sledeæeg je bilo gotovo.
Pa, šta možeš uraditi?
Da.
Pretpostavljam da si ovo ranije
èuo trilion puta, a?
- Više.
- Zašto me nisi spreæio?
Ne znam.
Kako je bila kada si je
prvi put sreo?
Mislio sam da si ranije to
èuo trilion puta.
Taj deo me interesuje.
Pa, nosila je plavo odelo...
sa malom belom kragnjom...
koja je imala...
crveni širit na njemu.
Da?
Zdravo.
- Smetam li?
- Da.
- Ne.
- Samo se sališ?
Sedi, Dru.
Pre nego što sednem,
nadao sam se da èemo biti sami, Bil.
Pa, Džo i ja nemamo tajni.
Kako lepo za vas oboje.
Oprosti na iskrenosti, ali sam
zbunjen od tvoje jutrašnje odluke.
- Zašto?
- Bio sam unamljen.
Rekao si mi da ti pomognem da uvedeš
"Periš Komunikacije" u 21 vek.
- Integracija je naæin. Po mom...
- Integracija je možda naæin...
da uvedeš Bilovu kompaniju u 21 vek,
a možda i nije.
Možda varanje na ispitu o
Francuskim filozofima u školi Groton.
je bio brži naæin da dobiješ diplomu,
a možda i nije.
Može biti i tako, Dru, o pitanju se
èesto može raspravljati u oba pravca.
Džo, prekini.
I ti, Dru.
- Mislio sam da je stvar završena.
- Pa, sada je nezavršena, u redu?
Zaboravi Bontekjua.
Izbriši ga.
Umoran sam od njegovog elegantnog
imena i njegove elegantne ponude.
- Ne nastavljam sa time.
- Dobro.
Bil, zašto zbog ovog spajanja.
dozvoljavaš sebi da budeš zabrinut
sa pitanjima poslovanja?
Jer ne želim da neko kupuje
moje životno delo!
Da ga pretvori u nešto
što nije bilo namenjeno da bude.
Èovek želi da ostavi nešto iza sebe.
Želi da ostavi to onakvo kakvo je bilo.
Želi da bude voðeno na naæin
kako bi ga on vodio,
sa oseæajem èasti,
posveæenjem, istinom, uredu?
Polako, Bil.
Dobiæeš sræani udar,
i upropastiæeš mi odmor.
Slušaj sada.
Pratim te celo vreme
sa Bontekju priæom,
znam odakle dolazi,
i potpuno sam sa tobom.
Pa, hvala, Kvins.
Ali, moram ti reæi,
ako propadne integracija,
razvio sam neke velike moguænosti.
I želim opet priæati sa tobom...
sledeæe nedelje.
- Sledeæe nedelje?
- Da.
Ili nedelju posle.
- Nije dobro?
- Ne. Zašto, sve je moguæe.
- Zavisi od Džoa.
- Džo.
Prosto ne znaš koliko mi je drago
što si u timu,
jer svako ko može preuzeti
malo od težine ovog starca,
Ja sam...
Ja sam sa njim.
- Vrlo ljubazno od tebe, Kvins.
- Nije problem.
Pa, ostaviæu vas nasamo,
jer mogu...
Mogu reæi, znate...
imate nešto spremljeno.
Vidi, znam da si potišten.
Ali znaj, kada si dole,
nema mesta gde iæi osim gore.
- Gore. Hvala, Kvins.
- Zaboravi Bontekjua.
Imam par drugih integracionih
moguænosti u rukavu,
i nabaciæu ih starcu.
- Hoæeš li?
- Da.
Ej, slušaj.
Idemo zajedno.
Ukljuèiæu i tebe.
Momenat treba biti pravi,
jer starac kaže da zavisi od Džoa.
Rekao je da zavisi od Džoa?
- To su bile njegove reæi?
- Da.
- Zavisi od Džoa, a?
- Da.
- Tako je rekao?
- To je... To je rekao.
Ovo je veoma interesantno.
Da, da, da.
I ja mislim isto.
Želim zahvaliti svima
što ste došli.
Mojoj familiji...
Alisonu i Kvinsu,
Suzan i drugim èlanovima.
I...
Drago mi je kada
možemo biti zajedno.
Mislim, znam da ste svi zauzeti.
- Gledaj ko kaže.
- Da. Govori za sebe.
Da.
Seæam se kada ste bile
male devojæice, i...
Volim male devojæice.
I... sada ste porasle, i...
Spremio sam neke reæi, ali...
Zaboravio sam ih.
Samo trenutak...
- Tako je puno što želim reæi...
- Tata?
- Možeš sesti ako hoæeš.
- Da.
Tako mnogo reæi sam želeo da...
Tako mnogo želim reæi, ali...
Ne mogu, i tako...
Da, bolje da sednem.
Nastavite, molim vas.
O, još jedna stvar.
Zašto da svi...
sutra uveæe opet
ne veæeramo zajedno, u redu?
- Opet veæera?
- Da.
Nismo ti još dosadili, Tata?
Ne.
Doði ovamo.
- Biæemo ovde.
- Možeš se kladiti.
Bistrih oæiju i umornih zadnjica.
Džo.
O, ne.
Radije bih malo putera
od kikirikija.
- Kako biste ga želeli, g-ine?
Na neku vrstu tosta? - Tost.
- Ne, samo puter.
- Odmah, g-ine.
Zašto toliko voliš
puter od kikirikija?
Ne znam.
Volim takve stvari.
Hranu bez koje ne mogu.
Ti ne?
Da.
- Teši te, zar ne?
- Da, nalazim da me teši.
- Smetaæe vam ako povratim?
- Dru... molim te.
Veoma sam zabrinut za ženu
koju si negovala danas.
- I ja isto.
- Dali joj se bol smanjio?
Radimo što možemo za nju, ali...
ne izgleda dobro.
Žao mi je što èujem to.
O kome govorite?
Ali znam da je zahvalna
za brigu koju joj daješ.
Dali je ovo državna tajna
pa smo iskljuæeni samo bog zabave?
Ne, priæamo o mom pacijentu, jer...
Džo je danas navratio u bolnici.
Jeste? To je više
nego što smo mi uradili.
Možda kada sledeæi put odeš
u bolnicu, povešæeš i nas.
- Možda me možeš podsetiti.
- Pa, zapisaæu ti.
- Drugo što mogu uraditi za tebe?
- I ja želim doæi.
- Da vidim Suzi kako se šepuri.
- Ukljuæen si, Kvinsi.
Odredište, bolnica.
Džo, možeš biti vodiæ, u redu?
Suzan je prekrasan doktor.
Siguran sam da je.
- Bil?
- Da?
Moram iæi.
Bio je naporan dan.
- Treba mi nekoliko minuta da
sredim stvari. - Vidimo se sutra.
Džo?
Da, Bil?
- Zašto si otišao u bolnici?
- Ne znam.
- Bio si samo radoznao?
- Pretpostavljam.
Za Suzan?
- Ne bih to gledao na taj naæin.
- Kako bi gledao?
- Ti mi reci, Bil.
- Ne, kako da mi ti kažeš?
Pitam jednostavno pitanje,
oæekujem iskren odgovor.
Tako ja radim. Svako ko mi
ne daje to, dajem mu otkaz.
Zar mi daješ otkaz, Bil?
Dru?
Pa... videæemo se sutra uveæe?
Iskljuæi me.
Imao sam dovoljno skupova.
Ne misliš tako.
Ne želiš razoæarati Tatu.
Tata èe biti dobro. Osim toga,
ima Džoa. A èini se ima i tebe.
- Nisi pri sebi. - Pa, može biti,
ali ne volim sveprisutne osobe.
Ne sviða mi se kako te gleda.
Ne sviða mi se kako priæa sa tobom.
I obrnuto.
Oprosti.
Jer sviða mi se naæin
na koji me gleda i priæa sa mnom.
I obrnuto.
U redu?
Nije u redu.
Mislio sam da imamo dobru stvar.
Bar sam mislio da je dobra stvar.
Pa, vidi se da neæemo
nikada saznati.
Laku noæ.
Laku noæ.
Koliko dugo stojiš ovde?
Ne sviða mi se naæin
na koji ti se obræao.
Ali sada se oseæam bolje
zbog naæina na koji si uzvratila.
Priæaj mi o sebi, Džo.
Mislim, ko si ti?
Šta radiš ovde sa mojim ocem?
Neæeš mi reèi?
- Oženjen si, zar ne?
- Zašto?
Jer muškarci koji ne govore
ništa o sebi su...
uvek su oženjeni.
- Pa, jesi li oženjen?
- Ne, nisam.
Ali... imaš devojku.
Ne.
- Peder?
- Ne.
Pa, reci mi, Džo...
Kako to da muškarac tako
privlaæan, pametan,
uætiv...
povuæen na zavodniæki naæin,
pa ipak...
moæan...
je sam na ovom svetu?
Oprosti.
Oprosti... Nisam...
mislila da budem radoznala, i...
Oæito mi ne želiš reèi,
zato, samo èemo...
Samo èemo to prepustiti
tajanstvenosti.
- Tako želiš, zar ne?
- Da, hvala ti.
Gde ideš?
U krevet.
- U krevet?
- Da, umoran sam.
- Laku noæ, Tata.
- Laku noæ. Lepo sanjaj.
- Dobro. Vidimo se sutra.
- Laku noæ. Vidimo se.
Laku noæ, Suzi.
Odspavaj malo. Laku noæ.
Da.
Vidimo se sutra.
Ovo je bilo prekrasno.
Da, dobro je biti zajedno.
Smetaæe ti ako razvijem
malu zastavu upozorenja.
Razvij.
Kakve prirode je tvoje
interesovanje za Džoa?
Pa...
Seæaš se šta si mi rekao
o udaranju munje?
Priroda toga je tamo negde.
Da. Pa, ne želim reæi da si
na krivom putu, ali...
Onda, šta želiš reæi?
Mislim da ovo nije munja
koju tražiš.
Mislim, Dru je dobar èovek. Znam da
pre nisam bio na njegovoj strani, ali...
poæeo sam da shvaæam...
Sada volimo Drua?
A Džo nije po meri?
- Šta se dogaða?
- Ništa.
Kada kažeš "ništa" na taj naæin,
onda nije ništa.
- Onda šta je?
- Nešto je.
Dobro.
Laku noæ.
- Videæemo se sutra.
- Da. Laku noæ.
Znam da je svima, kao i meni,
neudobno što se ovako sastajemo.
Ali sinoæ me nazvao Džon Bontekju.
Ne samo da je još zainteresovan,
nego zaslaðuje ponudu.
Iako me boli što kažem,
po mom mišljenju,
Bil Periš je postupio
neosetljivo sa nama,
u odbijanju svakog dogovaranja
sa Bontekjuom.
Stoga, žao mi je što kažem da ako
odgovorno razgledavamo novu ponudu,
kao odbor direktora
"Periš Komunikacija",
moraæemo to uraditi
bez našeg direktora.
Postoji i dopunski momenat.
Bontekju ja tako željan
da nas dobije,
i rekao je da èe uzeti kompaniju
sa Bilom Perišom... ili bez njega.
U ovoj krizi, a budite uvereni,
ovo je kriza,
nije mi prijatno da kažem sledeæe.
Ali bilo bi nemarno ako ne kažem.
Kada upoznamo Bila sa poboljšanom
Bontekjuovom ponudom,
i ako još uvek odbija da nam
dopusti da je razmotrimo,
opet bude nepopustljiv ili
emotivno je odbaci,
- neæemo imati izbora osim...
- Nosiš ovo predaleko, Dru.
Zar nisam obavezan na to?
Vidi dali je Kvins ovde.
Kako je došlo do svega ovoga?
Kriza, Bil Periš. Kriza,
njegova kompanija. Kriza za nas.
Došlo je sa dolaskom na scenu
g-ina Džo Bleka.
G-in Džo, ko?
Džo Blek.
Prisustvuje na sastancima odbora.
Spava u Bilovoj kuèi.
Sedi u njegovoj kancelariji.
Nikada ga ne napušta,
i po mom mišljenju,
uvek mu je kod uha,
govoreæi mu šta da radi.
A Bil sluša.
Ko je Džo Blek?
Kakav... Kakav je njegov odnos
sa Bilom Perišom,
i najvažnije, šta je iza njegovog
utecaja na našeg direktora?
I prije je imao savetnike.
Niko ne kaže Bilu šta da radi.
- Hvala što si došao, Kvins.
- Naravno. Zdravo, Ed.
Zdravo, narode.
Nisam znao da èe svi biti ovde.
Lepo iznenaðenje.
Kakva su ovo nova kopanja?
Druova ideja "maske i noža".
Ovo je tajni sastanak, Kvins.
Nadam se da èeš poštovati
njegovu prirodu.
Sedi, Kvins.
Ono što pokušavamo ovde uraditi je,
da sredimo misli u svetlu Bilovog
odbijanja Bontekjuove ponude,
i da mu napravimo
pogodnu prezentaciju,
kako mislimo da kompanija
treba postupiti.
Hoæeš li podeliti sa odborom
informaciju koju si mi sinoæ dao?
Pa... sre... sreæan sam
što vam mogu reæi dobre vesti.
Kao što sam...
kao što sam rekao Druu,
prouæavao sam malo dok je
Bontekjuovo sunce još sijalo.
Dva, moguæa tri, nova i žeška
kandidata za integraciju.
- A kako je Bil reagovao na tvoje
stavove? - Bio je zainteresovan.
Da, ali je bio zabrinut
oko tajminga?
- Tajminga?
- Da, bio ja zabrinut oko tajminga?
Da.
Rekao je da zavisi od Džoa.
Zavisi od Džoa.
- Šta je ovo?
- Eni ih je napravila.
- Koja je Eni?
- Hvala, Lilijan. Iz "La Rozete".
Najpoznatija slatkarka u Americi.
Ovo je narandža, napravljena od
pravih narandži iz Sevilje.
I... ovo je limon
iseckan u male komade.
Ne volim torte.
To je za zabavu, Tata.
- Prokleta zabava.
- Prokleta zabava?
- Jeste li èuli to?
- Žao mi je.
Prokleta zabava.
Daj, ja...
Evo, probajmo ovaj... baš ovaj.
Ovo... ovo je divno, ima...
Ima vodke u njemu, Bil.
Malo vodke, zar ne?
Ima... ovošnu vodku,
one ukusne stvari, zar ne?
Bil, stavi usne oko ovoga.
Izvan ovog sveta je.
Oprosti, dušo.
Znaš da nisam dobar u ovome.
Zašto ne izabereš
bilo koju tortu?
- Znala sam da èeš reæi to.
- Šta to?
Nije te briga. Zašto radim ovo?
Trebam opet pregledati glavu.
O, Bože. Trudim se
da organizujem zabavu veka,
za mog oca za 2 dana.
- A njega nije briga.
- Briga ga.
- Nije ga briga!
- Briga ga.
- Alison.
- Briga ga. Zar ne, Bil?
Hajde. Hajde.
- Daj, nasmeši se.
- Žao mi je.
Ali, šta da kažem Eni?
Ovu.
Briga ga!
Fantastiæno.
Hvala.
- G-ine Blek, hoæeš li komad?
- Da, voleo bih jedan.
Jesi li imao šanse da...
pogledaš oæeve retke knjige?
Ima Džefersonov parlamentarni
priruænik, i...
- prvo izdanje "Kuèe Blik".
- Volim tvoj osmeh.
Pa, i ja volim tvoj.
Moja majka je uvek uživala reæi da
možeš staviti srce pored ovog sata.
Možeš li ti?
Nikada nisam probala.
Do sada.
Džo?
Mogu te poljubiti?
Da, možeš.
Hvala ti.
Nema na èemu.
Džo?
Ne znam ko si.
Ja sam Džo.
A... ti si Suzan,
I... imam ovaj...
oseæaj slabosti u kolenima.
- A jeli ti srce kuca snažnije?
- Da, brže.
Ukus tvoji usni i dodir tvog jezika,
bilo je prekrasno.
Trebala bih...
Trebala bih iæi kuèi.
Zar ne bih trebala?
Da.
- Laku noæ, Tata.
- Laku noæ.
Zdravo, Bil.
Zdravo.
Hoæeš se pridružiti meni,
Alison i Kvinsu na piæe?
Ne.
Ne baš sada.
Dobro.
- Onda èu reæi laku noæ.
- Laku noæ, Bil.
- Dobro jutro, Kvins.
- Kraj jutra, B.P.
- Zdravo, Kvins.
- Ej!
- Zdravo, Dženifer.
- Dobro jutro, g-ine Periš.
- Odbor èeka.
- Šta?
- Odbor?
- Zar niste pozvali sastanak odbora?
Ne.
- Dobro jutro.
- Dobro jutro, Bil.
Želiš šolju kafe ili
nešto drugo, Bil?
Ne mislim tako.
A ti?
Da preðemo na stvar, primili smo
novu informaciju od Džona Bontekjua,
koja se tiæe njegovih želji da ovu
kompaniju integrira sa njegovom.
Želeli smo da sredimo
detalje pred tebe.
- To je to?
- Bontekju želi brzi odgovor, i...
Odgovor je ne.
Dovoljno brzo za tebe?
- Ne želiš èuti detalje?
- Nisam zainteresovan.
Takoðe nisam zainteresovan
ni za veliku sliku. Interesuje me,
kako je moj odbor zasedavao
iza mojih leða,
i zabavlja se daljim predlozima od
èoveka sa kojim me vreða poslovanje.
Doneo sam odluku.
Sluæaj završen.
Pa, iz tvog odgovora razumem,
da ne želiš èuti detalje
Bontekjuove ponude?
Da, dobro razumeš.
A sada, mogu ti postaviti pitanje?
- Naravno, Bil.
- Ti vodiš ovaj odbor, ili ja?
To je sve?
Imamo naporan dan.
Ovaj sastanak me veæ stavio iza.
- Hoæemo li završiti?
- Pre toga, Bil, dok smo ovde,
postoji i drugo pitanje
na koje odbor želi odgovor.
Mnogo jednostavnije.
Ko je èovek što stoji
sa tvoje leve strane?
Veæ sam svima predstavio
g-ina Bleka.
Ali, ko je on?
Koji su njegovi akreditivi?
Kakav je njegov odnos prema tebi?
Odbor je duboko zabrinut.
Imamo razloga verovati da g-in Blek
ne samo što utiæe na tvoje odluke,
u pogledu ove kompanije,
veæ se oslanjaš na njega
da ih donosi za tebe.
Nemati odgovor, Bil,
nije baš zgodno.
Mi smo tvoj odbor.
Mi imamo prava znati kako vodiš
operacije ove kompanije.
I najvažnije, da nisi poverio
nekome od nas da to radi za tebe.
U redu?
Još jednom.
Ko je Džo Blek?
Predlažem da pred odborom iznesemo
èlan 19 iz statuta korporacije.
Na Engleskom, molim te.
Obavezno penzionisanje našeg
direktora na njegov 65-ti roðendan,
posle èega èe naš direktor
biti penzioner.
Dobrodošao si da poseæuješ
sve sastanke,
i služiæeš kao
meðunarodni portparol korporacije.
Plus, naravno, priznanje,
zlatni padobran takve veliæine
da neæe nikada dotaæi zemlju.
Molim vas, glasajte sa
da ili ne.
- Da. - Da. - Da.
Da.
- Ne.
- Ne.
Predlog je prošao.
Naravno, odgodiæemo objavu iz
poštovanja prema bivšem direktoru,
do završetka proslave njegovog
roðendana ovog vikenda.
Pa, hvala što mi dopuštaš
da saæuvam obraz, Dru.
Drugi predlog pred nama je
prihvaæanje ponude Džona Bontekjua,
o integriranju ove kompanije sa
"Bontekju Internacional".
Dobro.
Džo?
Ko sam...
i kakav je moj odnos sa
Vilijamom Perišom,
biæe otkriveno u svoje vreme.
Dobro.
Hvala, g-ine Blek.
Nije gotovo dok ne bude gotovo.
Molim te, Edi, ne sa
"dok ne zapeva debela" stvari.
Još oseæam sumnju u ovoj grupi.
Možemo ih preokrenuti.
- Biæeš u zemlji?
- Da.
Velika proslava mog obaveznog
penzionisanog roðendana.
Poæasan si gost, Edi.
Zalepiæu se ovde.
Još imamo šansi.
Nazovi Džonov ured.
Reci mu da èu biti tamo za 20 minuta.
Šta si uradio?
- Otpustili smo starca.
- To smo uradili.
Zahvaljujuæi tebi.
Bio je klimav,
ali ti si zadao zadnji udarac.
Staviæu kraj na ovo.
Kvins, ne možeš sastaviti
slomljena jaja.
Nisam... nisam mislio uraditi ovo.
Voz je napustio stanicu, druže,
a ti si na njemu.
Želiš èuti srebrenu oblogu?
Vidi ovo. Zlato.
Kada Džon Bontekju dobije
"Periš Komunikacije",
razdvojiæe je na delove, nudiæe ih
deo po deo najveæem ponuðivaæu.
To je bio plan od samog poæetka.
Pripremio sam za njega,
a on èe dovršiti posao.
Široko za tebe?
Prdeæeš kroz svilu.
Prodaæeš akcije.
Biæeš sigurno, sreæno bogat.
Moæi èeš prestati ljubiti guzice.
Kakav je oseæaj biti muškarac?
Otkriæu te.
Dobro.
Samo izvoli.
Reci Vilijamu Perišu
da si ga izdao na tajnom sastanku.
Reci Alison kako si pomogao
da njen otac izgubi kompaniju.
To je opravdan život, Kvinsi.
Probudi se i oseti trnje.
- Ovde si.
- Jesam.
Ja... samo sam svratila.
Mislila sam da iznudim neki ruæak.
Bila sam u komšiluku.
Tako mi je drago.
Kada sam nazvala rekli su
da ste veæ otišli sa Tatom.
- Otišao je da odspava.
- O... Da.
Pa... mora da je umoran.
Znaš, cela ta Bontekju stvar,
To... izgleda...
Da, umoran je.
Verujem da jeste.
Onda, mora da si gladna.
Ne.
Više ne.
A ti?
Volela sam voditi ljubav sa tobom.
Bilo je kao da
vodiš ljubav sa nekim...
po prvi put.
Hvala ti.
Dali voliš
da vodiš ljubav sa mnom?
Da.
Više nego puter od kikirikija?
Da.
Mnogo više.
- Gde ideš?
- Nigde. Još sam ovde.
- Koliko dugo?
- Nadam se dugo, dugo vremena.
I ja isto.
Šta èemo sada raditi?
Doci èe nam samo.
Zdravo, Bil.
Jesi li lepo spavao?
- Nisam mogao spavati.
- Žao mi je što èujem to.
Ja èu siæi.
Šta se dogaða?
- Video sam da ljubiš Suzan.
- Da, video sam da si me video.
Na pogrešnom mestu si u pogrešno
vreme sa pogrešnom ženom.
- Ja èu suditi za to.
- Ja sam joj otac.
Sa dužnim poštovanjem, Bil,
ne tražim tvoju dozvolu.
Prokleto trebaš tražiti!
Ušao si u moj život. Dao mi
najgoru vest koju mogu dobiti.
Naterao si me da igram na vrhu igle
sa mojim poslom, porodicom.
- Sada se miluješ sa mojom èerkom!
- Milujem?
Da! I prekini da ponavljaš sve
što kažem i pretvaraš u pitanje.
Miluješ, glupiraš i Bog zna šta još.
O, došao si na scenu...
Zašto si odabrao mene?
Još ne razumem.
Odabrao sam te zbog tvog elana,
tvoje odluænosti,
i tvoje sposobnosti da...
pouæavaš.
Živeo si prvorazredan život,
i našao sam da je koristan.
Šta hoæeš?
Svako želi nešto, Džo.
Šetaš me do stuba
da me zalepiš.
I...
Mislio sam da znam ko si,
i nije bilo baš zabavno.
Ali je bilo skoro podnošljivo.
Ali sada dobijam nešto drugo od tebe,
nešto veoma...
veoma èudno.
- Šta je to što želiš?
- Samo živim Perišove izreke,
tražim taj, "gram uzbuðenja",
taj "šapat dahtanja,
bez koga nema svrhe živeti život".
Znaš šta mislim, Bil?
- Kršiš zakone svemira.
- Ovog svemira?
Svakog svemira koji je postojao
ili èe nekada postojati.
Možda si glavni, Džo,
ali ja znam ko si.
A ti si sav sjeban.
Ne sviða mi se tvoj ton,
i ne sviðaju mi se tvoje primedbe.
Baš me briga.
Možda te trebam podsetiti da ovo nije
prosto svaðanje sa navodnim prosiocem.
Ovo sam ja.
Zato, budi pažljiv, Bil.
Prekini sve te "Bil" gluposti,
kuækin sine.
Kazaæu ponovo.
Budi pažljiv, Bil.
Mogu vam pomoæi?
Izvinite, mogu vam pomoæi?
Da.
D-ku Periš, molim vas.
Dolazi u 6.
Zdravo.
- Gde je Džo?
- Džo?
Džo nije ovde.
- Dali znaš gde je?
- Ne znam.
Zašto tražiš Džoa?
Ljubav. Strast. Opsesija.
Sve stvari koje si mi rekao
da èekam.
- Pa, stigle su.
- Ovo je ludo.
Zašto?
Pojavio se èovek,
skoro nikada te ne napušta.
Pa, jasno je da mu veruješ,
oslanjaš se na njega.
Tako, zašto da ove stvari
ne budu dobre za mene?
- Ne znaš ništa o Džou.
- Èega se bojiš. Tata?
Da èu pasti na vrh glave zbog Džoa?
Pa, pala sam.
Baš kao što si ti sa Mamom.
Zar to nisi oduvek želeo za mene?
Suzan...
ne mislim da èe Džo
biti dugo sa nama.
- Gde ide?
- Ne znam.
- Ne mogu reæi.
- O, ma daj.
Momak radi sa tobom. Znaš poglavlja
i stihove svakoga koji radi za tebe.
U ovom sluæaju ne mogu.
Ja...
Samo èu ti reæi da sa Džoom si na...
vrlo, vrlo opasnom tlu.
- Volim ga. - Nije me briga
ako ga voliš! Kažem ti!
Džo nije dobar za tebe.
Naravno da nije, Tata.
Oprosti.
I tebe volim.
G-in "Loše Vesti".
Bilo je vreme da se pojaviš.
Nemoj biti svadljiva, sestro.
Nisam svadljiva, g-ine.
Došao si po mene?
To je dobra vest.
Ne, došao sam da vidim doktora.
Doktora?
- Šta može faliti tebi?
- Ništa.
- Došao si da vidiš doktoricu.
- - Da, "èo'eæe".
Moju doktoricu?
I moju isto.
Zaljubljen si?
Uzvraæeno ti je?
Poznaje pravog tebe?
- Zna kako se oseæa.
- Doðavola!
- Kakva paklena stvar je ovo?
- Nema potrebe da psuješ.
Mladalaæke stvari su ti u glavi.
Loše za tebe.
Loše za nju.
Loše za mene, ležim ovde,
tumor velik kao kamen,
truje me iznutra...
i èeka.
Nosim ti cveæe,
i sve što dobijem je negodovanje.
Jedino cveæe koje želim videti,
je ono preko mog mirnog tela
koje se odmara u prašini.
Ne mogu ugoditi ljudima.
Doðem da ih odvedem, žele ostati.
Ostavim ih, žele da odu.
"Rahtid".
Nisi na pravom mestu, g-ine.
I ja takoðe.
Više ne.
Odvedi me, i doði sa mnom.
Ali ovde nisam usamljen.
Ovde me neko želi.
Lepo je to što ti se dogodilo.
Kao da si došao na ostrov
i imao odmor.
Sunce ti nije izgorelo.
Samo porumenelo.
Spavaš, a komarci te ne jedu.
Ali istina je... dogodiæe se,
ako ostaneš predugo.
Zato, ponesi sa sobom kuæi
lepu sliku koju imaš u glavi.
Ali nemoj se zavaravati.
I mi smo ovde
uglavnom usamljeni.
Ako imamo sreæe, možda...
imaæemo neke lepe slike
da ih ponesemo sa nama.
Imaš li dovoljno lepih slika?
Da.
Zbogom, sestro.
Da?
Imam oseæaj, sve u svemu,
da je ovo putovanje
poslužilo svrsi.
Šta to govoriš?
Vreme je za odlazak?
Spreman sam.
Jesi li?
Da.
Dobro. Sutra.
Posle zabave.
- Da, Helen?
- Telefon, g-ine.
- G-in Sloan iz Nju Jorka.
- Hvala. Izvini me.
Ej!
Ej.
Crveno ili belo?
- Ne. Ne, hvala.
- Daj, popij piæe.
- Izgledaš kao da ti oæajno treba,
baš kao i meni. - Stvarno?
Kvins?
Nalazim sebe malo zbunjenim.
- Zbunjen, a?
- Da.
- Oko èega?
- Ljubav.
Ljubav.
O, èoveæe.
I ja imam problema.
- Voliš Alison, zar ne?
- Da, volim.
Kako ste se upoznali?
Pa...
Bio sam luzer svetske klase, a ona je
bila sreæna mala bogata devojæica,
i zbog nekog razloga
izabrala je mene.
Ali Alison te voli.
Kako znaš?
Jer zna najgore stvari o meni,
i u redu je.
Šta je to?
Ne, nije jedna stvar.
Samo je ideja, Džo. To je prosto...
To je... kao da si znate sve tajne,
vaše najdublje, najmraænije tajne.
- Najdublje, najmraænije tajne?
- Da, a onda.. slobodni ste.
- Slobodni?
- Slobodni! Slobodni da vol...
da potpuno, kompletno
volite jedno drugo.
Bez straha.
Ne postoji ništa što ne znate
jedno za drugo, i u redu je.
- Sviðam ti se, Džo?
- O, da, Kvins.
Jedan si mi od omiljenih.
Šta bi rekao ako bi znao
da sam ja srušio Bila Periša?
Rekao sam Druu i odboru
da Bil zavisi od tebe.
Dru i Bontekju èe raskomadati
kompaniju i prodati je na delove.
Bontekju je bio nadvoreŠni.
Dru je bio g-in "Unutrašnji".
A ja budala koja je omoguæila
da se sve dogodi.
Bože.
- Šta da radim?
- Idi Bilu Perišu i reci mu istinu.
Oprostiæe ti.
- Misliš?
- Da.
Misliš da trebam priæekati
do završetka zabave?
Ne.
Ne.
4 dole i na fontani gore.
Ovaj je savršen.
Apsolutno.
Dobro, mislim da ovde
želim 4 kao ovaj...
- Zdravo, Tata.
- Zdravo.
Šta misliš?
Pa, to...
poæelo je da raste po meni.
O, imam baritona sa balalajkom,
koji dolazi iz Rusije.
Obuæi èu ga u kozaæku košulju,
i pevaæe pesme Nelsona Edija.
Stvarno si èudesna.
Ali zašto...
zašto radiš svo ovo, Alison?
Radim, jer te volim.
Jer te svi vole.
Mama, gde god da je,
Suzan, Kvins...
svi ljudi sa kojima radiš,
svako ko te je ikada upoznao.
O, Tata.
Posle svega, prekrasan si otac.
Da, pa...
Nisam ti bio takav otac kao...
- Kao što si bio prema Suzan?
- Nisam želeo reæi tako.
Ali si mislio.
U redu je.
Jer znam da me voliš.
Mislim, nije kao što si nju.
Kad god bi ušla u sobi,
zasjale bi ti oæi i...
Uvek je dobijala osmeh od tebe,
za razliku od mene.
Kada bih ušla,
dolazio ti je taj pogled, kao,
"Šta sada hoæe"?
Ali nisi nikada dao nijednoj
od nas da nešto traži.
O, Bože. Više od toga, Tata,
više od toga.
Oseæala sam se voljenom,
i samo to je važno.
Zato, nikada nisam
zavidela miljenicima.
Dozvoljeno ti je da imaš jednog.
Stvar je, što si ti bio moj.
O, Alison.
Stvarno oseæam...
da sam dobio sve što sam
ikada želeo za roðendan.
O, èekaj malo!
Ima još. Puno preterivanja,
baš kao što voliš.
Znaš, ovo èe biti
prekrasna zabava.
Da, biæe.
Hvala ti.
Hvala.
- Sreæan roðendan!
- Hvala.
- Dobro veæe.
- Hvala.
- Zdravo, Suzan.
- Zdravo, Simon. Kako si?
- Zdravo, draga.
- O, zdravo, Džin. Zdravo.
Otac mi je rekao
da èeš možda otiæi.
Tvoj otac i ja...
Naše zajedniæko vreme
je došlo do kraja.
Zaljubljena sam... u èoveka,
ali ne znam ko je,
gde ide ili kada.
Mogu ti reæi deo, kada.
Veæeras.
- Znaæi, postaæe gore.
- Ne toliko koliko èe biti za mene.
Zaljubljen sam u ženu koju...
ne želim napustiti.
Ne želim te napustiti.
Onda nemoj.
Tako malo znamo o sebi.
Tako je puno što ti trebam reæi.
To èe doæi.
Doæi èe.
Hoæe li?
Želim biti sa tobom, Džo.
Otvaram moja velika usta
previše puta.
Sve jednostavno postane... izvrteno.
U redu je, Kvins, razumem.
Uvek si mislio dobro, i cenim to.
Ponekad stvari prosto krenu loše.
Da?
- Izvinite.
- Ne, ne... Džo, uði.
Želim ti zahvaliti.
U redu je, Bil?
- Naravno.
- Džo zna celu priæu. Rekao sam mu.
Njegova ideja je bila
da doðem èist. Mislim...
Želeo sam da doðem èist, ali...
Dao mi je par muda,
znaš šta mislim?
Da, verijem da znam.
Bilo kako...
vidim da imate posao.
Ne. Meðutim, imam nezavršenih
poslova sa Druom.
Popni ga u helikopter.
Dovedi ga veæeras ovde.
Želim u lice reæi tom momku
šta oseæam o njemu.
To može biti težak zadatak, B.P.
sumnjam da je...
Dru željan da te vidi
licem u lice.
- Isporuèiæu paket.
- Dobro.
Kako se držiš?
- Šta te, dovraga zanima?
- Samo pitam, Bil.
Želiš znati?
Kazaæu ti.
Gledaš u èoveka
koji ne ide dolinom senki.
Galopira po njoj.
A u isto vreme, posao koji je sagradio,
sopstvenim rukama bio je
konfiskovan od par jeftinih pirata.
O, da! Zamalo da zaboravim.
Moja èerka se zaljubila u Smrt.
I ja sam zaljubljen u tvoju èerku.
Reci ponovo?
Zaljubljen sam u tvoju èerku,
i veæeras je nosim sa sobom.
- Ti, šta?
- Mislim da si me èuo, Bil.
Ne vodiš Suzan nigde. Šta to znaæi,
uopšte? Imali smo dogovor.
I žao mi je.
Suzan je moja èerka.
Ima prekrasan život ispred sebe.
Oduzeæeš joj to,
i kažeš mi da ti je žao.
Oprosti, izvinjenje
nije prihvaæeno.
Nije me briga, Bil.
Volim je.
Kako savršeno za tebe.
Uzimaš koga hoæeš
jer te to zadovoljava.
- To nije ljubav.
- Onda, šta je?
Neka besciljna zaljubljenost koja,
trenutno ti daje oseæaj zadovoljstva.
To je propuštanje svega
što je vazno.
Koje je, šta?
Poverenje, odgovornost,
podnošenje tereta zbog
tvojih izbora i oseæanja,
i proživljavanje ostatka života
živeæi sa njima,
i iznad svega, ne povreðivati
objekat tvoje ljubavi.
Znaæi to je ljubav
po Vilijamu Perišu?
Pomnoži sa beskrajom i
odnesi to u dubine veænosti,
i još èeš jedva imati
kratak pogled na ono što govorim.
- To su moje reæi.
- Sada su moje.
Bil, Suzan želi da doðe sa mnom.
- Voli me.
- Voli te?
Ko si ti?
Dali si joj rekao ko si?
- Ne.
- Zar ne zna gde ide?
Suzan je pošla za tim,
jadnim bednikom èije si telo uzeo,
i sve od tada je samo posledica.
Voliš je ali ne znaš šta je ljubav.
Voli te ali ne zna ko si.
Dogovorio si se, kršiš dogovor.
Krajni rezultat je, Džo,
da varaš njenu dušu,
a to radiš široko otvorenih oæiju.
- Ne sviða mi se to što kažeš.
- Briga me što ti se sviða a što ne.
- Kradeš moju èerku,
i neæu ti dopustiti. - Neæeš?
- Ne.
- Dali mi pretiš?
Da, iskreno se nadam.
Da.
Voleo sam Suzan od roðenja,
volim je sada i svake minute izmeðu.
Sanjao sam o èoveku koji èe je otkriti
i da èe ona otkriti èoveka,
koji èe je voleti, koji je vredan nje,
ko je iz ovoga sveta, ovog vremena,
I ima milosti, sažaljenje i
hrabrosti da hoda pored nje,
dok prolazi njen put kroz život.
Dosta!
To što znam je to što želim,
a to što želim je Suzan.
I imaæu je, i ona èe imati mene.
Tako èe biti.
I ništa ne možeš uraditi.
Zašto si mi rekao sve ovo, Džo?
Ti si glavan, najglavniji od svih.
Ne moraš tražiti dozvolu, ali baš
to radiš. Znaš li zašto?
Jer si nekako postao dobar momak,
i znaš da je ovo pogrešno.
Ne znam šta èeš uraditi, ali...
Kako može ovo biti ljubav?
Ona ne zna ko si.
Zašto joj ne kažeš, probaj,
vidi šta èe se dogoditi?
Otkrij sve što treba znati o tebi
i pusti da završi kako može.
U redu?
Dao sam ti najbolji savet.
Ja...
Voleo bih da ti mogu reæi
da pustiš ovo.
Oprostite.
Hoæete li me izviniti?
- Naravno.
- Dobro, lepo što smo se videli.
Postoju nešto neopisivo privlaæno
u tebi dok stojiš usred mase.
Mogla bih voditi ljubav
sa tobom baš ovde.
Ako mi pokušavaš reæi buduænost,
gledaš u pogrešnu stranu.
Ima nešto što ti želim reæi.
Ali ne možeš?
Baš kada si poæeo da se premišljaš,
dobila sam drhtavicu.
Seæaš se jutra u kafeteriji?
Kada si rekao,
"Šta je loše u voðenju brige o ženi?
Ona se brine o tebi".
Ja sam rekao to?
A ja sam rekla,
da je danas teško naæi takvu ženu.
Pa, našao si jednu, Džo.
Kafeterija.
To je bilo mesto,
a ti si bio momak.
A ti si rekao da,
da ne želiš
da budem tvoj doktor jer,
ne želiš da te ispitujem.
Zašto, posle svega ispitujem te.
Mogu doæi sa tobom.
Želiš da èekam?
Vratiæeš se?
Mogu te poljubiti?
Ovo sam osetila kao zbogom.
Šta se dogaða, Džo?
Oseæam se kao da se razdvajamo.
Ja sam još ovde.
Ali nisi.
Negde drugde si.
Neko drugi si.
Ne želiš pitati ko?
- Da, ali...
- Ali?
Džo, bojim se.
Plašiš se da otkriješ?
Nemoj.
Nije važno šta sam.
Ti znaš ko sam.
Ti si...
Ti si...
Ti si Džo.
Da, ja sam Džo.
I obeæavam ti...
da èeš uvek imati
ono što si našla u kafeteriji.
Reci mi da me voliš.
Reci da me sada voliš.
Volim te sada.
Voleæu te zauvek.
Suzan.
Da?
Hvala što si me volela.
Trebamo razmišljati o polasku, Bil.
Biæemo samo mi.
Hvala ti.
- Bil?
- Uði.
Imam ga. Helikopter èe biti
ovde za 2 minuta.
- Kako stojimo sa vremenom?
- U redu.
Dovedi ga ovde.
Mej?
- Da, g-ine?
- Znam da si zauzeta,
ali hoæu da pozoveš
Edija Sloana za mene.
- Kod kuèe, g-ine?
- Ne, u kancelariji je.
Ovo je prokleto veliko od Bila.
- Dobro si?
- Da.
Isto tako pametno, znaš?
Pa, nije imao izbora.
Zna da si opasan protivnik.
- Tako je rekao? - Da, mislim,
uhvatio si ga za kratke dlake.
Da, kratke i sede dlake.
- Svi smo ovde, Bil.
- Cenim ovo, Edi.
Èlanovi odbora, ovo èe oduzeti
samo minutu vašeg vremena.
Kao vodaæi kompanije, možda iz
onoga što sledi primite informaciju,
koja æe vam biti vredna
ili neæe.
- Bilo kako, hvala.
- Pretvorili smo se u uši.
- Dobro veæe, Bil.
- Hvala, Kvins.
Baš sam hteo reæi
kako cenim ovaj...
- veliki gest.
- Zaæuti i sedi dole.
Beskorisna si vreæa govana, Dru.
Flertovao si sa Džonom Bontekjuom,
kako bi mogao raskomadati moju
kompaniju i napuniti svoje džepove.
Ne znam odakle ti ta ideja.
Odbor je pristao...
Odbor nije znao da si krtica koja je
rovarila iznutra, da bi nas sve pokopao.
Jeli ovo mašta g-ina Bleka?
Još jedna njegova laž?
Zar ti nije dosadio ovaj šupak koji
vreba okolo? Niko ne zna ko je on.
Ali jedna stvar koju svi znaju je,
da je nekako došao do tvojih ušiju
i od tada sipa otrov u njih.
Ti si otrov, Dru.
Radio si iza kako bi
podmitio poverenje èoveka,
koji ti je dao dozvolu da štampaš
sa stilom, elegancijom i ugledom.
Imao sam moguænost da budem svedok
svakakvih vrsta prevare.
Ali Bil Periš je bio na kraju
zaverama tako Makijavelistiækom,
kakve sam retko imao prilike sresti.
Ipak, borio se sa njima stoiæki i
nesebiæno, bez da me otkrije.
Da je prekršio datu reæ o tajnosti,
njegov zadatak bi bio daleko lakši.
Mogao je pretvoriti poraz u pobedu.
Ali preæastan èovek je
da bi uradio to.
Jer je zbog mene izgubio posao,
njegovu kompaniju, njegov ugled.
Zato sada, zbog ovih gubitaka,
prisiljen sam da stavim kraj
na potrebi za tajnošæu.
Došlo je vreme da ti kažem ko sam.
Pa, reci mi. Reci mi.
Popišao sam se u hlaæe.
- Popišaæeš se još više.
- Džo, ne radi to.
U redu je, Bil. Vreme je
da ovu osobu stavimo na mestu.
Nije potrebno, Džo.
Dru èe se povuæi.
- Ne povlaæim se nigde.
- Cenim tvoje džentlmenstvo,
ali ono što trebamo uraditi ovde
je da odnesemo nož kuèi.
- "Nož"?
- Rekao sam ti da zaæutiš!
Spremi se, Dru.
- Ja...
- Džo, molim te.
Molim te, daj mi da
preuzmem odavde.
- sam...
- Nemoj.
Agent Unutrašnje Službe za Prihode.
- Bil?
- A?
Bil.
- Bil.
- Da.
Da, on je...
On je agent
Unutrašnje Službe za Prihode.
Da, bili smo ubeðeni da Bontekju,
sa prošlim dogovorima,
je organizovao njegove
integracije i prinove,
na sumnjiv i složen naæin kako bi
izbegao plaæanje poreza.
Agencija je zamolila Bila za njegovu
saradnju u tajnoj istrazi Bontekjua.
Hteli smo da odemo po njega, a ovaj
dogovor nam je dao savršenu priliku.
- Ponudio sam saradnju.
- Vrlo smo zahvalni.
Agent Džo Blek ovde...
naravno, to mu nije pravo ime,
namirisao je tvoju umešanost, Dru.
Otkrio je dokaze da si radio
sa obe strane ograde.
Na žalost, to je poznato
kao sukob interesa.
Skriveni sukob interesa.
- Prekršaj.
- Kažnjivi prekršaj.
- I verovatno osuda.
- Vrlo verovatno.
Mislim da želim priæati
sa mojim advokatom.
Bez advokata, Dru.
Ponudiæemo ti dogovor.
Priznaj odboru svaku sitnicu
tvog uèešæa, onda podnesi ostavku.
- Šta dobijam ja?
- Neæeš iæi u zatvor.
Govoriš u prazno.
Nudiš mi dogovor jer nemaš dokaz.
- Dokaz? Imamo puno dokaza.
- Priæa drsko.
Dru, ne greši. Izabereš li da
testiraš moju rešenost za ovu stvar,
gledašeš u rezultat sa završetkom,
koji je izvan tvog shvaæanja.
I neæeš brojati
dane, mesece ili godine,
veæ milenijume u mestu bez vrata.
U redu, pobedio si.
Èim se vratim u grad,
sastaæu se sa odborom.
Upravo se sastaješ sa odborom, Dru.
Ostavka prihvaæena.
Osim toga, predlažem da
potvrdimo Vilijama Periša...
za direktora odbora
"Periš Komunikacija",
kao i odbijanje integracije
sa "Bontekju Internacionalom".
- Kako se izjašnjava odbor?
- Da. - Da.
- Da. Da.
- Predlog je prošao.
Hvala.
Ovo je sjajno.
Ovo je više nego što sam oæekivao.
Samo sam hteo da se stvar ispravi.
Èini se da te momci žele natrag, Bil.
Kasnije èemo uzeti izvinjenja.
U meðuvremenu, uživaj u zabavi. Slavi.
Insistiraæu o gadnim sitnicama.
G-ine Blek, možemo reæi hvala?
Zadovoljstvo mi je.
Ovo je san agenta I.R.S.-a.
Biæu unapreðen u
šefa odeljenja za ovo.
Ko bi poverovao?
Ti si agent I.R.S.-a?
Smrt i porezi.
Govor! Govor!
Govor!
Govor! Govor!
Govor!
- Mislio sam da èu se
veæeras izvuæi. - Ne!
Kakva veliæanstvena noæ.
Svako lice koje gledam
je uspomena.
Možda neæe biti potpuno
savršena uspomena.
Ponekad svi imamo uspone i padove.
Ali veæeras smo zajedno,
a vi ste za veæaras moji.
Prekršiæu pravilo i reæi vam
moju želju.
Da svi imate sreæan život kao moj,
gde se možete jednog jutra
probuditi i reæi,
"Ne želim ništa više"
65 godina.
Zar nisu prošli u treptaj oka?
- Kakva noæ.
- Ludo se provodim.
Bio si u pravu...
za Džoa.
On...
On odlazi negde.
Žao mi je.
Laknulo ti je?
- Da, ali...
- Ali, šta?
Želim da znaš koliko te volim.
Dala znaæaj mom životu
kojeg nisam imao prava oæekivati,
taj koji mi niko nikada
neæe oduzeti.
- Tata...
- Ne!
Tako te puno volim.
I hoæu da mi nešto obeæaš.
Ne želim da se ikada
brineš za mene.
Ako se nešto dogodi, biæu u redu.
Sve èe biti u redu.
I ne žalim za ništa.
I želim da isto oseæaš.
- Volim te, Tata.
- Zbog toga je u redu.
Bez žaljenja?
Bez žaljenja.
- To je dobar oseæaj, zar ne?
- Da.
Svi kažu zbogom.
Ja sam još ovde.
Hoæeš li plesati sa mnom, Suzan?
Da.
Ako ti ne smeta da plešeš
sa starcem poput mene.
O, Tata, nisi star.
Nikada neæeš biti star.
- Mogu vam doneti nešto, g-ine?
- Ne.
Dali imate putera od kikirikija?
Mislim da ne, g-ine.
- U svakom sluæaju, hvala.
- Nema na èemu.
- Šta je to?
- Poæeo je vatromet.
Idemo gledati.
Hoæemo li?
Kreni ti, dušo.
Samo da uhvatim dah.
Dobro.
Dobro.
- Sreæan roðendan, Bil.
- Hvala.
- Jesi li rekao zbogom?
- Ne baš.
Pretpostavljam da imaš
svoje razloge.
Da.
Sada kada imamo momenat,
smetaæe ti ako ti izrazim zahvalnost
za sve što si uradio za Suzan?
Nikada je nisam èuo da priæa o
nekom muškarcu kao o tebi.
To sam oduvek želeo za nju.
Ali, šta èe se sada
dogoditi sa njom?
Ne bih se brinuo o tome, Bil.
Te stvari imaju svoje naæine.
Smetaæe ti ako ti izrazim
moju zahvalnost?
Zbog tebe,
zbog vremena koje si mi dao,
zbog osobe koja si.
Ne uvlaæi mi se u dupe.
Upropastiæeš mi autopsiju.
Teško je da je pustiš, zar ne?
Da, teško je, Bil.
Pa, to je život.
Šta da ti kažem?
Trebam se bojati?
Èovek kao tebe ne.
Ovde si.
Možeš se kladiti.
- Pa, gde si otišao?
- Ne znam.
Ja... ne znam, razumeš.
Ja...
Sve je nekako
nejasno i maglovito, ali...
Znaæeš šta mislim ako kažem
da nikada neæu shvatiti?
Ali vratio sam se.
To je sve?
Pa, ne znam šta drugo da kažem.
Izgleda kao super zabava.
Misliš?
Izgledaš prelepo.
Kada si nestala iza ugla,
nisam bio siguran
da èu te ponovo videti.
Ej, dobro si?
- Kafeterija.
- Da.
Pitao sam te dali sam rekao
nešto loše, rekla si ne,
da je bilo tako dobro
da te plaši.
A onda si rekla...
Oprosti što kažem ovo,
ali otada je bilo sa mnom.
Šta je to bilo?
Rekla si da ti se sviðam.
- Ne.
- Nisi?
Rekla sam...
da mi se puno sviðaš.
Da.
Tako malo znamo o sebi.
Ali imamo vemena.
Da.
Želim da si...
mogao upoznati moga oca.
I ja isto.
I ja isto.
Šta èemo sada raditi?
Doci èe nam samo.
K R A J