Tip:
Highlight text to annotate it
X
PODNAPISI.NET
O Amerika...
Voleo bih da vam mogu
reći da je ovo još Amerika.
Ali shvatio sam da ne
postoji država bez ljudi.
A ovde nema ljudi.
Ne prijatelji moji, ovo su sada
Sjedinjene Države Zombilenda.
Iznenađujuće je koliko brzo stvari
mogu da pređu sa lošeg u potpuno sranje.
Zašto sam ja živ dok su se svi
oko mene pretvorili u meso?
Zbog mog popisa pravila.
Prvo pravilo za preživljavanje
u zemlji zombija:
Pravilo 1:
KARDIO
Kada je virus udario,
iz očitih razloga,
prvi koji su stradali
bili su debeljuškasti.
Jadni debeli gad.
No kako su se zaraza i haos širili,
nije bilo dovoljno biti samo brz na nogama.
Morali ste da nabavite oružje
i da naučite kako se koristi.
Što me dovodi do drugog pravila:
DVOSTRUKI PUCANJ
U trenucima kada niste sigurni
da li su mrtvi zaista mrtvi mrtvi.
Nemojte štedeti na mecima.
Mislim, još jedan
čist pogodak u glavu.
I ova gospođa bi izbegla
to da postane ljudski "srećni obrok".
Mogla, trebala, morala...
Uskoro su zombiji postali pametniji.
Nekako su mogli da namirišu
kada ste najranjiviji.
Zar ne mogu da serem na miru?
Ne dajte da vas
uhvate spuštenih pantalona.
Pravilo 3:
ČUVAJTE SE U KUPATILIMA
Kako su zombiji postajali
brojniji od ljudi.
Tada ste morali da presečete
sve emocionalne veze.
Ako su devojčice iz vašeg komšiluka
sada sjebana mala čudovišta.
Možda je vreme da prestanete
da ih vozite u školu.
Morate se usredsrediti
na sopstveni opstanak.
Što vodi do pravila broj četiri.
Veoma važno.
POJASEVI
Vežite pojaseve.
Biće to nezgodna vožnja.
Taj tip dole.
To sam ja.
Nalazim se u Garlandu u Teksasu.
Možda izgleda kao da su ga zombiji uništili
ali u stvari takav je Garland.
Mesecima nakon što je
nulti pacijent zagrizao
zaraženi hamburger
na benzinskoj stanici.
Nakon samo dva meseca ja sam možda
jedina ne hanibalska nakaza u zemlji.
Možda izgleda neverovatno
da sam ja preživeli,
sa svojim fobijama i sindromom
nadraženih creva.
Ali imam prednost jer nikad
nisam imao prijatelje ili bliske rođake.
Preživio sam zato što igram na sigurno
i poštujem pravila.
Moja pravila.
Sranje.
Pravilo 1:
KARDIO
Naravno.
Pravilo 4:
POJASEVI
Majku ti...
Pravilo 2:
DVOSTRUKI PUCANJ
Sa vedrije strane, pronašao sam mesto
gde mogu da idem na veliku nuždu.
Još jedno pravilo za preživljavanje
u zemlji zombija,
Pravilo 7:
PUTUJ LAGANO
Ne mislim samo na prtljag.
Uvek sam bio sam.
Izbegavao sam ljude kao da su
zombiji čak i pre nego su bili zombiji.
Sada kada su svi zombiji.
Nekako mi ljudi nedostaju.
I tako putujem iz studentskog
doma u Ostinu u Teksasu,
u Kolumbus u Ohaju gde su,
nadam se, mi roditelji još živi.
Iako nikada nismo bili bliski,
bilo bi lepo videti poznato lice.
Ili bilo koje lice kome ne kaplje krv
iz usta, ili meso viri između zubi.
Hvala.
Šta tražiš?
PROVERI ZADNJE SEDIŠTE
- Ništa, samo, imam popis.
- Nikog tamo nema osim moje vojničke torbe.
- Kako se zoveš?
- Stani.
Bez imena, nećemo se previše
sprijateljiti.
Skoro si prevrnuo alkohol nožem.
U redu je, ne moraš.
- Dakle, gde si krenuo?
Kolumbus, ti?
Talahasi.
Još?
- Ne, jedna za mene.
Jedna i dosta, uvek kažem.
Rekao sam jednom.
Znaš...
Talahasi i Kolumbus su prema istoku.
- Pa?
- Pa.
Talahasi želiš li da se
držimo zajedno? Bar neko vreme?
Ovako ćemo, Kolumbus.
Sa mnom se nije lako slagati
i osećam da si pičkica, pa...
Dajem ovoj vezi
otprilike do Teksarkane.
Stvarno? Odvešćeš me
do Teksarkane?
Baš si živahan pederčić, jel da.
Mogao bi se vezati,
zbog sigurnosti.
Već vidim da ćeš mi ići na živce.
Iako uparivanje nije bilo moj stil.
Pretpostavljao sam da
ću biti sigurniji sa Talahasijem.
Vidite, on se bavio
poslom razvaljivanja i...
Posao je dobar.
Ali ubrzo je postalo očigledno
da ima jednu slabost.
Šta radimo ovde?
- Bacićemo pogled,
to je jebeni Hostesov kamion.
- Da, to vidim Hostesov kamion.
Pa šta?
- Dobro bi mi došao Tvinki.
Ideš?
- Da, samo trenutak.
- Zajebavaš me?
- Ne.
Pravilo 18:
RAZGIBAJ SE
I ti bi trebalo da se razgibaš, pogotovo ako
ćemo niz tu strminu, veoma je važno.
Ne verujem baš.
Jesi li ikada video da se
lav razgibava pre nego što
sredi gazelu?
Sno Bols?
- Da.
Sno Bols!
Gde su jebeni Tvinkiji?!
- Ja volim Sno Bols.
Mrzim kokos, ne ukus već konzistentnost.
Sveže su.
Ovo sa Tvinkijima nije gotovo.
Možda nije zgodno, ali...
Moram na veliku nuždu.
- Stvarno?
- Stvarno.
Znam, opet, tako brzo.
Šta da kažem,
imam slučaj hroničnog problema.
Istina je, uvek sam bio fobičan.
Mnoge stvari su me uznemiravale.
Otisci na Vc daskama ili
Deda Mrazovi u robnim kućama.
Biti sam sa bebom.
Ali ono čega se bojim više od svega,
da, čak i više nego zombija.
Jebenih klovnova.
Kada vas je strah svega šta je tamo.
Prestanete da idete tamo.
Upravo se to dogodilo
meni pre Zombilenda.
Petak veče, treća nedelja
za redom u kući.
Igram "Svet ratovanja".
Krivi toranj kutija od piza.
Pijem "Planinsku rosu: crveni signal".
Ponos - nigde.
Dostojanstvo - odavno nestalo.
Nevinost - potpuno
opravdano računam na nju.
Celi svoj život, jedino što
sam želeo je da pronađem devojku.
Da se zaljubim, da je dovedem
kući da upozna moje.
A opet, budući da su moji
paranoično izolovani kao ja.
Možda bi ta devojka mogla da
me odvede kući kod njenih.
Tada bih konačno bio član
hladne funkcionalne porodice.
408?!
Molim vas ima li koga?!
Molim vas hitno je!
Obično ne otključavam vrata
na zvukove panike.
Ali moja komšinica iz 406
je nenormalno zgodna.
Hvala ti, hvala ti!
Drago mi je.
Izvoli.
- "Planinska rosa"?
- Da, "Crveni signal".
A evo i "Zlatnih imanja".
U najlonskoj kesici ostaju hrskavi.
Reci mi šta se dogodilo.
Bio je beskućnik.
I bolestan.
Išla sam kući iz bara,
razgovarala sam na mobilni i...
Odjednom je sprintao prema meni.
Mislim, nije trčao,
već sprintao.
Mislila sam da možda beži
od nekog, ili za nekim.
Poslednje što sam videla je da
je još bio tamo napolju i ludovao.
Droga možda?
Nisam ti rekla najgori deo.
Da?
Pokušao je da me ugrize.
U pravu si.
To je najgori deo.
Izvini. Samo, tako sam uplašena.
Ne, ne, treba da si uplašena,
beskućnik je pokušao da te pojede.
To je pravi razlog za
strah, razumni strah.
Ja se plašim stvari koje
uopšte nemaju smisla.
Recimo klovna, sa crvenim nosevima.
Ili krpe kojima se brišu stolovi.
Stvarno?
Poenta je da sam tu za tebe, dobro?
I dok si god uz mene
ne napuštam ovaj stan.
Smem li da sklopim oči na trenutak?
- Naravno.
Hvala ti.
Na stranu bolesni hanibal beskućnik,
živim svoj san.
Ceo život sam želeo da prebacim
devojci kosu preko uha.
- Laku noć.
- Laku noć.
Bože moj.
Jesi li dobro?
U redu, u redu, u redu!
Šta to radiš?
Ne približavaj se 406,
ne želim da ti naudim ali...
Sranje.
Bože moj, tako mi je žao!
Vidite, ne možete nikome da verujete.
Po prvi put pustim devojku u svoj
život i ona pokuša da me pojede.
Molim te.
Slušaj me.
Zbog starih vremena.
Ako si unutra.
Samo si bolesna, u redu?
To je bio moj prvi dodir
sa kugom XXI veka.
Sećate se kravljeg ludila?
Luda krava je postala
luda osoba je postala ludi zombi.
To je brzo delujući virus od kog
dobijete natekli mozak, besnu groznicu.
Učini vas punim mržnje, nasilnim.
I od kog dobijete veliku
želju za grickalicama.
Dobro, ti upravljaj ja guram.
U redu.
Čuo sam da postoji mesto
nedirnuto ovim sranjem.
- Na istoku?
- Da, jesi li ti čuo isto?
Na zapadu čujemo da je na istoku,
na istoku kažu da je na zapadu.
Sve su to samo gluposti.
To ti je kao da pingvin
na severnom polu
čuje da je na južnom polu
veoma lepo u ovo doba godine.
Nema pingvina na severnom polu.
Želiš li da osetiš koliko
jako mogu da udarim?
Šta kažeš?
Kad sam poslednji put polagao cevi?
Kad si poslednji put
vidio 20 nožnih prstiju?
Stavio Persija u krevetić?
- Ko je Persi?
Oblepio ormar tapetama?
Dodao umak?
Petama dotaknuo Isusa?
- Vodio ljubav?
Pa...
Samo seks.
Pre tri nedelje, u
napuštenom Fed Eksovom kamionu.
Ne seri.
Ne, ne...
Ja sam išao na istok,
ona na zapad.
Sklonili smo se u kamion.
Bio je pun ne isporučenih paketa.
- Kako se zvala?
Beverli.
Beverli Hils.
- Kuče jedno.
- A ti?
- Ja?
Ja...
Aj jaj jaj.
Bože, da ti se zgadi.
Čini te tužnim, čini te...
Tera te misliš možeš li da se
vratiš kada stvari nisu bile kao sada.
Bio bi u dvorištu, znaš,
pokušavao bi da uloviš leptire.
A umesto toga, ovo.
Mislim čini te...
- Gladnim.
- Zabrinut sam za tebe.
- Slušaj, šta god da te čeka u Kolumubusu
obećavam ti da nije nimalo lepše od
naše prijateljice ovde koja
uživa u svom ljudskom sendviču.
Talahasi je imao bolestan smisao
za humor kad su zombiji bili u pitanju.
Zombiji nisu baš ni malo umiljati,
ali on ih je stvarno mrzeo.
U stvari, jedino čime je bio više opsednut od
ubijanja zombija je pronalaženje Tvinkija.
Nešto u vezi Tvinkija podsećalo
ga je na ne tako davno vreme.
Kada su stvari bile jednostavne,
a ne tako jebeno psihološke.
Kao da ako ukusi tu utešnu
poslasticu iz detinjstva...
Svet će ponovno postati nevin
i sve će se vratiti u normalu.
Tragaš za zlatom?
Isuse.
Ti si opasan čovek.
Rizikovaćeš naše živote zbog Tvinkija?
U toj prodavnici nalazi se kutija Tvinkija.
I to ne bilo koja kutija Tvinkija.
Poslednja kutija Tvinkija u kojoj će
iko uživati u celom svemiru.
Verovao ili ne,
Tvinkiji imaju rok trajanja.
Zato uskoro, životni izvor
Tvinkija će se isprazniti.
Vreme je da poludimo
ili zaćutimo.
Kada Talahasi krene na zombija...
Postavlja standarde za
"ne zajebavaj se sa njim".
Nema straha, ništa šta da izgubi.
Šta da kažem, kao umetnost.
Imaš lepa usta!
Ne udaraj! Ne udaraj!
Udari!
Hvala.
- Duguješ mi.
Neverovatan si.
- Znam.
Tvinki, Tvinki, Tvinki...
Dođi momčino, skratićemo
samo malo vrhove.
Ovi momci su se stvarno zapustili.
I tako su debeli.
Mislim da bismo verovatno
trebali da nastavimo.
Jedino o čemu sam mogao da
razmišljam bilo je: "Kolike su šanse?"
Još jedna žena za oženiti
i odvesti kući svojima.
Dođite brzo.
Nečije uho je u opasnosti
da se kosa prebaci preko njega.
Stićiću te.
Pravilo 22:
KADA SUMNJAŠ, ZNAJ GDE TI JE IZLAZ
Sestre su, mlađa je ugrižena.
Ponašaj se normalno,
nemoj da je izludiš.
Kolumbus, Vičita, Litl Rok.
Napravio si sve
ovo zbog Tvinkija?
Ne, ne, on je.
Ja sam samo kao Sančo Pansa.
Mislim da joj nije ostalo dugo.
- Znam, zna i ona to.
Samo tražimo izlaz.
Ne, ne, ona je samo devojčica.
Ne govorite o meni kao da nisam ovde.
Znam da si jako bolesna.
Ali tvoja sestra želi da...
- Nije njena odluka.
Moja je.
Obećala sam joj.
Već smo se oprostile,
ali nisam imala oružje.
Ne znamo da ne postoji lek...
- Nemaš muda!
Daj njemu pušku.
Čekaj.
Ja ću to da učinim.
Volim te.
- I ja tebe.
- Treba li ti pomoć?
- Kad si već spomenuo.
Uzećemo vaše oružje,
ključeve od auta, municiju.
I ako imate,
žvake bez šećera.
Koji kurac?
Zašto ovo radite?
Bolje da vi pogrešite i poverujete nama,
nego da mi pogrešimo i verujemo vama.
Naravno, prva normalna cura
se pojavi nakon hiljadu milja,
učini da se osećam kao idiot,
ukrade moju dvocevku
i kaže da se meni
ne može verovati.
- Bravo genije.
- Ti si joj dao pušku.
Kako su oni momci glupi.
Izbegavaj ogledalo sujete.
Opusti se, ja sam upravo
prošla kao zombi.
Šta bih dala za...
- Ne govori T-U-Š.
Samo da stignemo gde smo krenule.
- Misliš li da je istina?
- Šta to?
- Ono o Pacifik Plejlendu?
- Potpuno bez zombija.
Jedino mesto zapadno od Vejkoa.
Veruj mi.
On je na jednom od onih
Tur de Frans bicikala.
Njegova pedala, a zombijeva glava
je uhvaćena u brzini.
Znaš, sa lancem, samo se vrti.
Jako kul, ali...
Zombi ubica nedelje?
Ne bih rekao.
Video sam tog građevinca,
ne serem.
On je na valjku, a zombi
padne ispred njega.
Jesi li ikada motao
pastu za zube od dna?
Da, uvek je tako motam.
Da, pa, Zombijeva glava je poklopac.
Jesi li ti jedan od onih
koji želi da uništi tuđe priče?
Ne.
Poznavao sam tipa
puno goreg u tome od mene.
Pokušajmo samo da pronađemo taj auto.
Što me podseti? Nikad nisam
imao ovakve glavobolje dok ti nisi naišao.
Radi šta hoćeš čoveku, ali se ne
zajebavaj sa njegovim Kadilakom.
- Evo zgodan mini kombi.
- Vidiš, baš je zgodan.
To je predivan kombi.
Talahasi čvrsto veruje
da se moraš izduvati u Zombilendu
inače ćeš da izgubiš ono
razuma što ti je ostalo.
Ako ga to čini srećnim i sprečava
da upotrebi onu šipku na meni.
Onda kažem, samo poludi.
Želim svoj Kedi nazad!
Glupe male kučke!
Mislim da sam nešto istegnuo.
Misliš li da smo nas dvojica dovoljno
pametni da smislimo onakvu prevaru?
Oklevaš.
Je li bolje biti pametan ili srećan?
Vidi šta imamo ovde.
Hajde.
- Lepo.
- Pomiriši prst.
Pravilo 31:
PROVERI ZADNJE SEDIŠTE
Hvala Bogu na seljačinama!
Ovo je veoma velik kamionet.
A ovo su veoma velike puške.
Ne žuri se.
Znaš kako se kažu, onaj ko traži osvetu
treba da iskopa dva groba.
Da, dva groba, jedan za veliko pile,
a jedan za malo pile.
Jezivo si srećan.
Zašto ne zaboravimo one
cure i ne krenemo kući?
Želiš li da razgovaraš o kući?
Za mene kući je bilo
štene koje se zvalo Bak.
Najslađi pas ikad.
Uz sve te jebene zombije.
Izgubio sam ga, a ne
mogu da ga vratim tako da...
Tražim novu kuću.
Sutra možda...
Kupanje go u reci Jeluston.
Njihanje sa lustera
u Plejbojevoj palati.
Ali danas, Vorteks 6. litarski V8.
Kutija puna metaka sa šupljim vrhom,
i ako Bog da, GD Tvinki.
Moraš uživati u sitnicama.
Ne volim da odavajem priznanje
nekome ko izgleda kao Josemiti Sem.
Ali zapisaću to.
Pravilo 32:
UŽIVAJ U SITNICAMA
Poznavajući njih, to je zamka.
Čekaj ovde, dovezi se dole
ako dam znak.
Nećeš ih valjda upucati?
Samo ako one pucaju na mene.
Nadam se da će pucaju na mene.
Izgleda kao da su ga napustili.
Verovatno su krenule na zapad.
Vozi polako, drži oči otvorene.
Iza su zar ne?
- Samo ja.
Stvarno mi je žao,
bila je kao tigar.
Uzela te je za taoca
dvanaestogodišnjakinja?
Devojčice sazrevaju brže od dečaka.
Naprednija je nego ja u to doba.
12 je novi 20.
Pušku molim.
Kao da bi je ikad upotrebila.
Nemoj da me ubiješ mojim
vlastitim oružjem!
Sve te nasilne video igre.
Hvala.
Sada svirni.
- Šta?
- Svirni!
To ti je sestra,
ono je moja puška, zdravo.
Koma.
Izađi iz vozila.
Ti ćeš se voziti napred.
Nekako mi se sviđa ova devojka.
Nije tipična zgodna
umišljena kučka.
Čak i pre Zombilenda,
Vičita je muljala tipove poput nas.
- Šta tražiš?
- Verenički prsten.
Skinula sam ga da bih sipala gorivo,
mislila sam da sam ga stavila u torbicu
ali valjda je ispao.
Kasnim na let i...
- Slušaj, ja ću naći prsten i poslaću ti ga.
- Daću ti nagradu.
- Ne budali.
3000 $.
Vredi više od mog auta.
Samo mi daj tvoj broj.
Ja ću ga naći.
Smesta ću ga potražiti.
Nemam ništa drugo da radim.
I ja sam bio veren.
Ali sada sam sam.
Ćao.
Nadam se da ćeš stići na let.
Znam da je ovde negde.
Otišla je na avion,
to je najbolje.
Nazvaću te.
Pronašla si moj prsten.
Hvala, svuda sam ga tražio.
- Tvoj prsten?
- Od drugarice.
Poslaću joj ga.
- Dobijam li nagradu?
40, 60, 80, 400.
To je to, cela blagajna.
Nekoga si veoma usrećila.
I ti.
Lepo.
Koliko ih je ostalo?
Da vidim.
Dovoljno da stignemo do Kalifornije.
Jednog dana i ja
želim ovakav prsten.
Za nisku cenu od 30 $, prodato.
Neverovatno dokle možete stići
sa malo lažnog nakita i stavom bandita.
Valjda smo srećni što
nas nisu ostavile uz put.
Hvala Vičita,
hvala Litl Rok.
Jebemu sve, dosta!
Progone nas proždrljive nakaze!
Nemamo dovoljno problema?
Ukrale su mi Hamer,
imamo problema sa poverenjem.
Prebolite to!
Zar ne možemo samo jebeno da se
vozimo i igramo "ja vidim" ili neko sranje
na 2 sata kao četvoro
normalnih amerikanaca?
Jebeš mene!
Znam.
Da ja budem taj koji je zreo.
Dobro.
Dakle, gde idete?
Pacifik Plejlend.
- Zabavni park?
- Izvan L.A.?
Da, išle smo tamo kao deca.
To mesto je totalno razvaljeno.
Razvaljuje um,
tako je zabavno.
Dobra zabava za celu porodicu.
Da, i ja sam išao kao mali.
Sada se verovatno računa kao van sezone.
- Jeste li čuli, tamo nema zombija.
- Da, čuli smo.
Znaš šta, možda te neću upucati
ali i dalje me veoma ljutiš.
Zato neću da se igram sa
tobom u Pacifik Plejlendu.
- Bez brige, prirašće ti uz srce.
- Stvarno?
- Ne, postaje gore.
- U redu.
A da igramo igru tišine,
krećemo sad.
Hteo sam da te pitam,
jeste li čule nešto o Kolumbusu u Ohaju?
- Ne znaš da igraš igru tišine?
- Izvini.
Ne? Pa igraju je u Kolumbusu u Ohaju.
Pravi grad duhova,
spaljen do temelja.
Ti si iz Kolumbusa?
Žao mi je, nisam shvatila.
Nisam siguran šta je tragičnije.
To što nemam porodicu ili saznanje
da uopšte nisam ni imao porodicu.
Kako god bilo, ne mogu da se pretvaram da
ću ono što tražim naći odlaskom kući.
Nemam kuću.
Možemo te povesti.
Možeš da ideš sam da pogledaš,
ili da se smestiš negde drugde.
Mogao sam da vidim da je
znala kako se osećam.
Svi smo bili siročad
u zemlji zombija.
Znam da je ovo sa
zabavnim parkom ludost.
Ali...
Toliko dugo je prošlo
od kad je bila dete.
Da. Teško je odrastati u zemlji zombija.
Teško je odrastati.
Tamo, možeš da uzmeš taj kamionet.
Pa...
Nadam se da ćeš
pronaći koga već tražiš.
I nemoj da je pustiš,
kada je nađeš.
Ne samo zato
što nisam imao gde.
Već zato što je u tom
trenutku postalo jasno.
Gde god ova devojka bila,
tamo želim i ja da budem.
Moraćemo da stanemo uskoro,
osećam se skučeno.
Želimo vaše perle.
Da, to će ići.
- Dobro, ali kog đavola radimo?
- Samo mu ugodi, veruj mi.
Čekajte.
Ko želi prvi?
Stvarno sam želeo da
impresioniram Vičitu.
Ali to bi bilo direktno
kršenje pravila 17.
Možda najvažnijeg pravila:
NE BUDI JUNAK
Ti preuzmi ovo.
Nema problema.
Šta mislite,
Zombi ubistvo nedelje?
Blizu ali nema nagrade.
Zombi ubistvo nedelje
ide sestri Sintiji Nikerbejker.
Jadni spljošteni gad.
- Parfem?
- Šta?
Je li to parfem?
- Kolonjska.
- Mislim...
"Lenkom Magnifik".
- Daj malo glasnije.
Mislim da te nisu čuli u Santa Feu.
Ouuu, Bože.
Razmišljaš o jebanju Vičite.
Hej, želja odobrena, poslednja
24h ona jebe nas obojicu.
Srećno sad petunija.
U redu.
Započeću svoje trodelno izvinjenje
tako što mislim da si predivan čovek...
Samo da znaš, prebijao sam
za mnogo manje od toga.
- Siguran sam.
- Dobićeš, 45% snage.
Hvala.
Hajde, razbij još jednu.
Lepo.
Zar nije dobar osećaj?
Ponekad je Talahasi u pravu.
Moraš da uživaš u sitnicama.
Makar to značilo uništavanje
veoma puno sitnica.
Osećam parfem.
- Ne znaš ko je Vili Nelson?
- Ne.
- Vili Nelson?
- Da, ne znam.
Brijem se svako jutro, ali ponekad,
oko 16:30 osetim nešto.
Mislim da se zove "senka u 17h"
ali ponekad je dobijem prerano.
Na autoputu možeš da ideš do 130,
ali ne želiš da ideš preko 160.
Ne želiš da ideš preko 40.
Ne brini se o mrtvim tačkama.
One su za druge vozače.
Kao da nikad nisam vozila...
Nikad se ne vezuješ ili
samo na dugim putovanjima?
Zombiji su svuda, mislim da
su mi pojasevi najmanja briga.
Da, ali ne, nije.
Poznata je samo kada je
Hana Montana, kada nosi periku.
Dobro. Tako je.
Dakle...
Nekako je oslobađajuće.
Znam.
Po prvi put, posle dugo vremena,
zabavljali smo se.
Iako smo imali različite
strategije preživljavanja,
odlučili smo da ostanemo zajedno
do Pacifik Plejlenda.
Mislim da je nedostatak sna broj jedan
zdravstveni problem u Americi.
Sada mislim da je broj dva.
- Broj dva.
- Slatko.
Samo kažem, mislim da bi trebalo
da nađemo mesto da prespavamo.
Imam ideju.
U Holivudu smo,
spavajmo sa stilom.
Zgrabi kartu.
Idemo.
Požuri.
Izgleda da svi koji su ikada bili
na filmu žive u ovom kvartu.
Šta tačni misliš da
radimo na 90210?
Nekako sam zamišljala da
Tom Kruz živi na lepšem mestu.
B lista u poređenju sa
onim šta imam na umu.
Idemo na sami vrh A liste.
- Ko?
Videćete.
- Ko je veliki BM?
- Nije Bob Marli.
Ovo mesto je neverovatno.
Dame i godspodo, dobrodošli
u Palatu de Marej.
- Bil Marej.
- Nema šanse.
Ovaj tip ima direktnu
vezu sa mojim humorom.
Čekaj. Ko je Bil Marej?
Nikad nisam pre udario dete.
To je kao da pitaš ko je Gandi.
- Ko je Gandi?
- 12 joj je.
- Nema Tvinkija.
- Sranje!
Vidiš, rekla sam da je trebalo da idemo kod
Rasela Kroua, niko me ne sluša.
Smanjite glasove, bar dok ne
budemo sigurni da smo sami.
Talahasi, Vičita, idite tamo.
Litl Rok, ovamo.
Zašto sam ja zaglavio sa njom?
Izgleda da nema kraja.
Dođi.
Ima svoj bioskop?
Naučiću te nešto o Bilu Mareju.
Kralj je ovde spavao.
Svaka čast na krevetu.
Premekan za mene.
Ovo je uzbudljivo, saznaćeš kako ga zovu.
Isterivač duhova.
Prilično je zarazno.
Pomozi mi sa čizmama.
U redu, sam ću.
Bil Marej ti si zombi?
Gorim!
Nisi zombi, govoriš...
Dobro si.
- Đavola jesam!
Žao mi je, nisam znala da ste to vi vi.
Jesi li, šta je sa opremom?
To je da se uklopim.
Zombiji ne napadaju druge zombije.
Prijatelj šminker, pokazao
mi je kako da ovo napravim.
Kukuruzni skrob, bobice,
malo slatkog korena za dame.
Pristaje mom životnom stilu.
Volim da izađem i da radim stvari.
Baš sam odigrao 9 rupa na rivijeri.
Samo sam se prošetao,
nikog nema.
Jebem mu sve, Bil Jebeni Marej!
Morao sam to da izbacim,
nisam mislio da psujem.
Ovo je tako nadrealno,
sigurno vam to stalno govore.
Možda ne u poslednje vreme
ali ja sam vaš veliki ljubitelj.
Gledao sam sve vaše
filmove milion puta,
čak volim i vaše dramatične uloge.
Jednostavno sve.
Šest ljudi ostalo na svetu
a jedan od njih je Bil Jebeni Marej!
Znam da vam to nije srednje ime,
ali gledam vas od kad mogu masturbirati.
Mislim, nije da je to povezano.
Zato to radimo.
Volim te Bile, volim te.
Hvala.
Hvala tebi.
Buljiš u mene,
to je perika.
Žao mi je, ali izgledate
kao Edi van Hejlen.
- Upravo sam ga video.
- Stvarno?
Gde?
- U Holivud Boulu.
Kako je bilo?
- Pa, on je zombi.
Šta kažete na malo
gostoprimstvo sa zapadne obale?
Da vam donesem nešto?
Šta biste voleli?
Glatko, zar ne?
Požurite, požurite,
na plafon je, sredite ga.
- Zapali ga Rej!
- Vidimo se na drugoj strani Pit.
Tako je odvratan.
35 stopa dugačak,
težak otprilike 270 kg.
To je veliki Tvinki.
Tvoja sestra je sama zar ne?
Nema neku vezu na daljinu?
- Ne.
- U redu. Dobro.
A ako bi imala svoj tip,
ako postoj tip.
Kakav bi bio?
- Nekako pada na loše momke.
- Stvarno?
- Dakle Kolumbus je plašljiv?
- Da, kao mali zeka.
Srediću ga.
Gledajte ovo.
U redu je, sredio sam ga.
Tako kažete zdravo
u tvom kraju?
Bože moj, ne mogu da verujem
da sam upucao Bila Mareja.
- Gospodine Marej?
- Sada samo Bil.
Mislim da ovo ne
možemo da zašijemo.
Još je nežno.
Mislite li da možete da se izvučete?
Ne.
Ako vam išta znači sada,
tako mi je žao.
Bilo je instinktivno.
Moja greška, nikad nisam
dobro izvodio šale.
Žalite li za nečim?
Možda zbog Garfilda.
Žao mi je, ali sredi me.
Ali je ipak tužno.
Izvinite.
Samo sekundu.
Dvocevka.
U redu.
Tri, dva, jedan.
Želite li bombone?
Besplatan parking, što je igrom slučaja
najbolja stvar u zemlji zombija.
Najbolja stvar u Z-zemlji,
nema ažuriranja Fejsbuk statusa.
Rod Kertis se zagrejava za petak.
Koga briga.
- Najbolja stvar je,
nema više puštanja vode, epsko.
A najgora stvar u Z-zemlji?
Osim činjenice da sam
ubio Bila Mareja?
To je lako, gubitak Baka.
Njegovo štene.
Nikad nisam mislio da mogu
voleti nešto poput Baka.
Od dana kad se rodio,
jednostavno sam poludeo.
Žao mi je.
Bili smo kao dva zrna graška.
Imao je moju ličnost,
moj osmeh, moj apetit.
Osmeh?
I tada mi je sinulo.
Bio sam tako zbunjen
da mi je trebalo ovoliko dugo.
Meni sa najboljim kardio
funkcijama u poslu da shvatim
da ne bežim samo ja od nečega.
Napravio sam ovaj novčanik
izolir trakom.
Uzmi čoveku sina i više
zaista nema šta da izgubi.
Nisam tako plakao od Titanika.
Zdravo.
Savet?
Lagano izdahni i povuci okidač.
- Ne teraj me da pijem sama.
- U redu.
1997. Džo... Džordžes?
Nikad nisam učio francuski.
- Ta je iz '97?
- Da.
Dobra godina?
- Bože.
Sjajna godina, šališ se?
Videla sam prvi film za odrasle te godine.
Anakonda.
Prva tetovaža, delfin.
- Stvarno?
- Lažna.
Prvi poljubac.
Skoti Linč.
- Jeste li se, jezicima?
Možda.
Jesi li ljubomoran na Skotija Linča?
Da, jesam.
Ustvari ljubomoran sam
na celu tvoju 1997.
Prvi zubar. Da.
Gad mi je dao protezu za zube.
Moja prva četvorka.
Zastrašujuća kao anakonda.
Tehnički, koji se ionako
ne računa kao predmet.
Prvi školski ples, hvala,
Sejdi Hokins, devojke biraju.
- Nijedna te nije odabrala?
- Devojke biraju.
- Te kučke.
- Znam.
Ne, to neću da trpim.
Znaš šta, u ime svih osmakinja,
želela bih da ti se iskupim.
Opusti se, Skoti je stara vest.
Ne znam ti ni ime,
ali, ovo je zaista lepo.
Između mene, tebe i
"Šta ćemo sa Bobom?".
Zapravo si sladak.
- I ja mislim.
Imaš petlju kao
uplašeni zec, ali
mogu da se nosim sa tim.
Stvarno?
Mogu bar namerno da ti
dam šetnju do prve baze.
Može li mala pomoć u
premeštanju kauča?
Pravim utvrđenje.
Tako je verovatno najbolje.
Sviđaš mi se Kolumbus, ali
moja sestra i ja učinićemo
sve da preživimo, zato...
Nadao sam se da je Vičita
samo glumila teško dostupnu.
Shvatio sam da je imala više
problema sa poverenjem od mene,
kada sam se sutradan
probudio i shvatio da odlazi.
Ti si kao divovski kurcoblokirajući robot,
razvijen u jebenoj tajnoj
vladinoj laboratoriji.
Ne mogu da verujem da
sam ga zamalo poljubila.
Koje je naše pravilo?
- Ne veruj nikome, samo ti i ja.
Samo ti i ja.
Ti i ja.
Upravo si preživela zombi apokalipsu
i prevezla se preko pola zemlje.
Gde će da idemo?
- U Pacifik Plejlend.
Sezame otvori se.
To je problem povezivanja sa nekim.
Kada te napusti,
osećaš se izgubljeno.
Talahasijevo društvo nije me tešilo,
osećao sam se još više usamljen.
Hej!
I onako je ne bi poševio.
Nisi baš jurišao na rovove
pre nego što sam ja naišao.
Zato ja ljude ne puštam blizu,
samo se opečeš.
Ma nemoj mi reći.
Meksiko.
Znaš li kako zovu Tvinkije u Meksiku?
Los Podmornicanos.
Tamo ja idem amigo.
Kako god.
O ne.
- Idem za Vičitom.
- Jesi li ikad čitao onu knjigu
"Nije toliko zapela za tebe?"
Ne smeš da se pokažeš previše dostupnim.
- Briga me, želim da budem sa njom.
Dobra zabava u Meksiku.
Hajde, požuri!
Ulazi!
Hajde kreći!
Kreći, kreći.
Brojim do tri.
Jedan, dva, tri!
Jesi li dobro?
Idemo!
Brzo ustani!
Idemo!
Tamo!
Nisam dobar sa oproštajem
tako da,
dobro je prase.
To je najgori pozdrav
koji sam čuo.
I ukrao si ga iz filma.
Pozdravi dame u moje ime.
I njihove slike su
bile u nečijem novčaniku.
Uskači u auto Ivil Kanivel.
Idemo na voz smrti.
Nije zabavno kako
se sećam.
Pucaj u kontrolnu kutiju.
- Kolumbus.
- Talahasi?
Mislim da im ovaj put zaista
treba naša pomoć.
Veži se.
- Već jesam.
Vreme da poludimo
ili zaćutimo.
Mama mi je uvek govorila da ću
jednog dana biti dobar u nečemu.
Ko bi rekao da će to
biti ubijanje zombija.
Verovatno niko.
Gledaj.
Bolje da poradimo na izvinjenju.
O ne, ne.
Bože.
Gore su, dobro su.
- Pa šta čekaš?
Tvoja je devojka.
Hajdete!
Dođite po komad Talahasija!
Da li je neko gladan?!
Talahasi je fin u
ovo doba godine!
Dođite ružni gadovi!
Jebem ti.
Jebem ti!
Majku im!
Sranje, nestalo mi je patrona.
Sranje.
Vičita, Litl Rok!
- Požuri!
Bože.
Vidi ovog jebenog klovna.
Naravno, morao je da bude klovn.
Morao je da bude klovn.
I morala je da bude Vičita
da napokon shvatim,
da su neka pravila
stvorena da se krše.
Pravilo 17:
BUDI JUNAK
Vreme da poludim
ili zaćutim.
Jebeš ovog klovna.
Hvala.
Uzmi pušku.
Krista.
U redu, sad bi verovatno
trebalo da krenemo.
Napokon je došao do prve baze.
Nije loše za živahnog pederčića.
Gde je Florida?
Imam predosećaj.
Gde ste penušavi, žuti,
ukusni gadovi?!
Gde ste?!
Jebeš sve!
Isuse.
Hoćeš Sno Bol?
Bože.
Rečima ne može da se izrazi...
Prerano je.
Možeš li da prebiraš sačmu,
pojedi oko nje?
Ne!
To lice.
To ja shvatam da te pametne cure
u tom velikom crnom kamionetu...
I taj veliki tip u jakni od zmijske kože...
Bili su nešto najbliže što sam
uvek želeo, ali nikada nisam imao.
Porodica.
Ja sam verovao njima,
a oni su verovali meni.
Pravilo 32:
UŽIVAJ U SITNICAMA
Talahasi je dobio Tvinki.
Iako život nikada više neće
biti jednostavan ili nevin ponovo.
Dok je upijao taj penušavi
žuti komadić krema,
imali smo nadu,
imali smo jedni druge.
A bez drugih ljudi.
Pa, možete biti i zombi.
- Puno vam hvala.
- Prestravile ste nas.
Veoma smešno.
Do sledećeg puta upamtite.
Kardio, pojasevi
i ovo nema veze ni sa čim, ali malo kreme
za sunčanje nikad nije naškodilo.
Ja sam Kolumbus, Ohajo iz
Zombilenda, i kažem laku noć.
Prevod: Miloš Petrović
TheReptile88@hotmail.com
PODNAPISI.NET