Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: Aleksandar Korom Lektor: Ivana Korom
Bio sam uzbuđen što ću biti deo teme "Sanjaj",
a onda sam saznao da otvaram njenu sekciju "Košmar?"
(Smeh)
I zasigurno postoje stvari oko klimatske krize koje se tu mogu svrstati.
I imam neke loše vesti
međutim imam mnogo više dobrih vesti.
Postaviću tri pitanja,
a odgovor na prvo
nužno uključuje malo loših vesti.
Ali - sačekajte, jer su odgovori na drugo i treće pitanje
zaista veoma pozitivni.
Dakle, prvo pitanje je: "Da li zaista moramo da se menjamo?"
I naravno, Apolo misija je, između ostalog,
promenila ekološki pokret,
zaista lansirala moderan ekološki pokret
18 meseci nakon što je ova fotografija izlaska Zemlje prvi put viđena
prvi Dan Zemlje je organizovan.
I naučili smo mnogo toga o nama samima
gledajući nazad na našu planetu iz svemira.
I jedna od stvari koje smo naučili
potvrdila je ono što su nam naučnici davno rekli.
Jedna od osvnovnih činjenica
o klimatskoj krizi ima veze sa nebom.
Kao što ova slika to ilustruje,
nebo nije ogroman i bezgraničan prostor
koji nam se ukazuje kada dignemo pogled od tla.
To je veoma tanak omotač atmosfere
koji obmotava našu planetu.
I to je sada otvorena kanalizacija za našu industrijsku civilizaciju
u ovoj sadašnjoj organizaciji.
Svakih 24 časa izbacujemo 110 miliona tona
zagađenja od zadržavanja toplote globalnog zagrevanja
u atmosferu, potpuno besplatno.
I postoje mnogi izvori gasova staklenih bašti,
i neću prolaziti kroz sve njih.
Fokusiraću se na glavni,
ali poljoprivreda, ishrana i stanovništvo je uključeno.
Upravljanje šumama, saobraćaj,
okeani, topljenje permafrosta.
Ali fokusiraću se na srž problema, a to je činjenica
da se i dalje oslanjamo na prljavo gorivo na bazi ugljenika
za 85% ukupne energije koju sagorimo svake godine.
I možete videti na ovoj slici da, nakon II svetskog rata,
stope emisije su počele zaista da ubrzavaju.
I nagomilane količine zagađenja globalnog zagrevanja,
koje je čovek napravio i nalaze se u atmosferi
zadržavaju toliku dodatnu količinu toplotne energije kao kada bi
400.000 atomskih bombi, kao u Hirošimi,
eksplodiralo svaka 24 sata 365 dana u toku godine.
Ovo je iznova i iznova
proverena činjenica i to je istina.
Ovo je velika planeta ali -
(Zvuk eksplozije)
to je mnogo energije,
naročito kada se pomnoži 400.000 puta svakog dana.
I sva ta dodatna količina
toplotne energije zagreva atmosferu i ceo zemljin sistem.
Pogledajmo atmosferu.
Ovo je prikaz
našeg nekadašnjeg shvatanja normalne distribucije temperatura.
Belo predstavlja dane normalnih temperatura;
period od 1951 do 1980 je proizvoljno izabran.
Plavo su dani hladniji od prosečnih,
crveni su dani topliji od prosečnih.
Ali cela kriva se pomerila u desno u osamdesetim godinama.
I videćete u donjem desnom uglu
pojavu statistički značajnih brojeva
ekstremno toplih dana.
Devedesetih godina kriva se još pomerila.
A u poslednjih 10 godina, vidimo ekstremno tople dane
sada mnogo brojnije u odnosu na dane hladnije od prosečnih.
Zapravo, sada su 150 puta učestaliji na Zemlji
nego što su bili pre 30 godina.
Tako da imamo temperature koje obaraju rekorde.
14 od 15 najtoplijih godina do sada, izmerene pomoću instrumenata,
su bile u ovom veku.
Najtoplija od svih bila je prošla godina.
Prošli mesec je bio 371. mesec zaredom
koji je topliji od prosečnih u 20. veku.
I prvi put, ne samo najtopliji januar,
već je bilo više od jednog stepena Celzijusa toplije
nego prosečno.
Ove visoke temperature imaju uticaja na životinje,
biljke, ljude, ekosisteme.
Ali na globalnom nivou, 93% ukupne dodatne toplotne energije
se zadržava u okeanima.
I naučnici mogu da izmere gomilanje toplote
mnogo preciznije sada
na svim dubinama: duboko, na sredini okeana
i na prvih nekoliko stotina metara.
I ovo se, takođe, ubrzava.
I to ide unazad više od veka.
Više od polovine tog povećanja se desilo u poslednjih 19 godina.
Ovo ostavlja posledice.
Prvi stepen posledica:
okeanske oluje postaju snažnije.
Super tajfun Haijan otišao je preko oblasti Pacifika,
skoro 15 stepeni Celzijusa topliji nego što je inače,
pre nego što se srušio u Takloban
i to je bila najrazornija oluja do sada koja je stigla do kopna.
Papa Franja, koji je imao značajan uticaj na ovu temu,
posetio je Takloban ubrzo posle toga.
Superoluja Sendi otišla je preko oblasti Atlantika,
dvanaest stepeni toplija nego što je inače,
pre nego što se srušila u Njujork i Nju Džerzi.
Drugi stepen posledica utiče na sve nas upravo sada.
Topliji okeani isparavaju mnogo više vodene pare u nebo.
Prosečna vlažnost na svetu se popela više od 4%.
I stvara ove atmosferske reke.
Brazilski naučnici ih zovu "leteće reke".
One preusmeravaju svu tu dodatnu vodenu paru preko zemlje
gde uslovi za oluju pokreću ove masivne rekordne pljuskove.
Ovo je bilo u Montani.
Pogledajte ovu oluju od prošlog avgusta
kako se kreće preko Tusona u Arizoni.
Bukvalno prska grad.
Ovakvi pljuskovi su zaista neuobičajeni.
Prošlog jula u Hjustonu u Teksasu,
ispljuštalo je 613 milijardi litara u dva dana.
To predstavlja više od dva dana Nijagarinih vodopada pod punim pritiskom
u centru grada,
koji se, naravno, tako paralizovao.
Ovi rekordni pljuskovi stvaraju istorijske poplave i klizišta.
Ovo je iz Čilea, prošle godine.
Vidite kako skladište prolazi pored.
Cisterne naftnih vozila takođe prolaze.
Ovo je iz Španije, prošlog septembra.
Ovo možemo nazvati kretanjem automobila i kamiona, pretpostavljam.
TV vesti su sada svake večeri kao šetnja prirodom
kroz knjigu Otkrovenja.
(Smeh)
Mislim, zaista.
Industrija osiguranja je svakako zabeležila
kako se gubici gomilaju.
Nemaju nikakve iluzije o tome šta se dešava.
A uzročnost zahteva trenutak diskusije.
Naviknuti smo da razmišljamo - linearni uzrok i linearna posledica:
jedan uzrok, jedna posledica.
Ovo je prouzrokovano sistemski.
Kao što veliki Kevin Trenbert kaže:
"Sve oluje su sada drugačije.
Toliko se dodatne energije nalazi u atmosferi,
da ima toliko dodatne vodene pare.
Svaka oluja je sada drugačija."
Tako da, ista dodatna toplota izvlači vlažnost iz zemljišta
i prouzrokuje ove dublje, duže i obuhvatnije suše
i mnoge od njih su u toku sada.
Isušuju vegetaciju
i izazivaju više požara u zapadnom delu severne Amerike.
Svakako postoje mnogobrojni dokazi o tome.
Više munja,
kako se toplotna energija gomila, pojavljuje se
znatna količina dodatnih munja, takođe.
Ove klimatske katastrofe takođe ostavljaju geopoličitke posledice
i stvaraju nestabilnost.
Klimatska istorijska suša koja je počela u Siriji 2006.
uništila je 60% farmi u Siriji,
ubila 80% stoke,
i dovela 1,5 miliona klimatskih izbeglica u gradove Sirije,
koji su se sudarili sa drugih 1,5 miliona izbeglica
iz rata u Iraku.
Zajedno sa drugim faktorima, to je otvorilo vrata Pakla
koja ljudi sada pokušavaju da zatvore.
Američko ministarstvo za odbranu je davno upozorilo
na posledice klimatske krize,
kao što su izbeglice, nedostatak hrane i vode
i pandemije bolesti.
Sada vidimo bolesti mikroba koje se iz tropskih krajeva
šire na više visine;
revolucija u transportu ima mnogo veze sa ovim.
Ali promenljivi uslovi menjaju opseg u oblastima
gde mikrobijalne bolesti mogu postati endemske
i promeniti vektorski opseg, kao i komarci i krpelji koji ih prenose.
Kada govorimo o Zika epidemiji -
mi smo bolje pozicionirani ovde u severnoj Americi
zato što je još uvek malo hladnije i imamo bolji javni zdravstveni sistem.
Ali kada se žene u nekim oblastima južne i centralne Amerike
savetuju da ne zatrudne dve godine -
to je nešto novo, i trebalo bi da dobije našu pažnju.
"Lanset", jedan od dva najveća medicinska žurnala na svetu,
prošlog leta je ovo obeležio kao medicinsko vanredno stanje.
I postoje mnogi faktori usled toga.
To je takođe povezano sa krizom izumiranja.
U opasnosti smo da izgubimo 50% svih živih vrsta na Zemlji
do kraja ovog veka.
I kopnene biljke i životinje
se već sele prema polovima
u prosečnoj stopi od 5 metara u toku dana.
Kada već govorimo o severnom polu,
29. decembra prošle godine, ista oluja koja je prouzrokovala
istorijske poplave na američkom srednjem zapadu
podigla je temperature na severnom polu
10 stepeni Celzijusa toplije nego što je normalno,
i time prouzrokovala odmrzavanje severnog pola
usred duge, mračne, zimske, polarne noći.
A kada se kopneni led Artkika topi,
podiže nivo mora.
Predivna fotografija Pola Niklena iz Svalbarda ilustruje ovo.
Opasnije je kada dolazi sa Grinlenda,
a naročito Antarktika.
Deset najvećih rizičnih gradova od podizanja nivoa mora, za stanovništvo,
su uglavnom na jugu i jugoistoku Azije.
Kada se mere po riziku imovine, na prvom mestu je Majami:
tri ipo biliona dolara u riziku.
Na trećem mestu: Njujork i Nevark.
Bio sam u Majamiju prošle jeseni za vreme supermeseca,
jednog od najjačih dana visoke plime.
I ribe iz okeana su plivale ulicama
Majami Biča i Fort Loderdejla
i Del Reja.
I ovo se sada dešava redovno za vreme najviših plima.
Ali ne sa kišom - zovu je "sunčana poplava."
penje se iz olujne kanalizacije.
I gradonačelnik Majamija govori u ime mnogih kada kaže
davno je prošlo vreme kada se ovo može gledati kroz stranačka sočiva.
Ovo je kriza koja se pogoršava iz dana u dan.
Moramo da se odmaknemo od političkih stranaka.
Želim na trenutak da odam počast ovim vladajućim republikancima -
(Aplauz)
koji su prošle jeseni imali hrabrosti
da iskoraknu i naprave politički rizik
rekavši istinu o klimatskoj krizi.
I troškovi klimatske krize se nagomilavaju,
postoje mnogi ovi aspekti koje nisam ni spomenuo.
To je ogroman teret.
Spomenuću samo još jedan
jer je svetski ekonomski forum prošlog meseca u Davosu,
posle godišnje ankete 750 ekonomista,
rekao da je klimatska kriza sada rizik br. 1
za globalnu ekonomiju.
Tako imate centralne bankare
kao što je Mark Karni, rukovodilac Centralne Banke UK
koji govori kako je ogromna količina rezervi ugljenika nesagoriva.
Nelikvidan ugljenik.
Neću vas podsećati šta se desilo sa nelikvidnim hipotekama,
ali isto je.
Ako pogledate svo ugljenikovo gorivo koje je sagorelo
od početka industrijske revolucije,
ovo je količina koja je sagorela u poslednjih 16 godina.
Ovde su svi koji su dokazani a levo, po podacima,
28 biliona dolara.
Internacionalna Energetska Agencija kaže da samo ova količina može da sagori.
Tako da je ostatak, 22 biliona dolara -
nesagorivo.
Rizik za globalnu ekonomiju.
Zato pokret lišavanja ima praktičnog smisla
i nije samo moralno važan.
Pa je odgovor na prvo pitanje, "Moramo li se menjati?"
da, moramo se menjati.
Drugo pitanje: "Možemo li se menjati?"
Ovo je uzbudljiva vest!
Pre 16 godina, najbolja predviđanja na svetu
su bila da će svet do 2010 biti u mogućnosti da uvede
30 gigavati vetrovog kapaciteta.
Prestigli smo tu oznaku 14 ipo puta.
Vidimo eksponencijalnu krivu za vetrane instalacije sada.
Vidimo da se troškovi dramatično smanjuju.
Neke države - kao npr. Nemačka, industrijska sila
sa klimom, ne toliko drugačijom od ove u Vankuveru,
jednog dana prošlog decembra,
imala je 81% ukupne energije iz obnovljivih izvora
uglavnom sunca i vetra.
I mnoge države dobijaju više od pola u proseku.
Još dobrih vesti:
skladištenje energije, naročito iz akumulatora,
počinje da uzima maha
jer su se troškovi dramatično smanjivali
kako bi rešili problem isprekidanosti.
Što se tiče sunčeve energije, vesti su još uzbudljivije!
Pre 14 godina, najbolja predviđanja su bila da ćemo sprovesti
jedan gigavat po godini do 2010.
Kada je došla 2010. prestigli smo tu cifru 17 puta.
Prošle godine, prestigli smo je 58 puta.
Ove godine smo na putu da je prestignemo 68 puta.
I uspećemo u tome.
Preovladaćemo.
Ova eksponencijalna kriva kod solarne energije
je još strmija i dramatičnija.
Kada sam došao na ovu binu pre 10 godina,
kriva je bila ovde.
Bili smo svedoci revolucionarnog otkrića
pojave ovih eksponencijalnih krivih.
(Aplauz)
I trošak se smanjio 10% godišnje
za 30 godina.
I nastavlja da se smanjuje.
I poslovna zajednica je ovo svakako primetila,
jer prelazi tačku na mreži pariteta.
Prodor jeftinijih solarnih stopa počinju da se pojavljuju.
Mreža pariteta se objašnjava kao ta linija, taj prag
ispod kojeg je obnovljiva struja jeftinija od struje koja se dobija
sagorevanjem fosilnih goriva.
Taj prag je otprilike kao razlika
između 32 i 33 stepeni Farenhajta,
ili nula i 1 stepen Celzijusa.
To je razlika veća od jednog stepena,
to je razlika između leda i vode.
To je razlika između tržišta koje je zamrznuto,
i protoka kapitala u nove prilike za investicije.
Ovo je najveća nova poslovna prilika
u istoriji sveta,
i njene dve trećine su u privatnom sektoru.
Vidimo eksploziju novih investicija.
Od 2010. godine investicije, globalno, u obnovljive električne generacije
prestigle su fosilne.
I raskorak od tada raste.
Predviđanja za budućnost su još dramatičnija,
iako je fosilna energija još uvek subvencionisana
u meri 40 puta većoj od obnovljive.
Inače, ako biste ovde dodali predviđanja i za nuklearnu energiju,
naročito ako pretpostavimo posao koji mnogi rade
u pokušajima da se probiju do bezbednije i prihvatljivije
i dostupnije oblike nuklearne energije,
ovo bi moglo da se promeni još dramatičnije.
Dakle, da li postoji ikakav presedan za tako brzo usvajanje
nove tehnologije?
Postoje mnogi, ali hajde da pogledamo mobilne telefone.
Godine 1980. AT&T pa onda Ma Bell, angažovali su MekKinsija
da uradi globalno marketinško istraživanje
onih budžastih novih mobilnih telefona koji su se tada pojavili.
"Koliko možemo da ih prodamo do 2000. godine?" pitali su.
MekKinsi im je odgovorio "900.000".
I svakako, kad je došla 2000. godina,
oni jesu prodali 900.000 - u prva tri dana.
Na godišnjem bilansu, prodali su 120 puta više.
I sada postoji više mobilnih veza nego što postoji ljudi na svetu.
Zašto su, ne samo pogrešili, nego toliko pogrešili?
Pita sam se i sam, "Zašto?"
(Smeh)
I mislim da je odgovor u tri dela.
Prvo, troškovi su se smanjili mnogo više nego što je bilo ko očekivao,
čak i kada je kvalitet rastao.
I države sa niskim prihodom, mesta koja nisu imala
pokrivenost fiksne telefonije - preskočila su na novu tehnologiju.
Velika ekspanzija je bila u zemljama u razvoju.
Pa šta je onda sa električnom pokrivenošću u zemljama u razvoju?
Pa, nije baš aktuelna.
I u mnogim oblastima, ne postoji.
U Indiji postoji više ljudi bez ikakve električne energije
nego cela populacija Sjedinjenih Američkih Država.
I tako dobijamo ovo:
solarne panele na kolibama od trske
i nove poslovne modele kojima su one dostupne.
Muhamed Junus je finansirao ovu u Bangladešu sa mikro-kreditom.
Ovo je seoska pijaca.
Bangladeš je sada država najbržeg razvitka u svetu:
dva sistema u minuti, u proseku, noć i dan.
I imamo sve što nam je potrebno:
dovoljno sunčane energije dolazi do Zemlje
svakog sata, da snabde celokupnu energiju sveta za jednu celu godinu.
Zapravo je malo manje od jednog sata.
Tako da odgovor na drugo pitanje "Da li možemo da se menjamo?"
je očigledno "Da".
I to je najjače do sada "Da".
Poslednje pitanje, "Da li ćemo se promeniti?"
Pariz je zaista bio prodor,
neke od odredbi su obavezujuće
i redovni izveštaji će mnogo značiti.
Ali nacije ne čekaju, one idu napred.
Kina je već najavila da će od početka sledeće godine
usvojiti sistem "trgovine zagađenjem" širom države.
Verovatno će se spojiti sa Evropskom Unijom.
Sjedinjene Države se već menjaju.
Sve ove fabrike na ugalj koje su bile predviđene
u narednih 10 godina su otkazane.
Sve ove postojeće fabrike na ugalj su se povukle.
Sve ove fabrike na ugalj su najavile povlačenje.
Sve - otkazane.
Idemo napred.
Ako pogledate sve prošlogodišnje investicije
u nove električne generacije u Sjedinjenim Državama,
skoro tri četvrtine su bile u obnovljive energije,
uglavnom vetar i sunce.
Rešavamo krizu.
Jedino je pitanje: koliko će nam trebati da dođemo do toga?
Stoga je veoma važno što se ljudi organizuju
da insistiraju na ovoj promeni.
Skoro 400.000 ljudi je marširalo gradom Njujorka
pre nego što je počela specijalna sesija UN-a o ovome.
Mnogo stotina, desetine stotina,
marširali su gradovima širom sveta.
I zato sam ekstremno optimističan.
Kao što sam rekao ranije, uspećemo u tome.
Završiću ovom pričom.
Kada sam imao 13 godina,
čuo sam predlog predsednika Kenedija
da iskrcaju osobu na Mesec i da je bezbedno vrate,
kroz 10 godina.
I čuo sam odrasle u to vreme kako govore,
"To je nesmotreno, skupo, verovatno će propasti."
Ali osam godina i dva meseca kasnije,
u trenutku kada je Nil Armstrong zakoračio na Mesec,
bilo je veliko klicanje u Nasinom kontrolnom centru u Hjustonu.
Evo jedne manje poznate činjenice u vezi sa tim:
prosečna starost sistemskih inženjera,
kontrolora u toj prostoriji tog dana, je bila 26,
što znači da, između ostalog,
kada su čuli taj izazov, imali su 18 godina.
Sada imamo moralni izazov
koji je u tradiciji sa ostalima sa kojima smo se susreli.
Jedan od najvećih pesnika prošlog veka u Sjedinjenim Državama
Volas Stivens,
napisao je stih koji je i dalje u meni:
"Nakon konačnog "ne", dolazi "da",
i od tog "da", budući svet zavisi."
Kada su abolicionisti osnovali svoj pokret,
susreli su se sa ne nakon ne nakon ne.
I onda je došlo da.
Pravo glasa žena i Desničarski pokret žena
beskrajno se sreo sa ne dok konačno nije bilo da.
Pokret prava građana, pokret protiv rasne diskriminacije,
i skorašnji, pokret za prava gejeva i lezbejki
ovde u Sjedinjenim Državama i drugde.
Posle konačnog "ne" dolazi "da".
Kada se bilo koji moralni izazov na kraju razloži
u binarni izbor između toga šta je ispravno, a šta pogrešno
rezultat je predodređen zbog toga ko smo mi kao ljudska bića.
Nas 99%; zato smo tu gde smo sada
i zato ćemo uspeti u tome.
Imamo sve što nam je potrebno.
Neki još uvek sumnjaju da imamo volje da delamo,
ali ja kažem da je sama volja za delovanjem obnovljiv izvor.
Hvala vam mnogo.
(Aplauz)
Kris Anderson: Imate neverovatnu kombinaciju veština.
Imate um naučnika za razumevanje
celog spektra problema,
i sposobnost da ih pretvorite u najživopisniji jezik.
Niko drugi to ne može, zato vi to predvodite.
Bilo je neverovatno videti to pre 10 godina, a i sada.
Al Gor: Pa, zaista lepe reči, Kris.
Ali iskreno, imam mnogo zaista dobrih prijatelja
u naučnoj zajednici koji su neverovatno strpljivi
i koji će sedeti tu i objasniti mi te stvari
iznova i iznova
dok ih ne prevedem u dovoljno jednostavan jezik
koji mogu da razumem.
I to je ključ u pokušavanju komuniciranja.
KA: Dakle, Vaš govor. Prvi deo: prestravljujući,
drugi deo: neverovatno obećavajući.
Kako da znamo da su svi ti grafikoni, sav taj napredak - dovoljni
da reše ono što ste pokazali u prvom delu?
AG: Mislim da je ukrštanje -
znate, u poslovnom svetu sam 15 godina.
Ali jedna stvar koju sam naučio je da je očigledno bitno
ako je nov proizvod, ili usluga, skuplji
od zvaničnog, ili jeftiniji od njega.
Ispostavilo se da ima razlike ako je jeftiniji.
(Smeh)
I kada pređe tu granicu,
onda se mnoge stvari promene.
Redovno se iznenađujemo ovakvim razvojima.
Pokojni Rudi Dornbuš, veliki ekonomista, je rekao:
"Stvarima je potrebno više vremena da se dese, nego što mislite,
a onda se dese mnogo brže nego što ste mislili da mogu."
Zaista mislim da smo i mi tu.
Neki ljudi sada koriste frazu "solarna jedinstvenost"
misleći da, kada dospemo ispod mrežnog pariteta,
nesubvencionisani u većini mesta,
to je jedini izbor.
U jednoj prezentaciji juče, priča oko taksista,
postoje napori da se koriste propisi kako bi se ovo usporilo.
Ali ja mislim da to neće uspeti.
Jedna žena u Atlanti, Debi Duli,
je predsedavajuća partije "Atlanta Tea".
Nju su zadužili, u tim naporima,
da uvede takse i propise na solarne panele.
Pri tom je i sama postavila solarne panele na svoj krov
i nije razumela šta se od nje traži.
(Smeh)
Pa je tako formirala udruženje sa klubom Siera
i oni su osnovali novu organizaciju pod nazivom "Green Tea".
(Smeh)
(Aplauz)
I oni su poništili predlog.
I konačno, odgovor na Vaše pitanje je,
ovo zvuči malo otrcano i možda je i kliše,
ali pre 10 godina - i Kristijana je ovo spomenula -
bilo je ljudi u ovoj publici koji su imali neverovatno značajnu ulogu
u dobijanju onih eksponencijalnih krivih.
I nekima nije uspelo ekonomski,
ali se pokrenula globalna revolucija.
Ali šta će ljudi u ovoj publici
uraditi sada sa saznanjem da ćemo uspeti u tome.
Ali veoma je važno koliko brzo ćemo uspeti.
KA: Al, ovo je bilo izuzetno jako.
Ako se ispostavi da je ovo godina
kada će se promeniti pitanje stranaka,
kao što ste rekli, nije više pitanje stranaka,
i dovodite ljude sa druge strane, takođe,
sa naučnom potkovanošću,
koji su podržani ovakvim investicionim prilikama,
predznanjem da ćete uspeti -
kako je to samo uzbudljivo.
Hvala Vam mnogo.
AG: Hvala Vama mnogo što ste me doveli ponovo na TED.
Hvala!
(Aplauz)