Tip:
Highlight text to annotate it
X
Kako nervi funkcionišu?
Da li su nervi samo žice u telu
koje provode struju kao što to čine žice u zidovima vaše kuće
ili u vašem računaru?
To je analogija koja se često koristi,
ali stvarnost je da nervi obavljaju mnogo kompleksniji posao u telu.
Oni nisu samo žice već ćelije koje su senzori,
detektori spoljnjeg i unutrašnjeg sveta,
provodnici koji konvertuju informaciju u električni impuls,
žice koje vrše transmisiju ovih impulsa,
tranzistori koji usmeravaju informacije
i koji povećavaju ili smanjuju jačinu -
najzad, oni su aktivatori koji koriste tu informaciju
i čine da ona ima uticaj na ostale organe.
Razmislite o ovome. Vaša majka nežno miluje vašu podlakticu
i vi reagujete zadovoljstvom.
Ili ukoliko pauk počne da gmiže vašom podlakticom trgnete se i udarcem ga sklonite.
Ili opečete podlakticu na vruću rešetku dok vadite kolač iz rerne
i u istom trenutku se trgnete.
Lagani dodir je izazvao prijatnost, strah ili bol.
Kako je moguće da jedna ćelija ima toliko funkcija?
Nervi su zapravo gomilice ćelija koje zovemo neuronima
i svaki od ovih neurona je visoko specializovan da prenosi nervne impulse
njihov oblik struje,
kao odgovor na samo jednu vrstu stimulansa i u samo jednom praavcu.
Nervni impuls započinje receptorom,
specijalizovanim delom svakog nerva
gde počinje električni impuls.
Jedan nervni receptor može biti termalni,
definisan da samo odgovara na brza povećanja temperature.
Druga vrsta receptora je povezana sa dlačicama na podlaktici
i uočava pokrete tih dlačica, kao u slučaju kada pauk gmiže po vašoj koži.
Još jedna vrsta neurona je i mehanički receptor niskog praga
koji se aktivira nežnim dodirom.
Svaki od ovih neurona dalje prenosi svoje jedinstvene informacije:
bol, upozorenje, prijatnost.
Ta informacija se projektuje na određene oblasti mozga
i to je električni impuls.
Unutrašnjost nerva je tečnost koncentrovana jonima kalijuma.
Ona je dvadeset puta veća nego u tečnosti van nerva,
a ta spoljna tečnost ima deset puta više natrijuma nego u unutrašnjosti nerva.
Ovaj disbalans između natrijuma izvan i kalijuma unutar ćelije
ima za posledicu da unutrašnjost nerva ima negativan električni napon
u odnosu na spoljašnjost nerva,
koja je otprilike jednaka veličini od -70 ili -80 milivolti
To se naziva nervnim potencijalom za odmor.
Kao odgovor na tu vrstu stimulacije, nerv je sačinjen tako da detektuje
pore u zidu ćelije blizu receptora ćelijskog otvora.
Ove pore su specijalizovani proteinski kanali
koji su sačinjeni tako da dozvole natrijumu da uđe u nerv.
Natrijum se kreće prema padu koncentracije
i kada to čini, unutrašnjost nerva dobija više pozitivnog napona
oko +40 milivolti.
Dok se to dešava, na početku u nervu koji se nalazi oko receptora,
ukoliko je promena u električnom naponu nerva dovoljno velika,
ukoliko on dostigne ono što se naziva limitom,
kanal natrijuma koji se nalazi u blizini se otvara, a zatim i oni koje su u blizini prvog
i tako dalje.
Na taj način se pozitivan napon širi u membrani nerva
do nervnog ćelijskog tela,
a zatim niz dugačke nervne nastavke koji liče na mrežu, aksone.
U međuvremenu, kanal natrijuma se otvara,
natrijum izlazi iz nerva
i voltaža membrane se vraća na uobičajen nivo.
Zapravo, nivo je malo izmenjen.
Tokom ove promene,
nerv je otporan na dalju depolarizaciju - on odbija sve
što sprečava da se nervni električni impuls vrati nazad.
Zatim, jon izvlači natrijum iz nerva,
a upumpava nazad kalijum nazad u nerv
vraćajuću nerv u njegovo normalno stanje odmaranja.
Nervni završetak, završetak aksona
komunicija sa metom nerva -
Ova meta će biti drugi nervi koji su u posebnom delu kičmene moždine,
koji će obraditi i zatim poslati poruku do mozga.
Meta nerva može biti i drugi organ, kao što je mišić.
Kada električni impuls stigne do nervnog završetka,
nerv oslobađa male vezikule ili kesice
koji sadrže hemijske neurotransmitere i oni brzo reaguju sa metom nerva.
Ovaj proces se zove sinaptički prenos,
zato što se veza između nerva i narednog objekta u lancu
naziva sinapsa. I upravo tu, u ovoj sinapsi
neuronska električna informacija može da bude prilagođena,
uvećana,
potpuno blokirana
ili prevedena na drugi informacioni proces.