Tip:
Highlight text to annotate it
X
Od svih planeta u vasioni,
postoji samo jedna, za koju znamo da je pogodna za život.
Na dobroj je udaljenosti od Sunca, sa savršenom klimom.
Nazivaju je "Srećna planeta".
Pre oko pet milijardi godina, ogroman asteroid je udario u Zemlju,
i iskrivio je na tačno 23,5 stepeni u odnosu na Sunce.
Ispostavilo se da je taj kataklizmički događaj izazvao pravo čudo.
Bez tog ključnog pomeranja,
sve bi bilo drugačije.
Stvorio je godišnja doba, ekstreme u klimi, tople i hladne,
pejzaže spektakularne lepote.
Savršene uslove za život na zemlji.
Sav život na zemlji je nastao zahvaljujući sunčevoj energiji.
Ali, delikatni odnosi u našem svetu se remete,
dok se planeta bori da ispuni naše rastuće zahteve.
Ovo je trenutak da shvatimo šta imamo i šta možemo da izgubimo.
Pratimo godinu na Zemlji,
u društvu naših dragih stvorenja dok se bore da odgaje svoje mlade
u svetu koji se rapidno menja.
Januar, visoki Arktik,
Sunca nije bilo više od mesec dana.
U ovo doba godine, stalna je noć.
Mužjaci polarnih medveda su u zimskom tumaranju, ali malo je hrane.
Svaki živi stvor samo čeka.
Februar,
Sunce se prvi put pojavljuje iznad horizonta.
Ova ženka medveda je bila pod zemljom u svojoj jazbini celu zimu.
Spušta se niz padinu.
Možda samo da bi očistila krzno,
ali izgleda da uživa.
Nije bila sama tamo dole.
Njeni mladunci su rođeni pod zemljom.
Stari su dva meseca,
a ovo je prvi put da vide svetlost dana.
Krenuli su za majčinim zovom,
ali ove padine nisu najpogodnije mesto da učinite prve korake.
Mladunci nisu nahranjeni jutros.
Majka je odložila njihov prvi obrok ovog važnog dana.
Glad će ih odvući njoj.
To je početak njihove obuke.
Mleko je jedina hrana za koju mladunci znaju,
jer su rođeni gluvi i slepi ispod snega.
Majka nije jela pet meseci,
i izgubila je pola svoje težine.
Ona daje svoje zadnje rezerve mladuncima.
Još ne može da ode u potragu za hranom.
Zarobljena je na ovim padinama, dok mladunci ne stanu na noge.
To je žrtva koju su ženke medveda oduvek trpele.
Svake godine u ovo vreme, ženkama je očajnički potrebna hrana.
Znaju da moraju sići dole na njihova lovišta na ledu.
Ono što ne mogu znati je da ih tamo čeka problem.
Novi problem.
Naša planeta se zagreva i morski led se svake godine sve ranije topi.
Ovo je jedino mesto gde medvedi mogu da love foke.
Ako ne stignu pre nego što led popusti,
njihove porodice će gladovati.
Za sad, ove godine, led je čvrst,
dovoljno čvrst da izdrži mužjaka polarnog medveda, oca mladunaca,
dok traga za plenom.
On neće pomoći ženki.
Po svom instinktu, on se hrani sam za sebe.
Deset dana kasnije,
gladna majka pokušava da odvede njene mlade dole do leda.
Sad su stali na noge,
ali još uvek sa njom ne dele osećaj za hitnost.
Napokon, izgleda da su svi spremni za putovanje,
ali već bi moglo biti prekasno.
Nekoliko milja od obale, led već puca.
Ona ih vodi u novi, sve opasniji svet.
Malo je verovatno da će njena oba mladunčeta preživeti svoju prvu godinu na ledu.
Mart, preživari na severu ostaju ograđeni snegom.
Hiljadu milja južno od medveda,
četinari su još uvek okovani ledom.
Oni obeležavaju liniju drveća naše planete i početak tajgi.
Ovaj široki pojas drveća formira skoro neprekinut krug oko severa planete.
To je jedna od zadnjih velikih divljina.
Ovi četinari imaju lišće u obliku igle,
praktično nejestive,
tako da šuma podržava veoma malo životinjskog života.
U ovom tihom svetu, na snegu su retki otisci prstiju,
a one koje ovde žive, vrlo je teško videti, one su kao duhovi.
Ris luta stotinama milja u potrazi za plenom.
Teško da će dva puta proći istim delom šume.
Ovo stvorenje je oličenje divljine.
Ovde je toliko drveća kao u svim prašumama zajedno,
jedna trećina svog drveća na Zemlji.
Kako se proleće probija gore sa juga, tajga se otkriva.
Sada ova šuma proizvodi toliko kiseonika,
da osvežava atmosferu cele planete.
April, život počinje da se vraća na daleki sever.
Posetioci su doleteli na ovaj raj sa svih krajeva planete.
Došli su na izobilje prolećne hrane
i da steknu potomstvo.
U ovom promenljivom svetu
svaka nova generacija je dragocena.
Karibu putuju na sever prateći oblik,
više od tri miliona u raširenim krdima prelazi tundru.
Neka krda putuju više od dve hiljade milja svake godine,
u potrazi za novim pašnjacima.
To je najduža kopnena migracija na Zemlji,
totalni zavisnik širokih otvorenih prostora.
Oni su stalno u pokretu.
Ako novorođena telad žele da ih stignu,
mora biti na nogama i kretati se već istog dana kad su rođena.
ali ova velika krda ne putuju sama.
Vukovi ih prate poput senke celim putem... i gladni su.
U početku, napad izgleda nasumičan,
ali ovo jurenje krda je samo taktika da se stvori panika.
U haosu, mladi mogu biti odvojeni od njihovih majki.
Sad je lakše odabrati pojedinačno tele.
Tele je možda mlado, ali je sposobno da pobegne od vuka,
ako uspe da održi korak.
U ovoj fazi, šanse su izjednačene.
Ili će karibu napraviti grešku,
ili će posle neke milje, vuk odustati.
April na Arktiku, i Sunce više ne zalazi.
ali dalje na jug, Sunce čini svoju magiju na poznatije načine.
Ovo su šume koje dobro poznajemo.
Šumska prostranstva Evrope i Severne Amerike.
Više od bilo kojih drugih, one su raskrčene gradovima i farmama.
Samo su delovi preostali.
Ovde su leta duža i drveće može da buja.
Ono je daleko više jestivo od četinara,
tako da ove šume bujaju životom.
Proleće je takođe došlo rano za mandarinske patke.
Ženka napušta gnezdo visoko na drveću.
Njen je posao da izvede mlade na put.
Daleko je do zemlje za prvi let.
Ovde je potrebno nekoliko poziva ohrabrenja.
Još uvek dva pačeta nedostaju.
Samo dva dana su stari i već je jedna velika avantura iza njih.
Šta će ostatak godine doneti poslednjim regrutima naše planete?
To je nasledstvo koje nam je preneto,
zahvaljujući tom važnom pomeranju Zemljine ose,
ritam godišnjih doba.
Transformacija našeg sveta iz godine u godinu,
sezonski krug koji sve više postaje nepouzdan.
ali postoje delovi našeg sveta koji nemaju godišnja doba.
Maj u tropskim krajevima, ali nema proleća.
Ovde Sunce sija 12 sati dnevno svakog dana u godini.
To džungli omogućava da nekontrolisano raste,
i stvori uslov za toliko života.
Prašume sada pokrivaju trećinu prostora koji su nekada pokrivale,
jedva 3% površina naše planete,
a ipak, sadrže više od polovine svih biljaka i životinja na planeti.
Prašume na Novoj Gvineji su posebno dragocene,
dom 42 različite vrste rajskih ptica,
svake neobičnije od prethodne.
Ovoj posebno bogata šuma,
tako da rajske ptice nemaju problema da nađu hranu.
One se mogu koncentrisati na važnije zadatke,
kao što je sređivanje okoline.
On je opsednut kućnim poslovima.
Sve mora biti uredno i na svom mestu.
Konačno, pozornica je sređena.
To je virtuozan nastup.
Na žalost, nema gledalaca.
Ovaj borac se naziva superiornom rajskom pticom.
Ovaj mađioničar zna specijalan trik.
Prvo, reklamira svoju predstavu,
prizivajući ženku.
Sa publikom na mestu,
predstava može da počne.
Ona, jednostavno, mora da bude impresionirana nastupom.
Ona se malo odmara da donese zaključak.
Posle tolikog truda, može li još uvek da gaji sumnju?
Ne može se izbeći osećaj praznine kad čak i najbolje od vas nije dovoljno dobro.
3% naše planete, 50% njenih biljaka i životinja,
nigde nije veći ulog nego ovde.
Ove tropske šume uživaju u 12 sati sunca svakog dana, tokom cele godine.
Ali, njima treba i dosta padavina.
Kako se model vremena menja, već postoje znaci
da ove šume počinju da se suše.
Pustinje prekrivaju trećinu kopna planete Zemlje,
i postaju veće svake godine.
Ovo je zemlja gde samo nekoliko vrsta može da preživi,
samo nekoliko odabranih,
a i one su suočene sa sve većim izazovima.
Juni mesec u pustinji Kalahari u Južnoj Africi.
Ovde je sušna sezona.
Hiljade slonova su započele očajničku potragu za hranom i vodom.
Koristeći drevne puteve prenete kroz generacije,
svi vode do Okavange,
široke kopnene delte u srcu pustinje.
U ovom trenutku ona je suva, ali voda će doći.
Bizoni se pridružuju velikoj stazi.
Širom južne Afrike, milioni životinja su u pokretu,
na istoj potrazi za vodom za život ili smrt.
Ovo mladunče bori se da održi korak.
Instinkt njegove majke je da brine za njega,
ali njena potreba za vodom je toliko očajnička,
da će možda morati i da ga ostavi.
Peščane oluje otežavaju kretanje celim putem.
Odvojili su se od krda.
Ovo je opasno mesto, kada se izgubite.
Postoji utočište nekoliko milja ispred, mali deo šume.
Nisu se odmarali dok ga se nisu dokopali.
Ostatak krda je izbegao oluju,
ali svi bi rizikovali da su čekali majku i mladunče.
Konačno, borci se izvlače iz oluje.
Zaslepljeno peskom, mladunče jedva ima snage da nastavi.
Oluja se utišala.
Ali, nisu sve životinje bile tako srećne.
Jedan omladinac se izgubio.
Žedan i iscrpljen, on prati tragove svoje majke, ali u pogrešnom smeru.
Tamo gde pesak naiđe na vodu, širenje pustinje se zaustavlja.
Peščane dine ustupaju mesto prerijama i savanama.
Trava je veliki i neopevani heroj naše planete.
Ona drži pustinje pod kontrolom i zaslužna je za mnoge od velikih Zemaljskih prizora.
Velika krda divljači istočne Afrike oslanjaju se na ovu čudesnu biljku.
Svakog dana na širokim prostranstvima sveta,
odigrava se beskrajni ritual,
drama lovca i plena.
Ovo je krug života sa kojim je većina nas u našim urbanim životima izgubila kontakt.
Slonovi marširaju već dve nedelje.
Mladunče i njegova majka su sustigli svoje krdo,
ali sada su očajnički žedni.
Možda podstaknuti sećanjem iz prošlosti,
matrijarhat vodi krdo na privremenu baru,
onu koja joj je možda spasila život godinama ranije.
Slonovi moraju deliti vodu sa ostalima.
Ovo nisu jednostavni savezi.
Preko dana, slonovi dominiraju na vodi.
U toku noći, balans snaga se pomera.
Mladunče i njegova majka su izloženi najvećem riziku.
Oni su bliže lavovima nego što misle.
U tami, vid slonova je malo bolji nego naš.
Lavovi vide jasno.
Mačke su halapljivo gladne
a slonovi osećaju opasnost.
Lavovi čekaju svoju priliku.
Mladunče je njihov cilj.
Kako se lavovi grupišu, slonovi skupljaju svoje mlade,
da bi formirali oko njih zaštitni krug, koji će ih čuvati od proždrljivaca.
Mačke moraju naći rupu u ovom odbrambenom zidu.
Mladunci su previše dobro zaštićeni.
Lavovi će morati da rizikuju, da promene taktiku.
Normalno, pojedinačni lav nema šansi protiv ovog slona,
ali ceo čopor je ovde, 30 njih,
i oni su specijalisti za lov na slonove.
Za preživele, Okavango delta je još uvek mnogo milja daleko.
Kako pustinje rastu, tradicionalni putevi migracija su blokirani farmama i ogradama,
i slonovi moraju da prelaze još veća rastojanja.
Sunce koje prži pustinju takođe donosi vodu kopnu.
Dok zagreva tropska mora,
vlaga se diže iznad okeana i merka gde će da se izruči.
Vlažni vetrovi sa Indijskog okeana kreću se na sever prema Himalajima.
Kako se vazduh diže, hladi se i voda pada u obliku snega.
Ovo je scena za jednu od najiza- zovnijih migracija u prirodi.
Svake godine, na hiljade ždralova pokušavaju da izbegnu jake zime u Mongoliji,
leteći južno prema toplijoj indijskoj klimi.
Da bi tamo stigli, moraju da pređu najviši planinski venac na Zemlji,
Himalaje.
Kako Sunce greje te visoke litice, topao vazduh se diže iz dolina,
pretvarajući se, krajem jutra, u besne vetrove.
Ždralovi nailaze na silovite turbulencije.
Moraće da se vrate nazad, ili da rizikuju smrt.
Sunčevi zraci slabe u toku popodneva i turbulencija opada,
ali kasno je za danas.
Novi dan, nova šansa.
Odrasli moraju da vode svoje mlade na ovom putu punom opasnosti.
Rano je jutro, a topao vazduh se već brzo diže.
Koriste temperaturu da postignu visinu.
Uskoro će opet biti oluja, možda i prejaka da bi se nastavilo.
U zadnjem uzdizanju, svaki zamah krilima je očajnička borba protiv ledenih vetrova.
Napokon, uspeli su. Osvojili su najviše vrhove na Zemlji.
Na drugoj strani se nalazi njihov zimovnik.
Sunce topi sneg i voda se ponovo vraća na svoj put,
počinje svoje dugo putovanje nazad do okeana.
To je veliki beskrajni krug.
Sunčeva svetlost i sveža voda donose život u svaki ćošak planete Zemlje.
Generacijama, ljudi i životinje zajedno
postali su zavisni od velikih reka i njihovih naizgled beskrajnih tokova.
Posle višemesečne suše, reke u Kalahariju su ponovo počele da teku.
Bizoni su došli do kraja svog dugog putovanja.
Kako voda teče kroz pustinjsku zemlju,
Okavango je transformisan u plodan raj.
Ovo je Afrika koju retko viđamo.
Bujan vodeni svet, potpuno oslonjen na sezonsku poplavu,
pristiglu sa tropskog okeana udaljenog hiljadama milja.
Mnoge životinje su kao kod kuće u poplavi,
ali ima nekih uplašenih kupača.
Posle dugih nedelja marširanja, slonovi su iscrpljeni.
Bore se da ostanu usredsređeni na put pred njima.
Matrijarhat može da nanjuši vodu,
i ohrabruje krdo da napravi zadnji pokušaj.
Posle toliko nedelja,
tolikih stotina milja,
stigli su.
Kao i slonovi, ove vode su prešle velike razdaljine da stignu ovde.
I duž celog puta, njihov tok je ugrožavan širenjem gradova i farmi.
U svom dugom životu, mladunče će preći ovaj put još mnogo puta.
Da li će i poplava uvek stići, daleko je od sigurno.
Sezonski krug koji upravlja životima slonova na kopnu,
isto je tako važan i u okeanima.
Juli mesec je, grbavi kitovi su u oblastima za razmnožavanje u tropskim krajevima.
Ovo mladunče nije starije od nekoliko nedelja
i kako počinje da se umara,
majka ga pridržava blizu površine, tako da može da diše.
Ove plitke ekvatorijalne vode predstavljaju dobre inkubatore,
tople su i mirne i postoji samo nekoliko predatora.
Razigrano mladunče pije 600 litara mleka dnevno,
ali njegova majka gladuje.
Za nju nema hrane u ovim kristalno čistim vodama.
Da bi pronašla hranu, moraće da vodi mladunče na epsko putovanje od 4000 milja,
na bogatija hranilišta na krajnjem jugu planete.
To je najduža migracija bilo kog morskog sisara,
i potpuno zavisi od stanja okeana duž puta.
Na otvorenom okeanu, kitovi sreću druge u potrazi za hranom.
Delfini opkoljavaju svoj plen.
Stotine sabljarki se pridružuje napadu.
Dostižući skoro 110 km na sat, oni su gepardi mora.
Majka i mladunče plivaju na jug preko širokog otvorenog okeana.
Moraju preći pola globusa,
od Ekvatora, pa sve do ivice Antarktika.
Tropska mora su sad daleko iza njih.
Uputili su se prema olujnim sezonskim vodama.
Jaki vetrovi i struje izvlače sastojke gore iz dubina
i život buja svugde gde se Sunčevi zraci mogu probiti.
Majka zna da su dalje na jugu još bogatija hranilišta,
i požuruje svoje mladunče kroz ove opasne vode.
Velika bela ajkula.
Velike bele napadaju mladunce kitova,
ali oni danas nisu žrtve.
Ovi veličanstveni predatori, na samom vrhu lanca ishrane,
su vitalni deo zdravog okeana...
a mi i ih i dalje ubijemo skoro sto miliona svake godine.
Njihova populacija je u slobodnom padu.
Avgust na Arktiku i led brzo nestaje.
Dva mladunca ne mogu da se izbore sa nestabilnom podlogom
i njihova gladna majka prinuđena je da ih vrati nazad na obalu.
Na moru, led je sad pretanak da izdrži oca mladunaca.
Otopljene vode ulivaju se sa kopna, mešaju sa morem i ubrzavaju topljenje.
Svake godine, kako se temperatura na Zemlji povećeva, sve je manje i manje leda na Arktiku.
To je katastrofa za polarne medvede.
Bez čvrste podloge, oni mnogo teže uspevaju da ulove foke, bez čijeg mesa ne mogu prežive.
Kako će otac preživeti godinu kad se led već sada gotovo istopio?
Septembar, kitovi su na 3000 milja od Ekvatora.
Voda postaje hladnija i teža.
Majka i mladunče se moraju držati blizu.
Da ne izgube jedni druge, udaraju perajima po površini.
Oni su u stanju da čuju te zvučne signale i pored zaglušujuće rike okeana.
Daleki jug... najzad.
Oktobar, kitovi ulaze u polarne vode.
Leto prestaje na severu, ali ovde tek počinje.
Kako Sunce topi led, život se vraća.
Kitovi su konačno stigli na Antarktik na vreme za leto.
Adeli pingvini...
i oni su u žurbi da bi pronašli mesto za gnezdo.
Decembar je i Sunce ne zalazi.
Antarktička leta su prekratka,
ali za nekoliko kratkih meseci njihova toplina otključava skrivene zalive.
U dubinama, nešto odjekuje.
Konačno, posle putovanja dugog 4000 milja, grbavi kitovi mogu da dođu do hrane.
Oni usisavaju plankton i morske račiće, čija najezda počinje čim se led povuče.
Sada, napokon, majka može da popuni svoje rezerve,
kad su se ona i njeno mladunče pridružili ostatku tima.
Kitovi stvaraju spiralnu mrežu balona
sabijajući plankton u neku vrstu gigantske trpeze.
Oni rade neumorno, jer će izobilje uskoro prestati.
Leto brzo bledi i uskoro će morati da se vrate u tropske krajeve.
Ovi kitovi i većina živih bića na Antarktiku prvenstveno zavise od planktona.
Bez njih, daleki jug bi bio skoro napušten.
Ali, količina planktona zavisi od leda, a led je u opadanju.
Zima na Antarktiku.
Najveće sezonske promene na našoj planeti su u toku.
Sunce počinje da se povlači.
Uskoro će kontinent ponovo pasti u tamu.
"Aurora Australia" osvetljava južno nebo,
ali ova spektakularna svetla ne donose toplinu ledenoj divljini.
Na severu planete, gde je naša priča počela,
morski led je potpuno nestao.
Naš mužjak polarnog medveda je sad u velikoj opasnosti.
Ako uskoro ne nađe čvrstu podlogu na okeanskom prostranstvu, udaviće se.
Posle mnogo dana na moru,
iscrpljeni medved je privučen omamljujućim mirisom kolonije.
Izgubio je pola telesne mase.
Očajnički mu treba hrana,
ali morž je sada za njega preveliki zalogaj.
Moraće da hvata mladunče.
Odrasle jedinke u stanju su da naprave strašne povrede sa njihovim ogromnim kljovama.
Morž oseća opasnost.
Odrasli se okupljaju oko mladog.
On testira prepreku.
Ona stoji čvrsto.
On možda jeste najveći kopneni mesojed,
ali izgleda da je našao sebi ravnog i glad ga je žestoko oslabila.
Mladunče se skriva iza majke.
Kad bi je mogao nekako odvući.
Sa krdom koje se povlači u sigurnost vode
medvedu je ostalo malo vremena.
Pokušava ponovo.
I opet, očigledno obeshrabren.
Mora da izbegne smrtonosne kljove po svaku cenu.
Iskliznuo je iz njegovog zahvata.
Samo na ivici gladovanja
medvedi će rizikovati da napadnu tako opasan plen.
Ovaj se kockao... i izgubio.
Morževi su ponovo smireni.
Medved više ne predstavlja pretnju.
Nesposoban da se hrani, on ne može preživeti.
Kako globalno otopljenje nastavlja da se povećava
i arktički led se topi sve ranije svake godine.
Sve više pripadnika njegove vrste će završiti na ovako tužan način.
Prošla je godina i dva mladunčeta su premašila šanse.
Napustili su majku... i uspešni su.
Njihov nestabilni svet se menja sve brže iz dana u dan,
ali za sada, oni su korak ispred.
Avanturistički duh njihovog oca živi u ovim veličanstvenim omladincima,
sledeća generacija i dokaz fleksibilnosti života.
Polarni medved je postao amblem stanja naše planete
i za sva stvorenja koja se bore da prežive pored nas.
Konačno, počeli smo da shvatamo
koliko je dragoceno stanje naše nekada srećne planete.
Ako želimo da i dalje delimo Zemlju sa tolikim brojem vrsta životinjskog sveta,
i da sačuvamo tu krhku ravnotežu za našu decu,
sada, više nego ikad...
njena sudbina u našim je rukama.
Ako prosečne temperature nastave da rastu sadašnjim tempom, polarni medvedi u divljini će nestati do 2030. godine.
Sa porastom globalnog zagrevanja, zalihe vode na planeti će postati diskutabilne.
Zagrevanje okeana je počelo da uništava plankton, od kojeg zavise kitovi i većina morskog sveta.
Ali, još nije kasno da se nešto promeni.
Kostolomac.TK - kostolomac@gmail.com Adaptacija titla: Jole