Tip:
Highlight text to annotate it
X
Izvolite? - Tražim rukovodećeg. - Ovamo...
Hoću da prijavim ubistvo. - Sedite.
Gde je počinjeno ubistvo? - U San Francisku. Sinoć...
Ko je ubijen?
Ja.
Hoćete li da me saslušate? Nemam mnogo vremena.
Vi ste Frenk Biglou? - Tako je.
Zovi inspektora Beneta iz policije San Franciska.
Reci mu da smo pronašli Frenka Bigloua.
Nastavite, gospodine Biglou.
Pomenuću još mnogo ljudi. - Recite sve što želite.
Živim u gradiću Bening, na putu ka Palm Springsu.
Imao sam malu firmu...
Pola...
Da, gospodine Biglou? - Donesi mi kopiju
48. dostavnice gospođe Alison. Donesi i 47... - U redu.
Prošle godine nismo dobili svu opremu? - Ne.
Rekli ste da to možemo ove godine. - Naravno.
Frenk... - Da?
Piter traži izveštaj, pre nego to mi da zajam.
Danas odlazim u San Francisko, ali se brzo vraćam.
Završićemo to tada. - Poslovni put?
Idem na sastanak sa Morisom. - Lepo se provedi. - Hvala.
Zašto ne dođeš da ti još jednom stavim mini-val?
Lakše ćeš da podneseš vrućinu. - Možda sledećeg meseca.
Da, jasno mi je. To ćemo ove godine.
Učini kako misliš da je najbolje. Srećan put.
Videćemo se kada se vratim.
Pola, dođi da se dogovorimo oko frizure. - Hvala, hoću.
Zdravo, gospodine Hokins. Trenutak...
Hoćeš da ti pošalju kartu? - Ne, uzeću je sam.
Gospodin Biglou će da je pokupi na stanici.
Hoću sa tobom. - Idem na mali odmor.
Želiš da ideš bez mene? - To je samo nedelju dana.
To do jutros nisi znao? - Zaboravio sam da ti kažem.
Zaboravio si? - Pola, ne budi takva.
Kakva? Tek sada si mi rekao da odlaziš, i to danas.
Bez objašnjenja! A ja treba da prihvatim odmor kao izgovor?
Hoću da malo pobegnem iz grada. - Iz grada, ili od mene?
Pokušaj da me razumeš. - Kako to možeš da tražiš?
Žao mi je, ali ne razumem.
Idi u San Francisko, ali ne očekuj da ću te čekati.
Pola, molim te...
Pogledaj me.
Hajde... - Zašto mi to radiš?
Zašto nisi iskren koliko sam ja iskrena prema tebi?
Moraš li da ideš? - Moram. Znam šta radim.
U redu, idi! Nije me briga! - Pola...
Znam da sam blesava.
Doteraj se, pa idemo na piće kod Edija. - U redu.
Zdravo. - Dva hladna piva, molim.
Kakvo olakšanje... Taj klima-uređaj prija.
Da ga imamo na poslu, rad bi bio zadovoljstvo.
Ne bih ni izlazio odande. - Dobio sam dve opklade.
Koliko si izgubio? - To se ne pita...
Poranili ste? - Prevruće je za rad.
To volim da čujem.
Povešćeš me sa sobom, zar ne?
Hoćeš, je li? Ili ti pravim gužvu...
Kako to misliš?
Možda ti je potrebno malo samoće.
Možda to treba oboma. Znam šta ti se događa.
Isti si kao svi muškarci. Osećaš se kao u zamci.
Ne znaš da li ti se to sviđa. - Pola, biću iskren.
Brinem za tvoju sreću koliko i za svoju.
Znam za tvoje loše iskustvo. - Ne znaš šta to može da učini.
Žena uvek više pati. Ne želim da ti patiš.
To nikako ne želim.
Da izaberem neku muziku? - Može, Frenk.
Imaš li sitnine? - Da.
Ovo neće da ti smeta? - Rezultati su tek za pola sata.
Mislila sam da ćemo do sada da se venčamo.
Neću više da ti smetam. Idi u San Francisko.
To mi se ne sviđa, ali znam da moraš.
Hoću da budeš siguran. Ako je ovo prava stvar,
a verujem da jeste, imaćemo nešto divno.
Ako nije, znaćemo da je i to moguće.
I da mogu da te sprečim, to sada ne bih učinila.
Izvolite? - Ja sam Biglou. Imam rezervaciju.
Izvolite... - Ja sam Biglou. Imam rezervaciju. - Evo je.
Lepa soba, sa pogledom na zaliv. Dečko!
Ovo može da vam pomogne da nađete zabavu u San Francisku.
Da li je ovde uvek ovako? - Ne, ovo je trgovačka nedelja.
Ali su uvek tu kada zatreba.
Neko vas je zvao pre sat vremena. Pola Gibson...
Hvala. - Soba broj 18...
Ovuda, gospodine.
Još nešto, gospodine? - Da, treba mi brijač.
Ostavite otvorena vrata.
Centrala? Povežite me sa Polom Gibson iz Beninga.
Sačekaću.
Zdravo, Pola. - Frenk... Kako si putovao?
Dobro. - Nadam se da se grozno provodiš.
Ne znam, tek sam stigao.
Šta je to? - Trgovačka nedelja.
Sve je prepuno putujućih trgovaca.
Kiti me je pozvala da izađemo. - Šta si odlučila?
Razmišljam o tome. - To si htela da mi javiš?
Ne, zovem zbog posla. Da li te je zvao Filips
iz Los Anđelesa? - Ne. - Zvaće te. Zvao je tri puta.
Rekao je da hitno mora da te pronađe. - Šta je hteo?
Ne znam. Zvučao je tajanstveno. - Da li smo već sarađivali?
Ne, osim ako to ne kriješ od mene.
Reci mu da sam na odmoru. Neka me potraži ovde.
Rekla sam mu to, ali on nije strpljiv kao ja.
Insistirao je da razgovarate "pre nego što bude kasno".
Onda mu reci da ne može da me pronađe.
Neće da razgovara sa mnom. Rekla sam mu da sam tvoja
poverljiva sekretarica, ali možda nisam tako zvučala.
Ako je tako važno, neka razgovara sa tobom,
ili neka sačeka da se vratim. - Večeras ***š zvanični.
U redu, pozvaću ga. Frenk... - Da?
Ne znam kako da ti kažem... - Šta?
Nema potrebe da osećaš krivicu zbog bilo čega što uradiš.
Da... Hvala, Pola.
Zvaću te sutra.
Spusti tamo...
Zadrži kusur. - Hvala. - Koliko ovo traje?
Cele nedelje je ludnica. Sutra odlaze.
Zar niste sa njima? - Ne, ja sam na odmoru.
Zašto svi beže u San Francisko?
Izvinite.
Izvini što smetam. Mogu li da telefoniram odavde? - Izvoli.
Jedan momak već pola sata razgovara sa mog telefona.
Poslugu, molim. Baš je bilo naporno.
Jeste li sklopili neki posao? - Nisam ovde zbog posla.
Posluga? Ovde Heskal iz 617. Pošaljite još tri boce burbona
i dve boce viskija. I još leda, molim.
Sami ste? - Da, upravo sam stigao.
Pridružite nam se. - Ne bih da tako upadam na zabavu.
Nije to zabava, samo smo se malo okupili.
Malo pića i smeha... Hajde, nije to zabava.
Ni ja ne bih voleo da samujem.
Ja sam Sem Heskal. - Frenk Biglou...
Neki od ovih momaka prvi put spavaju van kuće.
Upoznajte Frenka Bigloua. Ovo su Džejn i Bil.
Drago mi je. - Džejn je najlepši kupac u San Francisku.
Čula sam te! - Misliš da mu verujem?
To kaže svakoj ženi, ali svejedno prija.
Ja sam Džordž Karnvel. Drago mi je... - Biglou...
Jeste li se naradili? - Nije ovde zbog posla.
Dajte čoveku neko piće. - Može li burbon? - Da.
Stiže...
Naravno, gospodine Voles.
Zauzet sam. Do 17. ne mogu da dođem u Filadelfiju.
Edi, ostavi taj telefon! Upoznaj Frenka Bigloua.
To mu je šef. Ubeđuje ga ceo sat da je sve u redu.
Teško ga je odvojiti od telefona.
Da, krećem odmah ujutro!
Opusti se, Hari. Ovako...
Kako mu ide? - Hari sve može, samo treba da se potrudi.
Ovo su Su i Heri. - Drago mi je.
Gde si je pronašao? Na plesačkom maratonu?
Plešete li rumbu? - Malo sam zarđao...
Posle Harija je sve bolje. - Šta kažete na to?
Dobar si.
Moja žena dobro pleše, zar ne? - Da.
Mislila sam da ćemo da se provodimo. Hajdemo u grad.
Tako je. Neću da provedem poslednje veče u hotelu.
Slažem se. Posle ove večeri ponovo ću da budem domaćica.
Momci, izgleda da je odlučeno. - Biglou, ideš sa nama.
Ne mogu. Moram da se raspakujem i večeram.
Nećeš da mi pobegneš. Konačno sam našla nekoga
ko ume da pleše. Neću da te pustim.
Uzmi malo mog pića. - Ne, hvala.
Izvinite me... - Kuda ćeš? - Su...
Bilo ti je dosta.
Izvoli? - Burbon i vodu. Baš lepo i mirno mesto.
Za sat vremena će zaista da polude. - Ko je plavuša?
Ona je stalni gost. Džajverka... - Molim?
Nisi to već čuo? To znači da se uklapa u ovo mesto.
Ni ja ne razumem tu muziku, ali moram da je slušam.
Ovde ima svakakvih. Ja volim nešto drugo.
Šta je njemu? - Odlepio je. Muzika ga izluđuje.
Smiri se! - Pusti me, uživam!
Da li je ona sama? - Uvek dolazi sama.
Vozi skup auto, nosi bunde,
poznaje svakoga, ali uvek dolazi sama.
Koja je tvoja priča, Džini? - Dini...
Zdravo. - "Ribolovci" su zaista sjajni, zar ne?
Mogu li da te častim pićem? - Naravno. Leo, daj mi žestinu.
Leo, ostavio sam tamo svoju "žestinu".
Zovem se Dini. A ti? - Frenk... - Nisam te viđala.
Nisam ni dolazio.
Ovo je moj burbon? - Da. Video si kako ga sipam.
Daj mi nov. - Kako kažeš...
Slušaj taj klavir. Oseti vibracije...
Ne pokreće te baš? - Mogu i bez toga.
Zašto si došao ovamo? - Ne znam. - Ja znam.
Usamljen si u velikom gradu. Ne moraš da se ustručavaš.
Ja volim dobro društvo.
Izbegavam neke ljude. Da odemo odavde?
Moram da razmislim. - Hajdemo negde drugde.
Sačekaj me tamo.
U redu. Gde?
Pozovi me tamo. To mi je sledeća stanica.
Svira sjajan bend. - Vidimo se, Džini. - Dini...
Ništa...
Ostaviću svetlo u prozoru. Slatko sanjaj, Pola
Poslugu, molim...
Uđite!
Odmah dolazim... - U redu.
Vaše piće... - Da... - Mogu li? - Naravno.
Potpisao sam. - Hvala. Još nešto?
Ne, to je sve.
Trenutak... - Da?
Odnesi ovo. - Nešto nije u redu?
Ne, samo odnesi. Ne mogu ni da ga gledam.
Jeste li dobro? - Da.
Samo sam sinoć malo preterao. Treba mi vazduha. - Naravno.
Pluća su dobra, pritisak normalan, srce u redu.
Da su svi kao vi, ostao bih bez posla.
Drago mi je. Brinuo sam. - Ne brinite zbog bola u trbuhu.
Možda je od promene klime. - Nije to bol.
Teško je opisati osećaj. Možda sam preterao sa pićem.
Da pogledam grlo...
Obucite se, idem po rezultate. - Hvala.
Ovo je doktor Šefer. - Drago mi je. - Sedite.
Rekli ste da niste oženjeni. - Tako je. - Imate li rodbinu
ili prijatelje u San Francisku? - Ne, nikoga ne poznajem.
Gde živite? - Čemu ova pitanja?
Vi ste veoma bolesni. - Rekli ste mi da sam zdrav!
Znam, ali ja nisam mogao da ustanovim vaše pravo stanje.
Zvučite ozbiljno. - Vrlo je ozbiljno.
Ne bismo vam to rekli da nismo potpuno sigurni. - Naravno.
Spremite se za šok. - Šta hoćete da mi kažete?
U vašem telu je nađen lumino-toksin. - Šta? - Otrov.
Napada vitalne organe. - Otrov?
Morali smo da vam kažemo. - U vama je već fatalna doza.
Voleo bih da nešto možemo da učinimo. - Kako to mislite?
Niko ništa ne može. - Za taj otrov nema leka.
To je nešto najbesmislenije... - Gospodine Biglou...
Nije vam mnogo preostalo. - Kako to mislite?
Dan, nedelja... Najviše dve nedelje.
Nemoguće! Ne verujem! Možda ste pogrešili, zar ne?
Recite mi! - Doktor Šefer je specijalista za toksikologiju.
Nema greške, gospodine. - Shvatate li šta pričate?
Kažete da sam mrtav. Mislite da možete da mi
to objasnite sa par reči? Zašto bih vam verovao?
Morate da se smirite. Nudimo svu moguću pomoć...
Kome je potrebna pomoć? Vi ste šarlatani!
Mislim da ste obojica ludi!
Gde je doktor? - Ne možete da uđete!
U čemu je stvar? - Hoću da me ispitate.
Radi se o lumino otrovu.
Uđite.
Da, imate ga. Nalazi se u vašem organizmu.
Jeste li sigurni? Da li je greška moguća?
Evo... Taj otrov svetli u mraku. Nema sumnje.
Ne osećam se bolesno, samo mi je stomak uznemiren.
Možda nije toliko loše. - Tako on deluje.
Za nekoliko sati će da vam bude lošije.
Kada se otrov još raširi, izgubićete snagu, a onda...
Onda... - Budite direktni!
Sve zavisi od stanja stomaka, količine otrova... - Da?
Neko vreme će da vam bude dobro, a iznenada...
Za dan, dva... Najviše nedelju dana.
Dan? Dva dana? - Sada ništa ne može da se učini.
Da ste došli na vreme, isprali bismo vam stomak.
Sigurno znate već neko vreme. - Ne znam! - Ne?
To nije slučajno. Neko vam je podmetnuo to.
Ta stvar nema ukus. Imate alkohol u sebi.
Sigurno ste otrov uneli pićem. - Sinoć sam pio.
Odmah ću da vas uputim u bolnicu.
Moraću da obavestim policiju. To je ubistvo. - Ubistvo?
Mislim da ne razumete. Ubijeni ste.
Policiju, molim. Odeljenje za ubistva.
Dan, dva... Najviše nedelju dana.
Ubijeni ste. To nije slučajno.
Sigurno ste to uneli pićem. Ništa ne može da se učini.
Ubijeni ste...
Zatvoreno Otvara se u 18:00
Otvorite!
Otvorite, kažem! Otvorite, provaliću!
Gde su oni od sinoć? - Ne znam ni za koga.
Ne lažite me! - Gospodine, tek je stigla!
Ti ljudi su otišli jutros. - Otišli? - Idite, molim vas.
Izvinite...
Halo? - Ne vičite, gospodine Biglou!
Zdravo, Pola... - Zadivljena sam.
Zašto me nisi zvao? - Izvini, bio sam zauzet.
Sigurna sam u to. Posećivao si muzeje?
Šta je tamo toliko uzbudljivo i drugačije? - Baš ništa.
Nedostajem ti, ali nećeš da priznaš. - Naravno...
Ako hoćeš, mogu odmah da dođem. - Ne!
Možeš bar da se praviš da ti nedostajem!
Izvini, naravno da mi nedostaješ. Slušaj...
Nije mi do priče. Zvaću te kasnije.
Ne moraš. Pozovi me kada ti bude do razgovora.
Uzgred, zvala sam gospodina Filipsa. - Koga?
Čoveka koji te je tražio. Verovatno nećeš saznati
zašto te je tražio. Rekli su mi da je juče umro.
Frenk, jesi li tamo? Jesi li me čuo?
Umro? Kada? - Juče. Ne moraš više da misliš na to.
Zabavljaj se. - Pola, od čega je umro?
Od onoga od čega ljudi obično umiru. - Zar nisu rekli?
Zašto se uzbuđuješ? Rekao si da ga ne poznaješ.
Gde je njegova firma? - Zašto? Ne možete da se čujete.
Mrtav je. - Prestani da brbljaš i reci mi gde mu je firma!
U redu. Uvozno-izvozna firma u zgradi Bredberi, Los Anđeles.
Bredberi, Los Anđeles... - Promenio si temu.
Ako ti zatrebam, biću u Los Anđelesu.
Jesi li poludeo? - Izvini, moram da požurim!
Gde u Los Anđelesu? - Hotel Alison. Zdravo!
Treba mi neko iz uprave. - O čemu se radi?
Lična stvar. Hitno je. - Možda gospodin Holidej...
Ko je on? - Kontrolor. Vaše ime? - Biglou.
Traži vas gospodin Biglou. - Neka uđe. - Uđite tamo.
Gospodine Biglou... - Zdravo.
Kako mogu da vam pomognem? - Hoću da znam zašto me je
gospodin Filips juče tražio. - Znate li da je umro? - Znam.
Ne razumem. Zar vam nije rekao o čemu se radi?
Nije razgovarao sa mnom, sekretarici nije hteo da kaže.
Ne mogu da vam pomognem. Ne znam zašto vas je tražio.
Uzalud ste putovali. - Kako znate da sam putovao?
Nisam pomenuo put. Rekao sam samo da me je zvao.
Gospođo Foster... - Da?
Zar niste pomenuli da Filips traži Bigloua iz San Franciska?
Tražio ga je u Beningu, ali je gospodin Biglou
otputovao u San Francisko. - Zašto ga je zvao? - Ne znam.
U redu, hvala. Razumećete da smo malo uznemireni.
A sada me izvinite...
Da li neko može da mi pomogne? N jegova porodica, možda?
Ne možete da ih uznemiravate zbog radoznalosti!
Ne radi se o tome. - Onda sačekajte. - Ne mogu.
Postoji i telefonski imenik. - Veoma ste agresivni.
Da li ste sigurni da je to toliko važno? - Važno je.
Gospođa Filip živi u stanovima Sanset. - Hvala.
Veoma joj je teško.
Predlažem da budete taktičniji. - Mogu to. Od čega je on umro?
Ubio se. Skočio je sa balkona.
Uđite, gospodine.
Ja sam Stenli, njegov brat. Holidej je javio da dolazite.
Ovo je gospođa Filips, moja snaja.
Biću vrlo kratak. - Ne verujem da mogu da vam pomognem.
Ne znam zašto vas je tražio moj muž.
Holidej vam je sve preneo. Da li me je vaš muž pominjao?
Ne sećam se da je ikada pomenuo vaše ime.
Žao mi je što vas ovo pitam, ali mi je veoma važno.
Znate li zašto se ubio?
Niste baš diplomata. Da li ste bili prijatelj sa mojim bratom?
Nikada ga nisam upoznao.
Moj brat je bio u nevolji. Uhapšenje pre dva dana.
Sreo se sa Mejdžekom, prodavcem uranijuma.
To je redak i skup metal. Ispostavilo se da je ukraden.
Pušten je uz kauciju, ali mu preti zatvor.
To nije razlog da se ubije. - I policija misli tako.
Mene zbunjuje takav posao. Judžin nije bio takav čovek.
Rekao sam da ga nisam poznavao. - Da, tako je.
Kakve vi veze imate sa tim? - Ne znam.
Sigurno znate zašto bi vas moj brat tražio. - Ne znam.
Čudno. Zašto vam je onda to toliko važno?
Imate odgovor za sve. Možda imate i za to.
Poruka za vas. Zvali su vas iz Beninga. - Hvala.
Soba 821... - Možete li da prebacite poziv u moju sobu?
Zvaću, ako mi nešto zatreba. - Hvala.
Pola... - Putniče, htela sam da objavim tvoj nestanak.
Hoćeš li mi reći zašto si požurio u Los Anđeles?
Ne mogu sada da ti objasnim. - Šta se događa?
Zvučiš potpuno drugačije.
Samo sam malo umoran. Nedostaješ mi. - Frenk...
Te reči mi gode. Brinula sam da sam izgubila šarm.
Kada se vraćaš? - Uskoro.
Idem da sredim frizuru zbog tebe. Znaš šta?
Našla sam ime tog Filipsa u tvojoj beležnici.
U mojoj beležnici? - Da, sama sam ga upisala.
Našla sam neko ovlašćenje kada sam došla na posao.
Kakvo ovlašćenje? - Da Džordž Rejnolds može
da izvrši transakciju sa Judžinom Filipsom.
Bila sam u pravu. Sa Filipsom nismo radili direktno.
Čime su trgovali? - Uranijumom, šta god to bilo.
Pomenuo si da taj je Rejnolds sklopio neki posao
i svratio do kancelarije da dobije tvoje ovlašćenje.
Čekaj... To se dogodlio pre 6 meseci?
Tako je. - Hvala, zdravo.
Centrala, pozovite opet taj broj!
Moramo da razgovaramo. - Ostavite me na miru, molim.
Vaš muž me je tražio u vezi sa jednom prodajom.
Uđite. - Hvala.
Šta znate o Džordžu Rejnoldsu? - Džordž? - Da.
Moj muž ga je pominjao u vezi sa uranijumom.
A šta je Rejnolds pominjao? - On je nestao pre 2 meseca.
Moj muž je posumnjao da nešto nije u redu.
Svuda je pokušavao da ga nađe. - Ne razumem.
Vaš muž je mogao računom da dokaže da je sve po zakonu.
Račun je postojao? - Naravno. - To je i moj muž tvrdio,
ali kada su ga hapsili, nije mogao da ga nađe.
Da je pokazao dokaz, Rejnolds bi zaglavio.
Judžin je bio ubeđen da je Rejnolds ukrao račun.
Samo je on imao razlog da prikrije prodaju.
Hvala, mnogo ste mi pomogli. - Da ste došli ranije,
možda bi moj muž još uvek bio živ. - Znam.
Zbunjuje me što ste pitali kako znam da račun postoji.
Gospodin Holidej će uskoro da se vrati.
Možete i vi da pomognete. Filips je pre mene
tražio još nekoga. - Pitajte Holideja.
On očigledno nije bio ovde, jer je za poziv čuo od vas.
Vi znate koga je Filips zvao. - To nije vaša stvar.
To nije tajna. Gospođa Filips je rekla
da je zvao još nekoga. - Blefirate.
Pokušavate da me prevarite. Ona vam ništa nije rekla.
Otkud znate? - Ona ništa ne zna. - Ne?
Trenutak... Ja sam pričao o Rejnoldsu. Šta ste mislili?
Rekla sam da vas se ne tiče. - Tvrdim da je Filips ubijen.
Ne verujem. - Trebalo je da ga ja izvučem.
Filips je nevin, a nevini se ne ubijaju. Koga štitite?
Zašto se plašite da kažete istinu? - Nikoga ne štitim!
Sve će da se sazna. Bolje da mi sve kažete.
Možda ste umešani. - Ne! - Hajde!
Zvao je Marlu Rakubijan da se sastanu juče ujutro.
Ko je ona? - Manekenka sa kojom je Filips bio blizak.
Nisu se dugo videli. Mesecima ju je tražio,
a juče je saznao gde živi. Bio je uznemiren kada se
vratio od nje. Tada je počeo da zove vas.
Tada sam ga poslednji put videla živog.
Dajte mi njenu adresu. - Mislim da Filips nije znao
da znam za to prijateljstvo. Nisam htela nikome da kažem.
Nisam znala da ona ima veze sa njegovim nevoljama.
Cenim vašu diskreciju.
Sigurno ste u dobrim odnosima sa Stenlijem.
Znao je da me njegov brat očajnički traži.
On zna šta se sve dogodilo u stanu gospođe Filips.
Gospođica Rakubijan? - Da. Šta hoćete?
Odlazite, ili zovem policiju. - Zovite ih. Hajde!
Spremate se za put? - Da, preko vikenda.
U Buenos Aires? - Poslaću vam razglednicu.
Gubite se! - Putujete sa Džordžom Rejnoldsom?
Nikada nisam čula za njega. - Kao ni za Judžina Filipsa?
Ko ste vi? - Nije važno. Gde je Rejnolds?
Rekla sam da ga ne poznajem. Ostavite me na miru.
Ne znate ko je Rejnolds? Znam da je ovo on!
Ne plašim vas se! - Znam da je Filips dolazio ovamo.
Posle toga je gurnut sa 6. sprata. - Gurnut?
To je bilo samoubistvo. - Rejnolds ga je ubio.
Onda je napao mene, jer znam za jedan račun.
Ne znam o čemu pričate. - Do guše ste u ovome.
Nisam umešana ni u šta. Ruke gore! Okreni se.
Ne plašim se da pucam. Daj mi novčanik.
Frenk Biglou...
Gde je Rejnolds? - Ne znam. - To si rekla i Filipsu?
Da. Mesecima se nismo čuli. - A zašto čuvaš tu sliku?
Šta znači ovo "Rej"? - To je ime za ljubimca.
Tepali ste jedno drugom, a smeštali ste igru Filipsu.
Filips je želeo taj posao! - Sigurno ste znali
kako da ga ubedite u to. Ko plaća put? - Ja!
Prva klasa do Buenos Airesa, od vaše zarade?
Ne viđaš se sa Rejnoldsom, pa sliku mogu da zadržim.
Da sam muško, udarila bih te. - Verujem.
Umalo da zaboravim... Tvoja karta.
Možda dođem da te ispratim.
Anđelo!
Sećaš li se ove slike? - Ne sećam se svih.
Gospodinu treba adresa. Nemamo posetnicu...
Ne treba to da radimo. - Platiće 20 dolara.
Ovo je papir od prošle godine. - Obično ne činimo ovo...
Znam. Vi ste prvoklasni. - Hvala. Odavanje tajne se
kosi sa etičkim normama. - Iskrenost je nabolja. - Da.
Pošto ste prijatelji... - Hvala, znao sam da ćete shvatiti.
Evo! Nemamo adresu. Zvao je telefonom.
Možda ste pogrešili. Ovo nije Džordž Rejnolds.
Je li? A ko je? - To je...
Rejmond Rakubijan. - Rakubijan? - U čemu je stvar?
Slika je odlična. - Da...
Hvala!
Biglou, jesi li dobro? - Da, sve je u redu.
Poznaješ li ovog čoveka? - Ne bih rekao. - Siguran si?
Potpuno. - Da li ti ime Rejmond Rakubijan nešto znači?
Nikad čuo. Zašto? - Koristi i ime Džon Rejnolds.
Ovo je Rejnolds? Gde da ga nađemo?
To i ja želim da znam. Ti si ovde kontrolor.
Kako to da nisi znao za taj Filipsov posao?
Još uvek nisam radio ovde. - Ali vodiš evidenciju, zar ne?
Iz nekih razloga, Filips je to čuvao uz lična dokumenta.
Da li je to odgovor? Došao si sa mnogo pitanja.
Sarađivao sam koliko sam mogao. Sada me gnjaviš.
Idi, pre nego što te izbacim.
Baš si me uplašio.
Bilo je vreme da se pojaviš, Biglou!
Pretresi ga.
Baš si sladak. - Nije gubila vreme da vas okupi. - Umukni!
Pogledaj ga, ne podnosi to. Ima slab stomak.
Ponovi to, pa ću da te išutiram u lice.
Prestani sa tim. - Ko je tebe pitao?
Bolje da se javi. - Hajde, Biglou.
Frenk, satima pokušavam da te dobijem.
Izvini, bio sam u žurbi. - Sada nemoj da žuriš.
Pusti me da završim. - N jegova cura...
Mek Gouan je poludeo jer nisi proknjižio porudžbinu.
Neka poruči ponovo. - Da, ja ću sve da radim...
Učini kako sam ti rekao. - Frenk, jesi li pijan?
Koliko imamo u banci? - Oko 22.000 dolara.
Podigni ih sutra. - A šta ćemo onda
Pobeći ćemo iz grada? - Kupi auto koji si želela.
Pijan si. Da nisam fina, iskoristila bih tvoje stanje.
Nisam pijan. - Zar si se toliko promenio za dan?
Skrati!
Pola... - Da?
Žao mi je što sam te ostavio. Nisam znao koliko te volim.
Sada znam. - Frenk, i ja tebe volim.
Molim te, vrati se. Mnogo mi nedostaješ.
Rekao sam da skratiš!
Ulepšaj mi dan! - Hajdemo. Dosta je bilo.
Kreni, Biglou.
I ne pričaj. Ako pisneš, razneću ti lobanju.
Biglou je baš sladak. Glumio je siledžiju.
On me ne poznaje. - Jesi li uzeo sliku?
Uvek donesem ono po šta me pošalje gospodin Mejdžek.
Ja sam kupio uranijum od Filipsa. - Razumem.
Rakubijan je ukrao to od Filipsa, a ti si otkupio.
Baš ste namagarčili Filipsa. - Šta je?
Šta imate na umu? - Tražim Rejmonda Rakubijana.
Zašto? - Manekenka vam je sigurno sve rekla.
Valjda ne očekujete da sve poverujem?
Šta zaista imate na umu?
Hoću da znam zašto ste se umešali u moj posao.
Rekao sam da tražim Rejmonda Rakubijana!
Ne pravi se pametan. Jedva čekam da te ubijem.
Ima osetljiv stomak.
Rekao sam vam.
Ne možeš to da mi radiš. Prosuću ti creva.
Ne sada!
Pogledajte ga kako se uplašio.
On se ne plaši.
Čoveku se vidi po očima kada je uplašen.
Pogledaj njegove oči.
Sklonite ga od mene, ili će morati da puca.
Idi, molim te. Učini to, molim te.
Pomozi Dejvu.
Boli vas...
On je nesrećan. Psihopata...
Ne voli što vam nanosi bol. Želi da vidi krv.
Pođite sa mnom.
Rejmond Rakubijan mi je rođak. Nije on pokušao da vas ubije.
Mrtav je već 5 meseci.
Na pogrešnom ste tragu. Ako je istina da je neko
pokušao da vas ubije... - I danas je pokušao.
Verujte, nemam razloga da vas ubijem. - Kako to?
Ja sam potpisao izvesni račun. - Da, za Rejmonda.
Istina je da nemam razlog da vas ubijem. To je ormar.
U drugim okolnostima, sada biste otišli kući.
Ali sada ste problem. U opasnosti sam. Česteru!
Samo pokušavam da nađem ko je pokušao da me ubije.
Zbog ovoga mogu da odležim 10 godina.
To je skoro ceo moj život. Ne bih da rizikujem.
Verujte, žao mi je. Da Džo pođe sa tobom?
Ne, samo Biglou i ja. I moja bebica... - Mejdžek...
Zbogom, i oprostite. - Idemo.
Izgleda da ipak nećeš da me ispratiš.
Nije trebalo da me ponižavaš pred Mejdžekom.
Uživaću u ovome. Već sam ovo radio.
Sviđaju mi se čvrsti ljudi, ali ti mi se ne sviđaš.
Od prvog trenutka...
Uživaću.
Plašiš se, zar ne? I treba da se plašiš.
Pucaću ti u stomak. Ne sviđa ti se to?
Hajde, voleo bih da pokušaš. Zašto ne pokušaš?
Nemaš živaca za to? Pucaću ti u stomak...
Tako duže traje. Umireš lagano.
Želim da tako umreš. Lagano.
Frenk!
Jesi li dobro? - Jesam. Pola, šta radiš ovde?
Morala sam da te vidim. - Nije trebalo da dolaziš.
O čemu se radi? Jesi li u nevolji?
Kako to izgledaš? Jesi li bolestan? Vreo si.
Dobro sam, i nisam u nevolji. - Lažeš me. Posle razgovora
sa tobom, zvali su me iz policije San Franciska.
Tražili su te. - Nisi im rekla gde sam? - Nisam.
Zvao je detektiv za ubistva.
Frenk, ako si u nevolji, meni možeš da veruješ.
Nemam problem sa policijom. Moraš da se vratiš u Bening.
Ne, ostaću ovde, sa tobom. - Bolje da se vratiš, veruj mi.
Zašto? Šta imaš sa tim Filipsom i Rejnoldsom?
Filips je ubijen. - Šta ti imaš sa tim?
Potpisao si stotine računa... - Znam, ali baš taj papir...
Frenk, ne ličiš na sebe. Znam da si u nevolji.
Plašiš me, Frenk. - Ne plaši se.
Više nikada nemoj da se plašiš. Obećaj mi.
Mislim da ne razumeš koliko te volim.
Nisam ranije znala za sreću. Plašila sam se da nisi
siguran u moju ljubav. Ako te izgubim, gubim sve.
Nemoj, Pola. - Ponovo se plašim da ću da te izgubim.
Osećam se bespomoćno. Nešto kriješ. Reci mi.
Daj mi šansu, molim te. Ti me voliš... - Da.
Nikada nisam bio sigurniji. Bio sam slep, ali sada znam.
Razumem te. - Muškarci su takvi.
Ponekad ne shvataju koliko im nešto znači.
I koliko nešto zaista vole. Volim te više od svega.
Zašto mi ne ispričaš sve? Dozvoli da ti pomognem.
Ne možeš da mi pomogneš. - Ti to ne želiš.
Veruj mi, ništa ne možeš. Molim te, vrati se kući.
Ne. Znam da si u nevolji. Ne mogu da te ostavim.
Sačekaj me u hotelu, brzo ću da se vratim.
Sigurno? - Da.
To je nova haljina? - Da. - Divna je.
Vratićeš mi se, zar ne? - Da, obećavam. - Požuri.
Volim te. - I ja tebe.
Zbogom, Pola.
Da li je Stenli tu? Sigurno?
Zovi Stenlija i reci mu da odmah dođe. - Šta nameravaš?
Što i on, kada me je danas upotrebio kao metu.
Ne znam o čemu pričaš. - Ne glumi ponovo!
Sve sam ti već rekla! - I skrenula me sa puta
da bi se Stenli izvukao. - Stenli... - Od početka ste
zajedno u ovome. Zovi ga. Ne treba da zna da sam ovde.
Skrenuo si sa puta, ali je to učinila udovica.
Trebalo je danas da nađemo ovo na stolu mog brata.
Pismo od pre dve godine... Udata žena ne prima
takva pisma. Moj brat sigurno nije znao za Holideja.
Šta mu je? - Od večere se oseća loše.
Gde je večerao? - Kod gospođe Filips.
I Holidej je bio tamo. Stenli im je pokazao pismo.
Da li si nešto pio? - Vino. - Kada?
Pre pola sata. - Brzo pozovite hitnu pomoć.
Recite da im da se pripreme za ispiranje lumino-toksina.
Otrov? - Učinite to! Možda još ima šanse.
Hajde!
Našao sam Džordža Rejnoldsa. Mrtav je već 5 meseci.
Znači, nije on ukrao račun? - Ne, ali vi ste mogli.
Kako se usuđujete? - Znali ste ko sam.
Iznenadilo vas je što sam živ. Nisam živ.
Stojim, pričam, dišem i krećem se, ali nisam živ.
Popio sam taj otrov i nema mi spasa.
Šta nameravate? - Mogu i da vas ubijem.
Ne, dajte mi šansu. - Ja sam bez šansi.
To je učinio Holidej! On je sve isplanirao.
A ovo pismo? Vaš muž je sve znao!
Juče je saznao i optužio Holideja. Potukli su se.
Holidej ga je gurnuo... - Zašto ste mene ubili?
Vi ste imali dokaz, račun. Moj muž nije imao
razlog za samoubistvo. Holidej je bio očajan.
Kada je ubio mog muža, saznao je da vas je zvao.
Mislio je da ste razgovarali i da sve znate.
Gde je Holidej? - U svojoj kancelariji.
Sada nećeš da ga upozoriš!
Mejdžek!
Hajde, produžite!
Produžite, nastavite.
Samo sam potpisao račun, ali je taj papir dokazivao
da se Filips nije ubio. Ubijen je.
Zbog toga me je Holidej otrovao.
Možete li...
Pola...
Zovite mrtvačnicu.
Džonsone, idi po Polu Gibson. Nemoj ništa da joj kažeš.
Kako da sastavim izveštaj? - "Prispeo mrtav".