Tip:
Highlight text to annotate it
X
[Marina Abramović: čas pevanja]
Znate, kao dete imala sam dosta problema
i mnogo strahova.
Bila sam veoma samosvesna.
ABRAMOVIĆ: Snimaš li?
KAMERMAN: Snimam.
ABRAMOVIĆ: Važi...
NORA JORK: Želim da...
ABRAMOVIĆ: U trenutku kada sam se bavila performansom
zapravo sam želela da prevaziđem svoje strahove,
kao prvo. A kao drugo,
da doguram do svojih krajnjih fizičkih granica,
znate, da vidim kako postoji moć uma *** telom.
JORK: Kada pevaš
dišeš do dna pluća sa leđne strane.
ABRAMOVIĆ: Važi.
JORK: Znači dišeš...
Sad, umesto gore u grudima,
probaj da dišeš niže.
Znači, ići ćeš...
JORK: Da, dobro!
ABRAMOVIĆ: Sada radim sa Bobom Vilsonom
u pozorišnom komadu
"Život i smrt Marine Abrahimović"
I on preuređuje -
sastavlja moj život onako kako ga on vidi.
Kada radim svoje performanse, imam potpunu kontrolu.
Ali kad se je u pitanju život, volim da je se odreknem.
A odricanje kontrole je jedna od najtežih stvari koje
umetnik može uraditi u životu.
JORK: Kada dišeš da bi pevala,
pluća osciluju i želiš da osetiš...
ABRAMOVIĆ: Zaista volim da slušam kako ljudi pevaju
i uvek sam bila ljubomorna na taj talenat
koji neki ljudi imaju - da pevaju.
To je kao da možeš da otvoriš svoje srce
i oslobodiš svoju dušu.
Ja to nisam mogla.
JORK: Jer si stvorena za pevanje!
Imaš jagodice...
♪ "Quand il me prend dans te bras" ♪
JORK: Oui! Oui! Oui! Oui!
ABRAMOVIĆ: ♪ "Je vois tout bas..." ♪
JORK: Ah, oui!
JORK: Samo reci - "So."
ABRAMOVIĆ: So...
JORK: Pevaj samoglasnike...
JORK: Sad, vrh jezika
dodiruje zube.
ABRAMOVIĆ: Kada sam bila jako mala,
morala sam da uzimam časove klavira
i sećam se...da sam jako mrzela te časove.
Sećam se da je učitelj dolazio kod mene
čitavu godinu
i posle godinu dana
otišao je kod moje majke i rekao:
"Samo Vam uzimam novac ni za šta.
Nema ona to, i nikada neće imati.
Nema sluha za muziku."
JORK: Produži...
JORK: Dobro.
ABRAMOVIĆ: Prihvatila sam to kao
konačnu, tačnu izjavu
i nikada nisam želela da pevam
niti da razmišljam o tome da ću ikada pevati.
"So u mojim ranama...
da ublaži bol pešaka,
da ubode transcendentalno."
JORK: Mogu li da sviram Entonijevu verziju?
ABRAMOVIĆ: Da.
JORK: I možemo da pevamo uz nju?
ABRAMOVIĆ: Entoni Hegarti pravi muziku za komad
i napravio je devet pesama.
"So u mojim ranama...
da ublaži bol pešaka."
ABRAMOVIĆ: Pesmu koju je Entoni napravio za mene,
i zaista je napravljena za nekog poput mene,
i inspirisana mojim radom,
zove se "So u mojim ranama"
Pa je Bob odlučio da je ja moram pevati
i bila sam potpuno paranoična.
Rekla sam: "Ali ja ne umem da pevam. Ne umem da pevam."
JORK: Probaj ovo...
ABRAMOVIĆ: Entoni mi je govorio:
"Samo radi kao Marlin Ditrih."
Rekla sam: "Da, kao Marlin Ditrih kada ima loš dan!"
ABRAMOVIĆ: A onda sam zaista ozbiljno shvatila,
pomislila sam : "Dobro.
bar da pokušam sa par časova pevanja.
Da vidim da li zaista to mogu...
ABRAMOVIĆ: Sve je u disanju,
i tako mnogo stvari...
Ali, još uvek sam sam veoma nesigurna...
nadam se da će ovo uspeti.
Znači, tu se trenutno nalazim.
"So u mojim ranama...
da ublaži bol pešaka."