Tip:
Highlight text to annotate it
X
PRAVA LJUBAV
Prevod i obrada: Alex Deen - Tweegy
U redu, hvala vam.
Možete li sesti, molim vas?
Okrenite se napred.
Okrenite se napred. Izvinite.
Izvinite vi... -Bez bacanja stvari, molim vas.
Da li si uhvatio? -Tako nerazumno.
U redu, poèeæemo sa èitanjem prièe.
Da li možete predati svoje sveske do kraja reda, molim vas.
Ostanite kraj svojih stolica. Èas još nije raspušten.
U redu, narode, možete da idete. Hvala vam mnogo.
Zašto ne ostaneš?
Ne mogu, Holi... -Ostani sa mnom, samo veèeras.
Voleo bih da mogu... -Uvek odlaziš. Ostani sa mnom. -Draga... -Molim te?
Znaš da ne mogu.
Zvaæu te sutra. -Dobro. -Holi? -Važi. -Volim te.
Mogu li da pozajmim skalpel? -Zdravo. Šta ti radiš ovde?
Kakav ti je plan?
Htela sam nešto da crtam sa morem. -Dobro. -Zato što ga mnogo volim.
Ovo je plaža na kojoj sam odlazila kada sam bila mala.
To su mi mama i tata kada su bili zajedno.
Znate, veoma je mirno i lepo mesto.
Koristiš divne slike? Da li si ih ti slikala?
Gospoðice, samo sam htela da kažem...
Htela sam da kažem da mi je veoma žao kako se ponašaju prema vama na Engleskom.
Ne zaslužujete to. Mislim da ste veoma dobra profesorka.
Kris i ostali su prosto idioti.
Hvala ti.
Sigurna sam da æe biti u redu, ali hvala ti. Veoma ljubazno od tebe.
Cenim to.
Evo ga tvoj plan boja.
Mislim da bi trebala da nastaviš sa takvim radom.
Mislim da je veoma dobro. Docrtaj ovo još malo.
Zdravo. -Æao, Karen. Mogu li da ti pomognem? Da li si dobro?
Ima izložba ove subote na Tarner centru. -Dobro.
Pitala sam se da li biste pošli sa mnom?
Bilo bi dobro za umetnièki projekat. -Naravno, bilo bi sjajno.
Izvini, mogu li da ti se javim. -Da. -Da? U redu.
Æao. -Vidimo se. -Vidimo se kasnije.
Radije æu biti sama, nego da imam neki polovièan odnos, mama.
Znaš, ja... -Znaèi, postoji neko?
Postoji neko, ali ne neko zbog koga bi trebala da budeš uzbuðena. Zato što...
Ne, želim da ti budeš uzbuðena zbog toga.
Mama, ne znam da li sam uzbuðena zbog toga. To je...
Znaš, kako je tako je. Zaista ne znam kuda vodi.
Naši životi su veoma razlièiti. Podjednako komplikovani.
To je kao, kako bi ti rekla...
Ne znam, nisam... -Ako je komplikovano, možda neæe biti dobro.
Ne bi trebalo da bude komplikovano.
U tvojim godina bi trebalo da bude uzvraæeno i divno...
Znam... -Upoznaš pravu osobu, i to je jednostavno...
Samo ne volim da te vidim samu. -Dobro sam, mama.
Æao!
Tako mi je žao. -U redu je. -Propustila sam autobus.
Ne brini, u redu je. -Jako mi je žao.
Obrati pažnju na glatke detalje. Prilièno suludo.
Šta misliš? Da li ti se sviða. -Da. Ima veoma velike ruke.
Ima, u pravu si. -Mislim, izgleda stvarno dobro ovde
skoro kao da je izvajano od stena.
I daje na neki naèin primorski oseæaj. -Da.
Sviða mi se ideja da možeš da... zabeležiš trenutak...
Nisam sigurna da sam sasvim sreðena.
Ne znam, možda bi bilo lepo da pobegnem opet, malo putujem.
Mislim, volela sam da putujem ranije.
Ali moja majka je ovde i to me na neki naèin...
zadržava i vraæa me ovde. Lièno, ne znam...
Znaš gde vidim sebe.
Ti nisi udata, zar ne? -Ne, nisam udata, nemam decu...
Živim sama. Sve je to prilièno sumorno. -Da li si sa nekim?
Ne znam da li trebam... -Možeš da mi kažeš.
Znaš, na neki naèin se viðam sa nekim, ali to je...
Ko zna gde æe nas to odvesti. -Da li te èini sreænom? -Da.
Da li misliš da se udaš za njega? -Ne, ne znam.
Brzo si odgovorila na to! -Ne znam.
Zašto ne? -Ne znam. Mislim da se neæu udati za njega...
Ne znam. -Možeš mi reæi, porazgovaraj sa mnom.
Ne, jednostavno ne znam odgovore na tvoja pitanja.
Prosto je malo neprijatno. -Izvini. -U redu je. -Nikada nisam upoznala,
nikada nisam razgovarala, nikada nisam videla momka
da zaista pomislim da mogu potpuno da mu se otvorim.
Mislim da cela poenta biti sa nekim
je da možeš poprièati sa njima i reæi sve, èak i kada ti je najgore,
oni æe i dalje da te vole i prièaju sa tobom i brinu i tebi.
Ali ti ne misliš da si pronašla tako nešto? -Ne.
Generalno ko pronaðe ljubav u mojim godinama i ostane sa nekim zauvek.
To se ne dešava.
Stvari su uvek jako kompikovane u tvojim godinama. Mislim da æeš neæi.
Naposletku, to je prijateljstvo, zar ne? -To je ono što ja želim.
Želim pravo prijateljstvo sa nekim kome mogu da poverim sve moje tajne,
sve moje èudne navike i moje glupe male stvari.
A oni æe me i dalje voleti zbog toga.
Želimo prièu koja poèinje pre završne reèenica, koja je:
Vrata su zatvorena i nikada nisu otvorena ponovo.
To je završna reèenica vaše kratke prièe.
U redu? Vrata, glavno pitanje. Šta su vrata?
Gde mogu biti vrata? -U uèionici.
Ne sada, u vašoj prièi, kada poènete da je pišete,
što æu vas zamoliti da poènete za minut. -Za minut.
Da li neko ima neku veæu, jasniju ideju?
Vrata od mentalne ustanove. -Vrata od mentalne ustanove.
Gospoðice! Gospoðice! -To bi moglo da bude vrlo dobro. Molim... Lorejn?
Mogla bi da budu vrata od sefa u banci, možda.
Da. -Jedna od onih velikih. -Mogla bi. I koji bi to žanr bio?
Šta ako je duh, ali nije znao da je duh,
a onda je zalupio vrata od kuæe duhova,
i to bi bila stvarno super prièa.
Æao.
Zdravo.
Da li bi prošla ovuda? Tamo je dnevna soba.
Ovo je zaista lepo. -Hvala.
Isto kao što sam zamišljala. -Stvarno? -Da.
Pogled je neverovatan. Dopada mi se.
Hoæeš li mi prièati o tom momku koga viðaš?
Šta želiš da znaš o njemu, Karen? -Da li sreæna?
Ne znam. To je veoma... Stvarno je...
Situacija je komplikovana.
Mogu da razumem komplikovano.
I prièamo o svemu.
On je oženjen.
Izvini. -Ne izvinjavaj se.
Ne mogu da te gledam takvu.
Nikada ranije se nisam oseæala ovako u neèijoj blizini.
I ja isto.
I oseæam se predivno.
I uplašeno.
Èiniš me veoma sreænom.
Zaista mi se dopada gospoðica Šoukros? -Je l'?
Da, stvarno je super.
Mislim... na dobitku smo, zar ne? Na dobitku smo s njom. -Dobra je.
Mislim da si ti više na dobitku sa njom nego ja.
Imaš neku povezanost ili tako nešto. -Sjajna je.
Izgleda da se i ti njoj sviðaš.
Ništa se ne dešava sa vama, zar ne? -Ne!
Ne, ne uopšte.
Ne.
To bi bilo èudno. Ne.
Ona je moja profesorka, to je sve.
Ta mala zastavica tamo... To je jedan od jastoga mog strica.
Hoæeš da uzmemo jastoga? -U redu je.
Šta je bilo, Holi? -Ne mogu više ovako.
Šta ne možeš više? -Ne želim biti više sa tobom.
Idem sada. -Da, možda bi trebala.
Holi, molim te, ne radi mi to.
Ne izlazi iz auta. -Molim te, ne drži me. Idem kuæi.
Zašto ne uðeš u auto? -Jednostavno æu prošetati.
Ne, Dejvide, nemoj. Molim te, ne prati me.
Ne, nemoj! -Holi, stani na trenutak.
Vidi, gotovo je. -Molim te, draga. -Gotovo je.
Holi, samo uði u autu. Dozvoli da te odvezem kuæi.
Biæu dobro.
Okrenite se, molim. Da li biste se okrenuli, molim vas,
jer ono što æemo raditi je prilièno važno,
sada kada vam se približavaju završni ispiti.
Vežbaæemo pisanje pod kontrolisanim uslovima.
Deset minuta pred kraj ispita,
obavestiæu vas da je skoro kraj i da završite vaše radove.
Da li neko ima pitanja? -Ja imam pitanje. -Da?
Koliko dugo tucate Karen?
Koliko dugo?
Koliko dugo? -Da li neko ima neko konstruktivno pitanje?
Koliko dugo? -Dobro, Krise, hvala ti puno.
Nastavite sa radom. Prošlo je dest minuta. Poènite.
Da li znate koliko je to bolesno? -U redu, Krise, dosta!
Krise! -To je bolesno. -Krise, prekini! Dosta!
Uzmi svoje stvari. Ne mogu da se bavim ovim!
Uzmi svoje stvari i gubi se sa mog èasa!
To je nepristojno! Ti si veoma nepristojan! Pokupi svoje stvari!
Uzmi torbu, uzmi svoj kaput i gubi se sa èasa! Izlazi odmah!
Uzeæeš žuti formular i idi u kancelariju g. Stableja odmah
i reæi æeš mu zašto sam te poslala. -O, da, reæu æu mu.
Izlazi, molim te.
Moram da znam zašto si mu rekla? -Molim?
Zašto si mu rekla?
Nisam rekla ništa, Karen. Ne znam o èemu prièaš.
Znam da jesi. Posmatrala sam te unutra. Nisi mogla da me pogledaš.
Ne znam o èemu prièaš.
Da li si videla koliko je bila uznemirena. Volim je! -Molim?
Voliš je?
Da li znaš koliko je to odvratno? Ona je tvoja profesorka. Karen!
Znaš šta? Da, jesam rekla svima!
Dušo? -Mama, molim te, prestani sa tim. -Sa èim?
Shvataš da je ovo naš odnos?
Ovo je sve što radimo. Sediš tu i pitaš: "Šta nije u redu?"
"Zašto nisi sreæna? Sa kim se viðaš?" To me stvarno nervira.
Sve što želim je da budeš sreæna. To je sve.
Nekada smo stalno razgovarale. -Za boga miloga, mama! Viðam se sa devojkom.
Viðam devojku. Mladu devojku.
Ima 16 godina i moja je uèenica. Da li možeš da razumeš to?
Da li možeš da se nosiš s tim?
Šta to govoriš? -Da li ti je lakše da èuješ to?
Èekaj malo. Tvoja uèenica. Ti si profesorka.
Ne znam šta... Zašto radiš ovo?
Zašto mi to govoriš? -Vidiš, mama, zaljubljena sam!
Mislim da ne znaš šta je ljubav. -Zaljubljena sam u nju!
Imaš uèenicu koja je zaljubljena u tebe.
Ovo je potpuno... -U redu! U redu!
Moraæu da odem.
Kako to misliš? -Moraæu da odem. Ne mogu...
Ne mogu da ostanem.
Zašto?
Zato što svi znaju šta se dogaða izmeðu nas.
Mislim da æe biti velike posledice
i moram da odem negde pre nego što se sve to desi.
Oseæam da nam se svi polako približavaju i... Drži me za ruku.
Moram da odem.
Mogla bih da poðem sa tobom.
Želim da poðem sa tobom. -Ne možeš tek tako... -Mogu. -Ne.
Želim da budem sa tobom svaki dan ovako.
Lezbejka. Lezbejka.
Lezbejka. Lezbejka. Lezbejka.
Lezbejka. Lezbejka...
Lezbejka! Lezbejka! Lezbejka!
Lezbejka! Lezbejka! Lezbejka!
Lezbejka! Lezbejka...
Lezbejka! Lezbejka! Lezbejka!
Prevod i obrada: Alex Deen - Tweegy
Dejvide, nismo dobro, zar ne?
Ja sam dobro. -Ne izgledaš... sreæno.
Moja kæerka je otišla na fakultet. Svima nam nedostaje.