Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: Milica Dragićević Lektor: Milenka Okuka
Ovu šumu je napravio čovek.
Može se prostirati hekatirima zemlje,
a može stati i u mali prostor,
veličine dvorišta.
Sve ove šume stare su dve godine.
Imam šumu u svom dvorištu.
Privlači veliki biodiverzitet.
(Zvuk ptice)
S ovim se budim svakog jutra,
kao Diznijeva princeza.
(Smeh)
Ja sam preduzetnik
i profesionalno se bavim uzgojem ovih šuma.
Pomogli smo fabrikama,
farmama,
školama,
domaćinstvima,
hotelima,
zgradama,
parkovima,
čak i zoo-vrtu
da imaju jednu ovakvu šumu.
Šuma nije izolovano parče zemlje na kojoj životinje zajedno žive.
Šuma može da bude ključni deo urbanog postojanja.
Za mene je šuma
mesto s toliko puno drveća da jednostavno ne možeš kroz nju proći.
Nebitno je da li su velike ili male.
Veliki deo Zemlje gde danas živimo bio je pod šumama.
To je bilo pre uplitanja ljudi.
Onda smo izgradili gradove u tim šumama,
kao na primer Sao Paulo,
zaboravljajući da i mi pripadamo prirodi
kao i 8,4 miliona drugih vrsta na planeti.
Naše stanište prestalo je biti naše prirodno stanište.
Ali ne i za neke od nas.
Nekoliko ljudi i ja danas profesionalno gajimo šume,
bilo gde na svetu.
Industrijski sam inženjer.
Bavim se pravljenjem automobila.
Na prethodnom poslu u Tojoti
naučio sam kako da pretvorim prirodne resurse u proizvod.
Daću vam primer,
uzeli bismo biljni sok brazilskog kaučukovca,
pretvorili bi ga u sirovi kaučuk
i od toga bi napravili proizvod – gumu.
Ali ovi proizvodi nikad neće ponovo postati prirodni resurs.
Odvajamo elemente iz prirode i pretvaramo ih
u nešto što se ne može vratiti u početno stanje.
To je industrijska proizvodnja.
S druge strane, priroda funkcioniše potpuno suprotno.
Prirodni sistem proizvodi tako što spaja elemente,
atom po atom.
Svaki prirodni proizvod može ponovo postati prirodni resurs.
To sam naučio
kad sam zasadio šumu u svom dvorištu.
To je bio prvi put da sam nešto uradio zajedno s prirodom,
a ne protiv nje.
Od tad smo zasadili
75 takvih šuma u 25 gradova širom sveta.
Svaki put kad radimo na novoj lokaciji
naučimo da se svaki element potreban za šumu
nalazi svuda oko nas.
Ove elemente samo treba spojiti
i dopustiti da ih priroda preuzme.
Počinjemo sa zemljištem kad sadimo šumu.
Opipavamo, dodirujemo ga, čak ga i probamo
da bismo odredili koja svojstva mu fale.
Zemljište koje se sastoji od sitnih supstanci jeste kompaktno,
toliko kompaktno da voda ne može da prodre u njega.
Pomešamo ga s domaćom biomasom dostupnoj na toj lokaciji
i s njom zemljište postaje propustljivo.
Onda može upiti vodu.
Ako zemljište ne može da zadrži vodu,
dodaćemo još biomase,
vodoupijajućeg materijala, kao što je treset ili bagas
da bi zemljište zadržalo vodu i ostalo vlažno.
Da bi rasle, biljkama je potrebna voda, sunce i hrana.
Šta se desi ako zemljište nema hrane?
Ne dodajemo hranu direktno u zemljište.
Tako bi se radilo u industriji.
To je protivno prirodi.
Umesto toga zemljištu dodajemo mikroorganizme.
Oni prirodno proizvode hranu u zemljištu.
Hrane se biomasom, koju smo dodali zemljištu,
oni je samo jedu i razmnožavaju se.
Kako njihov broj raste,
zemljište počinje da diše.
Oživljava.
Istražujemo koje biljke rastu na određenom mestu.
Kako odlučujemo šta je domaće, a šta ne?
Sve što je nastalo pre uplitanja ljudi jeste domaće.
To je jednostavno pravilo.
Pretražujemo nacionalne parkove
da bismo pronašli poslednje ostatke prirodne šume.
Pretražujemo svete šumarke
ili svete šume koje se nalaze oko hramova.
Ako ništa ne pronađemo,
odemo u muzeje
da bismo našli seme ili drvo koje već odavno tamo postoji.
Pregledamo stare slike, pesme i književnost tog mesta
da bismo odredili koje biljke tamo rastu.
Kad saznamo za drveće,
delimo ga u četiri grupe:
žbunje, nisko drveće, drveće i krošnje.
Određujemo razmeru svake grupe
i onda odlučujemo o procentu svake vrste drveta u grupi.
Ako sadimo šumu s voćem,
procenat drveća s plodovima je veći.
Može se zasaditi šuma s cvećem,
šuma koja privlači puno ptica ili pčela,
ali i domaća, divlja, zimzelena šuma.
Sakupljamo seme i od njega dobijamo sadnice.
Ne sadimo drveće koje pripada istoj grupi
jedno pored drugog.
U suprotnom, kad porastu, boriće se za isto mesto na vrhu.
Sadnice sadimo blizu jedne drugih.
Debeo sloj đubriva je na površini
tako da kad je napolju vruće zemljište bude vlažno.
Kad zahladni,
inje se sakuplja samo na đubrivu,
a zemljište i dalje diše, iako je napolju ledeno.
Zemljište je veoma mekano,
toliko mekano da korenje može lako da prodre kroz njega
za kratko vreme.
Na početku šuma kao da ne raste,
ali raste ispod površine.
Tokom prva tri meseca
korenje raste u dubinu od jednog metra.
Korenje stvara mrežu,
koja čvrsto drži zemljište.
Mikrobi i gljive žive na ovoj mreži od korenja.
Ako hrana nije dostupna u blizini drveta,
ovi mikrobi dostavljaju drvetu hranu.
Kad pada kiša,
kao magijom,
pečurke se pojave tokom noći.
To znači da zemljište ispod njih ima zdravu mrežu gljiva.
Kad korenje sazri,
šuma počinje da raste na površini.
Dokle god ona raste, zalivamo je.
Zalivamo je sledeće dve-tri godine.
Cilj nam je da sva voda i hranljivo zemljište budu dostupni šumi,
pa čupamo korov.
Kako šuma raste, ona zaustavlja svetlost.
Na kraju šuma postaje toliko gusta
da sunce ne može da dopre na zemlju.
Korov više ne raste jer je i njemu potrebna svetlost.
U ovoj fazi
nijedna kapljica vode koja padne u šumu
neće ispariti u atmosferu.
Ove guste šume kondenzuju vlažan vazduh
i zadržavaju vlažnost.
Postepeno smanjujemo šumu i više je ne zalivamo.
Čak i bez vode
zemlja u šumi je vlažna, a nekad bude i mračno.
Sad, kad i jedan list padne na zemlju,
odmah počinje da truli.
Ova trula biomasa stvara humus,
a to je hrana za šumu.
Kako šuma raste,
sve više lišća pada na zemlju,
a to znači da ima više humusa
i da ima više hrane za još veći rast šume.
I ova šuma nastavlja da sve brže raste.
Kad porastu,
ove šume se iznova regenerišu,
verovatno u nedogled.
Za ovakvu prirodnu šumu
najbolje je da se ne uređuje.
Ona postaje jedna mala džungla.
(Smeh)
Šuma raste kao jedna zajednica.
Ako se isto drveće,
iste vrste,
zasadi nezavisno jedno od drugog,
šuma ne bi tako brzo rasla.
Ovako mi stvorimo šumu staru sto godina
za samo jednu deceniju.
Mnogo vam hvala.
(Aplauz)