Tip:
Highlight text to annotate it
X
Nalazimo se usred epske borbe za moć u sajber prostoru.
S jedne strane su tradicionalne moći,
kao na primer, organizovane institucionalne moći
kao što su vlade i velike multinacionalne kompanije.
S druge strane su podeljene moći,
i one pozitivne i one negativne:
"gras ruts" inicijative, disidentske grupe,
hakeri, kriminalci...
U početku, internet je dao moć podeljenima.
Dao im je koordinaciju i efikasnost
i učinio da izgledaju nepobedivo.
Danas, tradicionalne sile se vraćaju i dobijaju bitku.
Želim da vam ispričam priču o borbi ove dve sile.
Ko pobeđuje i kako naše društvo preživljava njihovu borbu.
U ranim danima interneta
bilo je mnogo priče o njegovim prirodnim zakonima.
Cenzura je bila nemoguća, anonimnost je bila laka,
policija nije ništa znala i sajberkriminalu...
Internet je u osnovi bio međunarodan
i trebalo je da postane novi svetski poredak.
Blokovi tradicionalnih sila bivaju potisnuti,
mase dobijaju moć, sloboda se širi svetom
i sve ovo će biti neizbežno.
To je bila utopijska vizija,
ali nešto od toga se ipak dogodilo:
u marketingu, zabavi, medijima,
političkom organizovanju, "kraudfandingu" i "kraudsorsingu"...
Promene su bile dramatične.
Ibej je zaista normalizovao tavane širom sveta.
(Smeh)
A Fejsbuk i Tviter su zaista pomogli da se sruše vlade.
Ali to je samo jedna strana inovativnog karaktera interneta.
Takođe je učinio tradicionalne moći još moćnijim.
U svetu korporacija
postoje dva trenda koja ovo trenutno osećaju.
Prvo, uspon "računarstva u oblaku"
znači da nemamo više kontrolu *** svojim podacima.
Naš imejil, slike, kalendar, adresar, poruke, dokumenta
su sada na serverima koji pripadaju Guglu, Eplu,
Majkrosoftu, Fejsbuku i ostalima.
I drugo, sve više pristupamo svojim podacima
koristeći uređaje koje čvrsto kontrolišu prodavci.
Pomislite na vaš ajfon, ajped, android telefon,
vaš kindl, hrom buk...
Čak i novi kompjuterski operativni sistemi Majkrosofta i Epla
idu u ovom pravcu - da korisnici imaju manju kontrolu.
Oba ova trenda uvećavaju moć korporacija, dajući im
više kontrole *** našim podacima i, samim tim, *** nama.
Moć vlada na internetu takođe raste.
Više je nego ikada nadgledanja od strane vlade.
Sad znamo da Državna bezbednosna agencija prisluškuje celu planetu.
(Smeh)
Ima više cenzure nego ikad.
Ima više propagande.
Više vlada kontroliše šta korisnici
mogu i ne mogu da rade na internetu.
Totalitarne vlade koriste internet kao sredstvo kontrole.
I mnoge zemlje podstiču sajber rat kao razlog za kontrolu.
I što se tiče korporacija i vlada,
tradicionalna moć na internetu je ogromna.
A u mnogim slučajevima interesi se podudaraju.
Nadgledanje je model poslovanja na internetu,
a poslovno nadgledanje daje vladama pristup podacima
koje drugačije ne bi mogle da dobiju.
Možete to posmatrati kao
javno-privatno partnerstvo u nadgledanju.
Šta se, dakle, desilo?
Kako smo u ranim danima interneta tako pogrešno predvideli budućnost?
Pa, tehnologija, u principu, uveličava moć,
ali brzine usvajanja su različite.
"Podeljeni" mogu brže da iskoriste nove tehnologije.
Oni su mali, ali okretni, ne ometa ih birokratija,
a neke od njih ne ometaju ni zakoni, ni moral
i mogu brže da se adaptiraju.
Kad su ove grupe otkrile internet,
odjednom su dobile moć.
To je bila zamena sličnim.
To smo videli u elektronskoj trgovini.
Da li možete da se setite, čim je internet počeo da se koristi za trgovinu,
pojavila se nova vrsta sajber kriminala,
spremna da odmah to iskoristi.
A policiji, koja je obučavana na pričama Agate Kristi,
(Smeh)
je trebala decenija da uhvati korak.
(Smeh)
To smo videli i u društvenim medijima:
marginalizovane grupe su odmah počele da koriste
moć organizovanja koju internet ima.
Korporacijama je trebala decenija da shvate kako da se prilagode.
Ali kad su velike institucije to konačno shvatile,
imale su više čiste moći
koju mogu da uveličaju i postale su još moćnije.
I to je razlika.
"Podeljeni" su okretniji i brži u iskorišćavanju svoje nove moći.
"Institucionalni" su sporiji, ali mogu efikasnije da iskoriste moć.
Svi sirijski disidenti su iskoristili Fejsbuk da se organizuju,
a sirijska vlada je iskoristila fejsbuk da pronađe i uhapsi disidente.
Ko onda pobeđuje?
Brži ili jači?
Koja vrsta moći dominira u dolazećim decenijama?
Trenutno, izgleda da je to tradicionalna moć.
Mnogo je lakše Državnoj bezbednosti da špijunira svakoga,
nego što je nekome da sačuva privatnost.
Kini je lakše da blokira sadržaje
nego što je njenim građanima da zaobiđu te blokade.
Iako je i dalje lako prevariti digitalno zaštićen sadržaj,
većina korisnika ne može to da uradi.
To je zbog toga što podizanje moći na internetu zahteva tehničku stručnost.
Oni sa dovoljno sposobnosti mogu uvek da budu ispred institucija.
Bilo da postavljate svoj sopstveni server za imejl
ili koristite šifrovanje ili razbijate zaštitu od kopiranja,
tu su tehnologije.
Zbog ovoga je sajber kriminal još uvek prodoran
iako moć policije napreduje.
Zbog ovoga doušnici još uvek mogu da nanesu štetu.
Zbog ovoga su organizacije kao što su "Anonimusi", još uvek relevantne
i zbog ovoga društveni pokreti još uvek cvetaju na internetu.
Ali, većina nas je zaglavljena između.
Nemamo tehničkih mogućnosti da izbegnemo
velike vlade i korporacije, s jedne strane
ili kriminalne grupe hakera, sa druge.
Ne možemo da se pridružimo nijednom disidentskom pokretu.
Nemamo izbora, osim da prihvatimo
početne postavke, uslove korišćenja onih koji donose sud,
ulaze koje je postavila Državna bezbednosna agencija
ili povremene gubitke svojih podataka iz neobjašnjivih razloga.
(Smeh)
I postajemo izolovani kako se vladine i korporativne moći poravnjavaju
i bivamo pregaženi dok se ove sile bore.
Bilo da se Fejsbuk, Gugl, Epl i Amazon
bore na tržištu
ili se Amerika, Kina i Rusija bore u svetu
ili se Amerika bori protiv terorista ili industrija medija protiv pirata
ili Kina protiv svojih disidenata.
I ovo će se samo pogoršavati kako tehnologija napreduje.
U bici između institucionalne i podeljene moći,
više tehnologije znači više štete.
I to smo već videli:
sajber kriminalci mogu da opljačkaju više ljudi,
brže nego kriminalci iz stvarnog sveta;
digitalni pirati mogu da naprave više kopija filmova,
brže nego njihovi analogni prethodnici.
I to ćemo videti u budućnosti.
3D štampači će, zbog potrebe za kontrolom,
uskoro proizvoditi oružje, a ne filmove.
A Gugl Glas će se, zbog potrebe za nadgledanjem,
razviti u nadgledanje svakoga, sve vreme.
To je isto kao i strah od oružja za masovno uništenje:
teroristi sa nuklearnim biološkim bombama mogu da
naprave mnogo više štete od onih koji imaju standardne eksplozive.
Napredak tehnologije dovodi do potrebe da se nešto uradi.
Postoji prirodna stopa kriminala u društvu,
u zavisnosti od toga iz koje smo grupacije i kulture.
Postoji i stopa kriminala koju je društvo spremno da toleriše.
Kad su kriminalci neefikasni,
spremni smo da ih tolerišemo u određenom procentu u našoj sredini.
Kako tehnologija čini kriminalce efikasnijima,
opada procenat koji možemo da tolerišemo.
Kao rezultat toga, institucionalna moć postaje jača
da bi se zaštitila od lošeg dela podeljene moći.
Ovo podrazumeva još represivnije sigurnosne mere,
čak i ako su neefikasne
i guše pozitivne podeljene moći.
Šta se onda dešava?
Šta se dešava ako tehnologija raste?
Da li je policijska država jedini način da se kontroliše podeljena moć
i čuva bezbednost našeg društva?
Ili marginalne grupe neizbežno uništavaju društvo
kako tehnologija uvećava njihovu moć?
Da li, u stvari, nema mesta za slobodu i društvenu promenu
u tehnološkoj budućnosti?
Ojačavanje "podeljenih"
je jedna od najvažnijih koristi interneta.
To je neverovatna sila za pozitivne društvene promene u svetu.
I treba da ga sačuvamo.
U ovoj borbi između brzih i snažnih
potrebna nam je mrtva tačka.
Imam tri predloga kako da stignemo do toga.
Na kratak rok, treba nam transparentnost i nadzor.
Što više znamo o tome šta radi institucionalna moć,
više možemo da joj verujemo.
U stvari, znamo da je ovo tačno,
znamo da je tako što se tiče vlade.
Ali kao da smo to zaboravili
u svom strahu od terorizma ili drugih modernih opasnosti.
To je tačno i za korporativnu moć.
Nažalost, dinamika tržišta
neće naterati korporacije da budu transparentne.
Za to nam trebaju zakoni.
A transparentnost nam pomaže i da verujemo podeljenim moćima.
Podeljene moći su uglavnom dobre za svet.
A pomoću transparentnosti razlikujemo pozitivne društvene grupe
od kriminalnih organizacija.
Druga stvar je nadzor. On je takođe ključan.
To je odavno poznat mehanizam za kontrolu moći.
I to je kombinacija stvari.
Sudovi su oni koji deluju kao branioci,
zakonodavci oni koji razumeju tehnologije, energična štampa
i grupe za nadgledanje oni koji analiziraju
i izveštavaju o onome što rade moćni.
Ove dve stvari: transparentnost i odgovornost,
daju nam poverenje u institucionalnu moć
i osiguravaju da oni rade u našu korist.
Bez toga, mislim da bi demokratija jednostavno propala.
Na duže staze,
treba da radimo na tome da smanjimo razlike u moći.
Što više ujednačimo moć između različitih grupa,
to će društvo biti stabilnije.
A ključ za sve ovo je pristup podacima.
Na internetu, podaci su moć.
Do te mere da ako slabi dođu do njih, dobijaju na moći,
a oni koji već imaju moć, pristupom njima
još više je ojačavaju.
Dok pokušavamo da smanjimo disbalans u moći, treba da pogledamo podatke.
Ovo je privatnost podataka za pojedince,
obavezna pravila za obelodanjivanje za korporacije
i otvoreni zakoni vlade.
Ovako ćemo preživeti budućnost.
Današnji internet je u stvari slučajna nezgoda.
To je kombinacija početnog nedostatka komercijalnih interesa,
bezazlenog zanemarivanja od strane vlade,
nekih zahteva vojske za mogućnošću preživljavanja i otpornošću,
i gomile kompjuterskih inženjera koji prave otvorene sisteme
koji rade jednostavno i lako.
Na početku smo ključne debate
o budućnosti interneta.
Sprovođenje zakona, nadgledanje, sakupljanje podataka korporacija,
sajber rat, konzumerizam informacija itd.
Neće biti lak period dok budemo pokušavali da uradimo ovo.
U prošlosti, nijedna promena u moći nikad nije bila laka.
Korporacije pretvaraju internet u ogromni generator prihoda
i neće odustati od toga.
A neće ni vlade
koje su upregle internet kao sredstvo kontrole.
Ovo su sve vrlo komplikovana politička i tehnološka pitanja.
Ali svi imamo dužnost da se bavimo ovim problemom.
Ne znam koji će rezultat biti,
ali nadam se da, generacijama unapred,
društvo koje gleda na nas, u ovim ranim decenijama interneta,
neće biti razočarano.
I ovo će se desiti samo ako se svako od nas uključi
i da ovome prioritet i učestvuje u debati.
Treba da odlučimo o pravilnoj ravnoteži
između institucionalne i podeljene moći
i kako da napravimo alate koji pojačavaju ono što je dobro
u svakoj od njih, ili suzbijaju ono što je loše.
Hvala vam.
(Aplauz)