Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: Mile Živković Lektor: Ivana Korom
Svakome je potreban trener.
Bez obzira da li igrate košarku,
tenis, trenirate gimnastiku
ili igrate bridž.
(Smeh)
Moj trener za bridž, Šeron Osberg,
kaže da ima više slika njenog potiljka
nego od bilo koje druge osobe na svetu. (Smeh)
Izvini Šeron. Izvoli.
Svima su nam potrebni ljudi koji će nam dati povratne informacije.
Tako napredujemo.
Nažalost, postoji jedna grupa ljudi
koja ne dobija skoro nikakve sistematske povratne informacije
koje bi im pomogle da bolje rade svoje poslove,
i ovi ljudi
imaju jedan od najbitnijih poslova na svetu.
Pričam o nastavnicima.
Kada smo Melinda i ja saznali
koliko malo korisnih povratnih informacija dobijaju nastavnici,
zaprepastili smo se.
Preko 98% nastavnika je do skoro
dobijalo samo jednu reč povratne informacije:
zadovoljavajuće.
Da mi je moj trener bridža ikad rekao samo
da sam "zadovoljavajući",
ne bih imao nikakve nade za poboljšanje.
Kako bih znao ko je najbolji?
Kako bih znao šta radim drugačije?
Okruzi danas obnavljaju
način na koji procenjuju nastavnike,
ali im mi još uvek ne dajemo skoro nikakve povratne informacije
koje im zaista pomažu da poboljšaju svoj rad.
Naši nastavnici zaslužuju bolje.
Sistem koji danas imamo je prema njima nepravedan.
Nepravedan je prema učenicima,
i stavlja pod rizik svetsko vođstvo Amerike.
Danas želim da pričam o tome kako možemo pomoći svim nastavnicima
da dobiju alate za usavršavanje koje žele i zaslužuju.
Da počnemo sa pitanjem kome dobro ide.
Nažalost ne postoje međunarodni sistemi rangiranja
za sisteme povratnih informacija za nastavnike.
Pogledao sam zemlje
čiji su učenici akademski uspešni
i pogledao sam šta to rade
kako bi pomogli svojim nastavnicima da se poboljšaju.
Pogledajte rangiranje za veštinu čitanja.
SAD nisu prve.
Nismo čak ni u prvih 10.
Delimo petnaesto mesto s Islandom i Poljskom.
Od svih mesta
koja su bolja od SAD u čitanju,
koliko njih ima formalni sistem
koji pomaže unapređenje nastavnika?
Jedanaest od 14.
SAD dele petnaesto mesto za čitanje,
ali smo dvadeset treći u nauci i trideset prvi u matematici.
Postoji samo jedno područje gde smo blizu vrha,
a to je neuspeh u davanju našim nastavnicima
pomoć koja im treba da razviju svoje veštine.
Hajde da pogledamo akademski najuspešnije:
provinciju Šangaj u Kini.
Oni su prvi u svim tabelama,
u čitanju, matematici i nauci,
i jedan od uzroka za neverovatan uspeh Šangaja
je način na koji pomažu napredak nastavnika.
Postarali su se da mladi nastavnici
imaju priliku da gledaju iskusne nastavnike kako rade.
Imaju nedeljne grupe za učenje,
gde se nastavnici sastaju i pričaju o tome šta funkcioniše.
Čak zahtevaju od svakog nastavnika da posmatra
i da povratnu informaciju svojim kolegama.
Možda se pitate, zašto je ovakav sistem tako bitan?
Zato što postoji toliko varijacija
u izvođenju nastave.
Neki nastavnici su puno efektivniji od drugih.
Zapravo, u celoj zemlji postoje nastavnici
koji svojim učenicima pomažu da dođu do izvanrednih rezulata.
Kada bi prosečan nastavnik današnjice
mogao da postane dobar kao ti nastavnici,
naši učenici bi oduvali ostatak sveta.
Potreban nam je sistem koji pomaže našim nastavnicima
da budu dobri kao najbolji.
Kako bi izgledao takav sistem?
Kako bismo ovo otkrili, naša fondacija
je radila sa 3000 nastavnika
u okruzima širom zemlje
na projektu koji se zove Mere efektivne nastave (MET).
Posmatrači su gledali snimke
nastavnika u učionici
i ocenjivali učinak na nizu vežbi.
Na primer, da li su svojim učenicima postavljali
izazovna pitanja?
Da li su našli više načina da objasne neku zamisao?
Takođe smo učenicima dali da ispune upitnike sa pitanjima poput:
"Da li vaš nastavnik zna
kada je odeljenje razumelo lekciju?"
"Da li učiš da ispravljaš svoje greške?
Ono što smo otkrili je veoma uzbudljivo.
Prvo, nastavnici koji su dobro prošli na ovim posmatranjima
su imali puno bolje rezultate učenika.
To nam govori da postavljamo prava pitanja.
Drugo, nastavnici u programu su nam rekli
da su ovi snimci i upitnici koje su radili učenici
bili veoma dobri dijagnostički alati
jer su upirali na tačna mesta
gde mogu da se poboljšaju.
Želim da vam pokažem kako ova video komponenta MET-a
izgleda u akciji.
(Muzika)
(Video) Sara Braun Vesling: Dobro jutro svima.
Da popričamo o onom što se dešava danas.
Za početak, danas radimo međusobno pregledanje zadataka, u redu?
Naš cilj do kraja časa
je da možete da utvrdite
da li možete ili ne da se dokažete u svojim sastavima.
Zovem se Sara Braun Vesling.
Ja sam nastavnica engleskog
u srednjoj školi Džonston u Džonstonu, u Ajovi.
Okrenite se ka osobi pored vas.
Recite im šta mislim kada pričam o dokazivanju. Pričam o -
Mislim da za nastavnike postoji razlika
između apstraknosti toga kako vidimo svoj posao
i njegove konkretne stvarnosti.
U redu, želim da donesete svoje radove.
Mislim da nam ovaj snimak nudi
određeni stepen stvarnosti.
Ne možete pobiti to što vidite na snimku
i dosta toga se može odatle naučiti.
Postoji puno načina na koje možemo raziviti
našu profesiju kada zaista ovo i pogledamo.
Imam običnu kameru i mali tronožac
i kupila sam ovaj maleni širokougaoni objektiv.
Na početku časa ga samo namestim
na kraj učionice. Snimak nije savršen.
Ne uhvati svaku stvar koja se dešava.
Ali mogu da čujem zvuk. Mogu da vidim dosta toga.
I iz toga mogu dosta da naučim.
To je zaista jednostvna
ali moćna alatka, iz mog iskustva.
Hajde da prvo pogledamo ovaj duži, okej?
Kad završim sa snimanjem, to stavim na svoj kompjuter
i onda snimak pregledam i zavirim u njega.
Ako nešto ne zapišem, onda to i ne zapamtim.
Beleške su deo mog procesa razmišljanja
i otkrivam u šta gledam dok pišem.
Ovo sam zaista koristila za moj lični razvitak
i moje lično razmišljanje o strategiji predavanja
i metodologiji i vođenju učionice
i svim tim različitim aspektima učionice.
Drago mi je što smo ovaj proces već obavili
tako da možemo da uporedimo šta funkcioniše, a šta ne.
Mislim da snimci izlažu
puno toga što je suštinsko nama kao nastavnicima
na način koji nam pomaže da učimo i razumemo
i da svojim širim zajednicima objasnimo
o čemu se radi u ovom komplikovanom poslu.
Mislim da je to način da se ilustruje i da primer
stvari koje ne možemo preneti u planu časa,
stvari koje ne možete preneti standardom,
stvari koje ponekad ne možete preneti
ni knjigom iz pedagogije.
U redu, provedite prijatan vikend.
Vidimo se kasnije.
[Svaka učionica bi mogla da izgleda ovako]
(Aplauz)
Bil Gejts: Jednog dana, voleli bismo da svaka učionica u Americi
izgleda otprilike kao ova.
Ali još imamo posla.
Dijagnoza delova gde nastavnik treba da se usavrši
je samo pola posla.
Takođe moramo da im damo potrebne alate
da reaguju na dijagnozu.
Ako saznate da morate da poboljšate
način na koji predajete razlomke,
trebalo bi da možete da pogledate snimak
osobe koja najbolje na svetu predaje razlomke.
Pravljenje ovog celog sistema za povratne informacije
i usavršavanje nastavnika neće biti lako.
Na primer, znam da nekim nastavnicima
nije odmah prijatno
sa kamerom u učionici.
To je razumljivo, ali naše iskustvo s MET-om
sugeriše da ako nastavnici upravljaju procesom,
ako snimaju u svojim učionicama,
i biraju časove koje će poslati,
dosta njih će biti voljno da učestvuje.
Stvaranje ovog sistema će takođe iziskivati
pozamašne investicije.
Naša fondacija procenjuje da bi to moglo da košta
i do 5 milijardi dolara.
To je velika cifra, ali iz drugog ugla,
to je manje od dva procenta
sume koju godišnje trošimo na plate nastavnika.
Uticaj bi bio fenomenalan za nastavnike.
Konačno bismo imali način da im pružimo povratne informacije,
kao i sredstva da reaguju.
Ali ovaj sistem bi imao
još bitniju korist za našu zemlju.
To bi nas navelo do toga da se postaramo
da svi naši učenici dobiju sjajno obrazovanje,
nađu posao koji ih ispunjava i nagrađuje,
i da imaju priliku da ostvare svoje snove.
Ovo nas ne bi samo učinilo uspešnijom zemljom,
nego bi nas učinilo pravičnijom i poštenijom.
Uzbuđen sam zbog prilike
da našim nastavnicima damo podršku koju žele i zaslužuju.
Nadam se da ste i vi.
Hvala vam.
(Aplauz)