Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: Milica Dragićević Lektor: Ivana Korom
Šta je za vas bio najteži posao?
Kad ste radili na suncu?
Onaj kad ste izdržavali porodicu ili zajednicu?
Kad ste radili noć i dan kako biste zaštitili ljude i imovinu?
Onaj kad ste radili sami
ili onaj kad niste bili sigurni da li će projekat uspeti,
a znate da može da poboljša zdravlje ili spase život?
Da li je to bilo onda kad ste gradili, stvarali nešto, neko umetničko delo?
Ili onda kad niste bili sigurni
da li vas razumeju i poštuju?
Ljudi koji rade ove poslove u našoj zajednici
zaslužuju pažnju, ljubav i najveću podršku.
Ali ljudi nisu jedini koji u našoj zajednici
rade te teške poslove.
Te poslove rade i biljke, životinje
i eko-sistemi na našoj planeti,
kao i oni eko-sistemi koje ja proučavam, tropski koralni grebeni.
Koralni grebeni su farmeri.
Oni obezbeđuju hranu i prihod
milijardama ljudi širom sveta.
Koralni grebeni su telohranitelji.
Strukture koje oni grade štite obale
od oluja, talasa
i biološki sistemi koji oni imaju prečišćavaju vodu
da bismo živeli zdravo.
Koralni grebeni su hemičari.
Molekule koje pronalazimo na koralnim grebenima veoma su važni
za istraživanje antibiotika i novih lekova za rak.
Koralni grebeni su i umetnici.
Strukture koje grade
nešto je najlepše na planeti Zemlji.
I njihova lepota je u osnovi turizma
mnogih zemalja koje nemaju puno drugih prirodnih bogatstava.
Zbog svih ovih razloga, i usluga koje nam koralni grebeni pružaju,
ekonomisti procenjuju da je njihova vrednost
na stotine milijardi dolara godišnje.
Iako za nas rade ove teške poslove,
iako nam donose novac,
uradili smo skoro sve što smo mogli da ih uništimo.
Izbacili smo ribe iz okeana,
ubacili smo prečišćivače, kanalizaciju,
bolesti, naftu, zagađivače i sedimente.
Fizički smo ih oštetili brodovima, podmornicama, buldožerima.
Promenili smo hemijski sastav mora,
zagrejali smo vode i pojačali oluje.
I sve to ne bi bilo toliko strašno
da se problemi uzajamno ne pojačavaju
i jedni druge ne usložljavaju i pogoršavaju.
Daću vam primer.
U Kurasau gde živim i radim, pre par godina došlo je do tropske oluje.
Na istočnom delu ostrva
gde su grebeni bili zdravi i netaknuti,
nikad ne biste rekli da je oluje bilo.
Ali u gradu, u kome su korali uginuli zbog pecanja i zagađenja
tropska oluja je podigla mrtve korale
i sa njima, kao toljagom, ubila korale koji su bili zdravi.
Koral koga sam izučavala na doktorskim studijama.
Dobro sam ga upoznala.
Kad je zbog oluje izgubio pola tkiva,
alge su ga naselile.
Narasle su preko tkiva i koral je uginuo.
Ove mnogobrojne pretnje, ove zajedničke faktore
Džeremi Džekson naziva "klizavom nizbrdicom ka mulju".
To više nije ni metafora jer su sad mnogi grebeni
naseljeni samo bakterijama, algama i muljem.
Ovo je sad deo govora
kad očekujete da vas zamolim
da čuvate koralne grebene.
Moram vam nešto priznati:
to me izluđuje.
Da li to bio tvit, naslov u novinama
ili strana u brošurama za očuvanje grebena
ta molba mi smeta
jer smo decenijama
upozoravali na smrt koralnih grebena.
Međutim, bilo koga upoznam, bez obzira na stepen obrazovanja,
nije siguran šta je koral ili kako nastaje.
Kako neko može da brine o koralnim grebenovima
kad su oni za njih apstraktna stvar koju jedva da razumeju.
Ako ne razumeju šta je koral i kako nastaje
ili kako je smešan, zanimljiv i lep,
kako očekujemo da će brinuti o njegovom opstanku.
Hajde da to promenimo.
Šta je koral i kako nastaje?
Korali nastaju na veliki broj načina,
najčešće mrešćenjem: svi delovi jednog korala
jednom godišnje
u toku jedne noći ispuštaju jaja
u vodeni stub.
Jaja su u zamotuljak spakovana zajedno sa spermom.
Ti zamotuljci penju se na površinu okeana i razdvajaju se.
I ako bude sve u redu, na površini okena
srešće jaja i spermu drugih korala.
I zato je potrebno mnogo korala na koralnom grebenu,
da bi sva jaja mogla da dođu u kontakt sa svojim pandanom.
Kad se oplode, jaja, kao i kod drugih životinja,
dele se na pola i opet na pola.
Omiljeni i najmagičniji trenutak tokom godine
jeste kad to slikam preko mikroskopa.
Kad se ćelije podele, pretvaraju se u plivajuću larvu,
malu grudvicu masti veličine makovog zrna,
sa svim senzornim sistemima koje i ljudi imaju.
Mogu da opaze boju, svetlost, teksturu, osete hemikalije i pH.
Mogu čak i da osete pritisak talasa, mogu da čuju zvuk.
Ove svoje talente koriste
kako bi istražili dno grebena, pričvrstili se za njega
i bili tu do kraja svog života.
Zamislite da možete da nađete mesto na kojem ćete živeti do kraja života
kad ste stari samo dva dana.
Pričvršćuju se za njima najpogodnije mesto,
razvija im se skelet,
kao i usta i pipci
i onda kreću sa teškim poslom izgradnje koralnog grebena.
Stalnim deljenjem, koralni polip
ostavlja svoj krečnjački skelet ispod sebe
i raste prema suncu.
Uzimajući u obzir hiljade godina i mnoge vrste,
stvara se ogromna krečnjačka struktura
prekrivena tankom kožom ovih vrednih životinja
koja se može nekad videti i iz svemira.
Danas ima samo nekoliko stotina vrsta korala, možda hiljadu.
Ali ti sistemi u sebi sadrže na milione drugih vrsta
i ta raznovrsnost stabilizuje sisteme
i omogućava nam da pronađemo nove lekove.
Na taj način pronalazimo nove izvore hrane.
Imam sreće što radim na ostrvu Kurasao,
gde i dalje postoje ovakvi grebeni.
Međutim, većina Karipskih ostrva kao i ostatak sveta
izgleda ovako.
Naučnici detaljno analiziraju
nestanak koralnih grebena.
I sa velikom sigurnošću saznali su razloge za nestanak.
U svom istraživanju, ne zanima me ono što se pre desilo.
Moje kolege i mene u Kurasau zanima
ono što se može desiti u budućnosti.
I imamo mali razlog za optimizam.
Čak i na grebenima
koje smo mogli da otpišemo pre mnogo godina
možemo videti bebe korale koje dolaze i preživljavaju.
I mislimo da bebe korali mogu da se
adaptiraju uslovima koje odrasli korali ne mogu.
Mogu da se adaptiraju
za zrnce bolje od ostalih na ovoj planeti.
Sa svojim kolegama u Kurasaou pokušavam da saznam
šta je bebi koralu potrebno
u toj kritičnoj fazi,
šta je to što traži
i kako možemo da mu pomognemo da to što mu treba nađe.
Pokazaću vam tri primera onoga što istražujemo
da bih odgovorila na ta pitanja.
Pre par godina, 3D štampačem istraživali smo različite korale,
raznih boja i tekstura,
i pitali smo ih gde bi hteli da se nastane.
Saznali smo da bez obzira na biologiju,
i dalje žele koralne grebene u zdravoj beloj i roze boji.
Žele pukotine, žlebove i rupe,
gde mogu biti sigurni da neće biti
oštećeni ili pojedeni.
To znanje možemo iskoristiti,
možemo se vratiti u prošlost da bi uslove kao što su,
bela i roze boja, pukotine, tvrde površine uneli
u projekte za očuvanje prirode.
Možemo to znanje iskoristiti
i staviti neki zid ili stub u vodu.
Možemo da iskoristimo materijale, boje i teksture
da bi ih korali prepoznali kao deo sistema.
Zajedno sa spoljašnošću grebena,
istražujemo i hemijske i mikrobne signale
koji korale privlače grebenima.
Pre oko 6 godina, počela sam da gajim bakterije
koje žive tamo gde su su naselili korali.
Jednu po jednu sam isprobavala,
tražeći bakteriju koja bi privukla korale da se nastane i pričvrste.
U frižideru, imamo mnogo bakterija
koje će zasigurno navesti korale
da se nastane i pričvrste na greben.
Dok mi pričamo,
moje kolege u Kurasaou testiraju te bakterije
da bi saznali da li pomoću njih možemo uzgajati korale u laboratoriji,
i da li će korali duže preživeti
kad ih budemo vratili u vodu.
Osim što se bavimo ovim, pokušavamo da otkrijemo zagonetne
vrste koje nisu još istraživane.
Ovo je za mene oduvek bio jedan od omiljenih korala:
dendrogyra cylindrus tj. stubasti koral.
Sviđa mi jer ima ovaj smešan oblik,
jer su mu pipci debeli i nejasni
i zato što je redak.
Uživamo kad pronađemo jedan ovakav koral.
Toliko je redak
da se prošle godine
našao na spisku ugroženih vrsta.
To se delom desilo jer tokom 30 godina istraživanja
naučnici nisu naišli na bebu stubastog korala.
Nismo bili sigurni da li se mogu razmnožavati
i da li se i dalje razmnožavaju.
Pre četiri godine, počeli smo da ih noću pratimo
kako bismo saznali kada se mreste u Kurasaou.
Dobili smo dobre savete od kolega iz Floride,
koji su videli jedan 2007. godine, a jedan 2008. godine.
Na kraju smo saznali kada se mreste u Kurasaou
i uhvatili smo ih.
S leve strane je ženka, s nekoliko jaja na tkivu
koje treba da izbaci u more.
S desne strane je mužjak, koji izbacuje spermu.
Skupili smo sve to, prebacili u laboratoriju da se oplode
i dobili smo bebe stubastog korala koji plivaju u laboratoriji.
Zahvaljujući radu naučnika pre nas,
i zahvaljujući desetogodišnjoj praksi u Kurasaou,
od kad su korali počeli da se gaje,
dobili smo larve koje mogu da nastave proces,
nastane se, pričvrste se za greben
i pretvore se u metamorfozirane korale.
Ovu prvu larvu stubastog korala do sad još niko nije video.
(Aplauz)
Moram da kažem, ako mislite da su bebe pande slatke,
korali su još slađi.
(Smeh)
Počinjemo da razumemo tajne ovog procesa,
tajne razmnožavanja korala i kako možemo da im pomognemo.
Ovo je tačno svuda u svetu:
naučnici dolaze do novih načina kako da rade sa embrionima,
kako da ih nastane,
možda čak i kako da ih sačuvaju na niskim temperaturama
da bismo mogli održati njihovu genetsku raznovrsnost
i da bismo mogli s njima češće raditi.
Sve ovo i sad nije na visokom nivou.
Nedostaje nam mesta na našoj klupi, još ruku u laboratoriji,
kao i još kafe koje treba popiti svakog dana.
Uporedite to sad sa drugim krizama
i drugim brigama u društvu.
Imamo razvijenu medicinsku tehnologiju, odbrambenu zaštitu,
tehnologiju za prirodne nauke,
čak imamo i razvijenu tehnologiju za umetnost.
Ali tehnologija za održavanje prirode zaostaje za njima.
Ponovo pomislite na najteži posao koji ste radili.
Mnogi od vas reći će da je to roditeljstvo.
Moja majka opisala je roditeljstvo
kao nešto što život učini mnogo lepšim ali i mnogo težim
od bilo čega drugog.
Već deset godina, pokušavam da pomognem koralima da postanu roditelji.
Gledajući čudo života,
zadivljenost obuzima svu moju dušu.
Ali videla sam i koliko im je teško da postanu roditelji.
Stubasti korali mrestili su se pre dve sedmice.
Skupili smo njihova jaja, i odneli ih u laboratoriju.
I sad vidite kako se embrion razdvaja,
i 14 jaja koja nisu oplođena
i koja će nestati.
Bakterije će ih zaraziti, eksplodiraće
i te bakterija će ugroziti život ovog jednog embriona
koji ima šansu da nastavi sa životom.
Ne znamo da li smo pogrešili u našim metodama.
Ne znamo
da li samo ovaj koral na ovom grebenu uvek ima problem s oplođenjem.
Koji god da je razlog,
imamo još puno posla dok bebe korali ne budu mogli
da rastu i pop rave ili možda spasu koralne grebene.
Nemojte se obazirati na to što vrede milijarde dolara.
Koralni grebeni su vredne životinje, biljke, mikrobi i gljive.
One nam daju umetnost, hranu i lekove.
A mi smo skoro uništili celu generaciju korala.
Ali nekoliko je preživelo, bez obzira na naše najteže napore,
sad je vreme da im zahvalimo na svom njihovom radu
i da im pružimo svaku priliku da grade koralne grebene u budućnosti,
svoje larve korala.
Hvala vam mnogo.
(Aplauz)