Tip:
Highlight text to annotate it
X
Nikad nisam smatrao druge ljude razlicitim,
nikad nisam uocio odredjene razlike
sem onih najpovrsnijih kao sto
su visina, tezina, razlika u polovima,
zgodan ili ruzan,
mlad ili star.
Nikad nisam imao predrasude sto
je bila granica u mom zivotu.
Posecujuci navikao
sam da nemam problema
sa prihvatanjem razlika.
Radim u ovoj kantini
i zbog humanitarnog rada,i zbog mojih licnih uverenja.
Hriscanska vera bi zelela da stvori
drugacije ponasanje prema drugim ljudima.
Cesto volonteri teze da iskljuce,
da sebe smatraju boljim jer su oni
ti koji sluze hranu:
mi smo dobri a ostali su losi,
oni moraju da prihvate hranu koji im nudimo bez
obzira na to sto ljudi imaju svoje navike,
njihova tradicionalna jela, njihovo ponasanje zbog toga
sto su iz drugih zemalja,
gde su razliciti nacini zivota.
Da bih se ukljucio u ovu realnost trenirao sam sebe,
tako da je meni normalno da ne osecam teskocu
u ovoj Karitasovoj kantini gde ima mnogo razlicitosti.
Zeleo bih da ubedim moje prijatelje,
koji dolaze ovde da mi pomazu,
da su ljudi koji dolaze ovde da jedu kao mi,
nisu razliciti.
Nekad bi bilo dovoljno otvoriti srce...
Kada se nesto uradi od srca, bolje je i lakse.
Cesto se zaustavimo kod nivoa teoreticara:
Mislimo samo o tome da li osobi koja
je ispred nas treba nesto, da li to zasluzuje,
da li moramo da uradimo ovo.