Tip:
Highlight text to annotate it
X
AGEAC predstavlja
NAUKA Meditacije
I ovom prilikom želimo da te upitamo, kako bi već započeli
ovu temu, šta je realno meditacija?
Pa dobro, meditacija jeste realno nešto vrlo inherentno
Gnozi i svemu što predstavlja svet transcendentalne
mistike. Meditacija se može definisati kao nauka,
kao umetnost ili disciplina i čak kao tehnika.
Dakle, možemo govoriti o Nauci meditacije
jer je ona nauka,
ima svoje naučne parametre koji se mogu demonstrirati.
Može se reći da je umetnost, jer znati meditirati
svojstveno je umetniku u domenu relaksacije
i tišine pameti.
Može se reći da je tehnika jer se treba
učiti tehnika meditacije,
a ima onih koji su tehničari i onih koji nisu tehničari.
I može se shvatiti kao disciplina
zato što, da bi stigao biti atleta meditacije,
potrebna je ezoterička disciplina.
Dakle, možemo govoriti o disciplini meditacije.
Na ova četiri načina možemo pristupiti ovoj temi.
Tada, naravno, kada je meditacija tehnika,
potrebno je da se poznaju određeni koraci.
Kao nauka, treba da je izučavamo u vezi sa njenim zadacima.
Kao disciplina, deo je puta
jogina i puta gnostičkog fakira.
Onda, na ovoj osnovi možemo reći da je
meditacija veliki deo suštine 30 00:02:29,634 --> 00:02:33,067 istinskog unutrašnjeg rada.
Bez meditacije dokazuje da je nemoguće da se ostvari
ozbiljna studija *** našim psihološkim radom,
govoreći gnostičkim terminima.
Bez meditacije ne možemo stići da procenimo
naše napredovanje prema Biću.
Ovo bi bilo to što bih mogao suštinski reći,
da bih započeo o ovoj temi.
Iako bi pitanje možda izgledalo evidentno,
da bismo načeli ovu temu o meditaciji,
mi bismo te upitali: čemu služi meditacija?
Koji je cilj meditacije?
Koji je razlog? Zašto?
Da, dobro, meditacija ima više zadataka.
U prvom redu treba da kažemo da, prevenstveno,
ono što traži mističar kada se udubljuje
u meditaciju to je mir, tišina pameti.
Ovo je prvi zadatak.
Kada je neko već sposoban da ima stalan mir
u unutrašnjosti, onda se može govoriti
o činjenici da je meditacija sredstvo za istraživanje.
A kada smo već više stručni u ovom predmetu
meditacije, tada se može reći
da je meditacija put za oslobođenje,
ili za osvajanje onoga što se naziva
u orijentalnom svetu „Iluminatorni Vakum”.
Da li postoje koraci? Postoje li nivoi meditacije?
Dobro, u svakoj meditaciji ima pet ili četiri etape.
Četiri ili pet.
Prva etapa naziva se sanskritskim terminom „Asana”,
i ekvivalentna je sa onim što je položaj
kog zauzimamo da bi meditirali.
Ovo je važno da pojasnimo,
zato što mi u zapadnom svetu
imamo utvrđene prekonceptne ideje u pameti
iz joginskih priručnika,
od onog što je taj i taj guru rekao i, u realnosti,
položaj tela ne treba biti, za meditaciju,
onaj toliko poznati lotosov položaj, ili lotos.
Sam Predsednik Savremene gnoze,
naš Venerabilni Majstor Samael Aun Weor,
podvukao je da je važno da nam je telo opušteno.
Smem da kažem, bez da greh gordosti
niti smelosti, da se čak i na drvo,
ako nađem način da imam opuštenu kičmu
i da mi nijedan mišić ne smeta, mogu meditirati,
svaka osoba to može.
Postoji položaj "Plamene zvezde", tj.,
sa raširenim rukama i nogama, opruženi na krevetu.
Postoji pološaj "Mrtvaca",
sa rukama ispruženim duž tela,
tada osoba liči na pokojnika.
Postoji položaj asteškog „Chac Mool-a”.
Prema tome, tema Asane ili položaja tela
nije nešto dogmatsko, ali je vitalno
da bi osoba imala telo bez tenzija.
Druga faza meditacije naziva se „Dharana”,
koja znači relaksacija mišića i živaca.
Tada, mističar, nakon što je uspostavio komotan položaj,
uz pomoć koncentracije,
treba da se uveri da su njegovi mišići
i nervi opušteni,
posredstvom onoga što nazivamo revizija, koju činimo
*** telom, uz pomoć pameti.
Umno opažamo svaki deo tela
i relaksiramo (opuštamo) ga.
Treći deo, ili treća faza naziva se
„Pratyahara”. Ovo na sanskritskom znači
„koncetracija misli”.
u ovom delu koji je, što bismo rekli,
upravo ostvarivanje pobede ili poraza meditacije
gde mnoge osobe ne uspevaju
da otvore ove dveri, zato što u stanju
Pratyahare treba da imamo mnogo strpljenja
da izbacimo iluzorne misli
koje stižu do pameti, sećanja, želje,...,
i ovo se ne uspeva od danas do sutra.
Ovo znači, dakle, Pratyahara.
Onda, četvrta faza ili četvrti korak naziva se „Dhyana”,
što znači „mir i kontemplacija”.
Ovo je faza koja se pojavljuje kao rezultat činjenice
da smo izbacili sve mnogostruke misli koje,
u unutrašnjosti naše psihe, stalno se svađaju,
razgovaraju i brbljaju.
Kad dovde stigne, mističar ulazi u neko stanje mentalnog
spokojstva i ćutnje. Pamet je mirna u spoljašnjosti,
u unutrašnjosti, iznad, ispod, sa strane,
i u tišini. Naziva se „Dhyana” ili „kontemplacija”.
I potom se pojavljuje poslednji deo, poslednja faza,
koja je potapanje u Vakum, tj., Ekstaza ili Samadhi.
Sve ovo, iako ih sada veoma brzo nabrajam,
ima stupnjeve i stupnjeve.
Dotičemo postepeno stepene telesne relaksacije,
stepene mentalne relaksacije, jer sam već rekao
i ponavljam, tišina pameti ne dobija se
od danas do sutra, za tili čas.
Isto tako, postoje stepeni kontemplacije.
Na početku kontemplacija traje vrlo malo.
Kasnije može da traje pola sata, više vremena, itd.
I ekstaza, takođe,
malena; potom se duži,
i zato postoje nivoi i nivoi Samadhia.
Postoji Samadhi, Nirvikalpa Samadhi i potom dolazi
Maha Samadhi, Veliki Samadhi.
Nije svaki mističar sposoban da ulazi u meditaciju
i da brzo stiže do Nirvikalpa Samadhi.
Može postići posle godine intenzivnog rada
do Samadhia, mnogo godina intenzivnog rada.
Govorim sporo i jasno, ne dodajem ništa
onome što je već naš Patrijarh,
Majstor Samael, rekao.
Pretvaram se samo u portparola njegovih reči.
Intervju je bio realizovan početkom februara, 2010. god.
u gradu Barseloni, Španija.
Zahvaljujemo svima onima koji su doprineli izdavanju i prevodu ovog materijala.
http://www.ageac.org/sr/ageac_sr http://samael.org/idiomas/espanol/home_2.htm
Takođe preporučujemo: http://www.vopus.org/sr �