Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: L P Lektor: Maja Budisin Lukin
Ako bih vas pitao
koja je veza između
boce Tajd deterdženta i znoja,
verovatno biste pomislili da je to najlakše pitanje
koje bi vam postavili ovde u Edinburgu.
Ali ako bih vam rekao da su oba primeri
alternativnih ili novih oblika valute
u hiperpovezanoj, podacima vođenoj globalnoj ekonomiji,
verovatno biste pomislili da sam pomalo lud.
Ali verujte mi, radim u oglašavanju.
(Smeh)
I reći ću vam odgovor,
ali očigledno nakon ove kratke pauze.
Na malo složenije pitanje,
koje mi je postavio jedan naš pisac
pre par nedelja: "Koja je najefikasnija
svetska valuta?", nisam znao odgovor.
To je, u stvari, bitkoin.
Za vas koji niste upoznati s tim,
bitkoin je kriptovaluta, virtuelna valuta, sintetička valuta.
Osnovao ga je 2008. godine anonimni programer
pod pseudonimom Satoši Nakamoto.
Niko ne zna ko ili šta je on.
On je skoro kao internet Banksi.
I verovatno to neću dobro predstaviti ovde,
ali moja predstava je da to funkcioniše tako
što se bitkoin novčići izdaju kroz proces rudarenja.
Postoji mreža računara koji treba
da reše veoma kompleksan matematički problem
i osoba koja ga prva reši dobije bitkoine.
Novčići se izdaju,
stave ih u javni zapis koji se zove Blok-lanac (Blockchain)
i onda oni plutaju, pa postaju potpuno
decentralizovana valuta, na taj način
je to strašna stvar, a zbog toga je i tako popularan.
Tako da njime ne upravljaju vlasti ili država.
Njime u stvari upravlja mreža.
Pokazao se veoma uspešnim
jer je privatan, anoniman, brz i jeftin.
I dođete do tačke kada nastaju divlje fluktuacije sa bitkoinom.
Na jednom nivou je otišao od recimo 13 dolara
do 266, doslovno za četiri meseca,
a onda se srušio i izgubio pola svoje vrednosti za šest časova.
I trenutno je oko
oznake od 110 dolara vrednosti.
Ali ono što pokazuje je da se nekako stabilizuje,
dobija ugled.
Imate servise, kao Redit i Vordpres
koji sada prihvataju bitkoin kao platnu valutu.
To vam pokazuje da ljudi
u stvari dobijaju poverenje u tehnologiju
što je počelo da iscrpljuje, remeti
i dovodi u pitanje tradicionalne institucije
i način na koji razmišljamo o valutama i novcu.
To nije iznenađujuće, ako razmišljate
propalom slučaju kao što je EU.
Mislim da je nedavno izašlo Galupovo istraživanje
koje je poručilo nešto kao da je, u Americi,
poverenje u banke na najnižem nivou, nešto kao 21%.
Ovde možete videti neke fotografije iz Londona
gde je banka Barclays sponzorisala gradsku biciklističku šemu
i neki aktivisti su uradili jedan lep komad
gerila marketinga i prepravili slogane.
"Drugorazredno okretanje pedala." "Barclays vas voza."
Ovo su oni malo pristojniji koje sam danas mogao podeliti sa vama.
Ali shvatate suštinu, ljudi su zaista počeli
da nekako gube veru u institucije.
Postoji PR kompanija koja se zove Edelman,
oni prave jednu zanimljivu anketu svake godine,
o poverenju i šta ljudi misle.
To je globalno ispitivanje, pa su i brojevi globalni.
I zanimljivo je da vidite da
se hijerarhija pomalo klima
i da se sad radi o heterarhičnom,
pa ljudi više veruju sebi sličnim
nego što veruju korporacijama i vladama.
I ako pogledate brojeve za razvijenija tržišta
kao što su UK, Nemačka itd., mnogo su niži.
I to mi se čini zastrašujućim.
Ljudi zapravo veruju poslovnim ljudima
više nego što veruju vladama i vođama.
I šta počinje da se dešava, ako mislite o novcu,
ako ga nekako svedete na suštinu,
on je doslovno izraz vrednosti, dogovorene vrednosti.
A sada u digitalnom dobu,
možemo kvantifikovati vrednost na mnogo različitih načina
i to lakše,
pa nas ponekad način na koji određujemo te vrednosti,
dovede do mnogo lakšeg
stvaranja novih i važećih oblika valute.
U tom kontekstu mreže poput bitkoina
odjednom počinju dobijati malo više smisla.
Ako mislite da dovodimo u pitanje,
remetimo i ispitujemo šta novac znači,
koja je naša veza s njim, šta ga definiše,
onda je ultimativni produžetak toga
da li postoji razlog što je vlada još uvek zadužena
za novac?
Naravno, ja to posmatram kroz marketinšku prizmu,
iz perspektive brenda,
brendovi doslovno ustraju ili gube reputaciju.
I ako razmislite o tome, reputacija je sada postala valuta.
Znate da su reputacije izgrađene na poverenju,
ustrajnosti, transparentnosti.
Pa ako ste odlučili da verujete nekom brendu,
želite vezu, da sarađujete s brendom,
već time na neki način učestvujete u mnogo
novih oblika valute.
Zato razmislite o odanosti.
Odanost je u suštini mikroekonomija.
Mislite o šemama nagrada, vazdušnim miljama.
U Ekonomistu je pre nekoliko godina pisalo
da zapravo postoji više neiskorišćenih vazdušnih milja u svetu
nego što ima dolarskih novčanica u opticaju.
Kada stojite u redu u Starbaksu,
30% dnevnih transakcija Starbaksa
se u stvari ostvari pomoću tzv. Starbaks Star poena.
To je neka vrsta valute Starbaksa
koja ostaje u njihovom ekosistemu.
Zanimljivo mi je da je Amazon
nedavno lansirao Amazon novčiće.
Doduše, to je trenutno valuta koja je samo za Kindle.
Tako da možete kupovati aplikacije i dokupljivati unutar tih aplikacija,
ali razmislite o Amazonu,
osvrnite se na barometar poverenja koji sam vam pokazao
gde ljudi počinju da veruju preduzećima,
posebno preduzećima u koja i kojima veruju,
više nego vladama.
I odjednom, počnete razmišljati,
pa Amazon bi mogao ovo progurati.
Prirodni nastavak toga bi moglo postati
kupovanje i ostalih stvari -
van granica Kindla - mogli biste kupovati knjige, muziku,
stvarne proizvode, aparate, robu itd.
I odjednom imate Amazon koji se, kao brend,
takmiči sa Federalnom rezervom
u pogledu toga kako želite da trošite svoj novac,
šta je novac, šta ga sačinjava.
I sad ću vas vratiti na deterdžent Tajd,
kao što sam obećao.
Ovo je fantastičan članak na koji sam naišao u Njujork magazinu,
gde je rečeno da korisnici droge širom Amerike
u stvari kupuju drogu
bocama Tajd deterdženta.
Oni iz prodavnica
kradu Tajd,
a boca Tajda od 20 dolara
jednaka je krek kokainu ili travi od 10 dolara.
I šta oni kažu, dakle neki kriminolozi
su pogledali ovo i kažu da se
Tajd kao proizvod prodaje vrhunski.
Za 50% više od proseka te kategorije.
Sastoji se iz veoma složenog koktela hemikalija,
tako da miriše veoma luksuzno i karakteristično
i budući da je to Procter and Gamble brend,
podupire ga veliki marketing u masovnim medijima.
Oni govore da su korisnici droge takođe potrošači,
tako ga oni imaju u svojim nervnim putevima.
Kada primete Tajd, to im je prečica.
Kažu da je to poverenje. Ja verujem u to. To je kvalitet.
Tako da to postaje jedinica valute,
koju je Njujork magazin opisao
kao nastrano odan kriminalni talas, odan brendu kriminalni talas,
a kriminalci zapravo nazivaju Tajd tečnim zlatom.
Bila mi je smešna reakcija
glasnogovornika P&G-ja.
Rekli su, očigledno pokušavajući da se distanciraju od droge,
ali je rečeno: "To me podseća na jednu stvar
a to je da je vrednost brenda ostala konzistentna." (Smeh)
Što podržava moju tvrdnju i pokazuje da se on nije ni
oznojio kada je to rekao.
I to me dovodi do veze sa znojem.
U Meksiku je Najki nedavno pokrenuo kampanju
koja se doslovno zove "Ponudi svoj znoj"
Razmislite o tome,
ove Najki patike imaju senzore
ili koristite Najki narukvicu
koja u suštini prati vaše kretanje, energiju,
potrošnju kalorija.
Ovde se dešava to da ste zapravo
izabrani da se pridružite toj Najki zajednici. Učlanili ste se.
Ne reklamiraju se glasnim porukama
i tako se sada reklamiranje počelo menjati
u nešto kao što su servisi, alati i aplikacije.
Najki se doslovno ponaša kao dobronameran partner,
zdravstveni, fitnes partner i pružalac usluga.
I dešava se da oni govore: "Dobro,
imate komandnu tablu. Znamo koliko daleko ste trčali,
kretali se, uneli kalorija i sl.
Ono što možete učiniti je da, što više trčite, tim više poena dobijete,
a mi imamo aukcije na kojima možete kupiti Najki stvari
ali samo ako ste dokazali da ste proizvod aktivno koristili."
I ne možete prodreti u ovo. Ovo je samo
za zajednicu koja se znoji
koristeći Najki proizvode. Ne možete kupiti stvari pesosima.
Ovo je doslovno zatvorena sredina, zatvoren aukcijski prostor.
U Africi je vreme emitovanja doslovno postalo
valuta sama po sebi.
Ljudi su navikli, jer su mobilni glavni,
veoma su navikli da prebacuju novac,
vrše uplate preko mobilnog.
Jedan od mojih omiljenih primera iz perspektive brenda
koji se odvija je Vodafone u Egiptu,
gde mnogo ljudi kupuje na pijacama
i u malim nezavisnim prodavnicama.
Sitniš, mali kusur je pravi problem
i dešava se da kupite brdo stvari,
duguju vam, recimo,
10 centi, 20 centi kusura.
Prodavci vam daju stvari kao što je luk,
aspirin ili komad žvake,
jer nemaju sitni kusur.
I kada je Vodafone video ovaj problem,
trn u oku potrošača, napravili su
sitni kusur koji nazivaju Fakka,
koji se doslovno uklapa i daju ga
prodavci kupcima
i taj kredit ide direktno na njihove mobilne telefone.
Tako da ova valuta postaje kredit, što je opet
veoma zanimljivo.
Mi smo pravili istraživanje koje potkrepljuje činjenicu da,
45% ljudi
demografski veoma važnih u SAD-u
kaže da im ne smeta korišćenje
nezavisne ili brendirane valute.
To ovde postaje jako zanimljivo
i veoma dinamično.
I pomislite, korporacije
bi mogle početi o svojim prednostima da razmišljaju
na drugi način i da trguju njima.
Mislite, da li je to veliki korak?
Čini se prevelikim korakom, ali kada razmislite o tome,
u Americi je, 1860. godine,
bilo 1.600 korporacija koje su izdavale novčanice.
Bilo je 8.000 vrsta novčanica u Americi.
I jedino što je to zaustavilo,
vlada je kontrolisala 4% snabdevanja,
i jedino što je to zaustavilo
bilo je izbijanje Građanskog rata
i onda je vlada odjednom poželela da ima kontrolu *** novcem.
Tako da što se tiče vlade, novca, rata, ništa se tu ne menja.
Uglavnom, postaviću pitanje:
da li se istorija ponavlja?
Da li tehnologija čini papirni novac staromodnim?
Da li odvajamo novac od vlade?
Razmislite o tome, brendovi počinju da popunjavaju praznine.
Korporacije popunjavaju praznine koje vlade ne mogu priuš*** da popune.
Zato se ja pitam da li ćemo stajati na bini
kupujući kafu - organsku, kafu iz fer trgovine - sledeće godine
koristeći TED florinu ili TED šilinge?
Hvala puno.
(Aplauz)
Hvala vam. (Aplauz)