Tip:
Highlight text to annotate it
X
Zdravo, ja sam Piter Džozef, dobro došli u
"Uvod u Ekonomiju zasnovanu na resursima".
Cilj ove kratke prezentacije je opis
osnovnog načina razmišljanja o novom ekonomskom modelu
koji nije zasnovan na kretanju novca
nego inteligentnom upravljaju resursa na Zemlji
izvlačeći izvode iz fizičkog sveta
kao najefikasniji, strateški i održivi način
za zadovoljavanje potreba stanovništva.
Danas su društvene odluke isključivo
odgovornost pojedinaca ili grupa
iz sveta politike ili biznisa;
ustvari, vidi se da su politika i biznis
vladajuća struktura društvenog poretka kakvog poznajemo.
Kako je istorija pokazala
kad god nešto krene loše na društvenom nivou
sklonost jedne grupe ili podgrupe je
da jednostavno svali krivicu na drugu.
Levica će okriviti desnicu, konzervativci liberale
nova administracija staru itd.
Retko čujemo kritiku na račun
same osnove društvene operacije;
izgleda da se ona jednostavno podrazumeva.
Drugim rečima, izgleda da kultura bezuslovno prihvata
socioekonomsku paradigmu bez pitanja
a politika i biznis se smatraju
prirodnim ljudskim stanjem stvari.
Čak i svetu gde rastu nezaposlenost i siromaštvo,
gde su u porastu poremećaji mentalnog zdravlja, narkomanija, iskorištavanje sirovih resursa,
opšta degradacija sredine, nasilje i sklonost ka ratu,
sistemski globalni neisplaćeni dug
ubrzana inflacija, atmosferska destabilizacija
i mnogi drugi socijalni i ekološki problemi
- mnogobrojni da bi ih sada sve naveli -
i dalje postoji opšte odbijanje da se razmotri da je
možda socioekonomski sistem sam po sebi krivac za to.
Šta ako je sama igra koju igramo stvaran problem?
Šta ako sama priroda dominantnih institucija
i savremenih metoda zapravo stvara
i jača određene sklonosti u ponašanju
koje su, da pojednostavimo, neodržive i destruktivne
a mi ih jednostavno ne uviđamo?
Kako vreme ide sa
eksponencijalnim uvećanjem ljudskog znanja
svedoci smo prirodne erozije raznih vidova praznoverja
i nazadnih socijalnih običaja.
Polako stupamo u istinsko doba razloga
koje prepoznaje da stvarno postoje dokazani vladajući prirodni zakoni
sa direktnim fizičkim referencama
i da nam taj način razmišljanja, koji možemo nazvati naučnim,
dopušta da procenimo održive pristupe našem ponašanju
što skoro uvek garantuje opipljive rezultate
- ako se naravno pravilno procene.
"Naučni izvod"
je ono što proizvodi silnu tehnologiju koju vidimo oko sebe
od aviona do spasilačke medicine,
čak i do našeg razumevanja samog svemira.
Nauka je pristup našem shvatanju sveta
i nas samih, koji nas najviše
približava realnosti, koliko god je to moguće.
Dok svi vidimo očigledne koristi
ovog načina razmišljanja i njegove široke primene
postoji ipak jedna oblast
koju naučna metodologija zaobilazi:
naš socijalni sistem.
Izgleda da smo povodom toga zatočeni u vremenu
služeći se prastarim tradicionalnim običajima
koji pokazuju jasne znake nedostataka.
Na primer:
dajemo diktatorske moći političarima i političkim strankama
u vidu nečega što zovemo "Demokratija"
- političari koji uglavnom očigledno nemaju ni obrazovanja ni znanja
oko tehničkih pitanja ili društvene organizacije.
U svetu u kojem jedno dete bespotrebno umire svakih pet sekundi
od siromaštva i nemaštine
mnogi se okreću ka vladinim institucijama za rešenje,
a da pritom ne sagledavaju naučnu realnost
da prehrana i briga za ljude na svetu
uopšte nije političko pitanje.
već tehničko, koje je moguće
rešiti pomoću jednostavnog upravljanja i preraspodele resursa
i inteligentnom i strateškom primenom tehnologije.
Danas imamo te stvari koje zovemo korporacije ili biznise
koje su u poziciji da svojevoljno zauzmu vlasništvo
*** ograničenim prirodnim resursom ove planete -
resursom koji nam svima treba.
Oni se služe tim resursima za dobrobit izolovane grupe
kroz sistem zasnovan na sopstvenom interesu koji zovemo slobodno tržište razmene.
Ustvari, kada se radi o tome
poruka sistema je jasna:
ili prihvataš tu igru iskorišćavanja razlika i sopstevnog interesa
ili jednostavno ne zaslužuješ da živiš.
Moraš da zaradiš pravo na život na ovoj planeti,
što je, kada razmislite, očigledan pseudo-totalitarizam
da se jedna grupa ili klasa održi *** drugom.
Ova neljudskost prolazi neprimećena
jer je strukturalno usađena.
Rođeni smo u ovom sistemu i naučeni da razmišljamo
da je on prirodna stvar, normalan način života...
Kao što bi pre mnogo godina možda bili
rođeni u društvu kao najbedniji rob
a pošto niste ni bili izloženi nečem drugom
počeli biste da verujete da je i normalno da budete rob
jer je to prirodan sled realnosti.
Pa ako spojimo tu činjenicu sa monetarnim sistemom zasnovanim na dugu
koji, što većini nije objašnjeno, matematički garantuje
da će podklasa stanovništva uvek biti iskorištavana,
počinjemo da uviđamo da živimo u
naprednijoj verziji feudalizma i ništa više od toga.
Tehnički je nemoguće da svi
zadovolje svoje potrebe u trenutnom sistemu.
Ekonomska igra različitosti
jednostavno nije dizajnirana da dopusti svima da žive i razvijaju se.
Ovo je sistem u kojem si ili pobednik ili gubitnik, bez obzira na stanje u prirodi
i ono što smo u mogućnosti da proizvedemo i tehnički postignemo.
Ukratko, naš ekonomski sistem je potpuno odvojen
od prirodnih procesa u fizičkom svetu
što je osobina koja samo može dovesti do još dubljih problema
ukoliko ne započne veliki zaokret od ovih zastarelih
pretpostavki.
Hajde da napravimo veliki korak unatrag
stavljajuću u stranu sve što smo možda naučili
o našem društvu i razmotrimo sledeće pitanje:
Koje su bezuslovne osnove ljudskog zdravlja i razvoja
i kako da gradimo sistem koji zadovoljava te potrebe
za celokupno stanovništvo
- znajući naravno, da živimo na ograničenoj planeti -
dok osiguravamo održivost ove postojbine
za buduće generacije?
Da bi odgovorili na ovo pitanje moramo prvo razmotriti pitanje
same ljudske potrebe.
Vekovima su filozofi razmatrali prirodu čoveka
pokušavajući da pronađu zajedničke osobine svih ljudi.
Naravno, ovo je otvoreno pitanje za mnoge polemike
ipak kada se radi o ljudskim potrebama
nalazimo donekle univerzalni skup istovetnosti
među celokupnom vrstom.
Naravno, ako ne dobijemo odgovarajuću ishranu
hranu, vazduh i vodu, prestaćemo da postojimo vremenom.
Ako smo izloženi materijama koje su hemijski otrovne za naš organizam
kao što je gutanje žive i slično, razbolećemo se.
Ako kao dete patimo od nedostatka vitamina
to će se veoma štetno odraziti na naše zdravlje
kroz zakržljalost ili probleme sa imunitetom.
Kako nauka napreduje, pronalazimo da se
ljudske potrebe ne zaustavljaju na tom osnovnom nivou.
Ljudi su bio-psiho-socijalni organizmi
što znači da smo simbioznim pod uticajem naše sredine
na mnoge suptilne i često složene načine.
Na primer, ako majka u poodmakloj trudnoći
doživi težak emotivni stres
preplavljujući njen sistem kortizolom (hormonom stresa)
nervni sistem tog nerođenog deteta
bi mogao da bude izložen opasnosti
u negativnom smislu, do kraja života
jer sam fetus tehnički uči
o tome kakav će svet biti.
To takođe važi i za rano detinjstvo,
ključan razvojni period kada se organizam bukvalno
programira i prilagođava
na prirodu sveta u kojoj egzistira -
utisak koji je utvrđeno da se nosi
tokom celog života te osobe na mnoge načine.
Ako je u tom ključnom periodu bilo
negativnog stresa, patnje i bolesti
razvoj tog deteta bi mogao da izraste
u predodređene sklonosti ponašanja
uključujući sklonost ka zavisnostima i nasilju, kasnije tokom života.
Poenta je, što se tiče ljudske potrebe,
da fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje pojedinca
ne može više da se posmatra kao izolovana ili privremena stvar.
Povezani smo socijalno i ekološki
realno i po više aspekata
i ako nam je namera da kao društvo proizvedemo
psihološki i fizički uravnotežena ljudska bića
društvo kao celina mora biti organizovano da zadovoljava te potrebe -
pa i da se prilagođava kako se naše razumevanje menja
a znanje povećava.
Opšte zdravlje u širem smislu
zapravo je osnovna mera kvaliteta bilo kog socijalnog sistema
naravno, zajedno sa inteligentnim
održivim upravljanjem Zemlje
koja pruža izvorne potrebne resurse
i takođe sa društvenim uređenjem
koje je ustvari pogodno za zdravog pojedinca
da se razvija, pa samim tim i za zdravlje i napredak samog društva.
Kada imamo ovo osnovno shvatanje
kako da napravimo društvo koje će ustvari
da izdržava ljudsku vrstu
dok održava ravnotežu sredine?
Ovo nas dovodi do koncepta Ekonomije zasnovane na resursima.
Ekonomija zasnovana na resursima je direktan odgovor
ovom prirodnom, fizičkom, naučnom shvatanju
koje je proisteklo da se izračuna kako da se na najbolji način
zadovolji spektar ljudskih potreba na najefikasniji i najodrživiji način;
vodeći računa o tome šta nas stvarno izdražava
a to je simbiozni odnos sa
osetljivom i pružajućom biosferom koju delimo.
Tako bismo bili sposobni da uredimo društvo
bez preke potrebe za ljudskim mišljenjem
ako nam je zajednički cilj da maksimiziramo
našu održivost i ekonomsku efikasnost.
Sistem koji opisujemo se sam pokreće; sam se o sebi stara
kada se pretpostave ovi parametri.
Postoje tri dominantna ekonomska parametra
koja se odmah moraju razmotriti:
Vođenje resursa, Dinamička ravnoteža i Strateški dizajn.
Što se tiče vođenja resursa:
živimo u zatvorenoj planetarnoj biosferi
sa skupom uglavnom ograničenih resursa na raspolaganju.
Sa takvom stvarnošću, logika postaje veoma jasna
da je to naša odgovornost
ako želimo da dopustimo svojoj postojbini da se održi
za buduće generacije
i zadovolji potrebe trenutnog stanovništva.
Moramo da organizujemo i vodimo računa.
Pravilna raspodela ekonomskih resursa ne može biti sprovedena
osim ako nemamo jasno razumevanje šta imamo
i gde se to nalazi u celovitom i sjedinjenom smislu.
Na kraju će ovo razumevanje dovesti do nečeg što bi zvali
"Kapacitet nosivosti Zemlje"
što je veoma važna informacija.
Ovo vođenje resursa je samo prvi korak;
takođe moramo pratiti stopu promene i regeneraciju
gde je moguće.
To zovemo "Dinamička ravnoteža".
Klasičan primer ove pojave danas jeste krčenje šuma.
Drveće ima prirodnu stopu rasta i ciklus
pa ako naša upotreba drveta premašuje stopu prirodne regeneracije
- što je nažalost danas slučaj -
imamo problem. Jer je, po definiciji, to neodrživo.
Zapamtite, model monetarnog tržišta
zahteva što je moguće više potrošnje
da bi rastuće stanovništvo ostalo zaposleno i ekonomija funkcionalna.
Ovo je naravno ekološki pogubno.
Zapamtite, ono što je stvarno potrebno pravoj ekonomiji je da se privređuje
ili da se bude strateški efikasan i oprezan.
Danas živimo u anti-ekonomiji
a to nas dovodi do Strateškog dizajna.
Efikasno zadovoljenje spektra ljudskih potreba
na ograničenoj planeti na održiv način
znači da raspodela resursa mora biti strateški optimizovana
i naravno, oprezno.
Danas se to ne čini, ili se čini bezobzirno
kroz svojevoljna monetarna ostvarenja.
Radi se o tome šta može da priušti proizvođač, pa samim tim i potrošač
a ne šta je naučno najefikasnije i šta je zapravo strateška upotreba.
Da ne pominjemo pitanje trajnosti date robe
i načina koji se koristi kada se ona pokvari, odnosno reciklaže.
Svi ovi elementi moraju da se razmotre u početnom dizajnu
bez uplitanja tržišnog sistema i troškovne efikasnosti
koji služi kao kočnica održivom dizajnu.
Ponovimo, ekonomija služi povećanju efikasnosti u svakom trenutku.
Bitno je da se uradi ono što je naučno najpravilnije
a ne šta neka kompanija može da priušti da bi
ostala konkurentna na tržištu.
Treba nam strateško vođenje, raspodela i dizajn
proistekli iz dokazanih tehničkih parametara
koji garantuju maksimalnu efikasnost i održivost.
Sve manje od toga je jednostavno nemarno.
Vođenje resursa, Dinamička ravnoteža i Strateški dizajn
postavljaju osnovni podupirač za ovaj ekonomski model zasnovan na resursima.
Hajde da nastavimo ovaj zaključak...
Gradeći oko ovoga možemo da dođemo do sledećih
specifičnijih organizacionih tačaka:
1 - Moramo da pređemo sa ekonomije koja raste u stabilnu ekonomiju.
Dinamička ravnoteža jednostavno ne može da se održi u rastućoj ekonomiji
jer je neprestan rast bukvalno nemoguć na ograničenoj planeti.
2 - Treba nam saradnički sistem, ne konkurentski.
Strateški dizajn ne može biti ispunjen
kada je cilj efikasnost troškova.
Naprotiv, monetarna efikasnost je suprotna
tehnološkoj efikasnosti.
3 - Treba nam isplaniran, dizajniran sistem.
sistem dizajniran da vodi računa o raspodeli resursa
Dinamička ravnoteža i Strateški dizajn izričito.
Rasut, bezobziran, korporativni sistem čak nije ni blizu tome
a nedostatak efikasnosti je neprihvatljiv.
4 - Automatizacija se stavlja pred ljudski rad na svim nivoima.
Ovo spada takođe pod komponentu Strateškog dizajna.
Ne samo da dizajniramo potrošačku robu da bude što efikasnija
već i dizajn samih načina proizvodnje
da se proizvede ta roba, mora da bude podjednako strateški
da bi se maksimizirala preciznost i učinak.
Ono što mnogi ne znaju, produktivnost je sada
suprotna zaposlenosti u mnogim sektorima
što znači da je socijalno neodgovorno biti neautomatizovan
jer to može da nam pomogne da stvorimo obilje.
5 - Prelazimo iz sistema poseda u sistem pristupa
pa samim tim i ukidanja same monetarne razmene.
Postoji veoma velika razlika između
trenutno stanja danas i
nestašica koje su bile istinske u prošlosti.
Sada imamo naprednu proizvodnu tehnologiju
koja može da omogući nešto što bi nazvali dostupnim obiljem
ili sistemom raspodele resursa
koji bi mogao da omogući univerzalni slobodni pristup robi i uslugama
bez potrebe za upotrebom valute.
Umesto da se pravi investicioni pristup zasnovan na posedu
vrednosni pristup, koji zahteva gomilanje i zaštitu,
mi pravimo sistem razmenjivog pristupa
kao što danas imamo sistem iznajmljivanja.
U društvu gde ja, na primer,
vozim svoj auto samo nekoliko sati nedeljno
da li stvarno ima efikasnog smisla
da ja lično čuvam to vozilo
i da ono bude nekorišćeno nekih 90% vremena?
Ako proširite tu ideju na ceo robni sektor
shvatamo da možemo ustvari da smanjimo proizvodnju
stvorimo veću efikasnost, smanjimo korišćenje resursa dok
u isto vreme dopuštamo bolji pristup
robi, kada je ona potrebna stanovništvu.
Naziv bi bio "Strateški pristup".
Znam da je za mnoge teško da razmišljaju o
društvu zasnovanom na pristupu umesto na vlasništvu
gde je materijalizam nešto čemu smo naučeni,
koji služi da se održi značajna potrošnja koja
održava tržišni sistem, kao i
potražnju za radom i svim ostalim
ali je efikasnost ovog koncepta
kad se sve ostali uslovi uklone
- ti lažni uslovi monetarnog sistema -
ako se pravilno uradi, efikasnost ovog pristupa
je jednostavno bez premca.
Potražnja bi mogla biti dinamčki praćena
da se izbegnu nedovoljni i prekoračeni pristupi
a korišćenjem najnovijih formi automatizacije i tehnologije distribucije
pogodnost bi uveliko prešla bilo šta što
99% sveta danas poznaje
- da ne pominjemo smanjenje kriminala, za barem 90%.
Poenta je da novac više nije potreban na svetu
koji ima pristup obilju.
Ovo je osnovni zaključak
glavnih atributa modela ekonomije zasnovane na resursima.
Da li savršena? Je li utopija? Ne -
Bilo bi neuporedivo bolje od bilo čega što imamo danas
što nastavlja da uništava i nas i našu sredinu
i pokazuje sve znake da će biti još gore.
Ako želite da naučite više o Ekonomiji zasnovanoj na resursima
kao i globalnim organizacijama koje rade na njenom ostvarenju
posetite TheZeitgeistMovement.com i TheVenusProject.com
za dodatne informacije. Hvala na vašem vremenu.
[TheZeitgeistMovement.com] [TheVenusProject.com] Prevod - TVP Aktivizam Srbija - jezički tim