Tip:
Highlight text to annotate it
X
Dve reči koje ćete često čuti u makroekonomskim krugovima
jesu monetarna politika (monetarna politika) i
fiskalna politika (i fiskalna politika),
i obično se pominju u kontekstu različitih načina
promene agregatne tražnje u jednom ili drugom smeru, i često kao način da se
stimuliše promena agregatne tražnje u smeru ka desno.
U ovom videu želim da se usresredim na opis ova dva različita alata,
ko su akteri i kako se zapravo vrše promene krive agregatne tražnje.
U tom smislu monetarna politika se bukvano odnosi na
odlučivanje koliko novca odštampati, to je doslovce štampanje novca.
Bilo da se radi o odluci da se štampa više novca, ili o odluci da se štampa manje novca.
Ovakav vid monetarne politike se često primenjuje, naročito u SAD i u drugim velikim državama,
od strane Centralne Banke (to radi Centralna Banka)
koja je u nekim slucajevima deo vlade,
ili je kvazi-nezavisna, u SAD ona je kvazi-nezavisna,
Americka Centralna Banka, tj. Federalne rezerve, jesu kvazi nezavisne,
i u narednim epizodama mi cemo više govoriti o strukturi uprave Federalnih rezervi.
Najveci broj imenovanih lica sačinjavaju članovi američke vlade,
sav višak profita odlazi nazad u američki trezor, tako da na taj način ona je deo američke vlade
Struktura Federalnih rezervi je tako definisana da privatni entiteti mogu da utiču na nju. Benke clanice takođe imaju uticaj.
Često se vrši koordinacija između banaka članica.
Znači, imamo Federalne rezerve kao Centralnu Banku u SAD, ona je kvazi- nezavisna,
ali ima dozvolu da štampa novac.
Ja cu taj novac ilustrovati u fizickom obliku, ali većina novca koja se odštampa zapravo je elektronski novac.
Način na koji ovo utiče na krivu agregatne tražnje jeste da Federalne rezerve ne štampaju samo novac i onda počinju kupovati stvari sa tim novcem,
zapravo taj novac služi za kupovinu, ali ne prozivoda i usluga.
Šta se zapravo radi sa njim jeste da se on pozajmljuje, tako da se u sustini radi o kupovini duga.
Tako da se tim novcem kupuje dug.
I ukoliko kupovina duga zvuči čudno, kupovina duga je ista stvar kao i pozajmljivanje novca.
Ako ja kupim drzavne obveznice, znači ako ja kupim dug,
ja kupujem obveznice, znaci ja zapravo dajem na zajam taj novac.
Ukoliko kupim obveznice direktno od vlade, to podrazumeva da pozajmljujem taj novac američkoj vladi.
Ako kupim, ako direktno otkupim obveznice od američke korporacije, ja zapravo pozajmljujem taj novac toj firmi.
Oni ce mi dati kamatu u formi kupona, i platiće mi taj novac u nekom danu u budućnosti.
Tako da to upravo predstavlja pozajmljivanje novca.
Ovim se utice na rast ponude novca koji moze biti pozajmljen.
Ukoliko razmišljamo od tržistu novca,
tako, pazite sada moramo definisati mikroekonomske termine za tržiste novca,
tako da tržiste novca,
ako je ovo cena novca, što je u stvari kamatna stopa (tj. kamata, kamatna stopa kao procenat)
a ovde desno je ponuda novca,
i ja cu nacrtati, tako da ovo može biti naša kriva ponude,
ovo je ponuda, i ovo je kriva tražnje,
ovo je kriva tražnje, i recimo ovde desno, na primer
i recimo da je ovo kratkoročni novac pa se nećmo fokusirati na različito trajanje i sve to,
ali recimo da se nalazimo ovde na kamatnoj stopi od 5%.
Ovo ima smisla, ovo je ovde desno, to je nasa tražnja,
naša kriva tražnje, tako da svi ljudi koji ce dobiti više od 5% koristi od novca
možda postoje investicije gde oni mogu dobiti i 10% dobiti na novac ili 8% ili 5.1%
oni su svi voljni da pozajme taj novac i da ga potom investiraju u bilo šta što zele, ili mogu da ga čak potroše,
ljudi koji kazu: "Hej, 5%, znači mi da odem i kupim ono što me čini srećnim"
Ali iz ugla investitora, ovo ima još više smisla.
Ako dobijem 8% povraćaja na moj novac, to je moja dobit i pametno je da ga pozajmim za za 5%
To ima smisla sve do 5.0001%, ja bih ga zaista pozajmio.
Kada Federalne rezerve ili bilo koja Centralna Banka štampa novac,
i kupuje dug, ona odlazi na tržište duga i otkupljuje ga, obično kupuje najsigurniji dug, ali to utiče na sva tržišta duga,
Kupovine na tržištu duga pomeraju krivu ponude na desno,
to pomera krivu ponude na desno.
Tako na zadatu kamatnu stopu mi možemo reći da novca ima više,
i da kriva ponude može izgledati recimo ovako.
Ovo je zanimljivo jer , pretpostavimo da tražnja nije pomerena,
šta ovde imamo , jeste različita cena
drugačija je cena novca.
Mozda je sada na 3%.
Ovo je sada 3%.
Sada takođe imamo više novca koji se pozajmljuje i uzima na zajam.
Ako je ovo prvobitni novac koji je pozajmljen, recimo da je to ovo, ja ću izmisliti neki broj ovde,
recimo da je ovo , recimo da je 100, 100 milijardi dolara u nekom periodu,
i sada smo na 100 i 20 milijardi dolara, 100 i 20 milijardi dolara.
Tako da štampanjem novca, kupovinom duga, raste ponuda novca. Dve stvari se dešavaju.
Kamatna stopa opada, i sada imamo sve one koji ranije
nisu pozajmljivali novac na 5% jer, ko god da su bili,
njihova korist od tog novca je bila izmedju 5% i 3%.
Možda je bila 4%, ili 3.5%.
Nije imalo smisla za njih da pozajme novac na 5% i da ga potom investiraju, dobili bi samo 4% povraćaja, 3% povraćaja,
ali sada kada ja kamatna stopa pala,
sada za njih ima smisla da pozajmljuju novac sve do tačke gde neko ima invsticiju koja daje 3% povraćaja.
Oni obično kazu: "Hej, ja sam neutralan, mogu pozajmiti na 3% i onda mogu da investiram. "
Ali definitivno, osobe sa 3.1 % ili 3.2%,
ukoliko imaju investicije koje im vraćaju toliko , oni bi definitivno želeli da pozajme.
Možemo pretpostaviti da svo ovo pozajmljivanje, ovaj prosti primer koji sam pokazao ovde,
svih ovih 20 milijardi pozajmice će biti potrošeno.
Ljudi će pozajmiti novac ne samo da bi ga držali u njihovim
slamaricama , oni ce ga pozajmiti da bi ga investirali na neki način, da ga potroše.
I uticaj koji će ovo imati, sve ovo će da pomeri agregatnu tražnju ka desno.
Ovde govorimo o mikroekonomskim terminima, ali ukoliko razmišljamo o ukupnoj ponudi i tražnji,
to je agregatna tražnja, znači to je, da zapišem agregatna, agregatna ovde,
ovo je cena, to je realni BDP, to je naša ukupna tražnja, ukupna , agregatna tražnja.
Zatim, naša kratkoročna agregatna ponuda može izgledati recimo ovako, ukupna kratkoročna ponuda.
Ako pomeramo ukupnu tražnju na desno, gde će biti više tražnje
za robom i uslugama, ovi ljudi ce pozajmlivati ovaj novac i trošiti ga,
to će u suštini stimulisati ekonomiju.
Znači, ovo pomeramo na desno, imamo situaciju
gde realni BDP ide iz ove tačke u ovu ovde.
Znači, desio se rast.
Očigledno, ukoliko Federalne rezerve odluče da štampaju manje novca, ili ukoliko uopšte to odluče,
ako u suštini crpe novac tako što prodaju neki od dugova koji imaju,
znači oni crpe dolare sa tržišta, i suprotan efekat ce se desiti.
Sada fiskalnu politiku možemo definisati kao vladu koja direktno stupa na trziste i potražuje robu i usluge od privrede.
Znači, imamo vladu , imamo vladu,
koja ima dva izvora prihoda: postoje novac od poreza,
i postoji pozajmljivanje novca , znači, takođe ima pristup trizstu duga.
Kada vlada pozajmljuje novac, ona u suštini emituje obveznice
Ako govorimo o SAD, imamo trezorske obveznice i trezorske zapise.
Ako želimo da ih kupimo od strane američke vlade, mi u suštini pozajmljujemo novac vladi da finansira dug.
Ona može koristiti ova dva izvora finansiranja i onda
ukoliko odluči da to potroši više novca ,
recimo da želi da drži poreze nepromenjene,
znači, neće uticati na tražnju .....
mogu da povećaju dug i svoju potrošnju
i zatim, vlada direktno reaguje sa tražnjom za više dobara i usluga.
Tako da to takođe može da pomeri krivu ukupne tražnje na desno.
Znači, ovo su dve različite poluge, dva različita alata koja vlade u svetu koriste kako bi pomerale ukupnu tražnju u jednom ili drugom smeru
ili makar pokušavale da pomere agregatnu tražnju u jednom ili drugom smeru.
Monetarna politika je manje direktna.
Štampanjem novca, upotrebom istog da bi se povećala ukupna ponuda novca koji je na raspolaganju za pozajmicu.
se snižava kamatna stopa , i pošto to obara kamatnu stopu
više novca, ima i više volje da se pozajmi i investira taj novac.
Kod fiskalne politike, direktno se reaguje i kupuje više proizvoda i usluga tako što se više zadužuje, tj. povećava se dug.
Fiskalna politika može da se kreće u drugom smeru.
Ukoliko pokušavamo da kontrolišemo privredu, možemo da smanjimo dug i smanjimo troškove,
ili možemo da uradimo neku drugu kombinaciju.