Tip:
Highlight text to annotate it
X
2000. godine Portugal je doûiveo veliku promenu u voenju politike prema drogama:
Parlament je dekriminalizovao upotrebu droga i u isto vreme,
(Politika prema drogama u Portugalu, Prednosti dekriminalizacije upotrebe droga) preusmerio fokus na resurse prevencije, leËenja i programa smanjenja ötete.
Deset godina kasnije, tim HCLU-a
posetio je ovu zemlju da snimi posledice ove reforme.
(Jo√£o Goul√£o Predsednik Instututa za droge i zavisnosti) Imali smo dramatiËan bum problematiËne upotrebe droga 80tih,
(Jo√£o Goul√£o Predsednik Instututa za droge i zavisnosti) sve do poËetka 90tih.
1% populacije predstavljali su korisnici heroina, koji su ga koristili na problematiËne naËine.
Dakle, ima nas oko 10 miliona,
i imali smo oko 100 hiljada korisnika heroina, heroinskih zavisnika.
(Carlos Fugas Klinicki psiholog Instituta za droge i zavisnosti; Supervizor prvih terenskih timova u Portugalu) Situacija je bila katastrofalna.
(Carlos Fugas Klinicki psiholog Instituta za droge i zavisnosti; Supervizor prvih terenskih timova u Portugalu) Bilo je korisnika droga koji su prali svoje öpriceve u fontanama.
I kada sam priËao sa njima, shvatio sam da su ubeeni
da ako su öpricevi dobro oprani,
ne mogu da zaraze drugog korisnika.
(Henrique de Barros, Nacionalni koordinator za ***/AIDS) U Portugalu , injektiraje je bilo uzrok *** infekcije
(Henrique de Barros, National Coordinator for the ***/AIDS Infection) odnosno transmisije ***-a, oko 20 godina.
Polovina ovih korisnika, odnosno polovina *** inficiranih u Portugalu,
je bilo povezano sa ljudima koji injektiraju droge.
(Eduardo Maia da Costa, Sudija Vrhovnog suda u Portugalu) U odnosu na korisnike, postojalo je krivicno delo koje se zvalo "upotreba droga"
(Eduardo Maia da Costa, Sudija Vrhovnog suda u Portugalu) kaûnjivano novËanom nadoknadom, ili u sluËaju ponavljanja,
kaûnjivano je zatvorskom kaznom,
ali je uglavnom kazna bila novËana. oËigledno.
Problem je bio preklapanje potroönje sa trgovinom
jer su mnogi korisnici heroina ujedno bili i sitni dileri
koji su morali da prodaju jer su morali da finansiraju i licnu upotrebu.
Iskljucivo zbog upotrebe,
oko 1000 ljudi je kaûnjavano godiönje.
JAVNA RASPRAVA
(Eurico Figueiredo, Profesor psihijatrije na Univerzitetu u Portu; Poslanik Skupötine Republike Portugal 90ih) U vreme, kada sam poËeo da preispitujem politiku prohibicije, postojala je
(Eurico Figueiredo, Profesor psihijatrije na Univerzitetu u Portu; Poslanik Skupötine Republike Portugal 90ih) veÊ veoma jaka rasprava o tome u Portugalu 90-tih.
Zanimljivo je, da su na ovoj raspravi uËestvovali mnogi ljudi
koji su bili na vaûnim profesionalnim pozicijama,
sa univerzitetskim statusom i ljudi poznati u medijima.
(Luiz Mendao, Predsednik GAT-a, portugalske grupe aktivista za ***/AIDS tretman) Mislim da su aktivisti za leËenje ***/AIDS-a,
(Luiz Mendao, Predsednik GAT-a, portugalske grupe aktivista za ***/AIDS tretman) odigralni vaûnu ulogu, jer su pomogli da se stvori
perspektiva, kada je javno zdravlje u pitanju, kao i pristup zdravstvenim uslugama
i pravima na zdravstvene servise, koji su vazna stvar kada su u pitanju problemi vezani za drogu.
(Vitalino Canas, Poslanik Skupötine Republike Portugal) Mi smo smatrali da drûava koristi znaËajna sredstva
(Vitalino Canas, Poslanik Skupötine Republike Portugal) u borni protiv upotrebe droga, kroz zatvorske kazne,
ukljuËujuÊi policiiju, sud, zatvorski sistem,
i druge resurse, öto je Ëinilo borbu protiv upotrebe droga ektremno skupom,
bez ikakvog izgleda o efikasnim rezultatima.
Dakle, odluËili smo da promenimo sistem, da promenimo paradigmu,
i da preusmerimo svoje resurse. Da ne plaÊamo bezbedonosne snage,
da ne plaÊamo sudove, da ne plaÊamo zatvorski sistem da se nosi sa korisnicima droga,
veÊ da preusmerimo naöe resurse na oblasti leËenja,
kako bi pokuöali da odvratimo ljude od koriöÊenja droga.
REPUBLICKA KOMISIJA
(Alexandre Quintanilha, Predsednik Komisije za implementaciju nacionalne Strategije za borbu protiv droga) Primio sam jednom prilikom poziv od Jos Socrates
(Alexandre Quintanilha, Predsednik Komisije za implementaciju nacionalne Strategije za borbu protiv droga) (mislim da je u to vreme bio zamenik Premjera),
naöeg Premijera.
Nisam ga tada poznavao; Nazvao me je i pitao da li bi mogao da predsedavam Komislijom
koja bi evaluirala strategiju Portugala kada su u pitanju bolesti zavisnosti,
i koja bi prezentovala nov predlog Strategije. Nasmejao sam se. I rekao sam mu:
"äalite se. Nikada nisam radio na poljima vezanim za droge,
ne znam niöta o drogama, i zbog toga
sam ja daleko od profesionalca na ovom polju."
Dao mi je vrlo inteligentan odgovor, a to je razlog zbog koga sam prihvatio.
Rekao mi je da je baö iz tog razloga ûeleo da ja
predsedavbam komisijom, jer sam mogao biti okruûen
svim ekpertima koje sam ûeleo. Rekao mi je:
"Nemaö nikakve unapred stvorene ideje, i sposoban si da imaö nezavisan stav".
Tamo su doöli, roditelji i deca, i prijatelji ljudi sa bolestima zavisnosti,
i priËali su nam kako se oseÊaju povodom toga, zahvaljujuÊi nam
za posao koji smo uradili, i za ono öto su mislili da Êemo predloûiti
na kraju, öto je bila dekriminalizacija upotrebe droga.
Dakle, tokom ovih konsultacija sa stanovniötvom,
imali smo i nekoliko sastanaka sa nevladinim organizacijama,
bili smo u razgovorima sa Ëlanovima Parlamenta,
i citav ovaj proces je sproveden u Ëetiri meseca
- bio je to straöno teûak posao. Prezentovali smo dokument, koji je, po naöem miöljenju,
u tom trenutku (ali i sada generalno prihvaÊen)
bio verovatno najnapredniji za svoje vreme,
öto se tiËe strategija vezanih za droge. Dakle, to je cela priËa.
Podneo sam dokument, on je postao zakon,
i mnoge preporuke polako su implementirane.
Komisija je preporuËila da, pored svih zakonskih promena,
Vlada treba da se fokusira na prevenciju i edukaciju,
(DEKRIMINALIZACIJA) programe smanjenja ötete, proöirivanje i unapreenje programa za leËenje
(DEKRIMINALIZACIJA) osoba sa bolestima zavisnosti, i na aktivnosti koje bi pomogle rizicnim grupama
i trenutnim korisnicima da odrûe ili obnove svoje veze
sa porodicama, prijateljima i poslom.
(Eduardo Maia da Costa, Sudija Vrhovnog suda u Portugalu) Ono öto se promenilo je samo dekriminalizacija upotrebe droga
(Eduardo Maia da Costa, Sudija Vrhovnog suda u Portugalu) do 10 dnevnih doza; 11 doza je i dalje kaûnjavano.
Dakle, to je dekriminalizacija, nema veze sa liberalizacijom,
i to je vaûno da se objasni. Upotreba droge se i dalje kaûnjava
iako samo administrativnim kaznama.
To nije policijsko telo, to nije neko administrativno telo,
to je Komisija koja je saËinjena od eksperata sa terena,
kao öto su socijalni radnici i sudije, integrisana u Ministarstvo zdravlja.
Vaûno je da se napomene da ova Komisija radi
pod okriljem Ministarstva zdravlja, a ne Ministarstva pravde,
ili Ministarstva unutraönjih poslova.
Mislim da je to jedan od najvaûnijih aspekata
koji razlikuje naöu dekriminalizaciju od drugih.
Ovde, logika ove Komisije nije represivna logika.
Naprotiv, ona nastoji da spoji
ljude sa bolestima zavisnosti sa zdravstvenim sistemom.
KOMISIJA ZA PREVENCIJU
(Maria Purificação Anjos,Psiholog u Komisiji za prevenciju- Institut za droge i bolesti zavisnosti) Kada neko poseduje ilegalne droge,
(Maria Purifica√ß√£o Anjos, Psiholog u Komisiji za prevenciju- Institut za droge i bolesti zavisnosti) policija mu öalje poziv za komisiju.
Na komisiji, eksperti (psiholozi, socijalni radnici,
sudije, i drugi profesionalci sa iskustvom na polju droga i bolesti zavisnosti)
se sastaju sa ovim ljudima kako bi napravili procenu.
Ova procena ima dva cilja: da razume da li osoba boluje od zavisnosti,
kojoj je potrebno leËenje, ili nije zavisnik.
Prema profilu svake osobe, u zavisnosti od toga da li su mladi, stari,
da li su korisnici ciji je stil ûivota usko povezan sa upotrebom droga,
time se obezbeuje precizniji terapijski odgovor.
Da li je osoba rekrativni korisnik droga,
upotrebljava ih na ûurkama/festivalima, i da li osoba kontrolisano
koristi droge, da li se upotreba javlja u situacijama opuötanja,
i time ne ugroûava njen/njegov ûivot, onda nema upucivanja na lecenje.
Kada pogledamo brojeve, za deset godina Komisija je procesuirala
oko 65000 sluËajeva (6500 sluËajeva u proseku godiönje).
To znaËi da 6500 individua nije proölo kroz sudove,
ali su pomognuti zdravstvenim servima.
Oko 70% od 6500 su korisnici koji nemaju bolesti zavisnosti.
Zbog toga, Komisija jasno razume, i jasno iznosi
kao javni servis, da upotreba droga nije uvek problematiËna.
U isto vreme, onih 30% pokazuju nam da upotreba moûe biti opasna,
i treba joj pristupiti paûljivo, jer ljudi koji su zavisni
pate od ozbiljnih licnih gubitaka, od veoma ozbiljnih porodiËnih i
gubitaka drûavljanstva. Zapravo, tih 30% su oni o kojima bi trebalo
najviöe da vodimo raËuna.
SISTEM ZDRAVSTVENE ZAäTITE
(Jo√£o Goul√£o, Predsednik Instituta za droge i bolesti zavisnosti) Razvijena je mreûa zdravstvene zaötite. I mogu da kaûem, od onoga öto znam,
na evropskom nivou, imamo jedan od najaËih sistema leËenja,
koji se sastoji od javne mreûe koja je upotpunjena nevladinim organizacijama.
Imamo institut pri Ministarstvu Zdravlja posebno posveÊen
ovim problemima, sa oko 1700 profesionalaca, i mreûom od
63 centra u zemlji, i öta viöe, saradujemo
uglavnom sa terapeutskim zajednicama i nevladinim organizacijama,
öto se tice oblasti leËenja. Trenutno na programima leËenja imamo,
u Portugalu oko 40 000 ljudi.
Dakle postoji oko 40 000 heroinskih zavisnika,
i oko 20 000 ljudi je na metadonu ili buprenorfinu.
SMANJENJE äTETE
(Am√≠lcar Correia, Novinar, Direktor P3) Evropska Unija ima agenciju Ëije je sediöte stacionirano u Portugalu,
(Amílcar Correia, Novinar, Direktor P3) Evropski centar za monitoring droga i bolesti zavisnosti (EMCDDA),
koji igra izuzetno vaûn ulogu u komunikaciji 27 zemalja o problemima vezanim za droge.
»injenica da je sediöte u Portugalu,
kao i razvoj inicijalnih izveötaja,
su takoe krucijalne za promenu paradigme sa sudskog
na drugi pristup, koji sada ukljuËuje, pre svega, programe smanjenja ötete.
Ako korisnik droge, u odreenom momentu, ûeli da nastavi da koristi,
ili misli da nije u moguÊnosti da prekine upotrebu,
mi moûemo imati dva stava:
jedan je da ga napustimo, i ostavimo sa starim navikama
i uticajima ulice; drugi stav je
da kreiramo odgovor u skladu sa njegovim potrebama.
I zato je nastao koncept smanjenja ötete: da reöi konkretne probleme.
U Portugalu, godiönje distribuiramo preko 2 miliona öpriceva.
(Mafalda Ferreira, Aktivista iz oblasti Hepatitisa, GAT portugalska grupa aktivista za ***/AIDS tretman) Korisnik sam od 1991,
(Mafalda Ferreira, Aktivista iz oblasti Hepatitisa, GAT portugalska grupa aktivista za ***/AIDS tretman) i injektirao sam izmeu 1991 i 1996.
SeÊam se da su u generacijama pre moje,
öpricevi pravljeni od stakla, i delili su ih oko 30 ili 40 ljudi.
Sa mojom generacijom, pojavili su se programi zamene igala u kombijima,
i postalo je laköe. Ja sam jedan od prvih korisnika
ovih programa, i imam Hepatitis C.
Moûda nemam ni jednu drugu bolest, sem ove,
samo zato öto smo imali pristup programima prevencije,
i informacijama od jednog trenutka.
REZULTATI
Znamo da je *** prevalencija meu korisnicima droga,
u sluËaju korisnika iz Portugala, smanjila na odrûiv naËin,
od kad postoji model dekriminalizacije.
Dekriminalizacija je bila krucijalna, i mi verujemo da je ona najbitnija
za odgovor ***-u, kao i da je najbitnija za
primarnu prevenciju infekcije.
Dekriminalizacija uklanja moguÊnosti riziËne upotrebe droga;
smanjuje mogucnost deljenja pribora, a povecava moguÊnost
razgovora o problemima kao i pronalaûenje adekvatnih
zdravstvenih struktura koje Êe odgovoriti na potrebe,
i posebno, omoguciti da se ukloni pritisak sa korisnika öto,
kao öto znamo, predstavlja najzdraviji izbor.
(Jos√ Queiroz, Direktor APDES-a) Sa intervenicijama i programima smanjenja ötete, posebno u severnom Portugalu,
(Jos√ Queiroz, Direktor APDES-a) uöteda je, manje ili viöe 7 miliona eura u poslednjih 8 do 10 godina;
Uötedelo je zemlji 7 ili 8 miliona eura
u leËenju ***/AIDS-a.
Zbog ovih promena u zakonima, u jednom momentu
moj oporavak je bio olaköan, jer sam odluËio da idem na tretman,
imao sam priliku da idem na leËenje koje je 100% plaÊeno
od strane Vlade Portugala. Tada nisam nisam imao niöta svoje,
moja porodica nije imala niöta, i u to vreme postojala je
moguÊnost, zapravo da reorganizujem sebe.
Sada mogu da imam apsolutno normalan i struktuiran ûivot,
u odnosu na normalne standarde, normalnih ljudi.
Populacija Portugala, poËinje da shvata da je problem droga
pod kontrolom i nije dramatiËan. Postoje zdravstveni indikatori
koji pokazuju da su korisnici manje marginalizovani, velike zajednice
u kojima je ûivela kultura degradacije korisnika droga viöe ne pstoji,
ljudi su sve viöe u kontaktu sa zdravstvenim servisima
i svi indikatori koji su nam poznati demonstriraju poboljöanje.
Rekao bih, da smo u zadnjih 10 godina imali veoma pozitivnu evoluciju
na svim poljima. Prvo, ono öto smatramo najpozitivnijim
je smanjenje upotrebe ilegalnih supstanci
meu mladima, pogotovo u uzrastu od 15 do 19 godina.
Drugi je da se znaËajano smanjio broj ljudi
koji injektira droge. Indirektni indikator vredan pomena
je taj da je problem bolesti zavisnosti 1997. godine bio
problem broj jedan u Portugalu,
a danas je na 13om mestu.
(Jorge Quintas, Istraûivac i Profesor kriminologije, Univerzitet u Portu) Broj korisnika droga, ovde kao i u drugim zemljama sveta,
(Jorge Quintas, Istraûivac i Profesor kriminologije, Univerzitet u Portu) nije osetljiv na promene u zakonu.
U razliËitim zemljama, sa razliËitim zakonima,
i veoma razliËitim regulativama, ne moûemo naÊi
konkretnu relaciju koja nam garantuje da cemo, ako smo stroûiji,
na primer, imati manje korisnika, ili da cemo ako smo liberalniji,
imati viöe.
Nijedna od ovih perspektiva nema veliku podröku.
Sa moje taËke glediöta, velika vrlina dekriminalizacije
je bila ta öto je koherentnija. Ono öto bi poruËio drugim zemljama
je da svaka zemlja mora naÊi svoj naËin, a da naöa moûe posluûiti za inspiraciju.
(S√rgio Rodrigues, CASO) Mislim da je to bio vaûan korak za nas, ostatak Evrope
(S√rgio Rodrigues) i sveta bi trebali to da isprate, Ëak iako neke stvari joö uvek nedostaju,
mi nismo joö uvek zadovoljni.
na primer, naËin na koji policija interveniöe kada su u pitanju korisnici droga,
i u nekim sluËajevima gde zakon nije ispunjen;
to je naöa najveÊa briga. Zakon sam po sebi, jer upotreba droga nije viöe krivicno delo,
tako da zatvori nisu puni korisnika droga
koji su tamo zavröili zbog jedne ili dve doze, i to je neöto dobro.
Za nas, korisnik droga je graanin. Ako je do sada postojala zanimljiva pobeda,
to je bila promena sa sudskog sistema i perspektive delinkvenata,
promena sa korisnika droga kao kriminalca, na bolesnu osobu.
Mislim da i dalje ima puno posla.
korisnici droga moraju biti posmatrani, prvenstveno, kao graani.
Pre svega on je graanin, sa graanskim obavezama, ali takoe i pravima.
Sa pravom na sopstveni razvoj, pravom na slobodu izbora
öto se tiËe stila ûivota, podrazumevajuci da to ne öteti nikome,
i sa pravom da odluËuje o sopstvenoj sudbini.
Kaûnjavanje nije naËin edukacije ljudi.
Ja mislim da je edukacija naËin na koji ljudi odrastaju,
i razvijaju svoje samopouzdanje kroz mnoge druge procese
integracije u zajednicu, gde oseÊaju da ih ljudi
ne iskljuËuju iz druötva.
IskljuËivanje je najgora stvar koja moûe da se uradi,
i to smo trebali odavno nauËiti.
Mi veÊ imamo vekove iskljuËivanja, u celoj Evropi,
hiljadama godina, i sada treba da vidimo da li je moguÊe
prevaziÊi tu iskljuËenost. Mi dajemo ljudima autonomiju
i slobodu, za koju je bilo potrebno hiljadu godina.
Apsolutne monarhije su jednostavno nestale pre nekoliko godina.
Pravo glasa ûena jenedavno uspostavljeno.
Poötovanje drugih religija takoe.
Prava nacionalnih manjina, isto tako.
Mi smo trebali to veÊ nauËiti,
ali oËigledno da Êe nam trebati joö vremena.
ProËitajte izveötaj: Drug Policy in Portugal - The benefits of decriminalizing drug use