Tip:
Highlight text to annotate it
X
Termin moderna umetnost asocira nas na umetnost koja je trenutno popularna,
ali, zapravo, moderna umetnost je stil koji je nastao pre 150 godina
i koji uključuje umetnike koji su do sad stekli klasični status,
poput Pikasa, Matisa i Gogena.
A još je ironičnije da je pokret čiji su oni bili pioniri,
koji je nekad smatran revolucionarnim, pa čak i skandaloznim,
značajno inspirisan objektom tradicionalnog i drevnog dizajna.
Skroz nazad do renesanse,
vodeći evropski umetnički pokreti su naglašavali konvencionalno prikazivanje
i privrženost klasičnim formama.
No to je počelo da se menja tokom kasnog XIX veka,
kad su umetnici, poput Van Goga i Sezana, pomerili granice slikarstva.
Uskoro je nastao novi pokret koji je težio stvaranju potpuno novog umetničkog stila,
a postizali su to, između ostalog, traganjem van zapadne civilizacije.
Na primer, Pol Gogen se preselio na ostrvo Tahiti 1890-ih.
Tu je pronašao inspiraciju u stanovnicima ostrva, pejzažu i kulturi
da bi stvorio umetnost u kojoj se prepliću evropske teme i polinezijski folklor.
Drugi su izučavali kulture islamskog sveta,
ali najuticajnija inspiracija će da stigne iz podsaharske Afrike.
Kako su se evropska carstva širila sve dublje u afričkom kontinentu,
njegovi artefakti i umetnost su se našli u rukama muzeja i sakupljača.
Jedan od tih sakupljača je bio Anri Matis.
On je pokazao svom prijatelju Pikasu masku koju je nabavio,
a koja je napravljena u plemenu Dan iz Obale Slonovače.
Maska je probudila znatiželju kod Pikasa,
koja ga je navela da 1907. poseti etnografski muzej Trokadero u Parizu,
osnovan da bi u njemu bile tekovine iz kolonijalističkih pohoda.
Muzej se razmetao kolekcijom afričke umetnosti,
stilizovanim figurama i maskama napravljenim od drveta
i ukrašenim jednostavnim bojama i materijalima.
Poseta je bila otkrovenje za Pikasa,
koji je obznanio da su afričke maske sve na što se svodilo slikarstvo.
U to vreme je Pikaso radio na slici pet golih žena,
stilom koji će kasnije postati poznat kao kubizam.
I dok tri dame pokazuju crte lica
kakve nalazimo u iberijskoj umetnosti,
što odaje Pikasovo špansko poreklo,
lica dve s desna su veoma slična afričkim maskama.
Slika je nastala 1907. nakon stotina skica i izučavanja;
"Gospođice iz Avinjona"
se smatraju prvim istinskim remek-delom dvadesetog veka,
koje raskida s mnogim ranijim predstavama o umetnosti.
Istovremeno slika je bila agresivna i apstraktna,
izobličena, a opet iskonska zbog svoje ogoljene geometrije,
novi umetnički jezik, novih formi, boja i značenja.
A ove avangardne osobine su uzrokovale senzaciju
kada je slika prvi put izložena skoro deset godina kasnije.
Publika je bila u šoku,
kritika je proglasila nemoralnom,
a čak su i Pikasovi prijatelji u isti mah bili iznenađeni,
uvređeni
i očarani njenom odvažnošću.
Sve više umetnika je uskoro krenulo Pikasovim stopama.
Konstantin Brankuzi i Amadeo Modiljani iz Pariza,
kao i nemački ekspresionisti,
svi su bili podstaknuti estetikom afričkih skulptura u svom stvaranju.
Drugi su se okrenuli drugim kontinentima tražeći inspiraciju.
Britanski skulptor Henri Mur je zasnovao
mnoge od svojih poluapstraktnih bronzanih skulptura
na replici čakmula,
karakterističnih kipova u poluležećem položaju iz toltečko-majanske kulture.
Pretkolumbovska umetnost je takođe imala veliki uticaj na Jozefa Albersa.
Stvorio je niz kompozicija,
poput geometrijskog niza: "Omaž kvadratu",
koji je inspirisan piramidama i lokalnom umetnošću
koje je otkrio tokom svojih čestih poseta Meksiku.
Inspiracija drevnim kulturama
je pokrenula jedan od najrevolucionarnijih pokreta u istoriji umetnosti,
ali da li su ovi umetnici odigrali ulogu istraživača ili osvajača,
prisvajajući ideje i profitirajući od kultura koje su smatrali primitivnim?
Ovakva pitanja zaslužuju ispitivanje, dok umetnici i dalje redefinišu standarde.
Možda neće proći mnogo vremena
kad će odvažne inovacije moderne umetnosti da se smatraju bajatim zastrelostima,
spremnim za svrgavanje od strane novog niza radikalnih pionira
koji će da crpe inspiraciju iz nekog drugog neočekivanog izvora.