Tip:
Highlight text to annotate it
X
Jeste li nekad doživeli "deža vi"?
To je onaj nejasan osećaj koji imate
kad vam situacija izgleda poznata.
Scena u restoranu se odvija
tačno onako kako se sećate.
Svet se kreće kao balet
za koji ste vi napravili koreografiju,
ali ta scena ne može biti zasnovana na prošlom iskustvu
jer nikada ranije niste ručali ovde.
To je bio prvi put da ste jeli školjke.
Šta se onda to dešava?
Nažalost, ne postoji samo jedno objašnjenje za "deža vi".
Doživljaj je kratak
i javlja se bez upozorenja
i zbog toga je naučnicima skoro nemoguće
da ga snime i prouče.
Naučnici ne mogu samo da sede
i čekaju da se desi -
to bi moglo da potraje godinama.
Nema fizičkih ispoljavanja
i u proučavanjima ga opisuju
kao osećaj ili osećanje.
Zbog ovog nedostatka čvrstih dokaza
bilo je suviše nagađanja tokom godina.
Otkad je Emil Borak uveo pojam "deža vi",
što na francuskom znači "već viđeno",
preko 40 teorija je pokušalo
da objasni ovaj fenomen.
Ipak, novija istraživanja u neuro-skeniranju
i kognitivnoj psihologiji
sužavaju panoramu.
Hajde da prođemo
kroz tri najdominantnije teorije danas,
koristeći isti model restorana za svaku od njih.
Prva je dvostruka obrada.
Treba nam neka radnja.
Uzmimo konobara kome ispada poslužavnik sa tanjirima.
Kako se scena razvija
hemisfere vašeg mozga obrađuju
kovitlac informacija:
ruke konobara koje se spuštaju,
njegov poziv u pomoć,
miris testenine.
U par milisekundi
ova informacija projuri neuronskim putevima
i obradi se kao jedan trenutak.
Uglavnom je sve snimljeno sinhronizovano.
Ova teorija potvrđuje
da se "deža vi" javlja kad postoji malo kašnjenje
u informaciji sa jednog od ovih puteva.
Razlika u vremenima dolaska
uzrokuje da mozak protumači zakasnelu informaciju
kao odvojen događaj.
Kad se on reprodukuje preko već snimljenog trenutka,
oseća se kao da se dogodio ranije,
jer u nekom smislu i jeste.
Naša sledeća teorija se bavi zbrkom prošlosti,
a ne greškom u sadašnjosti.
Ovo je teorija holograma
i koristićemo stolnjak da bismo je ispitali.
Dok gledate njegove kocke
udaljena memorija isplivava
iz dubina vašeg mozga.
Po ovoj teoriji,
ovo je zbog toga što su sećanja uskladištena
u obliku holograma,
a u hologramima
vam treba samo jedan fragment
da biste videli celu sliku.
Vaš mozak je identifikovao stolnjak
sa nekim sličnim iz prošlosti,
možda iz kuće vaše bake.
Ipak, umesto sećanja
da ste videli ovu šaru u kući vaše bake,
vaš mozak je prizvao staro sećanje
bez njenog identifikovanja.
Po ovome, koristite bliskost,
ali ne i sećanje.
Iako nikad niste bili u ovom restoranu,
videli ste ovaj stolnjak,
ali prosto niste uspeli da ga identifikujete
Sada pogledajte ovu viljušku.
Je l' pazite?
Naša poslednja teorija je podeljena pažnja
i ona kaže da se "deža vi" javlja
kad naš mozak podsvesno upija okruženje,
dok nam pažnju odvlači jedan predmet.
Kad nam se pažnja vrati
osećamo kao da smo bili tu pre.
Na primer, upravo ste se fokusirali na viljušku
i niste osmotrili stolnjak
ili konobara koji pada.
Iako vaš mozak sve snima
vašim perifernim vidom,
to radi prilično nesvesno.
Kad konačno skrenete pogled
sa viljuške,
mislite da ste ovde već bili,
zato što i jeste,
samo niste obraćali pažnju.
I dok sve ove tri teorije
dele zajedničke osobine "deža vija",
nijedna od njih ne daje konačno rešenje
ovog fenomena.
I dok čekamo da istraživači i inovatori
smisle nove načine
da uhvate ovaj prolazni trenutak,
možemo da ga proučavamo sami.
Na kraju, većina studija "deža vija"
je zasnovana na svedočenjima iz prve ruke,
pa zašto jedno od njih ne bi bilo vaše?
Sledeći put kad budete imali "deža vi"
razmislite za trenutak o njemu.
Da li vam je pažnja bila odvučena?
Da li je tu negde poznati predmet?
Da li vam je mozak prosto radio sporo?
Ili je nešto drugo u pitanju?