Tip:
Highlight text to annotate it
X
ŠARADA
Nemoj mi reći. Nisi znao da je napunjen.
Sylvie!
Zar ne može organizirati nešto konstruktivno? Npr. lavinu. (- Idi.)
Kad počneš ovako jesti, nešto nije u redu.
Rastavit ću se. - Što? Od Charlesa?
On je jedini muž kojeg imam. Trudila sam se da nam uspije, ali...
Što? - Ne mogu objasniti. Previše sam nesretna da bih nastavila.
Ljuti me što se tvoja nesreća ne pretvara u debljanje.
Ne razumijem. Zašto želiš rastavu?
Jer ga ne volim, a on očito ne voli mene. - To nije razlog za rastavu.
S bogatim mužem i najmodernijom odjećom možeš naći nove prijatelje.
Pobjegla sam od američkoga provincijalizma,
ali neću ni francuski tradicionalizam.
Mrzim samu ideju rastave, ali Charles nije bio iskren prema meni.
To je sve što tražim od ljudi, jednostavnu istinu.
Ali s njim je sve tajna i laž.
Nešto skriva od mene. Nešto strašno. Bojim se.
Pripada li on vama? - Njezin je. Gdje ste ga našli? Pljačkao je banku?
Bacao je grude na baruna Rothschilda. - Hvala vam.
Poznajemo li se? - Zašto? Mislite da ćemo se upoznati? - Otkud znam?
Znam mnogo ljudi. Dok netko ne umre, ne mogu upoznavati nove.
Bude li netko u kritičnu stanju, javite mi. - Kukavica. - Molim?
Brzo odustajete. - Dođi, Jean Louis. Nikad nisam vidjela Rothschilda.
Pametnjaković. Zamalo da me nije promašio.
Hvala.
Zaklanjate mi pogled. - Koji biste pogled željeli?
Taj koji mi zaklanjate. Jer se danas vraćam u Pariz. Kako se zovete?
Peter Joshua. - Regina Lampert. - Postoji li g. Lampert? - Da.
Blago vama. - Nije. Rastavit ću se. - Nemojte zbog mene.
Ne volim ga. - Bar ste iskreni. - Postoji li gđa Joshua?
Da, ali smo rastavljeni. - Nisam ništa predlagala, samo sam radoznala.
Je li muž s vama? - Charles nikad nije sa mnom.
Kako vas zovu? Pete? - G. Joshua. Bilo mi je ugodno s vama.
Sad ste ljuti. - Nisam, ali moram se pakirati. I ja se vraćam u Pariz.
Je li Shakespeare rekao da se stranci moraju opet sresti?
Nije. - Kako znate? - Zvučalo je loše. To ste sad izmislili.
Dobro je zvučalo. Nazvat ćete me? - U imeniku ste? - Charles jest.
Postoji li samo jedan Charles Lampert? - Nadam se.
Do viđenja i hvala. - Hoćeš li se vratiti u Ameriku kad se rastaviš?
Ne želiš da ostanem? - Želim, ali kad bi mi pisala... - Dobio bi marke.
Nabavit ću ti ih ovdje. U redu? - U redu. - Doviđenja!
Honorine?!
Gđa Lampert? - Da. - Ja sam inspektor Grandpierre iz policije.
Molim vas da pođete sa mnom.
Dakle?
Sigurni ste?
Voljeli ste ga?
Veoma mi je hladno.
Našli smo tijelo vašega muža uz prugu Pariz - Bordeaux.
Bio je odjeven u pidžamu. Znate li zašto je htio napustiti Francusku?
Napustiti? Ne.
Imao je kartu za brod koji je jutros isplovio prema Venezueli.
Veoma sam zbunjena. - Bio je Amerikanac? - Švicarac.
Čime se bavio? - Ničim.
Bio je bogat? - Vjerojatno. Ne znam. - Koliko je bio bogat? - Ne znam.
Gdje je držao novac? - Ne znam.
Osim vas, tko mu je najbliži rod? - Ne znam.
To je potpuno apsurdno. - Znam, oprostite. - U redu je.
Molim vas, nemojte.
(Lampertove stvari.)
U srijedu je vaš muž na dražbi prodao sve stvari iz stana.
Jedna mu je galerija platila 1.250.000 franaka. 250.000 $.
Vlasti u Bordeauxu detaljno su pretražile njegov odjeljak u vlaku.
Nisu našli 250.000 $.
Ovo je sve što su našli u odjeljku. Nije bilo druge prtljage.
Sigurno mu se žurilo. Novčanik s 4.000 franaka.
Rokovnik. Upisao je nešto za jučer. 17 h, Jardin des C. Elysées.
Zašto ondje? - Ne znam. Možda je imao sastanak s nekim.
Očito. Karta za južnu Ameriku.
Pismo s markama, ali otvoreno. Naslovljeno je na vas.
Mogu li ga vidjeti, molim vas?
Moja draga Regina! Nadam se da uživaš u odmoru. Ondje je lijepo.
Dani sporo prolaze i nadam se da ću te uskoro vidjeti. Charles
P.S. Jučer je zvao tvoj zubar. Promijenio ti je termin.
Ne piše mnogo. - Nazvali smo vašega zubara.
Da možda nešto saznamo. - Jeste li? - Da. Promijenio vam je termin.
Ključ vašega stana.
Češalj, nalivpero,
četkica za zube, prašak za zube.
To je sve.
Potpišite i možete uzeti stvari.
Je li to sve? Mogu li sad ići? - Još jedno pitanje.
Je li ovo putovnica vašega muža?
Jest. - A ovo?
Ne razumijem. - A ovo?
A ovo?
Zvao sam telefonom, ali nitko nije odgovarao. - Zdravo. - Zdravo.
Htio sam se ispričati i pomoći ako mogu. - Kako ste saznali?
U novinama je. Moja sućut. - Hvala.
Zvonio sam, ali valjda je pokvareno. - Nema struje.
Gdje su stvari? - Prodao ih je na dražbi. Ovo je sve što imam.
Volim ovu sobu, ali Charles je u njoj vidio samo stvari.
Mislim da mi se više sviđa ovako.
Što ćete učiniti? - Pokušat ću dobiti svoj stari posao u EURESCO-u.
Koji? - Ja sam simultana prevoditeljica. Kao i Sylvie.
S francuskoga na engleski. To sam radila prije udaje za Charlesa.
Policija vjerojatno misli da sam ga ja ubila. - Instant rastava? - Valjda.
Grozno je tako završiti. Bačen je iz vlaka kao vreća nevažne pošte.
Ne možete tu ostati. - Ne znam kamo da odem. - Naći ćemo hotel.
Ali ne preskup. Više nisam imućna dama.
Neki čist, skroman i blizu EURESCO-a. U redu? - U redu.
Nema mnogo ljudi. - Zar Charles nije imao prijatelja?
Ne pitaj mene, ja sam samo udovica.
Da je umro u krevetu, ne bi bilo ni policajca.
Bar se zna ponašati na pokopima.
Zar uopće ne znaš tko je to mogao učiniti?
Do prije dva dana o Charlesu sam zaista znala samo njegovo ime.
Ispalo je da ni to nisam znala.
Sigurno je dobro poznavao Charlesa. - Kako znaš?
Alergičan je na njega.
Nazdravlje! - Poznaješ li ga?
Nikad ga nisam vidjela.
Arrivederci, Charlie!
Gđa Lampert?
Gđo Lampert... Charlie nije trebao tako završiti.
Nikako.
Što još?
(Oprostite, gospođo. - Hvala.)
Od koga je? - Od Američkoga veleposlanstva.
Molim vas da sutra dođete u moj ured u 12.30 h.
Htio bih razgovarati o smrti vašega muža. H. Bartholomew
Američko veleposlanstvo
Izblefirao sam staroga s parom dvojki. - Što je tu deprimirajuće?
Ako mu to mogu ja učiniti, što mu rade Rusi?
Dobar dan!
Nešto nije u redu, gđice Tompkins?
Gđica Tompkins nije tu.
Oprostite, moja je tajnica vjerojatno otišla na ručak.
A vi ste...? - Supruga Charlesa Lamperta.
A, da. Molim vas, uđite.
Oprostite, ne da se očistiti.
Teško je s kemijskim čišćenjem. Išao sam u jednu dobru čistionicu,
a onda je središnjica zatražila da se koristimo našom ovdje.
G. Bartholomew, sigurno znate tko sam ja? - Udovica C. Lamperta?
Moja sućut.
Kad sam im dao kravatu na čišćenje, vratila se samo mrlja.
Sjednite.
Imam nešto.
Jetrenu kobasicu i piletinu i kobasicu.
Ne, hvala. - Znate li što je to CIA?
Zrakoplovna kompanija?
Central Intelligence Agency. CIA. - Mislite na špijune i te stvari?
Mi ih zovemo agenti. - Mi? Znači, vi ste... - Netko to mora raditi.
Nisam mislila da to smijete priznati. - Ja nisam agent, već administrator.
Vezan uz stol. Pokušavam voditi ured s premalo novca.
Čini se da Kongres misli da špijunu treba samo... - Agentu.
Da. Kao da treba samo knjigu sa šiframa, tabletu s otrovom i gotovo.
Što to ima sa mnom? - Vašega je muža tražila vlada SAD-a.
Mogu li dobiti sendvič? - S piletinom ili kobasicom? - Piletinom.
Da budem precizan, tražila ga je ova agencija. - Znači, to je bilo to.
Da. Naravno, mi smo znali njegovo pravo ime. Charles Voss.
Gđo Voss, pogledajte ovu fotografiju.
Recite ako prepoznajete... Jeste li vidjeli ovu?
Scott, Cathy i Ham mlađi. - Slatki su. - Zar ne?
U redu, gđo Voss... - Ne zovite me tako. U ispravama mi piše Lampert.
Oprostite. Prepoznajte li koga?
Uzmite ovo. Dobro pogledajte.
Ovo je Charles. - Da. - Izgleda tako mlad. Kad je snimljena? - 1944. g.
Sljedeća. - Muškarac s jučerašnjega pokopa. U samtenome odijelu.
Znači li vam nešto ime Tex Pentholloe? - Ne.
Želite li malo vina? - Ne, hvala. - Sljedeća.
I on je bio na pokopu. Sad ima manje kose. - Poznajete li ga?
Leopold W. Gideon? - Ne. - Posljednja.
To se lice ne zaboravlja. I on je došao. - Herman Scobie.
Niste li ga prije vidjeli? - Ne, hvala Bogu.
Bojim se da ste u opasnosti.
Zašto bih bila? - Vi ste Charlesova žena. Sad ste im jedini trag.
Ako me pokušavate uplašiti, uspijevate. - Poslušajte nas.
Rado, ali ne znam što hoćete. Niste mi rekli.
Nisam?
Novac, gđo Lampert. Novac.
250.000 $ koje je Charles Voss dobio na dražbi.
I ona trojica ih žele, veoma. - Ali to je Charlesov novac, ne njihov.
Pokušajte ih u to uvjeriti.
Čiji je onda? Njegov ili njihov?
Naš.
Charles Voss ukrao je 250.000 $ od vlade SAD-a.
Želimo taj novac natrag. - Ali ja ga nemam.
To je nemoguće! Može biti jedino kod vas.
Da imam 250.000 $, znala bih to.
Ipak ga imate. - Mislite da sva ta gotovina leži negdje okolo?
Potpisani ček, ključ od sefa, potvrda od prtljage... Potražite.
Siguran sam da ćete ga naći. Potrudite se i to što brže možete.
Nemate mnogo vremena. I oni tipovi znaju da ga imate.
Nećete biti sigurni dok mi ne preuzmemo novac. Jasno?
Nazovite me danju ili noću. Tu su direktni brojevi u uredu i kod kuće.
Nemojte nikomu reći da ste bili kod nas. Bilo bi kobno i za njih i za vas.
Kao što sam rekao, u velikoj ste opasnosti.
Oprostite, ali nemojte zaboraviti što se dogodilo vašemu mužu.
Zdravo. - Zdravo, Peter. - Zar niste rekli da ćemo se naći na uglu?
Oprostite, čula sam djecu kako se smiju. Razumijete li francuski?
Ni riječ. Još imam problema i s engleskim.
Onaj muškarac i žena su u braku. - Vidim, udaraju se palicom po glavi.
Tko je ono? - Policajac. Želi uhititi Judy zbog ubojstva Puncha.
Što ona sad govori? - Da je nevina i da to nije učinila.
Jest. - Ja joj vjerujem.
Tko je ono? - Punch. - Zar on nije mrtav?
Samo se pretvara da bi joj dao lekciju.
Ali on je mrtav, Peter. Vidjela sam. Netko ga je bacio iz vlaka.
Bio je umiješan u nešto grozno. Što ću? - Dopusti da ti pomognem.
To nije nešto što mlada žena može sama prebroditi.
Imenuj me potpredsjednikom zaduženim za razvedravanje.
Od večeras?
Bonsoir messieurs, mesdames! Dobra večer, dame i gospodo!
Dođite, dame i gospodo!
Što se događa? - Zabava. Čini se da smo mi program. - Ti i ja? - Svi.
Dva su tima.
Jedna naranča za svaki tim.
Stavite je ovako.
Morate je dati osobi iza vas.
Ali bez ruku! Jeste li spremni?!
Uno, due, tre!
Gđa Lampert? - Tko ste vi? - Zar vam Charles nije rekao? - Što?
Ne pripada vama. To znate, zar ne? - Ja ništa ne znam!
Gđo Lampert!
Svakoga se jutra možete probuditi mrtvi. - Ostavite me na miru!
Mrtvi. Kao prošlotjedne vijesti. Kao Charles. - Prestanite!
Što je? - Stao mi je na nogu. - Oprostite. - Pričekaj, neću dugo.
G. Bartholomew, ovdje Regina Lampert. Vidjela sam jednoga.
Čujete li me?
Ovdje Regina Lampert.
Hej! - Što hoćete? - Šališ se! - Ne šalim se.
Znaš što hoću i dat ćeš mi ga.
Znaš da se ja ne šalim.
Uopće.
Prestanite! Molim vas!
Ne pravi buku. Mogao bih biti i mnogo gori.
Pripada meni i dat ćeš mi ga.
Ili tvoj život neće vrijediti ništa. Razumiješ? - Prestanite! Molim vas!
Sad idi kući i dobro razmisli. - Vi ste potpuno ludi!
Što je? Što radiš tu?
Dobivam živčani slom.
Stani. Dosta sam čekao. Što se ondje dogodilo?
Nisam sigurna smijem li ti reći. - Što to znači?
Rekao je da bi moglo biti kobno i za mene i za druge. - Tko je to rekao?
To ne bih smjela reći.
Prestani s besmislicama! - Ne gnjavi me. Svi me gnjave. - Ne gnjavim te.
Rekao si da su to besmlslice. Biti ubijen nije besmislica. Provjeri!
Možeš li me otpratiti do vrata? - Naravno.
Ovo je dobro mjesto za sklapanje prijateljstava.
Rekla si da je tvoj muž bio umiješan u nešto. - Kako to obriješ?
U što? - Što? - U što je bio umiješan tvoj muž?
Znam da je teško, ali možeš li se pretvarati da sam ja žena, a ti...
Mogu me uhititi jer transportiram maloljetnicu iznad prvoga kata.
Stigla si. - Gdje? - U ulicu u kojoj stanuješ. - Idemo još jedan krug?
A da izađemo odavde? Hajde, dijete. Van.
Hoćeš li ući? - Neću.
Ne grizem.
Osim ako moram. - Da te tučem? - A da ja tebe udarim u nos?
Prestani se ponašati kao da sam dijete! - Ti se prestani tako ponašati.
Reci mi što te muči. Ako nećeš, umoran sam, kasno je i idem kući.
Znaš što s tobom nije u redu? - Što?
Ništa.
Gdje je? - Ne znam!
Želim ga!
Daj mi ga! Moj je!
Peter!
Neki me je čovjek pokušao ubiti!
Peter?
Peter, jesi li dobro?
Jesi li ozlijeđen? - Iščašio sam ponos.
Kako si ti? - Uplašeno.
Bit ćeš dobro. Kamo je otišao? - Valjda kroz prozor.
Zaključaj vrata i ne puštaj nikoga osim mene. I zatvori prozor.
Budi oprezan. - Uzela si mi riječi iz usta.
Alistair! - Što je sad, Pamela? - Ponovilo se!
Još me jedan nepoznati čovjek pogledao kroz prozor i otišao!
Nemaš sreće.
To je bio glup potez, Hermane!
Da si nam rekao da ideš u njezinu sobu, zadržali bismo ih.
Uvukao si se onamo sam. Što si očekivao?
Da ćete se rukovati? - Glup potez!
Da, bio je glup, Hermane. Što ti je? - Hoćeš još? - Smiri se!
Jesi li dobio novac? - Kako bih ga dobio uz braću Marx?
Mislio sam da smo se dogovorili.
Djevojka mi vjeruje.
Ako ima novac, saznat ću gdje je. Ali me morate ostaviti na miru.
Samo smo mi riskirali. Novac je naš, a ne njegov.
Ne budi pokvaren, Hermane.
Trećina ničega je ništa. Razmisli o tome, ali odluči.
Ona me čeka. - Ne vidim kako bi još 24 sata naškodilo.
Ne poslije toliko godina. - Ali njemu daj iz svoga dijela, ne mojega.
Ne mojega!
Ima li tko sobu do njezine? - Ja, zašto?
Daj meni ključ, a sebi uzmi drugu sobu. Meni treba ova.
Ako nađeš taj novac, nećeš zaboraviti reći prijateljima?
Ne brini se. - Ja se ne brinem.
Ali ovaj momčić ovdje se brine. A on je gori od mene.
Tko je? - Ja sam, Peter.
Nestao je.
Zašto mi se ne povjeriš i ne kažeš mi o čemu se radi?
On je jedan od trojice muškaraca koji misle da imam 250.000 $.
Nastavi. - To je sve. - Nije. Gdje je novac? - Ne znam.
Ubili su Charlesa zbog njega, ali nije ga imao u vlaku.
Misle li da ga je ostavio kod tebe? - Nije. Ne nađem li ga, ubit će me.
Neće. Neću im dopustiti. - Pomozi mi. Ti si jedini komu vjerujem.
Pomoći ću ti.
Rekao sam ti da hoću. - Tako sam gladna da ću se onesvijestiti.
Smočila sam ti odijelo. - U redu je, brzo se suši.
Obriši suze.
Obećaj da mi nećeš lagati kao Charles. Zašto ljudi lažu?
Jer žele nešto i boje se da to zbog istine neće dobiti. - Lažeš li ti?
Halo? - Gđo Lampert, ovdje čovjek koji je maloprije bio u vašoj sobi.
Što hoćete? - Tko je to? - Čovjek s kojim si se tukao.
Je li Dyle s vama? - Tko? - Čovjek s kojim sam se tukao.
Zove se Dyle. Što je? Je li još tu?
Da... Tako je.
Što govori? - Ne vjerujte mu. Nemojte mu ništa reći.
Želi novac.
O čemu je riječ?
Ubit će me ako mu ne dam novac. - Ne shvaćaj ga ozbiljno.
Samo te pokušava uplašiti. - Ja mu vjerujem.
Nemoj, to su samo riječi. - Riječi mogu povrijediti. - Znam.
Pokušaj zaspati, bit će ti bolje. Ne brini se, ja sam u susjednoj sobi.
Bit će sve u redu. Trebaš li što, lupi u zid.
Zaključaj za mnom. Laku noć!
Mirna sam, g. Bartholomew. U igri je još netko.
Što? - Netko tko nije bio na onoj fotografiji.
Kaže da mu je ime Peter Joshua, ali nije. Zove se Dyle.
Jeste li još tu? - Jesam. Ne znam tko je to,
ali možda smo pogriješili u procjeni tko je ubio vašega muža.
Mislite li da je on to mogao?
Sljedećim zrakoplovom odlazim odavde. Neću čekati da me ubiju!
Polako. Gdje ste sada? Možemo li se naći na tržnici?
Na Les Halles? - Da, kod crkve St. Eustache za 15 min. - U redu.
(Brzo krenite, nije važno kamo!)
(Slijedite onaj taksi.)
Je li vas tko slijedio? - Dyle, ali pobjegla sam mu.
Počinjem misliti da su žene najbolji špijuni. - Agenti.
On ima pištolj. - Nema.
Ali vidjela sam ga! - To nije Carson Dyle. - Carson?
U ovoj je priči samo jedan Dyle. Carson Dyle. - Vi znate za njega?
Dovoljno da postanete vegetarijanac.
Sreća da ne visim ja gore.
Zašto mi niste rekli da znate za Dylea? - Nije bilo važno. Mrtav je.
O čemu je ovdje riječ?
Godine 1944. petorici pripadnika O.S.S.-a, vojne špijunske jedinice,
naređeno je da iza njemačkih linija dostave 250.000 $ Francuzima.
To su bili vaš muž, tri čovjeka koja su mu došla na pokop i Dyle.
Zlato nisu dostavili, već su ga ukrali. - Kako?
Zakopali su ga i rekli da su ga Nijemci oteli.
Trebali su samo doći poslije rata, iskopati ga i podijeliti na 5 dijelova.
250.000 bez suvišnih pitanja. - Mogu li dobiti cigaretu?
Ne podnosim ih. Kao da pijete kavu kroz veo.
Sve je dobro išlo dok ga nisu zakopali.
A onda su upali u njemačku zasjedu.
Strojnica je Scobieju otkinula ruku, a Dylea pogodila ravno u trbuh.
Što nije bilo u redu s onom? - Ništa. Što je onda bilo?
Znate li koliko one ovdje stoje? - Nastavite. Što se onda dogodilo?
Dyle je bio mrtav, ali Scobie je mogao putovati.
(Za koga je juha? - Za mene.)
Gdje sam stao? - Dyle je poginuo. - Da. Ostali su čekali kraj rata.
Ali Charles nije mogao čekati. Vratio se, uzeo zlato i nestao.
Gideon, Tex i Scobie su ga tek sad našli.
Ali ako su ukrali sav taj novac, zašto ih ne uhitite?!
Znamo što je bilo, ali još nemamo dokaza.
Što će tu CIO?
CIA, gđo Lampert. Ona je nastavak ratnoga O.S.S.-a.
To je bio naš novac i želimo ga natrag. - Nisam se predomislila.
Večeras napuštam Pariz. - Ne bih vam to savjetovao.
Sjetite se što se dogodilo vašemu mužu. Oni će vas svagdje naći.
Nema smisla ni da mijenjate hotel. Molim vas, pomozite nam.
Vaša vlada računa na vas.
Ako već moram umrijeti, mogu to učiniti za svoju zemlju. - Tako je.
Slušajte. Želimo znati tko je taj čovjek koji se naziva Dyle.
Saznajte to. - Zašto ja?
U idealnu ste položaju. Vjeruje vam.
Sami ste rekli da su žene najbolji špijuni.
Agenti.
(Gospođice!)
Zašto me pratite?! Izgleda kao povorka!
Prestanite!
Kako ste? Kad ste stigli? Lijep grad, zar ne? Zabavljate se?
(Gospođice!)
Ne prestanete li me pratiti, pozvat ću policiju!
Taksi!
Dyle. D-Y-L-E. - Da, g. Dyle. Sjećam se.
Žao mi je, danas nema ništa. - Hvala.
G. Dyle! Traže vas na telefon. Kabina br. 4.
G. Dyle, kabina br. 4.
Da? - Dobro jutro, g. Dyle.
Reggie? - Ja imam samo to ime. A ti? - Nećemo se igrati.
Što želiš znati? - Zašto si mi lagao? - Morao sam. Možda si umiješana.
Pokušavam saznati tko si. - Znaš moje prezime, Dyle.
Carson Dyle je mrtav. - Da. On je bio moj brat.
Brat? - Vojska misli da su ga ubili Nijemci,
ali ja mislim da su ga ubili Tex, Gideon, Scobie i tvoj muž.
Nije htio ukrasti zlato. Prijetio im je i ubili su ga. Pokušavam to dokazati.
Misle da sam s njima, ali nisam. Ja sam na tvojoj strani. Vjeruj mi.
Kako? Lagao si mi kao i Charles. A obećao si da nećeš.
Želim ti vjerovati, Peter... Ne mogu te više tako zvati.
Trebat će mi vremena da se naviknem na novo ime. Koje je to?
Halo?
Učiniš li nešto neobično, ubit ću te. - Upropastit ćeš si mantil.
Idite u sljedeći.
Pazi. Ne bih htio da se udariš u glavu.
Ulazi!
Okreni se.
Sjedni.
Što sada? - Čekat ćemo zatvorenih usta.
Oprosti.
Gore.
Da pokucam? - Otvori. I nastavi hodati.
Nadam se da pogled vrijedi ovoga.
Vrlo lijepo. Što sada?
Toga sam se bojao.
Dat ću ti priliku, što je više nego što bi ti dao meni.
Gdje je novac? - Dovukao si me ovamo gore da bi me to pitao?
Kod nje je. - Ja mislim da ga oboje imate.
Još te jedanput pitam. Gdje je?
Pretpostavimo da ga imam, a nemam ga.
Zaista misliš da bih ga samo tako dao tebi?
Napravi jedan korak unatrag.
Kamo? - U tome je stvar.
Čekaj malo, polako.
Hermane!
Što je?
Kako si? - A što ti misliš?!
Bude li ti dosadno, sto puta na zidu napiši: Volim svoje bližnje.
Gospodine, molim da sljedeći put upotrijebite ključanicu.
Jesi li to ti? - Jesam. - Hoćeš li otvoriti? - Naravno, čekaj malo.
Zar ne znaš da je nepristojno pustiti nekoga da čeka na telefonu?
Što se dogodilo?! - Upoznao sam čovjeka s oštrim noktima.
Scobie?
Ostavio sam ga kod American Expressa. - Uđi.
Imam nešto što ludo peče. - Izgledaš kao djevojka koja to ima.
Sjedni.
Čekaj. Što je to? - Odlično je. Boljet će te više nego mene. - Znam.
Jesi li čula da se nešto poderalo? - Nisam. - Čudno.
Došao sam samo da to pogledaš. - Budi miran. Nije tako loše.
Nećeš moći ležati na leđima, ali moći ćeš lagati.
Boli li? - Molim? - Boli li?
Šališ se?
Imaš li metak da ga zagrizem? - Jesi li zaista brat Carsona Dylea?
Želiš li vidjeti moju putovnicu? - Kakav je to dokaz?
A želiš li vidjeti gdje sam se tetovirao? - Da. - Odvest ću te tamo.
Mogao bi mi bar reći kako se zoveš ovih dana. - Alexander.
Gotov si. - Odlično.
Sad si nov čovjek.
Žao mi je što ti stari nije mogao reći istinu, ali provjeravao sam te.
Postoji li gđa Dyle? - Da.
Ali rastavljeni smo.
Mislila sam da je tako s Peterom. - Sa mnom je jednako teško živjeti.
Kako možeš znati da netko laže? - Ne možeš znati.
Mora postojati način. - Znam priču o dva indijanska plemena.
Bijele Noge govore istinu, a Crne Noge lažu.
Sretnu Indijanca i pitaju ga:
Jesi li ti istinoljubiva Bijela Noga ili lažljiva Crna?
On kaže: Istinoljubiva Bijela. Ali je li tako?
Zašto ne pogledaš njegove noge? - Nosi mokasinke.
Onda je istinoljubiva Bijela Noga. - Zašto?
Što si ti? - Istinoljubiva Bijela Noga.
Uđi!
Sjedni. - Želiš li mi vidjeti noge? - Želim.
Prestani. Slušaj me... - Stiže očinski savjet.
Zaboravljaš da sam udovica. - I Julija je bila s 15 g.
Meni nije 15. - To je problem. Prestara si za mene.
Ne možeš biti ozbiljan? - Rekla si strašnu riječ. - Koju?
Ozbiljan. Kad čovjek dođe u moje godine, ne želi čuti tu riječ.
Ne želim biti ozbiljan, a osobito ne želim da ti to budeš.
U redu. Cijeli ćemo dan biti lakomisleni. Što kažeš na to?
Prekini. - Dobro.
Što to radiš? - Prekidam. - Tko ti je rekao da to radiš? - Ti.
Ali nisam se još prestao žaliti.
Sad prekini. - Alex, mislim da te volim.
Zvoni telefon. - Nije važno.
Taj netko neće prestati, a neću ni ja. - Trenutak.
Javi se.
Halo?
Oprostite, nešto sam grickala.
Bio bih ti zahvalan kad bi došla u sobu 46 i rekla nam nešto.
Možete li mi dati ijedan dobar razlog za to? - Mogu.
Jedan mali u dobi od šest ili sedam godina doziva tetu Reggie.
Zar to nije slatko? - Imaju Jeana Louisa!
Dolazim.
Učini nešto s tim malim, noga mi je utrnula.
Jesi li ti pravi kauboj? - Naravno. - A gdje ti je pištolj?
Makni to!
Jean Louis! - Zdravo, gđo Lampert.
Tko je pozvao njega? - Vidim da si sretno sletio, Hermane.
Moram nazvati Sylvie. - To će pričekati. - Ona mu je majka.
Neće biti ničija majka ako ne odgovorite na neka pitanja.
Ovo nije igra. - Odmah želimo taj novac.
Šutite i prestanite prijetiti djetetu.
Ni on ni gđa Lampert nemaju novac. - Tko ga onda ima?
Ne znam, možda ti. - Ja?
Ili ti.
Ili on. - To je najsmješnija stvar koju sam čuo. - Čuj ti njega! - Poludio je.
Čekajte malo. Možda je netko od vas našao Charlesa u Parizu.
Možda je slučajno naletio na njega i slijedio ga.
Našao ga je u vlaku, bacio ga van i uzeo novac, a drugima nije rekao.
Da je to netko učinio, ne bi ovdje čekao da to drugi shvate. - Mora.
Da ode, priznao bi krivnju. Mora tu čekati da odustanemo.
Samo nas pokušava zavarati. Kažem vam da je novac kod njih.
Pretražit ćemo im sobe.
U redu. - Što je? Idemo! - Dok čekamo, mi ćemo pretražiti vaše.
Moju nećete! - Hermane, skrivaš li ti to nešto?
Onda nema problema. Evo moj ključ. - Ja ću ga uzeti!
Moja je soba otvorena.
Osjećajte se kao kod svoje kuće.
Bacimo se na posao. Idemo, Jean Louis!
Čiju ćeš ti? - Scobiejevu, jer je prigovarao. - Ja ću ostale.
Povedi Jeana Louisa i zaključaj iznutra. - Idemo u lov na blago.
Tex!
Charliejeve stvari. - Čini se. - Da pozovemo Hermana? - Zašto?
Ako novac nije tu, zašto bismo ga gnjavili? - A ako je tu?
Zašto da ga gnjavimo?
Siguran si da ništa ne nedostaje? - Jesam. Policija je sve popisala.
Ovdje nema ničega vrijednog 250.000 $. - Ako nismo slijepi.
Govorim si da smo ukrali mnogo, ali dosad nisam ništa vidio.
Možda tražimo na pogrešnome mjestu. - Kako to misliš?
Možda je novac kod nekoga od nas, kao što je on rekao.
To bi bilo vrlo neukusno, jer smo veterani istoga rata.
Znaš da bih ti rekao da ga imam.
Naravno. Kao što bih ja tebi rekao da ga imam. - Naravno.
A to je slučaj i s Hermanom. - Naravno.
Dobro je, Sylvie. Samo dođi što prije. Do viđenja!
Da imaš blago, gdje bi ga skrio? - Zakopao bih ga u vrtu.
Ali ovaj čovjek nema vrt. - Nemam ga ni ja. - Ne?
Da ga moraš skriti u ovoj sobi, gdje bi ga stavio?
Gore. - Na ormar?
Možda imaš pravo.
Nadam se da neću naći neke dlakave životinjice koje tu žive.
Tu je nešto! Teško je. - Našao sam ga! Našao sam ga!
Ako misliš da će te tko pohvaliti, varaš se. - Mi smo pobijedili!
Našli smo ga!
Jeste li ga našli? - Nismo. - Ali mali je vikao! - Gore je!
Vjerujte mi, gore nema ničega. - Tako?
Hermanova rezervna kuka.
Gdje je on? - U mojoj sobi.
Izvedi dječaka u hodnik.
Tko bi učinio nešto tako grozno?
Nisam siguran. - Ovo nije moja soba. - Ni moja.
Policiji se ovo uopće neće svidjeti.
Možemo ga osušiti i odnijeti u njegovu sobu.
Ne izgleda veoma loše. - Jadni, stari Herman.
Čini se da su on i sreća uvijek bili stranci.
Možda će se sad negdje sresti sa svojom rukom.
Čovjek koji se utopio u svom krevetu? Nemoguće!
I to u pidžami. Drugi u pidžami. (To je preglupo.)
Prestanite mi lagati. Ovaj mi nos kaže kad lažete. Nikad ne griješi.
23 godine nije pogriješio. Ovaj će me nos učiniti načelnikom policije.
G. Dyle ili g. Joshua? Tko ste? - Dyle.
A u Megeveu ste se prijavili kao g. Joshua.
Niste znali da je protuzakonito lažno se predstavljati?
Nisam. - To se u Americi stalno radi.
Nijedno od vas ne smije napustiti Pariz dok se ovo ne raščisti!
Upozoravam vas, motrit ću vas. U ovoj se zemlji služimo giljotinom.
Uvijek sam smatrao da oštrica koja se spušta samo poškaklja zatiljak.
To je samo nagađanje. Nadam se da vi nećete saznati što je točno.
Što misliš, tko je to učinio? Gideon? - Možda.
Ili Tex? - Možda.
Od velike si pomoći. - Točno. - Mogu li dobiti jedan? - Što?
Mislim da je Tex. (Vaniliju i čokoladu.) - Zašto misliš da je Tex?
Sumnjam na Gideona, a uvijek je kriv onaj na koga ne sumnjaš.
Misle li žene da je ženstveno biti nelogičan ili si ne mogu pomoći?
Što je nelogično? - Rekla si da je kriv onaj na koga ne sumnjaš.
Ako sumnjaš na Texa, onda je onaj drugi. - Ne mogu si pomoći.
Tko? - Žene.
Žao mi je Scobieja. Zar ne bi bilo lijepo da smo takvi?
Kao Scobie? - Ne, Gene Kelly. Tu je plesao u Amerikancu u Parizu.
Dobar je. Hoćeš malo?
Ne, hvala.
Nećeš ni ti. Bacit ću ga. - Oprosti.
Alex, bojim se.
Znam. - Ne mogu naći razlog za njegovo ubojstvo.
Možda je netko mislio da su 4 dijela previše. - Možda su mu i 3 previše.
Taj želi sve i mi smo mu na putu. - Točno. - Moramo nešto učiniti!
Svakoga nas trenutka netko može ubiti. Bi li ti mogao nešto takvo?
Što? Ubiti nekoga? - Ne, skočiti na užetu da spasiš ženu koju voliš.
Kao grbavac iz crkve Notre Dame.
Tko je to tu stavio?
Požuri s presvlačenjem, gladna sam.
Reci što želiš jesti, pa ću odabrati odijelo koje ide uz to.
Što hoćeš? - Ovdje hotelski detektiv. Zašto u sobi nemate djevojku?
Baš gnjaviš! - Mogu li ući? - Ne, idem se kupati!
Kupaj se kod mene. - Zašto? - Ja se ne bih koristila tom kadom.
A i bojim se biti sama. - U susjednoj si sobi. Ako se nešto dogodi, viči.
Reggie?! - Jesam te!
Jesi li čula priču o dječaku koji je vikao: Vuk!?
Tuš je ondje.
Otvori vrata. - Smiješno. Desetak muškaraca čezne za mojim tušem.
Zašto ne pozoveš nekog od njih? - Izazivam te.
Ti si luda.
Što to radiš? - Skidam cipele. Jesi li čula da se netko tušira u cipelama?
Pjevam evergrine dok se kupam. Imaš li kakvu želju?
Zatvori vrata.
Ne znam tu pjesmu, gospođice.
Zatvori vrata! - Dođi i gledaj!
Brzo se suši.
Kako često to izvodiš? - Svaki dan. Proizvođač to preporučuje.
Ne mogu vjerovati! - O, da!
Pročitaj sitna slova na etiketi.
Nošenje ovog odijela tijekom pranja čuva njegov oblik.
Vodootporno.
Acro najlon, plastika, otporno na hrđu i vatru, otporno na otpor.
Ti si lud! - Otporno na luđake.
Da? - Ovdje Bartholomew. Razgovarao sam s Washingtonom.
Slušam vas. - Rekao sam im ono o bratu Carsona Dylea.
Pitao sam što znaju o njemu i... Ovo vam se neće svidjeti.
Carson Dyle nije imao brata.
Gđo Lampert? - Sigurni ste da nije pogreška? - Jesam. Budite oprezni.
'Đenja!
Ostavio sam svoje brzosušeće odijelo da se cijedi.
Nešto nije u redu?
Vjerojatno si slaba od gladi. Danas si jela samo pet puta.
Uredit će mi odijelo i idemo na večeru.
Negdje gdje je mnogo ljudi.
Ovo je još vlažno.
20 minuta nisi progovorila ni riječ. - Pitala sam se tko će biti sljedeći.
Ja? Znaš li ti tko je ubojica?
Još ne. - Onaj tko ostane na kraju odnijet će nominaciju.
Misliš da sam možda ubio Charlesa i Scobieja? Kako da te zadovoljim?
Da budem sljedeća žrtva? - To bi bio početak. - Ne razumijem te.
Loviš me po kupaonici, a onda me optužiš da sam ubojica.
Carson Dyle nije imao brata.
Mogu to objasniti. - Ne mogu otplivati.
Pripremi se za moju životnu priču. - Izmišljenu ili pravu? - Šuti.
Dakle! - Hoćeš li slušati? - Hajde.
Kad sam bio mlad, otac je htio da preuzmem obiteljski posao.
Izradu kišobrana. Ozbiljan posao, ali ja tada nisam bio ozbiljan.
Ovo nekamo vodi? - Mene je odvelo dalje od toga posla i od prihoda.
Kako to? - Kad čovjek u ovom svijetu nema struku, nema ni izbora.
Počeo sam tražiti ljude s viškom novca koji im neće nedostajati.
Ti si lopov?! - Ja ne bih izabrao taj izraz, ali obuhvaća bit.
Ne mogu vjerovati!
Ne mogu te kriviti. - Ali vjerujem ti, a u to ne mogu vjerovati.
Znači, doviđenja Alexander Dyle, dobrodošao Peter Joshua?
Adam Canfield.
Divno. Imao si tri imena u dva dana. Ne znam s kim razgovaram.
Čovjek je isti. - Nije. Adam Canfield je lopov i želim znati zašto.
Jednostavno je. Uživam u svom poslu. Malo je takvih ljudi.
Pogledaj oko sebe. - Postoji li gđa Canfield?
Da, ali... - Rastavljeni smo. - Točno. Večeraj. - Pojela bih i konja.
Mislim da si to i naručila. - Ne pravi se pristojan, zavaravao si me.
Kako to? - Kako si me odbijao! Znao si da ne mogu odoljeti.
Ispada da si bio zainteresiran samo za novac. - Točno.
Želiš da kažem kako mi lijepa djevojka znači više od 250.000 $?
Vjerojatno ne. - Morao bih razmisliti.
Što? - Je li ti palo na pamet da mi je teško kad te ne dodirujem?
Trebala bi vidjeti svoje lice. - Što je s njim?
Lijepo je.
Što je sada? - Više nisam gladna. Zar to nije veličanstveno?
Adame! - Sve je u redu. Pogledaj!
Ne izgledaš loše pod ovim svjetlom. - Zato smo ovdje.
Mislila sam da mi pokazuješ posao konkurencije.
Prilično dobro, zar ne? Naučio sam ih sve što znaju.
Radili su to u tvoje doba? - Naravno.
Što misliš, kako sam stigao na svijet?
Ne smiješ uzvratiti poljubac?
Liječnik kaže da je to loše za moj termostat.
Kad ti kreneš, zaista kreneš. - Krenimo!
Da?... Tko?
U predvorju?
Jeste li poludjeli? Sad je 3.30 h!
Ozbiljno?
U redu, dolazim. Pričekaj malo.
Upali svjetlo!
Kako se ovo zaustavlja?!
Trojica! U pidžamama. (Smiješno!) To je neka nova američka moda?
I nestao je vaš prijatelj iz Teksasa!
Gdje je? - Da bar znam! - Gospođo?
G. Dyle, gdje ste bili u 3.30 h? - Spavao sam u svojoj sobi.
A vi, gđo Lampert? - I ja isto. - U sobi g. Dylea? - Ne, u svojoj sobi.
Očito govorite istinu, jer zašto biste izmislili tako smiješnu priču.
Da sam na vašem mjestu, ne bih ostajao u pidžami. Laku noć!
Gotovo je. Tex ima novac. Pozvat ću te kad ga nađem.
Sad ćeš ga tražiti? - Nađe li ga policija, neće nam dati 250.000 $.
Idi u krevet i zaključaj vrata.
Da? - Slušaj me, Dyle. Znam tko ima novac i želim svoj dio.
Sve više raste. Neću otići dok ga ne dobijem. - Gdje si, Tex?
Moja mama nije odgojila glupu djecu.
Želiš li me naći, gledaj preko svoga ramena.
Odsad ću biti odmah iza tebe.
Otvori.
Mislim da sam pogriješio kad sam rekao da Tex ima novac. - Zašto?
Sad sam razgovarao s njim. Još je gladan. Gideon mu nije bio dosta.
Suzio je stvar na nas. Novac je kod tebe. - Znaš da sam sve pretražila.
Gdje je torba? - U ormaru. - Donesi je.
Baš si tvrdoglav! - Charles ga je sigurno imao sa sobom.
Hvala.
Svi su pregledali tu torbu.
Pregledaj je ponovno. - Gledam je svaki dan. Već bi netko nešto vidio.
Tu je. Gledamo u njega. Nešto na tom krevetu vrijedi 250.000 $.
Da, ali što? - Ne znam.
Četiri putovnice.
Karta za brod.
Ima li što? - Ništa.
Novčanik.
Češalj.
I nalivpero.
A taj ključ? - Od stana. Isti je kao moj.
Sigurno ih ne trebaš.
Trebaš ih.
Nema smisla, ali ne vrijedi 250.000 $.
Čekaj malo! - Što? - Prašak za zube. - Što s njim?
Možeš li prepoznati *** po okusu?
***!
S okusom peperminta.
To je to. Slijepa ulica. - Idi u krevet.
Ujutro moraš na posao. Večeras ne možemo ništa više učiniti.
Volim te, Adame.
Da, rekla si mi. - Nisam. Prošli sam put rekla: Volim te, Alex.
Pazi, pozivaju V. Britaniju.
G. predsjedatelju, kolege izaslanici, časni kolega iz Italije!
Izaslanstvo Njezina veličanstva strpljivo je slušalo... - Uključena si?
Nisam. Što je? - Našao sam ovo u košu za smeće u Texovoj sobi.
Slijepio sam je. - To je potvrda koju su mi dali za Charlesove stvari.
Ne znam kako... - Ne gledaš dobro. Sinoć je nešto nedostajalo.
Rokovnik. Za sastanke, zar ne? Nije ga bilo.
Točno. Sjećam se da ga je policija gledala, ali nije bilo ničega unutra.
Ničega što su oni smatrali važnim. - Sjećaš li se nečega?
Bilo je nešto o zadnjem Charlesovu sastanku. - S kim? Gdje?
Pisalo je samo gdje. - Sjeti se! Možda to tražimo.
Taj novac nije naš! Zadržimo li ga, prekršit ćemo zakon!
Nismo ga mi ukrali. Nema zakona o krađi ukradenoga novca.
Ima! - Ima? Kad su donijeli takav zakon? Što je bilo u rokovniku?
Neko mjesto... Ugao ili tako nešto... Moj je red.
Konferencija o zapadnoj hemisferi...
Konferencija o zapadnoj hemisferi održana 22. ožujka... Čekaj!
Četvrtak, 17 h, u Jardin des Champs Elysées!
To je to! Park! - Danas je četvrtak i gotovo je 17 h.
Hajde!
U redu je, gospodo. Nastavite.
Što sada? - 17 h, četvrtak, park...
Mora biti nešto ovdje. - Charlesov je sastanak bio prošloga tjedna.
Znam, ali ovo je sve što imamo. - Da. Prije 10 min imala sam posao.
Sad imaš drugoga posla i počni tražiti. Ti idi ovom stranom.
Beznadno je. Ne znam čak ni što tražim. - Mislim da ni Tex ne zna.
Je li on tu? - Pogledaj!
Idem vidjeti što radi. Ti ostani tu. - Čuvaj se, ubio je već troje ljudi.
Čekaj!
Taksi!
Gdje je pismo? - Pismo?
Ništa ne vrijedi. - Znaš na što mislim. Želim omotnicu s markama.
Naivčino!
Ti glupa, debilna, tupa naivčino!
Oboje su bili prepametni za nas! - O čemu govoriš? - Prvo muž, pa ona.
Pogledala te svojim velikim očima i ti si pao kao kruška!
Hoćeš omotnicu? Evo ti je! Tvoja je.
Ubio si svu trojicu nizašto!
Naivčino! Glupi magarče!
Budalo!
Sylvie, što ti tu radiš? - Čekam Jeana Louisa.
Što radi? - Bio je tako uzbuđen zbog maraka koje si mu jutros dala.
Drago mi je. Što je sve ovo? - Sajam maraka. Svakoga četvrtka.
Tu Jean Louis mijenja marke.
Bože! Gdje je?! - Što je?
Te marke vrijede bogatstvo! - Što? - Bogatstvo! Dođi!
Nigdje ga ne vidim. - Razdvojit ćemo se. Ti ga traži ondje. - U redu.
Jean Louis!
Reggie!
Jean Louis! Hvala Bogu! Imaš li... Što je to?
Neki mi je čovjek dao sve to za samo tri marke.
O, ne! Tko? Gdje?!
(Brzo, dušo!)
(Ondje.) - Dođite!
Otišao je. - Ne krivim ga.
(Uđite.) - G. Felix? - Da.
Očekivao sam vas. Znao sam da ćete doći.
Pogledajte ih! Jeste li ikad vidjeli nešto ovako lijepo?
Oprostite, ali ne znam ništa o markama.
Poznajem ih kao svoje lice, iako ih nikad nisam vidio.
Ovo je švedska od 4 šilinga zvana De Gula Fyraskillingen.
Tiskana je 1854. g.
Koliko vrijedi? - Novac nije važan.
Bojim se da je vrlo važan. - U vašem novcu oko 85.000 $.
Mogu li sjesti? - Možete.
A plava? - Zove se Hawaiian Blue.
Godine 1894. jedan je skupljač ubio drugoga jer je bio opsjednut njome.
Koliko vrijedi danas?
65.000. - A posljednja?
Šećer na kraju. Remek-djelo zbirke.
Najvrednija marka na svijetu. Zove se The Gazette Moldave.
Tiskana je ručno na bojenom papiru i označena inicijalima autora.
Danas vrijedi 100.000 $.
Ja nisam lopov, gospođo. Znao sam da je došlo do pogreške.
Zauzvrat ste dječaku dali mnogo maraka. Jesu li sad na prodaju?
350 europskih, 200 azijskih, 175 američkih,
100 afričkih i 12 princeze Grace. To je 10 franaka.
Ne zaboravite ove. - Hvala vam. Oprostite.
Nekoliko su minuta bile moje. To je dovoljno.
Adame!
Halo? - G. Bartholomew? - Da?
Tex je mrtav. Ugušen.
Adam ga je ubio. Sve ih je ubio. - Jeste li sigurni?
Jesam. Tex je prije smrti napisao Dyle.
On je ubojica.
Čekajte malo, gđo Lampert.
Ponovite mi to. - Stvar je u markama na pismu koje je Charles imao.
Bile su nam pred očima, ali nitko nije gledao omotnicu. - Slušajte me.
Dok imate te marke, niste sigurni.
Znate li gdje je središnji vrt Palais Royale? - Kolonade? - Da.
Idite onamo što brže možete. Požurite se! - Odmah krećem.
Reggie! Gdje su marke?!
Čekaj! - Pa da ubiješ i mene? Tex je mrtav! Na sagu je napisao Dyle!
Ja nisam Dyle! - Tex to nije znao! Ti si ubojica! - Daj mi marke!
(Palais Royale, brzo. - Zauzet sam. - Veoma je hitno! - Zauzeto.)
(Kartu!)
Američko veleposlanstvo. - Halo?
Molim ured g. Bartholomewa. - Možete li govoriti glasnije? - Ne.
G. Hamiltona Bartholomewa. - Otišao je.
Ali netko me pokušava ubiti. - Što?
Ubiti! Morate mu odmah javiti.
Sad je kod kolonada u središnjem vrtu Palais Royale.
Recite mu da je gđa Lampert blokirana u metrou ispod njega!
Halo? - G. Bartholomew? - Da?
Upravo sam primila poziv za vas od gđe Lampert.
Ne poznajem nikakvu gđu Lampert. - Kaže da je blokirana u metrou
i da je netko pokušava ubiti. - Ubiti? Zar misli da sam ja CIA?
Nazovite francusku policiju.
G. Bartholomew!
Pomozite mi! - Reggie, stani!
Taj čovjek je Carson Dyle!
Znamo da je on mrtav! - To je Carson Dyle! - Ne vjerujte mu!
Donesite marke ovamo. Opet vas pokušava prevariti.
Tex ga je prepoznao, zato je napisao Dyle. Ubit će te!
Ako sam ja taj, zašto vas odmah ne ubijem?
Morao bi izaći da uzme marke. Zna da ne bi uspio. - Želi novac za sebe.
To je jedino što je želio. - On je u CIA-i. Bio je u veleposlanstvu.
Kažem ti da je on Dyle! - Točno, ja sam mrtvac. Pogledajte me!
Ne znam tko je tko! - Reggie!
Molim te da mi još jedanput vjeruješ. - Zašto bih?!
Ne mogu naći razlog.
Gđo Lampert, stanite ili ću vas ubiti!
Nećeš dobiti marke! Morat ćeš izaći, a ja neću promašiti.
Možda, ali trebaš mnogo metaka da me ubiješ. Ostavili su me s pet.
Znali su da sam još živ, ali su me ostavili!
Deset sam mjeseci bio u njemačkome logoru.
Ostavili su me ondje. Zaslužili su smrt. - Ali ja nemam ništa s tim.
Vi sad imate novac koji pripada meni.
Znali su da sam živ, ali su me ostavili.
Zato sam ih svu četvoricu morao ubiti.
Vjerujte mi, ubit ću i vas. To neće ništa promijeniti.
Nemate vremena. Došao sam predaleko da bih odustao.
Kunem se da ću vas ubiti!
Odlučite se, gđo Lampert. Odmah!
Adame!
Znam da ste unutra, gđo Lampert! Izađite.
Jeste li me čuli? Izađite!
Ne želim vas ubiti, ali učinit ću to.
Izađite!
Igra je završena.
Nisi morao toliko trčati za mnom. Ta je gotova, prijeđi na drugu.
Oprosti što sam mislila da si ubojica. Nisam mogla znati da laže.
To je sva zahvalnost koju ću dobiti? Sama si masiraj tu nogu.
Hoću istinu. Jesam li te zanimala ja ili one marke?
Kako možeš reći nešto tako grozno? - Dokaži mi.
Reci mi da ujutro odem u veleposlanstvo i predam marke.
Rekla sam da mi kažeš da ujutro odem... - Čuo sam te. - Onda to reci.
Slušaj me. Htio bih ti nešto objasniti. - Nije važno.
Otići ću sama. - Zašto misliš da ih to zanima? To je samo 250.000 $.
Više će ih stajati administracija za to. Kao porezni obveznik... - Ti?!
Oprostite, vojniče. - Ja sam marinac. - Oprostite.
Komu idem radi povrata vladina novca? - Soba 217, g. Cruikshank.
217. Hvala, marinče.
Ne bih išao s tobom. Mogao bih dobiti osip zbog darovanja novca.
Trebam g. Cruikshanka. Prezime mi je Lampert.
G. Cruikshank, gđica Lampert... - Gospođa. - Gđa Lampert vas treba.
Uđite. - Hvala.
Od svih zlobnih, pokvarenih, prezira vrijednih, lopovskih...
Lopovskih? Mislio sam da će ti biti drago što nisam lopov.
Ne možeš biti iskren o neiskrenosti. Zašto nisi nešto rekao?!
Ne smijemo govoriti. Daj mi marke.
Čekaj. Otkud Dyleu ured ovdje? - Kad ste se našli?
Oko 13 h. - Vrijeme ručka. Vjerojatno je to isplanirao.
Našao je ured koji ostaje otvoren i ušao kad si ti trebala doći.
Kako onda znam da je ovo tvoj ured?
Gđo Foster, napišite dopis Bartholomewu u Osiguranje.
Preporučite mu da uredi budu zaključani u vrijeme ručka.
A prvo njegov. - A sad mi daj marke. - Kako se danas zoveš? - Brian.
Brian Cruikshank. Baš sam s tim morala zaglaviti.
Tko je tražio da zaglaviš? - Postoji li gđa Cruikshank? - Da.
Ali smo rastavljeni.
Ne.
Moja majka. Živi u Detroitu. Svidjele biste se jedna drugoj. Daj marke.
Ne dam dok mi ne dokažeš da si zaista Brian Cruikshank.
Sljedeći ću tjedan to ime napisati na dozvolu za vjenčanje.
Želim neku ispravu.
Pokušavaš... Dozvola za vjenčanje! Jesi li to rekao?!
Ne mijenjaj temu. Daj mi te marke.
Volim te, Adame, Alexe, Peteru, Briane... Ma kako se zvao.
Volim te!
Nadam se da ćemo imati mnogo sinova. Nazvat ćemo ih po tebi.
Prije nego što počnemo, mogu li dobiti marke?
Preuzeto sa www.titlovi.com