Tip:
Highlight text to annotate it
X
Bavarska, avgust 1 944.
Ukrcajte se u voz!
MoIim, ukrcajte se, poručniče. -Da, odmah.
Kasniš. Voz poIazi! -Znam. BiIa sam kod Iekara.
KIemense, dobićemo dete.
Lizice. -Tata, hočeš Ii da mi pošaIješ razgIednicu?
Hoću. -Obećavaš? -Obečavam.
Obećanje ne sme nikad da se prekrši. -Neču ga prekršiti.
PosIednji put, poručniče, ukrcajte se!
Idemo! Svi u voz!
Brzo ču se vratiti.
Obećavam ti.
Vratiću se do Božića.
DALEKO KOLIKO TE NOGE NOSE
U ime SSSR-a donosimo sIedeću predusu:
Optuženi je kriv za zIočin borbe protiv partizana.
Optuženi se osuđuje na 25 godina prisiInog rada.
Presuda stupa na snagu sa današnjim danom,
30. juIom 1 945. godine.
Ti si na redu.
Jedan okret.
Možete Ii da mi pomognete?
MIadiću, to sam ja.
On ne može da se okrene. Mrtav je.
Oktobar 1 945.
Zdravo, Lizice. Danas imam pismo za mamu.
Dobar dan.
Evo. AIi hoću Ii sada da dobijem poIjubac?
Dobar dan. -Zdravo, Lizice.
Mama!
Lizice.
Lizice.
Vesti od KIemensa?
Ne znaju ništa. Ništa.
Sve če biti dobro.
PozdravIjam te, Majko MiIostiva.
MoIim te, učini da moj tata dođe kući.
Tata!
Ti znaš kuda nas šaIju. Možeš Ii da nacrtaš kartu?
DaIeko je. -Koji je najbrži put?
Nemam pojma gde je Iogor četiri.
Pa, dobro.
Odavde na jug teče UraI.
Zapadno od njega je Evropa.
Reka se uIiva otpriIike ovde.
Na istoku su Jenisej, Lena,
Vitim, maIa OIekma.
To je skoro hiIjadu kiIometara prostranstva.
Kapežnjev, dakIe....
...Ieži još daIje na istoku. Na severoistoku.
Iza toga više nema ničega.
Stradaćemo tamo, boIje da bežimo.
Možda smo to i zasIužiIi.
Samo smo vršiIi svoju dužnost, druže.
Ti si bio na njihovoj strani. -I ponosan sam na to!
Šta radite?
Četiri cepanice za svakoga. Ne smeš da uzmeš više.
KIemense, dobićemo dete.
Vratiću se do Božića.
Rekao sam, svakom po četiri!
Zašto prvo njima?
Tišina! Svi čete dobiti!
I, kako vam se sviđa meni? -Isto koIiko i vama.
Nikada se nećemo vratiti.
Nikome nema povratka.
Neću da umrem. -Sve če nas pobiti.
StreIjače nas. Sigurno će nas streIjati.
Prestani sa tim gIupostima.
MIadiću, saberi se.
Imam majčino pismo. To mi je sve.
Dobro ga sakrij. Ne smeju nikada da ga nađu.
Sad spavaj.
Šta se to dešava?
Zaprege. Odvešče nas.
Kuda?
Diži se, Ienštino!
Ustaj!
Novembar. Negde u Sibiru.
Ovo pismo nećeš dobiti. Neće nikada biti posIato.
Ne smem ni da ga pišem.
Jedva da mogu i u misIima da sročim šta žeIim da ti kažem.
Video sam sve te grozne stvari,
strahotu, koja razara um.
AIi takođe znam da ne postoji večiti boI,
samo trajna nada.
KAZNENl LOGOR DEŠNJEV, 1 946. UPRAVA
SpasIi ste vašu četu, probiIi Iiniju fronta.
Zato ste dobiIi odren.
Piče? -Ne, hvaIa.
MogIi ste da sIužite u zapadnoj obIasti... u Lenjingradu.
Umesto toga ste ovde, u Iogoru Dešnjev. Zašto?
Jer to smatram svojom dužnošču.
Da nije u pitanju neka žena?
Pa, dobro.
Vi ste odgovorni za bezbednost u Iogoru.
OsIanjam se na vas.
HvaIa na poverenju, druže majore. Trudiću se.
StigIi smo.
UspeIi smo.
PoIazi! PoIazi, kad kažem!
Tifus.
Ne može više ovako.
Imamo peniciIin, znam to. PosIaIi su nam ga Amerikanci.
Zato ga donesite! -Upozoravam vas, dr. Staufere.
Ako ovde izbije epidemija, vi ćete biti odgovorni.
Ne treba vi da mi govorite za šta sam ja odgovorna!
Ne zaboravite ko je ovde kome podređen.
Potrebni ste na smotri.
Još nismo spremni, poručniče Kamenjev.
Naređenje komandanta. Ja sam odgovoran za sprovođenje.
Vi ste doktor Štaufer? -Da, poručniče.
Pođite sa doktorkom Pahnutovom. Ima dosta posIa.
1 95... 1 96... 1 97...
1 98... 1 99... 200.
Nema stražara.
Nisu ni potrebni. Odavde se nema kuda.
Nema nikakvog orijentira. Ni drveta, ni kamena, ni vode.
21 4... 21 5... 21 6...
Brod! -Mi smo u kaznenom Iogoru.
Ovde nema Iuke.
Stanite!
Grozno je to, doktore, aIi ima jednu veIiku prednost.
Tako znamo ko je zdrav i sposoban za rad.
Onda vam ja nisam potreban. -Jeste.
Da ispunjavate umrIice.
Pismo? -Sakrij ga.
Anuka, idi do one dvojice.
Razdvojte se.
Razdvojte se, smesta! -Pomeri se.
Šta kriješ? -Samo pismo.
Od moje majke.
Skini se. Do goIe kože.
Šta ti radiš?
Daču drugu moj kaput. -Šta hoćeš?
Da se ne smrzne.
Da ga kaznim, poručniče? -Ne.
Kako se zoveš? -KIemens ForeI.
KIemens ForeI... Zadrži tvoj kaput. Trebaće ti.
Nastavite. -Razumem.
Na desno! Napred marš!
Hajde, napred.
Napred.
Šta je bilo? -Moram napoIje.
Ne mogu više. Moram napoIje!
Hoćeš napoIje! Nema šanse!
Ostavi ga! PoIazi!
Stoj!
Kakav je ovo smeštaj? -Ućuti!
Skidajte se! Smesta.
Odeću na gomiIu!
Druže, šta če sa tim stvarima? -Da istrebe vaške.
Skidajte sve! Brže!
Moramo sve da skinemo.
NacionaIni komitet ""SIobodna Nemačka"".
Svako ke se na vreme odIučio za pravu stranu, ima šansu.
ForeI? -KIemens ForeI.
Šta hoćeš? -Tata nije mrtav?
Nije, Lizice. Nadam se da nije.
ForeI?
Žao mi je. Ništa. Nemam nikakav podatak.
To ne znači da mu se nešto desiIo.
Na jesen stiže kontigent sa istoka. Možda če i on doći.
Morate da čekate.
Da čekam.
Ne popušta, do đavoIa!
Damhause! Ne!
Zatvorenik ForeI!
Gospodine poručniče,
doveo sam zatvorenika po vašem naređenju. -SIobodan si.
Drug inženjer nije ovde, a ovaj je gIup.
Jesu Ii dobro postupaIi sa tobom? -Ne žaIim se.
AIi moja ruka... -Dobro.
Pokreni mašinu. -Ja? Kako to da uradim?
Ti si mehaničar, ForeIe. Piše u tvojim dokumetima.
IIi tvrdiš da tamo piše nešto pogrešno?
UkIjuči je.
Govoriš ***? O tome ne piše ništa u tvojim dokumentima.
Samo nekoIiko reči.
SkIoni se, budaIo.
Nauči one prave. -Da.
IzIazi!
Šta čekaš?
Hteo si da bežiš, ForeIe? -Da.
GIasnije!
Da, gospodine poručniče Kamenjev!
Kuda si pošao? Na AIjasku?
Savez SocijaIističkih Sovjetskih RepubIika
ima dogovor sa Sjedinjenim Američkim Državama.
O izručenju stranih izbegIica.
Stani mirno!
Dobro je... Otvorite.
Odavde nikada nečeš otići. Ovde si zauvek.
Svi mi.
Idi. Čekaju te tvoji drugovi.
Hajde, šta čekaš?!
Dosta! Prestanite!
Nemojte im zameriti. Da vidimo...
Zbog vas nisu dobijaIi hranu.
Kako ste biIi tako gIupi?
Da bežite kad vam se ukaže prva priIika?
Tako nikada nećete uspeti.
Hoće Ii se izvuči?
SIab je.
Prenesite ga u ambuIantu. To je naređenje.
Groznica ne popušta. OčigIedno nije tifus.
Pomozite mi. Moram da pošaIjem pismo kući.
Nikada neče stići.
Dobar dan.
Dragi tata,
Želim da ti napišem pismo, a ne znam gde da ga pošaIjem.
Mama je rekIa da si u Rusiji.
AIi Rusija je tako veIika, prostrana, tako daIeko.
Mnogo bih žeIeIa da te opet vidim.
Znate Ii šta je ovo?
Ovde nema paukova, ne mogu da žive ovde.
Nema paučine, ima samo oIova.
Šta to znači? -Trovanje krvi oIovom.
PredIaže se menjanje poziva. -Zar to ne može da se Ieči?
Ne. Pre iIi kasnije ubije svakoga.
Moram kuči.
SIušajte, ForeIe, možete da uspete. -Kako?
Mora da bude pripremIjeno. Treba vam odgovarajuća odeča.
Jake cipeIe, kompas. Kako ćete se hraniti?
Kako ćete upaIiti vatru na minus 40 stepeni?
Znam da je to nemoguće. -Čutite! Ne znate vi ništa!
Kad stignete do Lene za godinu dana,
više vas neče uhvatiti. Uz Božju pomoč.
Lena je još uvek usred Sibira.
Da... Ja mogu da vam pomognem.
Hojter? -Sposoban za rad.
Majer?
Sposoban za rad.
KIupman?
Sve sam očistio. Vidite?
Sve je čisto. Kod nas nema paučine.
Sposoban za rad.
Kad možeš da ustaneš!
Temperatura.
PeniciIin.
On je sposoban za rad. -Nije.
Ja misIim da može! -Ima temperaturu.
Vi ne odIučujete, doktore Staufer!
Ja sam odgovorna za ambuIantu.
A ja odIučujem ko se ovde prima, a ko se otpušta.
Sposoban za rad.
Dođite nočas kod mene.
Je Ii vas neko video? -Nije. -Dobro je.
Ovu kartu sam davno nacrtao. PogIedajte.
Naravno, možda nije sasvim tačna.
Reka, koja ja onda tuda tekIa, mogIa je da promeni tok.
Zimi su reke nabujaIe, aIi Ieti traže put to mora.
Da bi sIedeče zime...
Unutra.
Jesam Ii vam potreban, poručniče.
Mnogo radite, doktore Štauferu.
Uzmite gutIjaj. -HvaIa.
HvaIa, baš mi prija.
OdakIe vam ovo? -Dobio sam iz uprave.
To mi treba da sečem šine. Za preIome kostiju.
Nemam ništa što mi treba. -Danas je dosta rada.
Ugasite svetIo. -Da.
Laku noč.
Nemamo više vremena. Ne mogu sve da vam objasnim.
Uzmite moj džemper.
Čizme.
Danju sve što imate nosite na sebi.
Noću nešto skinite i pokrijte time rupu, koju napravite.
U redu? Pođite za mnom.
Morate mi tačnije pokazati... -Hoćete da bežite iIi ne?
Naravno da hoču! -AIi danas, sada?
Ako noćas ne pobegnete,
vratičete se u rudnik i više nikada nečete izaći!
Sakrio sam paket kod brežuIjka gde proIaze vagoni.
Spakovao sam nešto sušenog mesa i masti.
Dva kiIa duvana. Nemojte da ga žvaćete, treba vam za trampu.
Rešo na špiritus, kompas. Tu su i krpIje.
Sve ste to uspeIi? -Da. To je zapravo moje bekstvo.
Držite ga ispod odeće, najboIje za pojasom. Napunjen je.
Tu su vam i meci. Ubiče vas na mestu ako vas uhvate sa tim.
Zašto vi ne bežite? -Največa je opasnost ako izgubite gIas.
Pričajte sa samim sobom, sa drvećem ako morate.
Ponesite i ovo.
Urezao sam adresu.
Moje žene u Magdeburgu.
Recite joj da sam ja sve pripremio.
Zašto ja ne bežim?
Odustao sam pre dva meseca. Rak.
Imam samo jednu moIbu. Ako uspete,
idite kod moje žene. Recite joj da vas ja šaIjem.
I recite joj...
...da sam umro u zimu "49. U februaru.
Opišite joj moj grob u brdima. Recite joj...
Recite joj da je na njemu stoji drveni krst.
Ne, čekajte. BoIje recite u maju.
Onda može da ga zamisIi sa cvečem, u divno proIeće.
Obećavate Ii mi to?
Dobro. Sakrijte kartu.
Uzmite i nož, meni više ne treba.
Morate ovo uraditi kako treba. Ne idite na zapad,
tamo če vas tražiti. Idite na sever do mora,
a zatim duž obaIe. Tako je sigurnije.
Hajde, dođi.
Izvinite me. -Čekaj, molim te.
DozvoIite, ja ču se pobrinuti za to.
Vidiš, Nemac će to.
On če se pobrinuti za to.
Raduje se što sme da radi.
A nas dvoje možemo...
Upozoravam te!
A ja upozoravam tebe! Ako ne prestaneš da se vučeš
sa tim Nemcima, posebno sa onim ForeIom...
Šta? -Nemoj ti meni ""šta""! Možda već ima nešto među vama.
Štauferu!
Ustani kad ti se obraćam!
Ustajte!
Na posao!
Ja i moji Ijudi radimo koIiko je propisano, više ne.
Znate ko je kriv za to.
Nije pravo da nas krivite. -Vi govorite o pravičnosti?
Da.
Možete sve da nas ubijete, aIi nečemo odati druga.
Druže poručniče, patroIa se vratiIa iz potere.
Šta imate da izvestite?
PretražiIi smo ravnicu u pravcu zapada do podnožja brda.
ToIiko daIeko nije mogao da stigne.
ProveIi smo pet dana u putu i potpuno smo iscrpIjeni.
MisIim da je on zatrpan pod snegom.
Treba da izvršavate naređenja, ne da misIite!
Vi niste izvršiIi naređenje. Odstupite!
IzgubiIi ste kontroIu *** Iogorom.
Niste uspeIi da izvršite vaš zadatak.
Jedan je pobegao.
Drugog ste ubiIi.
To je sabotaža.
Pružao je otpor.
Dobro, pretpostavimo da je to tačno.
A ForeI se možda smrzao.
Napišite to u vašem izveštaju.
Ne.
On nije mrtav.
Bože...
mučiš me ovako... iz dana u dan...
Zašto me ne uzmeš sada?!
Uzmi me sada!
Oprosti mi, fokice.
Moram kuči.
...sedam, osam, devet...
Jedan, dva, tri...
Lepo drvo! SIatko drvo!
Uspeču.
Uspeču.
Jesu Ii sve stanice obaveštene?
Da, u krugu od 500 kiIometara.
Povečajte radijus.
Za dva meseca mogao je da pređe mnogo više od 500 kiIometara.
SkIonite oružje!
Sve je u redu. Mi ne žeIimo ništa od tebe.
MogIi smo davno da te ubijemo. AIi mi smo Iovci.
Leti ispiramo zIato, a zimi Iovimo.
VideIi smo vatru i pomisIiIi da pogIedamo ko je.
Ti si Nemac? Pobegao si.
Uskoro će oIuja. Strašan vetar.
Moraš da potražiš skIonište.
Mi znamo jedno mesto. Pođi sa nama.
Niste mi potrebni. Idite.
Idite!
Dobro, idemo.
Anastase!
Vidiš? Još uvek nam ne veruješ?
Ja sam Semion. Kako se ti zoveš, Nemče?
-Pjotr. Imaš pravo.
Nikad nikome ne govori svoje pravo ime.
Pođi sa nama. Sam nećeš preživeti u Sibiru.
DošIo je proIeče, Lizice. Na putu sam ka tebi.
lSTOČNl SlBlR, LETO 1 950.
Treba Ii da zahvaIim Bogu iIi mojim sibirskim saputnicima?
Moram da pređem još samo maIi deo puta.
Deset hiIjada jutara, rekao je Semion, i smejao se.
Semion se uvek smeje.
Kad ćemo stići do pIanine KaIine?
Za dva dana smo tamo. Možda za tri.
AIi reka teče na sever. -Na zapad.
500 kiIometara na zapad.
Odvedi me kući, Anastase. Na ovom spIavu.
Dovedi me kao kraIja!
Ti ćeš to uspeti. Ako neko može, to je on.
Moguče je. AIi nečeš požeIeti da odeš.
Ovo je pravo kraIjevstvo. Divni Sibir, bogat i Iep!
Ovde ćeš i ti nači tvoju sreću!
A sad, Pjotre...
...na vesIo! Pokaži nam koIiko ti je jaka voIja.
Anastase, pravo!
Levo!
Anastase!
Semione!
Anastas!
Anastas je morao da mi pomogne. AIi ti si me spasao.
Jedi, Pjotre, jedi. Ove mogu da se jedu.
Možeš mnogo da naučiš od mene.
Semione, zašto ste me poveIi sa sobom?
Pobegao si. Anastas je rekao da češ nas izdati.
Pre iIi kasnije bi te uhvatiIi. AIi sada si jedan od nas. -Ne!
Anastase!
Semione!
Nisam se udavio! Nisam! -Šta sam mogao?
Da ostavim spIav sa ceIim prtIjagom?
Gde je moj ranac? -Nestao je u reci.
Sve je tu.
Šta je sa mojim stvarima? -MisIio sam da imaš soIi.
Več odavno nemam više soIi.
O, ne. -Šta ti to još treba?
Ovde ima gradova i seIa, o kojima ništa nisi čuo.
Prave se brane na rekama. Svuda se gradi, stvaraju se zadruge.
Tako je to sada u Sovjetskom Savezu.
Da nemaš ti možda još soIi?
Zar je nisi već potražio?
Kakva sam ja budaIa!
So!
Votka!
Votka... -Kakva sreća, Petruka! Votka je spasena.
Zašto si ga ubio? -Zato.
Moramo da ga sahranimo.
Ostavičemo ga tu. Vukovi če se pobrinuti za njega.
Hteo je da ukrade moje zIato. Znaš šta, Petja.
Uzmi stvari, pa da pođemo. Uspečemo i sami.
Uzmi stvari i idemo.
Put me vodi kući, korak po korak.
Čak i kad moram da zaobilazim, to sam naučio.
Put ka jugu i ka zapadu vodi pre iIi kasnije ka severu.
Ka istoku.
Pjotre, ne mogu više!
Uspečemo, Semione. Moramo daIje.
Daj mi tvoj prtIjag, ja ču da ga nosim.
Ti si dobar drug.
AIi zIato je dovoIjno samo za jednoga!
Lizice...
Samo si sanjaIa.
Smiri se, dušo.
Mama, žedan sam. -Doneću ti vode. -OK.
OK? Zar se tako priča sa mamom?
Opet si sanjaIa tatu? -Da.
Semione!
Ja sam KoIjka.
A ovo je...
...AIjoška.
Ratni zarobIjenik...
Govorio si u snu.
To je Irina.
Njen deda te je izIečio.
On Ieči sve, koji su boIesni.
Samo njenog muža nije mogao da spase,
njega su rastrgIi medvedi.
Ovo je moja žena.
A ovo je moj sin.
Moram da idem.
Na dugo, sa psima.
AIi ne boj se, ovde ti niko ništa neče učiniti.
Moraš dobro da jedeš i da piješ,
da opet dobiješ snagu.
Jasno?
Ja sam... KIemens.
KIjučeve.
Hteo je sa ukradenim zIatom da kupi propusnicu,
zamisIite, druže. -On me ne zanima.
Treba mi drugi, koji je pomenut u izveštaju. Onaj Nemac.
Je Ii rekao nešto o Nemcu? -Da, druže Kamenjev.
Pitajte ga sami, je Ii to taj Nemac, koga vi tražite.
Pažnja, pažnja!
Državna bezbednost moIi sve stanovnike Jakutske za pomoć.
Traži se nemački špijun, koji se naziva Pjotr.
Njegovo pravo ime je KIemens ForeI.
ForeIe, imam sina!
To je moj sin, moj! Pravi momak!
Vidite kako je veIiki!
To če biti junak!
Imaš Ii ti sina?
Ne znam.
Nadam se. -Uskoro ćeš znati.
Sasvim sigurno.
Traže te.
To je opasno za vas.
Moram da idem.
AIjoška če te odvesti do ravnice, gde su veIike šume.
AIi onda...
...moraš sam da se snađeš.
HvaIa za sve.
Argiše!
Moj pas te voIi. On je dobar Iovački pas.
Dosta mu je i maIa kost.
DakIe... sve najboIje! -HvaIa.
Ovo je kedrovo zvonce.
Š***če te.
Duh šamana je sa tobom.
Irina...
Idi kuči. Zaboravi... moje ime.
Idi.
Argiše, idi sa njim i čuvaj ga.
LETO 1 951 .
Argiše.
Argiše!
Argiše! Dođi ovamo! Dođi!
Hej, ti!
Dođi ovamo!
Hajde, Argiše.
Kako se zoveš? -Odgovori drugu kontroIoru!
Pjotr Ivanovič. Ja sam šumar.
Osam godina prinudnog rada mi je istekIo.
Sad moram kod šefa obIasti NVD-a.
U Čitu.
Ovde... Ovde, Čita.
Imaš Ii dokumenta? -Nemam, aIi...
Nemaš dokumenta? -Imam. AIi kao obično su kod kurira.
Inače bih mogao da pobegnem. Sa dokumentima.
Znam ja vas, svinje IažIjive.
Znaš li koliko je daleko Čita?
DaIeko je. Mnogo daIeko. -800 kiIometara.
ProkIetinja! -GIadan je.
Jedva smo imaIi šta da jedemo.
Izađi. Reci im da ti daju nešto da pojedeš.
HvaIa, druže kontroIoru.
Moramo da ga prijavimo. -Naravno da moramo.
AIi pre svega mora da krene transport za Čitu.
Imaš sreće.
lma jedan transport za Čitu. Ti ćeš da pratiš voz.
Bičeš kočničar.
I pazičeš da ne uskoči neka skitnica. Razumeš? -Da.
Hajde, požuri!
Mirno!
Druže poručniče, odred je spreman.
Zapovednik: poručnik Zukov
KoIiko Ijudi? -1 5.
Zakopčajte uniformu. -Izvinjavam se.
Hajde, stigIi smo.
Dođi.
Nije ovde!
Eno ga, beži!
Budi miran.
ZamaIo utekoste, zarobIjeniče ForeIe.
Argiše!
Za njim!
Verno če srce biti jednom siroče, pre no dođe čas
da kaže zbogom svetu Iednom i da u bekstvu nađe spas.
Danas mora zvono da se čuje, da sveže zrakom odjekuje.
Da uči čovek mora, da uči, staIno, bez umora.
Čežnja za detetom.
Na jednom vrhu je mir, na jednom vrhu ne čuješ šušanj.
Ptice čute u šumi. Samo čekaj, uskoro češ i ti začutati.
To je biIo vrIo Iepo, EIizabeta.
Idi na mesto.
Ko je još naučio neku pesmu? RudoIfe?
Samo se sranja dešavaju. Samo sranja.
ProkIeto biIo.
CENTRALNA AZIJA, AVGUST 1 952.
HvaIa.
Oče naš, oprosti meni grešnome.
Oprosti mi.
Sumnjam da če vam odgovoriti.
To se nije davno desiIo. Jedan Nemac moIi za oproštaj.
Upadate u oči.
Ovde ima mnogo siromašnih i beskućnika,
aIi Nemac se retko viđa.
I oprostičete, gospodine, priIično i smrdite.
Možete maIo da se osvežite u mojoj kuči.
Hoću da vam pomognem.
Je Ii daIeko? -Ne možete da hodate?
BoIje da idemo sporednim uIicama.
SOVJETSKA MILICIJA
Uđite.
Moja braća.
Mi smo iz PoIjske. Ja sam u Sovjetskom Savezu,
oni su u Dancingu. Tamo nam je živeo stric.
SpaIio sam je, kad sam je dobio posIe rata, koji oni...
Uzmite šečer.
BiIi ste u Iogoru?
Zašto ste spaIiIu sIiku vaše braće?
Jer ne mogu da ih pogIedam u oči. -Žao mi je.
To je bIago rečeno.
Šta ćemo sad sa vama? Treba vam pasoš.
Pasoš? -Inače nečete moći preko granice.
Da Ii ste sebi smisIiIi neko ime?
Pjotr. -Pjotr...
Pjotr Ivanovič UIjanov.
To je ovde često kao kod vas Hans Peter MiIer.
Zašto činite ovo za mene?
MisIite, zašto Jevrejin pomaže Nemcu,
iako ste vi Nemci ubijaIi moju braću?
Nismo svi znaIi za to. -Svakako da niste.
BiIi biste protiv ubijanja žena i dece.
Zato biste streIjaIi vašeg komandanta.
AIi vi niste ništa znaIi. Vama je sve to ostaIo skriveno.
Vi ste samo vršiIi vašu dužnost.
I ja vršim moju dužnost.
Sad čemo da vam spremimo da se okupate.
Osečam se maIo sIabo.
Bar frizura odgovara.
Čekajte ovde. Može da potraje par sati.
Kad izađem, gasim svetIo.
Ostanite u mraku. Pokušajte da odspavate.
U redu.
Nemate poverenja?
Naučio sam da budem oprezan.
Morate opet da naučite da imate poverenje.
Pasoš i dozvoIa za putovanje. Izrada ne košta ništa.
Sovjetska veIikodušnost.
Pazite, Pjotre Ivanoviču UIjanove.
Vi ste Letonac, to objašnjava vaš nagIasak.
Naučite vaše podatke napamet. Sad morate da požurite.
Zborno mesto je pored pijace.
Zašto ovo činite za mene? -Muči vas savest?
Jer vi niste pomogIi nijednom Jevrejinu?
To morate sami sa sobom da raščistite.
Sad morate da pođete.
HvaIa vam.
Šta hoćete?
Čuli smo mnogo o vašem gostoprimstvu.
Smem Ii da uđem?
Tata, hoćeš da mi pošaIješ razgIednicu?
20 kopejki.
Sumnjamo u vas.
AIi nemamo dokaze.
AIi šta su dokazi? -VaIjda ne verujete
da ja pomažem jednom Nemcu?
Samo moram da znam gde je on.
Razumete?
Da, pomogao sam mu.
I opet bih to učinio.
Ja bih pomogao svakome, razumete?
DošIo je do odrona.
Morate da idete drugim putem.
To je veIiki zaobiIazak. -Tu se ništa ne može.
Može Ii se daIje pešice?
Može. AIi jako je daIeko.
Izvinite.
OdakIe doIazite? -DošIo je do odrona u brdima.
Dajte mi to.
Zato idem pešice. -Pešice?
To je vrIo daIeko. -Da.
Vidite, još danas moram preko granice.
Ovde piše. ""Važi do 30. avgusta.""
Iranci me verovatno posIe ne bi pustiIi da pređem.
Sa Irancima se nikad ne zna.
U redu je.
HvaIa.
Ja sam te pobedio.
TEHERAN, DECEMBAR 1 952.
Verujemo da je *** špijun. Za to je kod nas smrtna kazna.
Zove se KIemens ForeI i navodno je pobegao sa daIekog Sibira
kao ratni zarobIjenik. TrebaIo mu je tri godine da stigne ovde.
To zvuči tako neverovatno, skoro je nemoguče da je istina.
Zato vas vas pozvao i zamoIio da ga identifikujete.
PosIednji put sam ga video 1 937. godine.
Bio je sIužbenik u ministarstvu privrede u Ankari.
Ne znam da Ii ču ga prepoznati.
U vas imam najveće poverenje, gospodine BaudrekseIe.
Uvedite ForeIa.
Ujače.
Ne prepoznaješ me?
Tvrdite da ste moj sestrič? -To sam ja.
Sedite. -Ako ste vi KIemens ForeI,
možete Ii da mi odgovorite na neka pitanja?
MobiIisan sam u pIaninski puk u Rajhenau.
Tu sIiku sam posIao majci za njen rođendan 1 939. godine.
Piše pozadi.
""Draga mama, srećan rođendan. 1 5. juIi 1 939. KIemens.""
KIemense...
Stavi kapu!
Prevod: Verica JakovIjević