Tip:
Highlight text to annotate it
X
Nema ukus, boju i miris i često možemo da vidimo kroz nju.
Prekriva 70% Zemlje
i cirkuliše od okeana i reka do oblaka i nazad.
Ona čak čini oko 60% naših tela.
Sa svom tom vodom oko nas i u nama,
lako je uzeti njeno prisustvo zdravo za gotovo.
Ali u ostatku sunčevog sistema, tečnu vodu je skoro nemoguće naći.
Kako je onda naša planeta završila sa toliko ove supstance
i odakle je ona potekla?
Kao što verovatno znate,
molekul vode sastoji se od dva osnovna dela.
Vodonik, najjednostavniji element,
postoji skoro od samog početka univerzuma.
Kiseonik je nastao nekoliko stotina miliona godina kasnije
nakon što su počele da se formiraju zvezde.
Ogromni pritisak u sredini ovih vatrenih ognjeva bio je tako velik
da su se atomi vodonika stopili i obrazovali helijum.
Helijum se zauzvrat stopio kako bi nastali teži elementi,
poput berilijuma, ugljenika i kiseonika u procesu poznatom kao nukleosinteza.
Kada su se zveze u jednom trenutku sudarile i eksplodirale u supernove,
ovi novi elementi raširili su se univerzumom
i kombinovali u nova jedinjenja, poput sada poznatog H2O.
Ovi molekuli vode bili su prisutni u oblaku prašine
koji je oblikovao naš sunčev sistem
i još njih se sudarilo sa našom planetom nakon njenog nastanka.
Ali na jedno veliko pitanje nemamo odgovor:
koliko vode je došlo na Zemlju, i kada?
Kako jedna teorija kaže, ako su
relativno male količine vode bile prisutne na Zemlji kada je nastala stena,
visoke temperature i nedostatak atmosfere
bi prouzrokovao da voda ispari nazad u svemir.
Voda ne bi mogla da ostane na planeti
do stotina miliona godina kasnije
kada je nastala naša prva atmosfera u procesu koji se naziva degazacija.
Ovo se desilo kada su istopljene stene u Zemljinom središtu
ispustile vulkanske gasove na površinu,
stvarajući sloj koji bi onda mogao da zarobi vodu koja izlazi.
Kako se onda voda vratila na planetu?
Naučnici su dugo sumnjali na to
da je dosta vode vraćeno putem kometa koje su nosile led
ili verovatnije asteroidima koji su bombardovali Zemlju milionima godina.
Skorašnja istraživanja izazvala su ovu teoriju.
Ispitivanjem meteorita ugljeničnog hondrita
koji su nastali ubrzo nakon formiranja našeg sunčevog sistema,
naučnici su otkrili da oni ne samo da su imali vodu,
već su imali i isti mineralni sastav kao i stene na Zemlji
i uzorci sa asteroida koji je nastao u isto vreme kad i naša planeta.
Ovo naznačava da je Zemlja možda ranije nagomilala
značajne količine vode koja je mogla da miruje,
uprkos nedostatku atmosfere,
iako su asteroidi možda doneli još vode tokom eona.
Ukoliko je ovo istina,
život je možda nastao ranije nego što se pre mislilo.
Tako da još uvek ne znamo tačno da li je voda na Zemlji
potekla iz njene prvobitne formacije,
iz kasnijih uticaja
ili neke kombinacije ova dva.
Bez obzira, voda koja teče našim tuševima, fontanama za piće i česmama
je nešto što nije samo poteklo iz obližnjeg jezera ili reke,
već je prvo prošla kosmičko, haotično putovanje, da bi dotle došla.