Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ja sam Džo Kvin a ovo je SOTT izveštaj.
Danas ću pričati o dve vruće teme:
TSA prepipavanjima i skenerima tela,
i bankarskoj krizi u Irskoj.
Ali prvo: Irska i spašavanje banaka.
Neću ulaziti u ekonomske detalje
o tome kako funkcioniše bankarski sistem.
To je prekomplikovano.
I to je namerno tako.
Ali nije teško uočiti konačni rezultat.
Radi se o rezultatu zbog kojeg su banke u biti i osnovane.
Koristeći frazu histeričnog "Rata protiv terorizma"
može se reći da su banke kao uspavane ćelije.
Bankama je uvek bilo u interesu skupljanje javnih dobara
i njihovo pohranjivanje i zarada na tome, zar ne?
No još važnije, one izdaju kredite.
One su, u biti
kamen oko vrata većini ljudi,
većinu njihovog života.
No proteklih nekoliko godina pokrenuo se plan
da se iskoriste banke u svrhu osiromašivanja
populacije bilo koje države.
I to je ono što se trenutno događa u Irskoj.
A Irska, kao mala zemlja
je u biti proba za istu "šok terapiju"
koju će se kasnije primieniti na druge zemlje.
Ono o čemu ovde govorimo jeste
i uvek je bio
tihi rat između elite
i običnih ljudi ovog sveta.
Proteklih, recimo, 10 godina
banke širom celog SAD-a i Evrope
nameću zajmove ljudima
koji ih u biti ne mogu sebi priuš***.
U Irskoj su, iz ličnog iskustva znam,
u zadnjih 10 godina
banke prešle od strogog finansijskog proveravanja kandidata za zajam
do agresivnog nametanja zajmova.
Rezultat je bio da su milioni ljudi
prihvatili ponude za ogromne zajmove
ili za ponovnu hipoteku na svoje kuće.
U Irskoj se to lagano dogodilo
jer je ekonomija bila u velikom porastu
i cene kuća su bile smešno visoke.
Srednovječni parovi, koji već niz godina žive u svojim kućama
i koji su davno otplatili svoje hipoteke,
su poticani na ponovno dizanje hipoteke
zbog navodne veoma visoke vrednosti njihove imovine.
I mnogi su je podigli, uzeli novac, potrošili ga,
i sada su ostali s dugom banci,
i imovinom koja vredi svega trećinu onoga što je banka rekla da vredi pre 5 godina.
No što su banke zapravo radile sa svim tim lukavim zajmovima koje su izdavale?
Evo kako to ide:
Jedna banka poveže sve svoje zajmove
i proda ih drugoj banci
na osnovu očekivanja da će zajmovi biti vraćeni s kamatama.
Sledeća banka doda svoje zajmove
i dalje prodaje sledećoj banci po višoj ceni
da bi ostvarila dobit.
I proces se nastavlja od banke do banke,
i tako to ide uokolo.
Kako kruže zemaljskom kuglom
ogromna navodna vrednost se pridodaje
ovoj hrpi precenjenih zajmova, udela, itd.
Na primer,
lažna vrednost ovog novca u 2009. godini
ovih derivata, kako se nazivaju,
je iznosila 863 biliona dolara.
A to je višestruko više od aktuelne vrednosti
ekonomske aktivnosti CELE NAŠE PLANETE!
Banke i finansijske institucije su povezivale derivate skupa
i prodavale ih drugim bankama širom sveta
i druge banke širom sveta
su radile istu stvar sa svojim lukavim zajmovima.
No kako je vreme prolazilo
i ovi su se zajmovi deli unaokolo
postalo je sve više očigledno da je većina derivata
zapravo riskantna i da ne vrede ni blizu
onoga za šta su bili prodani.
Pa su ih se banke počele mahnito rešavati
sve dok se cela stvar nije urušila
u vidu krize bez pokrića pre par godina.
I banke su se plačući okrenule vlastima
i vlast ih je izvukla
s javnim sredstvima.
U slučaju Irske
problem je posebno gadan
jer je, potaknut bankama i vlastima,
irski narod potrošio zadnjih 15 godina
prihvatajući zajmove na osnovu preporuka banaka
tako da se ljudi u suštini dave u njima.
Ukratko, banke i vlasti su lagali.
Iznenađenje, iznenađenje!
Smestili su irskom narodu da završi s dugom oko vrata
za koji su ZNALI da nije podržan realnim bogatstvom.
OSIM, naravno, bogatstva tipa vaše kuće, auta,
vaše socijalne pomoći, itd.
Dakle, banke su imale sve te loše zajmove
i irska vlada je morala preuzeti dug
i izvući banke
do mere od 54 milijarde evra nedavno.
Ali to nije bilo dovoljno za pokriće,
i jednostavno nema dovoljno novca da se posao završi.
Pa su se obratili Centralnoj banci EU i MMF-u za zajam,
koji dolazi sa sitnim slovima napisanim
da EU i MMF imaju pravo definisati irsku poreznu politiku
i u biti kontrolisati ekonomiju
te stoga i zapošljavanje i javnu potrošnju.
Praktično u bilo kojem obliku.
U principu, račun je ispostavljen
na vrata irskih poreskih obveznika
No, ovo je problem:
RAČUN u biti NE POSTOJI!
Sve je to bio "lažni novac" od samog početka! Sećate se?
863 biliona?!
Dakle nema se šta platiti u smislu novčane vrednosti.
Irski će narod to platiti
svojim kvalitetom života, svojim poslovima,
svojim blagostanjem, školama, bolnicama i svime drugim.
To je "štednja"
koja u biti znači ceđenje građanstva
i njihovo mučenje u svrhu bolje kontrole *** njima.
To je celi smisao ove nameštene "ekonomske krize".
Ali jednostavnije rečeno,
ako želite poruku koju ćete poneti sa sobom
evo jedne:
irska je vlada upravo spasila banke
od svih onih loših zajmova koje su izdale
i na njima zarađivale S JAVNIM NOVCEM!
Irski je narod, dakle, OTPLATIO svoj dug bankama!
Ako će MMF i EU
preuzeti kontrolu *** irskom ekonomijom
i još je više cediti
tada bi Irci trebali razmisliti
da su njihovi dugovi nepostojeći i nevažeći
i trebali bi kolektivno PRESTATI
vraćati zajmove koje imaju kod irskih banaka!
Zašto? Pa zato jer su ih već OTPLATILI!
54 milijarde!
To je 13.000 evra za svakog čoveka, ženu i dete u državi!
A tu je još i zajam od 90 milijardi koji dolazi od EU i MMF-a
i koji će opet IRSKI NAROD morati otplatiti!
Da bi se to izbeglo, trebaju nam masovne demonstracije
i zamena postojeće vladajuće garniture
s pojedincima koji zbilja brinu za svoj narod.
Nazivaju ga "slobodnim pipanjem",
te između ostalog i "silovanjem na ulazu".
I ljudi u SAD-u su razumljivo zgroženi
da se u navodnoj zemlji slobode i demokratije
obični građani fizički zlostavljaju
i skeniraju potencijalno štetnim zračenjem
samo da bi se ukrcali na avion.
Pre svega izraz koji se koristi,
"prepipavanje".
Pre je bilo prepipavanje
ali se to sve promenilo
prošlem godine s bombašem u donjem rublju.
Napisao sam članak o tome
u kojem sam više-manje sumirao šta se događalo.
Naslov je "The Underwear Bomber, Crushing Freedom with Phony Arab Terrorism".
Potražite na Guglu sa
"underwear bomber and crushing freedom".
Dakle ono što je nekad bilo prepipavanje
sada je više kao nametljivo pipanje.
Da li vam ovo izgleda kao prepipavanje?
Stoga nije za za čuditi
povećan broj horor priča
proteklih sedmica i meseci
od ljudi koji pokušavaju koristiti aerodrome.
Majkama se oduzimaju deca
radi "privatnih pretraga".
Trudnim ženama se pipaju grudi
a ostali bivaju uhapšeni i sudski gonjeni
zbog i najmanjeg znaka protesta ili neslaganja
prilikom ovih ponižavajućih "prepipavanja"
koja se odvijaju potpuno u javnosti.
No koja je priča u pozadini svega toga?
Kako smo dospeli ovde i to tako brzo?
Radi li se zbilja o sigurnosti?
Odgovor je očigledno i jasno NE!
Ono o čemu se ovde STVARNO radi je
vlada SAD-a, ministarstvo unutrašnje bezbednosti, novac,
i želja da se stanovništvo stavi
pod puno profinjeniju kontrolu.
Ne kažem da je to rezultat neke teorije zavere.
Kažem samo da je TO ONO ŠTO SE DOGAĐA!
TO JE REZULTAT!
Opšte je poznato da su nakon 11. septembra
Bušova vlada i kongres
doneli hrpu drakonskih zakona.
Od prava da zadrže i zatvore
koga god žele pod izgovorom "neprijateljskog borca" ili "domaćeg teroriste",
do prisluškivanja američkih domaćinstava
i pristupa privatnim podacima
iz bilo kojeg aspekta američkog građanskog života.
Vodeću ulogu u nametanju
onoga što izgleda kao infrastruktura policijske države
ima Michael Chertoff,
bivši ministar unutrašnje bezbednosti
i trenutni predsedavajući privatne Chertoff grupe.
Bio je to Chertoff, pomoćnik pravobranioca,
koji je nadgledao prvu zataškanu probu 11. septembra.
Bio je to Chertoff koji je odobrio
i potom branio zatvaranje
stotina onih koje on naziva
"materijalnim svedocima" arapskog porekla.
Iako se posle ispostavilo
da NIJEDNA zatočena osoba
nije imala ništa s terorizmom
i da su bili krivi samo za
manje useljeničke prestupe.
Bio je to Chertoff koji je nadgledao
kriminalni nemar ministarstva unutrašnje bezbednosti
prilikom reakcije na uragan Katrina.
I danas se radi o Chertoff grupi
koja posluje
s glavnim proizvođačem
skenera na aerodromima.
Oni se nazivaju Rapiscan.
Iako nisam siguran da li se to izgovara
"Rapiscan" ili "***-i-scam". ["Silovanje-prevara"]
Usput rečeno,
kada je Chertoff tiho prešao u privatan biznis
sa sobom je poveo svoje prijatelje
iz NSA-a, CIA-e i ministarstva unutrašnje bezbednosti.
Njegove vlastite reči su da
"radi istu stvar koju je radio i u vladi
ali sada iz privatnog sektora".
To znači da on ne odgovara nikome.
Dakle, najvećim delom zaslugom Chertoffa,
iako je očigledno da on ne radi ništa
što njegov bivši poslodavac ne odobrava,
pojačane sigurnosne mere i skeneri tela
se polako pojavljuju u aerodromima širom SAD-a
kroz proteklih nekoliko godina.
No, kao što sam rekao,
incident s bombašem u donjem rublju
je to što je u biti dalo priliku vladi SAD-a i Chertoffu
da promovišu spomenute mere širom zemlje.
Chertoff je dao desetine intervjua
u kojima ističe potrebu da federalna vlast
kupi više skenera za celo telo za aerodrome.
VAŠ porezni novac se koristi da bi se kupili ti skeneri
i platio veći broj sigurnosnih radnika
koji vas agresivno pipaju na aerodromima.
Razmislite o tome.
Zatim, nedavno smo imali teroristu s ketridžom za štampač
koji je planirao moguć, možda, neku vrstu napada, možda.
Ima u tom događaju takođe JAKO PUNO stvari
koje gadno smrde kao da su nameštene od strane vlasti.
Ali možda ono što najviše govori
je činjenica da se sve to dogodilo svega TRI DANA
nakon što su zvaničnici britanske avio industrije
uključujući i predsednika British Airways-a
rekli da bi Britanija trebala prestati slediti
preterane zahteve za sigurnost u avio saobraćaju iz SAD-a
za koje je rekao da su "u potpunosti preterani".
Kao odgovor na to odbijanje
ministarstvo unutrašnje bezbednosti je izjavilo da Amerikanci,
citiram:
"mogu očekivati čak i postroženje sigurnosnih mera u i oko avio saobraćaja.
Kao mere predostrožnosti
ministarstvo unutrašnje bezbednosti je preduzelo brojne korake radi povećanja sigurnosti.
Neke od tih sigurnosnih mera
će biti vidljive, a neke neće".
Mislim, ozbiljno,
ovo ne bi mogli ni izmisliti
iako to neko očigledno radi.
Pre smrtonosnog napada ketridžima štampača
Vašington je razaslao hrpu "terorističkih uzbuna"
koje su se ticale "koordinisanog terorističkog napada"
protiv Britanije, Francuske i Nemačke.
Kao odgovor na to
evropske obaveštajne agencije su ih nazvale "besmislenima",
a pakistanski visoki predstavnik za Britaniju
koji je blizak s pakistanskim predsednikom
je rekao da Amerikanci
"namerno preuveličavaju pretnje u političke svrhe".
U ovom slučaju "politička svrha"
je bilo opravdanje
za pojačano bombardovanje pakistanskih civila.
Dakle pitanje koje se postavlja jeste:
ako oni to mogu videti,
i objaviti u medijima
zašto svaki Amerikanac ne može to takođe videti?
Uzgred, povod za
invaziju na Avganistan i Pakistan,
kolonizaciju i bombardovanje?
Zbog jednog i samo jednog razloga:
"Vašington je u Avganistanu "otkrio" mineralna bogastva vredna bilion dolara"
Vreme mi uskoro ističe.
No, pre nego što završim,
hteo bih zamoliti svakog Amerikanca koji ovo gleda,
ali i sve druge, bilo koje nacionalnosti,
da zastanu na trenutak i razmisle o tome
kako zamišljaju da izgleda policijska država
u praksi.
Želeo bih da razmislite
kako bi izgledao gubitak građanskih sloboda
u praksi.
Bi li u tom slučaju vaša vlast tvrdila
da ima pravo prisluškivati vaše telefonske linije
i pratiti vaše aktivnosti na računaru?
Bi li tada vaša vlast
širila neprestane i lažne "terorističke uzbune"
da vas zastraši do stupnja pokoravanja?
Bi li se tada vaša vlast
obrušila na vašu slobodu kretanja
i svakog građanina tretirala kao potencijalnog kriminalca?
Bi li to tada uključivalo smanjenje prava na protest
protiv očitog prekoračenja ovlašćenja vlasti?
Pogledajte oko sebe.
Vaše slobode vam se oduzimaju upravo sada.
Jedina stvar koja vas sprečava da to jasno vidite
onako kako to zbilja jeste,
jeste verodostojna laž kojom vam govore
zašto je oduzimanje tih sloboda nužno.
Verodostojna laž koju vam podastiru
je "teroristička pretnja".
Ali ako pobliže pogledate na tu pretnju
shvatićete da je ona veštački stvorena.
Da je ona sredstvo u svrhu određenog cilja.
A cilj je kraj istinske pravde,
i slobode,
i sveta koji je pogodan za život normalnih ljudi.
Cilj je kraj sveta
kojeg je najveći predsednik u istoriji SAD-a,
Džon F. Kenedi, pokušao stvoriti.
To je svet kojem je on težio,
i zbog svojih napora
bio brutalno ubijen pre 47 godina.
O kakvoj vrsti mira govorim
i kakvu vrstu mira tražimo?
Ne američki mir,
nametnut svetu
američkim oružjem rata.
Ne mir grobova
ili sigurnosti robova.
Govorim o istinskom miru.
Vrsti mira koja čini život na Zemlji vredan življenja.
Vrsti mira koji omogućuje da se ljudi i narodi razvijaju,
i da se nadaju,
i da grade bolji život svojoj deci.
Ne samo mir za Amerikance,
već mir za sve muškarce i žene.
Ne samo mir u našem dobu,
već mir za sva vremena.
Mnogi od onih koji su ubili Kenedija
nisu više živi.
No, nemojte se dati zavarati.
Njihova izopačena ideologija o mračnom svetu
totalitarizma i efektivnog ropstva
za svakoga od nas, i dalje živi.
Sada pokažite zube.
Možda neće biti druge prilike.
Ovo je SOTT izveštaj.
Vratićemo se sledeće sedmice.
[pesma]: Srešćemo se opet.
Ne znam gde. Ne znam kad.
Al' znam da srešćemo se opet.
Jednog sunčanog dana!