Tip:
Highlight text to annotate it
X
Da li postoji granica koju nikada nećemo preći?
Da li postoje mesta koje nikada nećemo dosegnuti, ma koliko se trudili?
Ispostavilo se da ipak postoje.
Čak i sa tehnologijom iz naučne fantastike, zarobljeni smo u našem džepu svemira.
Kako je to moguće? I koliko daleko možemo dosegnuti?
Mi živimo u toplom zagrljaju Mlečnog Puta. Spiralne galaksije prosečne veličine.
- širine od otprilike 100,000 svetlosnih godina -
koja se sastoji od više milijardi zvezda, gasovitih oblaka, tamne materije, crnih rupa, neutronskih zvezda
i planeta, sa izuzetno ogromnom crnom rupom u središtu galaksije.
Iz daleka, naša galaksija izgleda gusto zbijena, ali u stvarnosti, ona se sastoji, uglavnom, od praznog prostora.
Sa našom trenutnom tehnologijom, slanje neke osobe do najbliže zvezde, bi zahtevalo više hiljada godina.
Tako da je naša galaksija prilično velika.
Mlečni Put nije jedinstven u ovoj kategoriji.
Zajedno je sa galaksijom Andromeda i više od hiljadu drugih patuljastih galaksija.
deo je: "Lokalne galaktičke grupe";
oblasti svemira prečnika oko deset miliona svetlosnih godina.
Ona je jedna od hiljade galaktičkih grupa u "Laniakea superjatu galaksija",
koja je sama po sebi, samo jedna među mnogo miliona drugih superjata galaksija,
koje čine poznat svemir.
Hajde sada da pretpostavimo na trenutak da ćemo imati veličanstvenu budućnost;
čovečanstvo postaje civilizacija trećeg tipa,
ne bude zbrisana od strane vanzemaljaca,
i razvije međuzvezdano putovanje zasnovano na našem trenutnom razumevanju fizike.
U ovom najboljem slučaju, koliko daleko bi mogli da dosegnemo?
Pa, do lokalne galaktičke grupe.
To je najveći sastav čijeg će čovečanstvo ikada biti deo.
Koji je svakako velik, lokalna galaktička grupa se sastoji od samo 0,000.000.000.01 %
sveobuhvatnog svemira.
Neka ovaj broj dopre do vas na trenutak.
Ograničeni smo na stomilijarditi deo jednog procenta sveobuhvatnog svemira.
Jednostavna je činjenica da postoji granica za nas,
a to što postoji toliko veliki deo svemira koji nikada nećemo moći da dodirnemo, je nekako zastrašujuć.
Zašto ne možemo ići dalje?
Pa, sve to ima veze sa prirodom ništavnog.
Ništa, iliti prazan prostor, nije prazan već ima u sebi unutrašnju energiju;
takozvana "kvantna kolebanja".
U manjoj meri postoji stalno dejstvo, čestica i antičestica
koje se pojavljaju i uništavaju sebe.
Možete zamisliti kvantni vakuum kao deo mehurića:
sa gušćim i oblastima manje gustine.
Sada, hajde da se vratimo 13,8 milijardi godina kada se sam svemir
sastojao ni od čega.
Odmah nakon velikog praska, događaja poznatog kao kosmička naduvenost, sveobuhvatan svemir
se proširio od veličine klikera do više biliona kilometara, u deliću sekunde.
Ovo naglo rastezanje svemira je bilo toliko brzo i ekstremno,
da su se čak rastegla i ta kvantna kolebanja,
a podatomske razdaljine su postale galaktička rastojanja,
sa gušćim i oblastima manje gustine.
Posle naduvavanja, gravitacija je počela da vuče sve natrag.
Na najširoj skali, širenje je bilo previše brzo i snažno
da bi se nadomestilo, ali na manjoj skali, gravitacija je izašla kao pobednik.
Tako da, tokom vremena, gušće oblasti, iliti džepovi svemira,
su prerasli u grupe galaksija, kao što je ova u kojoj živimo danas.
Samo stvari unutar našeg džepa - Lokalne galaktičke grupe - su povezane sa nama putem gravitacije.
Ali čekajte, šta onda predstavlja problem?
Zašto ne možemo da putujemo iz našeg džepa do sledećeg?
Ovde, tamna energija čini sve komplikovanim.
Otprilike pre šest milijardi godina, tamna energija je preuzela stvari u svoje ruke.
To je u osnovi nevidljiva sila ili dejstvo, koja uzrokuje,
a i ubrzava širenje svemira.
Ne znamo zašto ili šta je tamna energija, ali jasno možemo posmatrati njena dejstva.
U prvobitnom svemiru, postojale su hladne pege veće veličine oko lokalne galaktičke grupe,
koje su prerasle u jata sa više hiljada galaksija.
Okruženi smo sa mnogo stvari, ali nijedna od tih struktura i galaksija
van naše lokalne galaktičke grupe nije povezana gravitacijom sa nama.
Tako da što se svemir više širi, razdaljina između nas i
drugih gravitacionih džepova postaje veća.
Vremenom, tamna energija će odgurati ostatak svemira još dalje od nas,
što će prouzrokovati da sva druga jata, galaksije i galaktičke grupe vremenom postanu nedostupne.
Prva susedna galaktička grupa je već više miliona svetlosnih godina udaljena od nas,
ali sve se sve one kreću u suprotnom smeru od nas, brzinama koje nikada nećemo moći da dostignemo.
Mogli bismo da napustimo lokalnu galaktičku grupu, i onda da letimo kroz međugalaktički prostor,
zalazeći u tamu, ali nikuda nigde ne bismo stigli.
Dok bi mi postajali sve nasukaniji, lokalna galaktička grupa bi postajala sve zbijenija,
i vremenom bi se spajanjem oblikovala jedna džinovska eliptična galaksija, sa neoriginalnim imenom "Milkdromeda"
za par milijardi godina.
Ali postaje još obeshrabrujuće:
u nekom trenutku, galaksije van lokalne galaktičke grupe će biti toliko daleko,
da će njihova svetlost biti previše slaba da se uoči, a onih par fotona koji dosegnu do nas,
imaće toliko dugu talasnu dužinu, da će biti potpuno neuočljivi.
Kada se to desi, nikakva informacija van lokalne galaktičke grupe neće doseći do nas.
Svemir će ustuknuti iz našeg vidokruga.
Izgledaće mračno i prazno u svim pravcima, zauvek.
Biće rođeno u dalekoj budućnosti u Milkdromedi,
misliće da ne postoji ništa drugo sem sopstvene galaksije u celokupnom svemiru.
Kada budu pogledali daleko u svemir, videće samo prazninu i tamu;
neće videti kosmičko pozadinsko zračenje,
i neće moći da nauče o Velikom Prasku.
Neće imati načina da saznaju ono što mi znamo danas;
prirodu širenja svemira, gde počinje i kako će se završiti.
Misliće da je svemir nepokretan i večan.
Milkdromeda će biti ostrvo u tami, i polako će postajati sve tamnija.
No svejedno, sa više biliona zvezda, lokalna galaktička grupa je sigurno
dovoljno velika za čovečanstvo.
Uostalom, još nismo smislili način kako da napustimo naš sunčev sistem,
a imamo još više milijardi godina da istražujemo našu galaksiju.
Imamo neverovatnu sreću što postojimo u savršenom trenutku vremena da bi videli,
ne samo našu budućnost, već i našu najdalju prošlost.
Iako je naša lokalna galaktička grupa izuzetno izolovana i udaljena, svejedno možemo sagledati naš celokupan svemir,
veličanstven i spektakularan kao što je sad.
Ovaj video je sponzorisan od strane SquareSpace.com/nutshell
Da li se osećate izolovano u ogromnom svemiru?
Zašto ne biste otvorili internet stranicu ili blog i time podelili vaše misli sa drugim
čovekolikim bićima oko vas?
Squarespace vam dopusta da to učinite sa alatima lakim za razumevanje,
vrlo brzo i bez ikakvog znanja o web dizajnu.
Takođe možete koristiti kod "NUTSHELL" da bi uštedeli 10 % a time ujedno i podržali Kurzgesagt
u stvaranju još više klipova o našem poprištu u svemiru.
Puno hvala na pomoći oko video klipa Ethan-u Siegel-u.
Pratite njegov blog o astronomiji ovde.
Možete nas podržati direktno na Patreon-u ili posetiti Kurzgesagt prodavnicu ovde.
To nam zaista pomaže.
Sjajno je što ste gledali do ovde, tako da smo napravili playlist-u za vas, sa još stvari o svemiru.
Preveo Danilo Martinović
Преводи од Amara.org заједнице