Tip:
Highlight text to annotate it
X
TAJNE MRTVIH
Više od 5000 g. pljačkaši grobnica su pljačkali grobove drevnih egipatskih faraona.
Do 20. vijeka, svaka kraljevska grobnica u koju su arheolozi ušli bila je opljačkana -
osim jedne.
Unutra ih je čekala nezamisliva nagrada.
Faraonov kovčeg... Napravljen od srebra,
raskošan kao i Tutankamonov.
Ali uništenje koje je donio Drugi svjetski rat zasjenio je ovo otkriće.
Tako spektakularno otkriće nije moglo doći u gore vrijeme.
Do danas su ovi ostaci ostali gotovo nepoznanica.
Sada arheolozi žele sastaviti dijelove života srebrnog faraona za vrijeme
najturbulentijeg perioda egipatske istorije.
Izbio je građanski rat i zemlja se podijelila na Sjever i Jug.
Arheolozi su proučavali grobnicu i čuveni grad koji je okruživao.
Sa prvim pregledavanjem faraonovih ostataka,
došli su do iznenađujućih rezultata.
Ovo su novi nalazi koje sam otkrio tokom ispitivanja.
Veoma sam uzbuđen.
Koristeći izvorni materijal tima koji je prvi otkrio grob,
istraživači dešifruju poruke ovog blaga kako bi skinuli veo sa jedne od
najvećih zagonetnih perioda u istoriji Egipta - dobu srebrnog faraona.
SREBRNI FARAON
U februaru 1940. g. Adolf Hitler je pokrenuo "munjeviti rat" u Evropi.
Prvi napad koji će uskoro progutati cijeli svijet.
U tom trenutku, Egipat je bio daleko od borbenih dejstava.
Na lokaciji iskopavanja blizu Nila,
francuski arheološki tim mukotrpno radi više od decenije.
Sada se žure da završe posao prije nego što rat zakuca na vrata.
Profesor Pjer Montet, vođa arheološkog tima, objavio je nevjerovatno otkriće.
Otkrio je malo poznatog faraona iz perioda o kojem se malo znalo.
Montetova otkrića će iznova ispisati stranice istorije drevnog Egipta.
Tražio je tragove kako bi objasnio najzagonetniji period egipatske istorije,
oko 1000 g. p. n. e.
Bio je to kratak, ali mračan period, u 3000 g. dugoj istoriji Egipta.
Veliku egipatsku piramidu je sagradio faraon Keops u 4. dinastiji.
Najpoznatiji faraoni, poput Tutankamona i Ramzesa Velikog,
su vladali više od 1000 g. kasnije u 18. i 19. dinastijama.
Posljednji faraon, Kleopatra, je vladala još 1000 g. nakon njih.
Doktor Peter Lakovar je egiptolog koji je natpise i hijeroglife
iskoristio da bi iscrtao ovaj ogromni period.
Na istorijskoj liniji, Kleopatra je bliža nama, nego graditeljima piramida.
Istoričari smatraju da je Egiptom vladalo najmanje 170 faraona,
iako je tačan broj teško odrediti.
Grobnice 70 faraona još nisu otkrivene.
Mogli bi ležati bilo gdje u drevnom Egiptu pored rijeke Nila,
u Dolini kraljeva, drevnoj Tebi, pored današnjeg Luksora,
u staroj prijestonici Memfisu, današnjem Kairu.
Ili možda daleko na sjeveru, gdje se Nil dijeli na rukavce i utiče u more.
Egiptolozima je popunjavanje rupa u istoriji Egipta još teže
ako je zemlja u određenom perioda bila u političkom neredu ili ratu.
Tokom 500 g. su se vladari borili za nadmoć u dobu poznatom kao Srednje kraljevstvo,
mračno doba Egipta.
u Srednjem kraljevstvu se desio ekonomski sunovrat,
izbio je građanski rat, država se podijelila na Sjever i Jug,
čak je bilo i prijetnji od napada izvana.
Građanski nemiri su loši za arheologe.
Nemamo velike spomenike, istorijske zapise ili lične kipove.
Ljudi su jednostavno prezauzeti pokušavajući ostati živi.
Manjak arheoloških dokaza znači da još imamo mnogo učiti o ovom dobu.
Tragove možemo naći u najpoznatijim svjetskim pričama.
Naučnici su Starozavjetnu borbu između Davida i Golijata
smjestili upravo u ovo vrijeme, 1020. g. p. n. e.
Prema Bibliji, faraon iz ovog doba je napao Svetu zemlju oko 950. g. p. n. e.
Na ovom zidu je zabilježen Šošenk Prvi, u Bibliji poznat kao Šišak,
koji je oskvrnuo Solomonov Hram i Zavjetni kovčeg odnio u Egipat.
Ove zanimljive priče koje povezuju Egipat i Svetu zemlju su nadahnule Pjera Monteta.
G. 1928. je počeo sa iskopavanjem kod Tanisa, u delti Nila.
Drugi arheolozi su već tu kopali, ali je Montet vjerovao da je
u tom pijesku zakopano još puno toga.
Montetov predosjećaj se pokazao tačnim.
U 1930-tim je otkrio ostatke velikih hramova sa natpisima koji su upućivali
na egipatsku posvećenost najvišem bogu Amonu.
Cijeli hram bio je zaštićen masivnim zidom od blatnjave cigle
unutar kojega, kako je Montet vjerovao,
se nalazi grobnice koje čekaju da budu otkrivene.
Holivud je već pretpostavio da je Zavjetni kovčeg zakopan u Tanisu.
Poput Indijane Džonsa, Montet se morao boriti sa nacističkom prijetnjom.
Dok je Montet radio u egipatskoj pustinji, Evropa je bila na ivici rata
jer je Adolf Hitler prijetio da će pokrenuti svoju vojsku svakog trenutka.
Iako je Montet pronašao mnoštvo isklesanih blokova, dijelova hramova i sl.,
nije našao ništa spektakularno što bi pokazao svijetu.
U međuvremenu je u Evropi buktio rat, stoga je jednim okom motrio šta
se tamo dešava. Vjerovatno je bio veoma napet.
U Tanisu su Montetovi kopači gotovo završili radove oko hrama,
kad su opazili nešto u blizini zida cigli od blata.
Kopači su bili upravo ovdje, na SZ uglu hrama,
kada su našli krov ogromnog kompleksa hramova.
Kao arheologu, Montetu je sigurno srce zaigralo.
Montet se brže-bolje spustio u grobnicu.
U sjenama je vidio cijeli niz komora za sahranu.
Ali njegovi najveći strahovi su se brzo obistinili.
Montetovo srce mora da se slomilo jer je plafon bio cio,
i nije pretpostavio da je ranije opljačkano.
Ovo je kraljevska grobnica iz 850. g. p. n. e.
Prema natpisima, grobnica pripada Osorkonu ll, faraonu iz 22. dinastije,
a i neki članovi njegove porodice su tu sahranjeni.
Radilo se o značajnom otkriću, ali nije neopljačkana kraljevska grobnica.
Montet je znao da su šanse da nađe nedirnuti faraonov grob male.
Nijedan arheolog ranije nije pronašao nedirnutu faraonovu grobnicu.
Ali on se odbio predati.
Montet je svojim radnicima naredio da prošire lokalitet iskopavanja
otprilike do ovdje, svega 20 m dalje.
Nevjerovatno, našli su drugi kompleks grobnica do onoga koji je opljačkan.
Montet je jedva mogao vjerovati.
Izgledalo je da je grobnica netaknuta.
Da li je moguće da su pljačkaši grobova previdjeli ovaj grob?
Začuđujuće je što pljačkaši grobova, koji su opljačkali ovu grobnicu,
promašili jednu koja je svega nekoliko metara dalje.
Možda nisu shvatili da su svuda okolo grobovi,
ali to bi bilo još iznenađujuće jer su pljačkaši dobri u čitanju krajolika
i mogli su otkriti grobnice gdje to ni arheolozima nije uspijevalo.
Montet nije bio siguran ko je tu sahranjen.
Nakon što je ulaz u odaju otpečaćen, dobio je odgovor.
Zamislite uzbuđenje Monteta koji je stajao na ovom mjestu
uperio svjetlost ovamo, i vidio kraljevo ime, Psusenes,
što znači "Zvijezda se pojavljuje u gradu, voljenog od boga Amona".
Onda je vidio ostala kraljevska imena, jer su faraoni imali više imena.
Ovo je "Velike su manifestacije Re, izabran od boga Amona."
To je grobnica koja je izgledala nedirnuta, a ovaj faraon je
poznatiji po njegovom grčkom imenu, Psusenes l.
Montet je malo znao o Psusenesu, koji je vladao u periodu
koji nije bio potpuno rasvijetljen.
Živio je u Srednjem kraljevstvu.
U mračnom dobu kad je moć bila podijeljena između vladara.
Psusenes je vladao na početku ovog haotičnog doba.
Vladao je sjevernim Egiptom, odavdje do Tanisa.
Međutim, prava moć i bogatstvo su ležali na jugu u drevnoj prijestonici Tebi.
O vladarima Tebe se zna iz spomenika i bogatstva koje su ostavili za sobom.
Ali ko su bili ovi vladari sa sjevera?
Manje vojskovođe ili značajni vladari koji zaslužuju mjesto u istoriji?
Ako je Psusenesova grobnica zaista nedirnuta,
Montetovo otkriće bi moglo popuniti zjapeće rupe u istoriji Egipta.
Ulazna vrata pogrebne odaje su još bila čvrsto zapečaćena
masivnim komadom granitnog bloka.
Trebalo je šest dana napornog rada da se smrska u komade.
Onda je, konačno, Montet mogao ući u grobnicu.
Bilo je to ono što je sanjao.
Montet je rekao da je grobnica puna čudesnog blaga iz "1001 noći".
Zaista, od poda do plafona bilo je naslagano na stotine kipova.
Bilo je dragocjenog metala.
Znao je da je on prvi čovjek koji će dodirnuti ovo blago
još otkad je uskladišteno ovdje prije 3000 g.
Ova fotografija, napravljena po Montetovom ulasku,
pokazuje tačno ono što je vidio.
Međutim, od mumije ili kovčega nije bilo traga.
Oni su bili položeni, uobičajeno za kraljevske grobnice,
unutar velikog kamenog kovčega koji je gotovo ispunjavao odaju.
Na njemu su bili uklesani hijeroglifi.
Danas je teški poklopac izložen u muzeju u Egiptu.
Unutra je drugi kovčeg, takođe bogato ukrašen.
Montet i njegov tim su morali polugama pomjeriti granitni poklopac
kako bi se uvjerili da je unutra faraonov sanduk.
Kad se vijest o pronalasku proširila, Montetu su u iznenadnu posjetu
najavio veoma važan gost.
Kralj Egipta, lično.
Montet je pristao da najvažnije otkriće, Pseusenusov kovčeg,
ostane zapečaćen dok ne dođe egipatski kralj.
Kralj Faruk je podržavao Montetovu ekspediciju i došao je obučen kao istraživač.
Montet mu je pokazao kartušu,
potpis čovjeka koji je prije 3000 g. bio egipatski kralj.
Kralj Faruk je želio da vidi blago, a ne rezbarije.
Obećano mu je da će vidjeti nešto posebno, drugačije od onoga što je vidio
prilikom drugih iskopavanja.
Nije ostao razočaran.
Kovčeg je bio u obliku čovjeka, iskovan od srebra umjesto od zlata.
Nikada ništa slično nije nađeno, prije i poslije.
Ovdje leži malo poznati vladar Egipta iz njegovog mračnog doba.
Međutim, njegova grobnica se može mjeriti sa onim najmoćnijih faraona.
Ono što se nalazio u njegovom srebrnom kovčegu
samo je produbilo misteriju ko je bio ovaj faraon.
Mumijina posmrtna maska bila je od čistog zlata.
Nije bio beznačajni vojskovođa ili lokalni moćnik,
već neko ogromnog bogatstva i moći.
U Psusenusovoj grobnici nije bilo samo zlata i srebra,
već i lazurnog kamena u velikim količinama.
Puno više nego u Tutankamonovoj grobnici.
Ovaj materijal je uvezen iz Afganistana, 5000 km udaljenog.
Izuzetno je vrijedan i skup.
Blago je bilo obilježeno faraonovim pečatom.
Zvijezdom, koja predstavlja Psusenesa, kako se diže iznad grada Tanisa.
Njegova vrijednost nije samo u količini dragocjenog materijala,
nego i u kvalitetu obrade.
Predivno su napravljeni, lijepo oblikovani.
Za osobu koja je, očigledno, cijenila estetiku.
Montetu bi trebali mjeseci pedantnog proučavanja nevjerovatnog blaga
koje je pronašao, ali on nije imao taj luksuz.
Došao je do životnog otkrića, ali u najgore moguće vrijeme.
U Evropi su Hitlerove trupe bile na granicu sa Francuskom.
Za nekoliko sedmica će uslijediti invazija.
Očekivalo se da nacisti napadnu svakog momenta.
Montet je morao donijeti tešku odluku.
Njegova porodica, žena i tri ćerkice, su bile s njime u Egiptu,
dijeleći uzbuđenje svakog novog otkrića.
Ali su se morali vratiti u Francusku.
Da li da dovrši svoj posao ili da ga napusti kako bi bio sa porodicom?
Nije dugo razmišljao.
Montet je spakovao blago iz grobnice i naredio zatvaranje lokaliteta.
Radovi su zaustavljen i Montet je požurio porodici u Francusku
dok je Drugi svjetski rat divljao.
U Egipat se neće vratiti u idućih pet godina.
Blago je preneseno u trezor kairskog muzeja.
Premda je mislio da je jedan od najvećih događaja u arheologiji,
Montetovo otkriće Psusenisa je jedva zatalasalo vodu.
Kad je 20 g. ranije iskopan Tutankamon, to je dospjelo na naslovnice širom svijeta.
Kad je njegova mumija pregledana, kamere su to zabilježile.
Bila je to velika stvar, koju je vodio profesor anatomije na univerzitetu u Kairu,
Daglas Deri.
Profesor Deri je 1940. g. dobio novi poziv.
Zamoljen je da pregleda uzbuđujuće pronalaske sa sjevera Egipta:
nepoznatog faraona Psusenesa. Ili barem njegove dijelove.
Sahranjen je u delti Nila gdje je veoma vlažno.
Drugi su sahranjivani u Dolini kraljeva, koja je u pustinji.
Svako ko je sahranjen blizu delte brže se razlagao zbog vlage.
Veoma je teško proučavati mumije onih koji su tamo sahranjeni.
Deri je obavio istraživanje koje djeluje površinsko.
Rekao je da je Psusenes umro kao starac, ali su mu promakli drugi važni podaci.
Nakon što je Deri završio, kosti su ponovo pokopane.
Ovaj put ne u kraljevsku grobnicu već u dubinu univerzitetske arhive.
Nakon što su u grobu ležale 3000 g., Psusenesove kosti će narednih 70 g.
ležati neproučene.
Sada je dr Favzi Gabalah,
Derijev nasljednik na mjestu profesora anatomije,
ponovo pokrenuo ispitivanje.
Teško mi je objasniti koliko sam uzbuđen.
Nijedan detalj koji je objavljen u vezi s ovim kosturom ne može objasniti
njegovo zdravstveno stanje i način na koji je živio.
Dokazi iz prvog istraživanja.
Manje kosti još su bile ugurane u tabakeru prof. Derija.
Iako je meko tkivo nestalo, Psusenesove kosti nam štošta otkrivaju.
Bio je visok oko 1,80 m i izuzetno razvijen.
Kao što je Deri uočio, Psusenes je umro u dubokoj starosti.
Vjerovatno je ima oko 80 godina, dok je u to vrijeme životni vijek bio 35 g.
Pohabani zubi potvrđuju Derijevo mišljenje.
Ali profesorovo ispitivanje je izrodilo nove zapanjujuće informacije,
posebno iz ovog sedmog vratnog pršljena, dijela kraljeve kičme.
Ovo je nešto novo što sam otkrio tokom ispitivanja.
Ova kičma je slomljena i zaliječena tokom kraljevog života.
Vidimo nepravilnost. Vidimo kako je kičma iskrivljena.
Ovo prof. Deri nije primijetio.
Ovo sam otkrio ja. Zove se Šovlesova fraktura.
To možda upućuje na to da ovaj kralj nije uglavnom sjedio.
Ovakve frakture su karakteristične za težak manuelni rad.
Uzrok Psusenesove povrede ostaje nedokučen.
Ali i ostali faraoni su poznavali težak fizički rad.
Tutankamon je bio lovac. Možda je čak tokom lova slomio nogu.
Tutmozis III, jedan od najvećih egipatskih farona, bio je i strastven baštovan.
Sadeći rijetke biljke u kraljevskom vrtu je oštetio leđa.
Naučnici nagađaju koji je bio Psusenesov hobi.
Psusenesov slomljeni gornji pršljen je zacijelio,
ali postoje dokazi hronične bolesti donjeg dijela kičme.
Ovaj kralj je patio od bolesti vezivnog tkiva, od reumatske bolesti
koja se javlja u obliku okoštavanja ligamenata vratne kičme.
Profesor Deri je to spomenuo, ali nije znao šta je uzrok ove bolesti.
Prvi detaljni pregled Psusenesovih kostiju omogućavaju uvid u njegov život.
Po prvi put, forenzički crtač može zamisliti kako je Psusenus izgledao.
Njegovo lijevo oko je bilo malo više od desnog.
Očna šupljina je viša, kao i obrazi.
To je vjerovatno bilo vidljivo na licu.
Melisa Dring je psiholog facijalne identifikacije
i proučava forenzičku rekonstrukciju sa FBI-om.
Mrtav 3000 g., skica će mrtvog oživjeti srebrnog faraona.
Psusenus - ovo je on.
Fizički je odlično građen. Ima veliku glavu na kratkom tijelu,
ali mu ne bi škodilo malo vježbe.
Na obje strane je izgubio mnogo zubi, kao da je njima drobio orahe,
jer se čeljusti mogu čvršće zatvoriti.
To određuje usta.
Psusenus je posljednjih godina vjerovatno trpio snažnu bol u leđima.
Takođe je i manjak zubi uzrokovao veće otvaranje gornjeg dijela usta.
Ovo je šupljina apscesa, Infekcija je toliko gadna
da se proširila i na nepce.
Ovo su nepca.
Psusenus je posljednjih godina bio u strašnim bolovima.
Ali da li njegove kosti govore nešto o njegovoj smrti?
Koliko vidim iz kostiju, ništa ne mogu povezati sa smrću.
Možda je umro od infarkta ili slično.
Ove kosti nam govore da je patio za života, ali ne i uzrok smrti.
To što je Psusenus živio tako dugo, uprkos problemima sa zdravljem,
egiptolozima iznad svega znači da je bio borac.
Njegova fizička snaga i duga vladavina sigurno su doprinijeli uspjehu kao vladaru.
Bio je na prijestolu 46 g. To je dug period.
Ljudi poput Tutankamona su obično umirali u tinejdžerskim godinama,
tako da neko kao što je bio Psusenus predstavlja razliku.
Psusenusova 46 g. duga vladavina je jedna od najdugovječnijih vladavina faraona.
Bogatstvo iz njegove grobnice, kao i fizički ostaci,
izvori su novih informacija.
Egiptolozi se još muče da objasne ovaj turbulentni period oko 1000 g. p. n. e.,
kada su faraoni poput Psusenesa morali dijeliti moć sa protivnicima sa juga kraljevstva.
Ironično ovaj mračni period u istoriji Egipta nastupio je nakon perioda
kad su faraoni bili na vrhuncu moći.
Previranje koje zatrovalo Psusenusov u vladavinu je počelo 200 g. ranije.
Započeo ga je najmoćniji faraon od svih.
Egipat je na vrhuncu moći bio kad je vladao Ramzes II, Ramzes Veliki.
On je bio graditelj, najveći graditelj koga je Egipat vidio.
Imao je više od 100 djece.
Prije Ramzesa, Egipat je imao samo dva centra moći: Tebu i Memfis.
Ramzesa je njegova bezgranična ambicija
natjerala da osnuje novu prijestonicu u delti Nila.
Nazvao je Pi-Razmes, Ramzesova kuća.
Ali Ramzes nije mogao znati šta će novi grad značiti budućim faraonima.
Prije nego što je Ramzes počeo naseljavati, delta Nila je bila pogranično podučje.
Ramzes je tu sagradio veliku prijestonicu.
To je trebalo da bude neka vrsta balansa.
Iako bi moćan vladar poput Ramzesa Velikog mogao održati kontrolu,
uz slabijeg vladara u delti bi zavladao haos.
Stvaranje trećeg centra moći je faraona ostavljalo ranjivim za politički napad.
Nevolje su počele ovdje u Tebi.
Jedina osoba koja je bila dovoljno moćna da izazove faraona
bio je egipatski vrhovni sveštenik, zadužen za veliki hram u Karnaku.
Na neki način, izraz "visoki sveštenik" je pogrešno preveden.
On je bio više od običnog vjerskog službenika.
Vodio je velike poslove. Bio je važan politički vođa
i čak je mogao zapovijedati vojskom.
Sveštenici su za očuvanje uspomena na mrtvog faraona bili bogato nagrađivani.
Kralj je posjed ostavljao hramu, a sveštenici su održavali njegov kult,
održavali njegove spomenike i održavali živim sjećanje na njega,
što je bilo suštinsko kod Egipćana.
Kako bi zadobili naklonost, kraljevi su odobravali pravo na ribolov, lov,
pravo na iskopavanje i čak trgovinu duž Nila.
Tako da bi sveštenikovo bogatstvo stalno raslo.
Vremenom su sve više bogatili dok se nisu dosjetili da postanu kraljevi.
Nedugo nakon što je Psusenusova vladavina započela,
visoki sveštenici su se počeli boriti za vlast
Ovdje je visoki sveštenik iste visine kao faraon.
Vidimo da su ostali sveštenici puno manji,
a prije toga su u Egiptu svi bili manji od faraona.
Ali ovdje je visoki sveštenik stekao moć jednaku faraonovoj.
Dok su sveštenici branili svoj autoritet, Egipat je bio podijeljen na dva dijela,
i uslijedilo je pet vijekova haosa u Srednjem dobu.
Visoki sveštenik je zauzeo jug.
Faraon je protjeran na granicu područja, sjever delte.
Kontrolna tačka između sjevera i juga je ustanovljena na Nilu, blizu Memfisa.
Kako je Psusenes malu sjevernu provinciju pretvorio u bogatu regiju
koja pristaje kralju?
Istraživači su se vratili blagu iz Psusenusove grobnice,
tragajući za dokazima.
Ključni dokaz je nađen u malom, naizgled beznačajnom srebrnom tanjiru,
koji se zove patera.
Arheolozi su prepoznali Psusenusov potpis, uključujući zvijezdu i pticu.
Međutim, kartuša je sadržala dug niz novih simbola.
Na pateri piše: "Živio savršeni Bog, gospodar dvije zemlje,
visoki sveštenik Amona, Kralja bogova, voljeni od Amona",
i onda piše "Psusenes".
Po ovome znamo da je imao tituli Amonovog visokog sveštenika na sjeveru.
Ključ za shvatanje njegove moći je u hijeroglifima.
Psusenus nije bio samo faraon, već i visoki sveštenik.
Na kraju je zagonetka njegovog čuvenog blaga riješena.
Faraoni su obično svoje bogatstvo sticali naplaćivanjem poreza.
Ako ste zemljoradnik, što je bila većina ljudi u Egiptu, određeni dio usjeva
ste davali na skladištenje u faraonovom skladištu.
Kao što vidimo, visoki sveštenik je postao bogatiji od faraona,
tako što je zarađivao od prihoda od hrama i kao faraon.
Ali kako je Psusenes došao na tako moćnu funkciju?
Pogled na porodično stablo vladajuće porodice razjasniće stvari.
Grane porodičnog stabla vode prema patrijarhu porodice
u vrijeme kad su se sveštenici sa sjevera pobunili,
visokom svešteniku i moćniku Pineđemu.
Pineđem je bio visoki sveštenik u hramu u Karnaku oko 1070. g. p. n. e.
Imao je četiri sina. Trojica su postali visoki sveštenici,
dok je treći, Psusenes, otišao u Tanis gdje je postao faraon.
Ali je na sjeveru također dobio tituli Amonovog visokog sveštenika.
Psusenes je bio dobar političar, odlučan da iskoristi porodične veze.
Zapisi upućuju da je Psusenes poslao svoju ćerku u Tebu da se uda za njegovog brata,
visokokog sveštenika u Karnaku.
To će učvrstiti odnose između sjevera i juga.
Stvarajući strateške saveze, Psusenesova porodica je vladala cijelim Egiptom.
Ovo je patrijarh, Pineđem, čija je mumija nađena u Tebi.
Psusenusova majka, princeza Henutavej, je takođe ovdje sahranjena.
Obje mumije je očuvala suva pustinjska klima.
Ponovo je Psusenusov kovčeg pružio dokaz o moći porodice.
Uklesan u mermeru uz Psusenusovo ime, našli su sasvim drugačiji kraljevski potpis.
Ova kartuša je zanimljiva, jer ako pogledate vidjećete...
19. znak kralja Merneptaha. Čak i ako ne znate drevni egipatski,
izgleda posve drugačiji od Psusenesa l.
Merneptah je bio sin Ramzesa Velikog.
Sahranjen je u blizini Tebe oko 150 g. prije što je Psusenes došao na vlast.
Ali njegov grob je otvoren, a kovčeg poslat u Tanisa.
Poklon porodice za Psusenesa.
Iz Doline kraljeva su ga utovarili na veliki brod, odvezli ga na sjever,
Porodica je morala biti u dobrim odnosima,
inače ga ne bi mogao prenijeti preko granice ako je bilo nemira između sjevera i juga.
Psusenes je naručio klesare koji su na kovčeg dodali njegov u kartušu,
odmah do one koja pokazuje njegovo porodično stablo.
Koristeći Merenptahov kovčeg, on se poistovijetio sa Ramzesom Velikim,
i sa svim drugim velikim prošlim egipatskim vladarima.
Priča o grobnici srebrnog faraona nije obilježena nemirima,
nego nečim potpuno drugačijim.
Kroz svoje porodične veze, političke brakove i saveze,
Psusenus se dokopao bogatstva i moći.
Ali kada ih je stekao, postavlja se pitanje, kako se koristio njima?
Novija otkrića su dokaz da je Psusenes bio pokretač najnevjerovatnijeg
podviga u drevna vremena.
Kamen po kamen, premjestio je metropolu.
Tačna lokacija prijestonice Ramzesa Velikog, Pi-Ramzes,
jedna je od najvećih arheoloških misterija.
Grad sa oko 250.000 hiljada stanovnika, jedan od najvećih drevnog svijeta,
nestao je u pijesku.
Ovo je Sveti gral egipatske arheologije. Pronaći Pi-Ramzes.
U 1930-im, prije otkrića Psusenusove grobnice, Pjer Montet je otkrio
brojne drevne relikvije povezane sa Tanisom.
Na pamet mu je pala nevjerovatna mogućnost.
Da li je on pronašao Sveti grala arheologije?
Montet je bio uvjeren da je našao izgubljeni grad Per-Ramzes.
Smatrao je da su Tanis i Per-Ramzes jedan grad.
Vjerovao je u to jer je mnoštvu blokova uklesano ime Ramzesa II.
Poput ovoga.
I na kraljevskoj kartuši je ime Ramzesa II.
Sve kartuše razbacane po cijeloj lokaciji su uvjerile Monteta da je ovo Per-Ramzes.
Za Monteta i arheologe širom svijeta, ovo otkriće bilo je
mnogo značajnije od neopljačkane kraljevske grobnice.
Ali Montet je napravio veliku grešku.
Njegova teorija je imala smisla jer je Tanis bio grad kraj rijeke.
U drevnim zapisima, Per-Ramzes je takođe bio pored Nila.
Ali u području delte, Nil ne miruje.
Grana se u nekoliko rukavaca.
Tokom vremena su rukavci mijenjali tokove.
Dok su jedna područja presušivala, druga su poplavljena.
U 1970-tim, arheolozi su počeli preispitivati Montetova otkrića.
Fokusirali su se na malo naselje oko 25 km od Tanisa.
Otkrivanjem davno presušenog rukavca Nila, Montetovo otkriće je osporeno.
Prilikom iskopavanja su našli ogromne komade grnčarije iz vremena Ramzesa.
Onda su donijeli radar za skeniranje tla.
Skener je otkrio ogromni grad.
Temelji grada, tamo gdje je Nil nekada tekao,
i jeziva slika Ramzesovog izgubljenog grada bili su vidljivi na snimcima.
Ovdje je bio hram. Ovamo vojničke kuće.
Čak su našli i štale Ramzesa II.
Bile su ogromne. Unutra se vjerovatno nalazilo na stotine konja.
Zapravo, čak smo našli i otiske konjskih kopita.
Bio je to nevjerovatno veliki grad koji je imao oznake Ramzesove prijestonice.
Danas ništa od tog grada ne možemo vidjeti.
Velike građevine su potpuno nestale.
Ali kako je tako veliki grad mogao naprosto iščeznuti?
Arheolozi znaju da je ovaj rukavac Nila promijenio tok zbog mulja.
Per-Ramzes je bukvalno presušio. Nije više bio pogodan za život.
Podaci ukazuju da se to dogodilo 1047. g. p. n. e.
Nakon što je Psusenes došao na vlast.
Morao je rastaviti velike spomenike i prevesti ih do Tanisa.
Psusenes možda nije zaslužan za izgradnju prijestonice, ali je jednu spasio.
Zamislite samo o kakvom se podvigu radi.
Kao da spomenike iz Vašingtona: Bijelu kuću i Linkonov centar
prenesete na pola puta prema Baltimoru.
Bez radarskih slika, nikad se ne bi znalo za Psusenesov nevjerovatni podvig.
Montet je zaista našao relikvije iz Ramzesovog čuvenog grada,
ali zato jer ih je Psusenes prenio sa originalne lokacije.
Upoređujući ostatke koji su ovdje nađeni sa radarskim slikama,
arheolozi su vidjeli da su hram Per-Ramzesa i onaj u Tanisu istog oblika.
Psusenes je prenio čitav grad, komad po komad.
To je ukazivalo na njegovu moć i kao faraona i kao visokog sveštenika.
Ovo je jasan dokaz Psusenesove radne snage i organizacije
kako bi premjestio cijeli grad.
Takođe je pokazao dosjetljivost prilikom naseljevanja novog grada.
Psusenesova moć i bogatstvo, uz dugogodišnju vladavinu,
omogućila mu je luksuz planiranja najvažnije odluke koju je faraon trebalo da donese -
kako se suočiti sa zagrobnim životom.
Morao je sa sobom ponijeti predmete koji će mu trebati.
Egiptolozi se pitaju zašto je izabrao kovčeg od srebra?
Devedeset kilograma čistog srebra.
Za drevne Egipćane, zlato je bilo meso bogova.
Zato jer ne rđa i ne guli se.
Činilo se da traje zauvijek, kao i sami bogovi.
Zlato su zvali kosti bogova, jer je blijedo i ima sjaj.
Drevni Egipat je imao prirodne zalihe zlata,
ali srebro je bilo rijetko.
U ranijim dinastijama se smatralo vrednijim.
Ali do vremena Psusenusove vladavine, Egipat je razvio trgovinu sa drugim državama.
Trgovci su prezasitili pijace srebrom. Do 1000. g. p. n. e.,
vrijedilo je, ugrubo, upola kao zlato.
Psusenes je sebi mogao priuš*** najbolje.
Njegovo bogatstvo je ravno Tutankamonovom.
Džon Privet, arheolog i kovač,
proučavao je zašto se Psusenes odlučio za srebro.
Bilo je jeftinije. Nije bilo skupo kao zlato,
ali treba imati u vidu obim posla.
Srebro je čvršći materijal, teže obradiv od zlata.
Srebro se stalno zagrijavati kako bi se omekšalo i moglo obrađivati.
To je postupak koji traži vremena, napora i goriva.
Za obradu je potrebno više vještine nego pri obrade zlata.
Psusenes je očigledno želio predmete koji su kvalitetni,
a ne nešto što je samo skupo.
Dijelovi kovečega su napravljeni od listića srebra toliko tankih
da su oštećeni prilikom uklanjanja sa grobnice.
Dio na glavi je još deblji.
Izdajničke oznake oko nosa i usta sugerišu da su napravljene u kalupu
a onda oblikovane čekićem.
Egipćani su znali oblikovati dragocjene metale.
Od grubog oblika, Psusenesov zanatlija je polirao i oblikovao faraonove detalje,
u procesu koji je zahtijevao stotine sati napornog rada.
Danas je srebrni kovčeg jedno od najvećih blaga u egipatskom muzeju.
Stalni podsjetnik na nevjerovatno otkriće Pjera Monteta.
Nakon rata, napravio je još nekoliko otkrića,
ali nijedno uzbudljivo kao srebrni faraon.
Umro je 1966. g., vjerujući da je grad pod zemljom Per-Ramzes.
Njegovo nevjerovatno otkriće Psusenusove grobnice ostaje jedan od
ključnih trenutaka u arheologiji.
Psusenus nikada nije dostigao slavu Ramzesa ili Tutankamona,
ali njegova zvijezda je u usponu.
Arheolozi su nastavili posao koji je počeo Montet.
Otkrivaju tajne o mračnom periodu u istoriji Egipta.
Psusesen je bio nevjerovatan čovjek.
Premjestio je prijestonicu s jednog mjesta na drugo.
Takođe je upravljao gradnjom vlastite grobnice
koja je izdržala napade vremena i pljačkaša grobnica.
Moramo posvetiti više pažnje ovom faraonu iz 21. dinastije.
Psusenes je vjerovao da naređujući tako razrađenu sahranu
kupuje kartu za besmrtnost.
Tri hiljade godina kasnije,
možemo se osvrnuti unazad i reći da je to i dobio.
Preveo i prilagodio: MrDaky78