Tip:
Highlight text to annotate it
X
Matematika je svuda oko nas.
Skoro da je nemoguće zamisliti nešto napravljeno bez pomoći matematike.
Zgrade, prevoz, tehnologija, medicina, čak i odeća i hrana,
sve se to oslanja na brojeve, mere i računanje.
Visoko na nebu, matematika održava hiljade letelica u vazduhu.
Ali kako težak avion može da leti
kada bilo šta što bacimo u vazduh padne dole?
Ranije, pioniri leta pokušavali su da zakače krila za ruke,
ili čak da ih stave na bicikl.
Ali tek 1903. braća Orvil i Vilbur Rajt prvi su izveli mehanizovani let.
Uz pomoć matematike, naučili su nešto o silama
otpora, potiska, uzgona i teže koje avionu omogućavaju da poleti.
Iste osnovne principe koristimo i danas,
čak i za naše ogromne avione teške hiljade kilograma.
Motori pokreću avion napred, a krila nagore.
Kod mlaznog motora, vazduh se uvlači u sredinu,
zagreva i ubrzava i onda izlazi u mlazovima pozadi,
baš kao balon koji odleti kad ga pustite.
Zahvaljujući Njutnovim zakonima, znamo da ovo stvara potisak,
silu koja pomera avion napred i suprotnu silu otpora.
Tokom poletanja, potisak je veći od otpora
što, potpomognuto oblikom krila, uzrokuje podizanje aviona.
Većina krila imaju aeroprofil i zakrilca,
što im pomaže da savladaju gravitaciju
menjajući pritisak vazduha iznad i ispod krila.
Količina uzgona koja je potrebna, izračunava se matematički.
Krila usmeravaju vazduh nadole u obliku vrtloga,
nalik malom tornadu, što uravnotežuje njihovu težinu.
Kada se leti ravnomernom brzinom, potisak je uravnotežen s otporom,
a uzgon sa težinom.
Neki avioni stvaraju uzgon pomoću propelera
koji liči na krila koja se okreću.
A helikopteri imaju samo rotore, nešto nalik na krila na vrhu.
Motor ih okreće dovoljno brzo da proizvedu uzgon
kako bi se prevazišla težina helikoptera i uzletelo uspravno.
Zahvaljujući matematici, danas u svetu,
svakog dana leti i do 13.000 aviona,
što ponovo dokazuje da je matematika svuda oko nas.