Tip:
Highlight text to annotate it
X
Pre nekoliko godina, Odet i ja smo želeli
da proučavamo uticaj droge i alkohola
na donošenje odluka.
Proučavao sam donošenje odluka uopšte
i mislio sam da će "Burning Man" biti najbolje mesto za to.
Došli smo ovde i pokušali da uradimo najrazličitije eksperimente.
Ispostavilo se da su ljudi bili
ili premalo ili previše drogirani.
(Smeh)
Nismo uspeli da nađemo taj pravi odnos, tako da,
ako je u narednih nekoliko dana neko zainteresovan
da učestvuje u eksperimentu, a nalazite se u toj pravoj zoni -
dođite i potražite nas.
Ali zapravo sam želeo da govorim o nečemu drugom.
Želeo sam da govorim o tome kako razmišljamo o novcu uopšte
i kako razmišljamo o društvenim odnosima.
Razmislite o sledećem.
Zamislite da imate 24 godine,
na sastanku ste i odlično vam ide.
Otišli ste u pozorište, popili par pića posle toga
i sada idete sa devojkom ka njenom stanu.
Nadate se da će se noć završiti strasnim poljupcem
za laku noć. Stajete na stepenik,
naginjete se ka njoj da je poljubite,
ali baš pred poljubac kažete: "Znaš, ovaj izlazak
me je koštao 116 dolara."
Šta mislite, kako će se taj eksperiment završiti?
Znate, najverovatnije, ne baš dobro.
Ali pitanje je: "Zašto?"
Jer svi znamo kako novac ide
iz ruke u ruku i ko je platio šta
i koje su cene, ali onog trenutka kada se cena kaže direktno
nešto kao da se promeni u vezi.
Ili, hajde ovako:
zamislite da sam vas zamolio da mi pomognete.
Kažem: "Hej, hoćeš li da mi pomogneš da zamenim gumu na autu?"
ili nešto poput toga i razmislite
koje su šanse da biste mi pomogli?
A, šta bi se dogodilo ako bih umesto toga rekao:
"Hoćeš li da mi pomogneš da zamenim gumu na autu,
daću ti 5$ za to?" U ovom slučaju,
najverovatnije biste rekli: "Ne, hvala. Ne radim za 5$!
Daj mi 150$ i dogovorićemo se!"
Ovde se događa ono što smo pokazali
u mnogim eksperimentima: kada ljudima ne plaćate ništa
oni su veoma spremni da nešto urade i pomognu.
Kada zahtevu dodamo novac,
češće se događa da su ljudi manje spremni da pomognu, a ne više.
Dakle, postoji početna motivacija kod ljudi
kada žele da pomognu. Ako im ponudimo malo novca
umesto da čujemo:
"To! Pomoći ću Denu i još ću dobiti i novac!"
Ljudi će u stvari biti manje motivisani.
Ako ih platimo mnogo, naravno,
ponovo će hteti da rade.
Mislim da je ovo primer za ono što radimo
sa nastavnicima koji rade sa decom sa posebnim potrebama.
Angažujemo nastavnike koji su jako motivisani
da rade sa ovom decom i onda im damo
malu količinu novca koja zavisi od uspeha dece
u srednjoj školi. I umesto da poveća
njihovu motivaciju, to, u stvari,
dovodi do osipanja jer smanjuje njihovu unutrašnju motivaciju.
Dakle, postoji ovaj šablon po kome ako date novac
ljudima više nije toliko stalo. Barem neko vreme.
Sada, ako razmislite videćete da postoje mnoga mesta
gde je neophodno da postoji razmena: posao, država...
Mnogo ustanova mora da ima novac.
Mi smatramo da postoji to društveno pravilo,
norma, zbog koje radimo stvari jedni za druge.
A, imamo i tržišne norme zbog kojih idemo na posao
i bivamo plaćeni za rad. Ali najviše stvari je negde u sredini
i u ovoj "sredini" nastaju problemi.
Dakle, šta onda radimo?
Pa, jedna od stvari koju smo rešili je davanje poklona.
Razmislite o poklonima.
Sa ekonomskog aspekta, pokloni su jako čudni.
Ako me pozovete na večeru i ja rešim da potrošim
50$ na flašu vina,
trebalo bi da dođem kod vas i kažem:
"Hvala puno na pozivu, radujem se druženju,
ali ja ne znam koje vino ti voliš:
crveno, belo, koju vrstu?
Planiram da potrošim 50$, možda bi bilo
korisnije da ti samo dam 25$, ali umesto toga,
evo ti 35$, pa idi i kupi sam ono
što će ti najviše prijati." (Smeh)
Ovo je odgovor koji bi vam ekonomista dao
u vezi sa poklonom: neefikasni su. Ali, istovremeno,
iako su ekonomski neefikasni, društveno jesu efikasni.
Tako, kada radimo eksperimente
tražimo od ljudi da premeštaju sofe za nas,
da za nas rade najrazličitije dosadne poslove na računaru
i vidimo šablon:
ako ih ne platimo uopšte - rade naporno,
ako ih platimo malo - ne rade uopšte,
ako ih platimo mnogo - onda ponovo rade.
Šta se događa kada su pokloni u pitanju?
Šta se događa kada kažete: "Evo ga malecki poklon,
jedna čokoladica." Ili: "Evo velike čokolade!"
Šta se zbiva? Da li se ljudi naljute ako ponudimo samo čokoladicu?
Ne! Ispostavlja se da sve
dok smo u kontekstu društvenih normi
u kome jedni drugima dajemo poklone,
novac se ne računa
i ljudi ne budu uvređeni. Jer, ne umanjuje se trud -
mali pokloni su odlični! Mala količina novca je užasna.
Poslednje pitanje koje postavljamo je:
"Šta se događa kada imate i jedno i drugo?"
Zamislite da ste me pozvali na večeru i ja kažem:
"Izvoli flašu vina od 40$!"
Dajem ti poklon, ali te podsećam koliko je koštao.
Šta bi se dogodilo? Da li bi delovalo kao kada
ljudi postanu demotivisani zbog malo novca
ili bi izgledalo kao poklon
zbog koga ljudi ostaju motivisani i žele da pomognu?
Ispostavilo se da onog trenutka kada je novac umešan
u celu priču, motivacija značajno opada.
Dovoljno je da podsetimo ljude da je u pozadini
ovih razmena zapravo novac i da primenjujemo norme
po kojima nismo voljni da pomognemo jedni drugima
samo zbog velikodušnosti.
To, na neki način, oduzima svu našu ljudskost i pažnju.
Pre nekoliko godina, pojavila se zanimljiva priča u novinama.
Neka žena je postavila oglas
u kome je rekla da je jako lepa
i da želi da upozna muškarca koji zarađuje
više od 500.000$ godišnje. To je bilo pre finansijske krize
i ona je živela u Njujorku. Zatražila je pomoć.
Rekla je: "Vidite, došla sam do granice,
viđala sam muškarce koji zarađuju i do
250.000$, ali nikako nisam uspevala da prebacim ovu granicu.
Pomozite mi." I dobila je puno saveta.
Mnoge je i iznervirala.
Znate, u principu je poznato
da se lepe žene udaju za bogate muškarce.
Mislim, to i nije neka tajna.
Ali činjenica da je ona to rekla tako otvoreno
stvorila je potpuno drugačiju sliku.
Zamislite, ako biste se vi upustili u neki ovakav sporazum,
bilo bi to zaista čudno.
Ipak, najviše pažnje privukao je
odgovor od jednog bankara koji je rekao:
"Znate šta, ja zarađujem dovoljno,
ali, evo kako ja vidim ovu transakciju.
Ja imam novac i sredstva i najverovatnije
moja sredstva će se vremenom uvećati.
Ti si veoma lepa, ali najverovatnije,
to će se vremenom umanjivati (Smeh)
i pod ovakvim uslovima, možda je najbolje da te iznajmim?"
(Smeh)
Dakle, o čemu treba razmišljati u vezi sa "Burning Man-om"?
Ako razmišljamo o tom prostoru između društvenih normi
u kojem radimo stvari za druge ljude
i finansijskih normi
zbog kojih radimo za novac, videćemo da je najviše
veza koje imamo negde između ova dva slučaja.
Mislim da je to ono što je posebno kod ovog mesta.
Na ovom mestu novčana norma jednostavno ne postoji.
Novac uopšte nije bitan.
Zbog toga se udaljavamo od šablona o kome smo pričali.
To nam omogućuje da stvorimo potpuno drugačije društvene norme.
Odjednom, više nismo ograničeni tom vezom.
Dakle, nemati novac, mislim da je to ključ.
I naravno, pokloni. Slažete se?
Pokloni su zaista zanimljivi u ekonomiji.
Nisu efikasni sa finansijskog aspekta.
Ne dobijate uvek ono što biste mogli
ako je tržište kompleksno i efikasno.
Ali istovremeno, vrlo su društveno efikasni
i na kraju, na ovom društveno efikasnom tržištu,
mislim da dobijamo više nego što ulažemo.
Hvala vam puno.
(Aplauz)