Tip:
Highlight text to annotate it
X
- Buđenje -
Današnji svet je u rasulu.
Poslovni, finansijski i politički lideri su nas odveli u očaj,
a selektivan vid vesti koji preplavljuje glavne medije
je samo pojačao bes i zbunjenost
između Amerikanaca i populacije celog sveta.
Na sreću, postoji logično rešenje da se izleče
mnoge bolesti koje danas haraju svetom,
ali jedna od najtežih stvari za bilo koje društvo
je da se osvrne i shvati da su neophodne ogromne promene
da bi budućnost njihove dece bila sigurna.
Rešenje je jednostavno, ali nije lako.
Ovakve promene nikad to nisu,
ali su očigledne kroz istoriju.
i obeležile su ključne tačke u čovečanstvu kada je prelazilo na sledeći stadijum
čime se život poboljšao velikom broju ljudi.
U istoriji razlikujemo nekoliko stupnjeva razvoja.
1.stupanj predstavlja nomade i pećinske ljude,
sposobne da održe samo sebe, svog partnera i decu.
Drugi stupanj predstavlja Lovce/Sakupljače,
sposobne da izdržavaju svoju grupu.
Treći stupanj su zemljoradnici,
Sposobne da održavaju svoja naselja.
Četvrti stupanj je industrijalac
koji može da izdržava i veće gradove
svoju zemlju i narode kojima je pomoć neophodna.
A sad smo na pragu petog stupnja, domena Tehnoloških ljudi,
koji mogu da izdržavaju ceo svet i celokupnu ljudsku populaciju
na visokom životnom standardu.
Kako su novi nivoi dostizani,
morale su se dešavati promene u ekonomskom sistemu
da bi bio što efikasniji u novom poretku.
Ono što je sada potrebno da se promeni je ekonomski sistem
koji odgovara tehnološkom dobu.
Neophodno je da se resursi planete razumno koriste
za dobrobit čitave ljudske vrste
a ne samo jednog njenog dela.
Pre nego što uđemo u pojedinosti,
moramo da navedemo probleme sa kojima smo danas suočeni,
kao i suštinski uzrok zbog koga oni uopšte postoje.
Samo razumevanjem naših problema
i kako nastaju, možemo da počnemo da tragamo za rešenjima.
Imamo inflaciju, neprestana povećanja poreza,
značajnu nezaposlenost, političku korupciju,
energetsku i finansijsku nestabilnost,
kriminal, strah za životnu sredinu i još mnogo toga.
Jasno je zašto je svet u takvom stresu
i zašto čovečanstvo toliko pati.
Sada je više nego ikad, vreme da se čovečanstvo
pokrene i uradi nešto po tom pitanju.
Političari i industrija su mnogo puta pokušavali
da nađu rešenja za ove probleme, ali nijednom nisu uspeli.
Najbolje što su postigli je odlaganje ili kamufliranje problema.
Razlozi ovoga će biti pojašnjeni u toku ovog videa,
ali ukratko, razlog je u tome što se niko nije bavio suštinskim uzrokom
svih ovih problema,
a taj uzrok je zastareli ekonomski sistem
koji se danas koristi svuda u svetu.
Monetarni sistem, ili tačnije sistem cena,
je osnovni faktor koji je koren uzroka
svih problema sa kojima se danas suočavamo.
Po definiciji sistem cena je svaki ekonomski sistem
koji utiče na distribuciju dobara i usluga
sa cenama koje robi daju vrednost
i koji se služi bilo kakvom vrstom novca ili zaduživanja.
Nemojte ovo mešati sa kapitalizmom, slobodnim tržištem,
ili bilo kojim terminom koji bi ekonomista koristio.
Bitno je da se shvati da ovo nije nekakakav politički argument,
i da nema apsolutno nikakve veze sa političkom kontrolom.
Svaka država na zemlji, bez obzira na njenu političku ideologiju,
bila to demokratija, monarhija, socijalizam, komunizam ili nešto drugo,
funkcioniše koristeći isti pomenuti ekonomski sistem.
SVE zemlje koriste ovaj sistem
za razmenu dobara i usluga po celom svetu.
To je osnovna zajednička karika među svima,
i zbog toga i jeste osnovni uzrok
tolikih problema koje danas imamo u svetu.
Evo i zbog čega:
Monetarni Sistem zahteva 2 ključne komponente da bi funkcionisao:
Oskudicu i Privredni Razvoj.
U prošlosti, sve do 1800 g.,
Ove dve potrebe su bile potpuno opravdane u svetu.
To je bilo vreme kada je putovanje preko 500 milja bilo opasno,
ako ne i kobno, pa ni sam transport robe nije bio ništa lakši.
Oskudica je veoma važna u takvom sistemu,
jer se preko nje mogla odrediti vrednost nečega... cena.
Pogledaćemo osnove Ekonomije: Ponuda i Potražnja.
Što je nabavka manja, oskudica je veća,
samim tim i cena je veća.
Što je ponuda veća, ima manju vrednost,
pa je i cena manja.
Pre 1800 g. zaista je postojala prava oskudica kao prirodni fenomen,
a pošto je moderna civilizacija tek bila u začetku,
bilo je onda i puno prostora za privredni razvoj, tako da su oba zahteva bila ispunjena.
Međutim danas, ova 2 zahteva više ne postoje.
i Monetarni Sistem je potresen i u velikom je problemu.
Pogledajte samo sve probleme finansijskog sektora koji uništiše živote
mnogih samo u poslednjih par godina. To je nemoguće ignorisati.
Oskudica je nestala napretkom tehnologije,
a sa odsustvom oskudnice je jednostavno i manje privrednog razvoja.
Dostigli smo tačku kada možemo prioizvoditi više svega
nego što možemo potrošiti i jedino moguće širenje jeste ka zvezdama,
koje je i samo ozbiljno ograničeno koštanjem.
U Monetarnom sistemu, novac, ili dug,
je žila kucavica celog sistema i stoga je neophodna
da bi neprekidno stvarala dugovanja koja podmiruju postojeće dugove.
Zato naši finansijski manipulatori uvek traže nove načine
da opravdaju stvaranje dodatnih dugovanja.
Oni se ili prave da ne vide ili su krajnje ne upućeni u prave uzroke problema.
Pogledajte samo koliki je društveni dug trenutno
u poređenju sa pre 50 godina.
Važno je zapaziti
da je oko 1980 dug počeo vrtoglavo da raste,
što se podudara sa činjenicom da je upravo u to vreme
tehnologija počela ozbiljno da se razvija,
pružajući čovečanstvu mogućnost da poboljša život svima,
ako bi se tehnologija koristila u tom pravcu.
Da bismo bolje razumeli današnju društvenu nestabilnost,
trebamo sagledati ključne događaje
koji su nas i doveli do ovakve zbrke.
Kako bi nam bilo lakše, postavićemo vremenske "oznake".
Dva data datuma su sami po sebi nebitni,
i samo razdvojmo tu vremensku pravu u tri odvojena dela.
Sada ćemo dodati ključne informacije koje će nam pomoći da razumemo
kako smo stigli tu gde smo u današnjem svetu.
Pre 1800 g., svet je bio nisko-energetsko društvo.
Zašto? Zato što je kroz celu zabeleženu istoriju do tada,
osnovno sredstvo za pretvaranje energije u rad, bilo ljudsko biće
a zdrav čovek može da proizvede oko 0,1 Konjske Snage (KS).
U poređenju, motor mašine za veš je mnogo jači,
sa u proseku nekih 0.5 KS
Bez obzira na nizak radni kapacitet, čak 98% svih poslova u to vreme
su bili rezultat čovekovog rada, jer čovečanstvo tad još nije razvilo
naprednu tehnologiju koja bi radila posao umesto njega.
Preostala 2% je došlo od izvora koji nije ljudski,
koji možemo nazvati ne-ljudskom energijom.
Ovaj izvori energije su se dobijali od životinja,
kao što su konji i volovi, i od grubih tehnologija kao vetrenjača i vodenica.
Pošto je ljudsko biće dosta ograničeno,
i njegov rad je isto tako ograničen,
pa koliko god ljudi radi na datom poslu,
i koliko god dugo oni radili,
nikad nebi mogli da potpuno podmire rastuće stanovništvo,
ili da pruže visok kvalitet života za svakoga.
Ako su ikad pojedinci i uživali u pristojnom životnom standardu,
to je uvek bilo na račun mnogih koji su jedva preživljavali.
Činjenica je da su kroz istoriju, 95% svih ljudi bili ili
seljaci, kmetovi, robovi ili zadužene sluge,
pa i u vremenu Džordža Vašingtona.
Od pamtiveka pa do otprilike 1800 g.,
ta raspodela 98% ručnog rada
i 2% iz drugih izvora se nikada nije menjala,
uopšte.
To pokriva 7000 g. pisane istorije
sa NULTOM promenom u toj dinamici.
To je prouzrokovalo da svako društvo na planeti
živi u Stanju Društvene Stagnacije,
što znači da uopšte nije dolazilo do promene u pretvaranju energije u rad.
Nije bilo bitnih promena u načinu kako su ljudi radili da proizvedu dobra,
tako da je oskudica bila svuda prisutna.
Onda se pred godinu 1800 desilo značajan događaj.
1972 g. Džejms Vat je razvio prvi parni motor.
Ovo otkriće je početak potpuno nove metode rada.
To je početak rasprostranjenog korišćenja ne-ljudske energije.
i od tada je prisutna sve veća volja da se izgrade
veće, brže i efikasnije mašine koje pretvaraju energiju u rad.
Ta vizija se proširila po svetu,
sa Sjedinjenim Državama kao liderom.
Tokom sledećih 100 godina, od 1800 g. do 1900 g.,
vidimo da se 2 linije energije počinju drastično menjati!
Linija ne-ljudske energije se penje, a linija ljudske energije se spušta.
U Americi, studije su vršene tokom 1920'ih
da bi se videlo kako ove promene utiču na društvo.
Podaci su prikupljani iz svih industrijskih grana u Severnoj Americi,
pokazujući rast proizvodnje, efikasnost pretvaranja energije,
opadanje radnih sati, i ukupan uticaj na zaposlenost.
Predviđeno je da ukoliko bi se nastavilo istim trendom,
linije bi se ukrstile i izgledale ovako.
Čovečanstvo je evolviralo od nisko-energetskog društva
u visoko-energetsko društvo gde su linije zamenile mesta.
Ovo novo stanje je sušta suprotnost od onoga što se dešavalo
kroz celu istoriju i to uopšte nije mala promena.
Moram se koristiti sad stručnim podacima:
Od 1992, prema Američkom Ministarstvu ekonomije i statistike,
Amerika je imala 35.3 milijarde KS u primarnim pogonima.
Šta to znači?
Primarni pogoni su mehanički motori, turbine, i životinjske snage,
koji pratvaraju goriva i snagu (kao što su vetar ili vodeni tok)
u Rad i Energiju. Pogledajmo u kontekstu individue.
Pre 1800 g., prosečno društvo je koristilo energiju
od svega 2000 kg kalorija po osobi.
Da li vam je ta cifra odnekud poznata?
Koji je kalorični unos
naveden na skoro svakom prehrambenom artiklu?
Ishrana od 2000 kalorija.
Tako da je logično ako su ljudi glavna radna snaga
da im je energija ogranicena prosečnim unosom kalorija.
Da se vratimo na 1992:
35.3 Milijardi KS je jednako preko 22 Bilijardi kg kalorija
a stanovništvo u SAD je bilo nešto veće od 250 miliona ljudi.
Tako da je 1992 g., Amerika pretvarala više od 89.000 kg kalorija po osobi dnevno
samo ne-ljudske energije.
To je preko 44 puta više, dobit od preko 4000% produktivnosti
u poređenju sa prosekom od pre 1800 g.
Ovo je značajan uzrok Američkog razvoja i uspeha.
Amerika je tako postala prva i jedina zemlja
čija proizvodnja je premašila potrošnju.
Ubrzajmo film do današnjeg dana i sagledajmo posledice toga
u današnjem globalno povezanom svetu.
I kakve veze ima Monetarni sistem sa svim ovim?
Monetarni sistem je počeo da slabi u poslednjih 90 godina,
zato što su se životni uslovi na planeti drastično promenili.
Dva glavna uslova da bi Monetarni Sistem opstao,
Oskudica i privredni razvoj, više zapravo i ne postoje.
Planeta se stabilizovala po pitanju privrednog razvoja
i oskudica je iskorenjena kroz tehnologiju.
Kao ishod, svedoci smo velikih ekonomskih problema,
i sva do sad ponuđena rešenja su služila samo
kao žvakama zakrpljene rupe
na naprsloj brani kojoj je suđeno da pukne.
Ni jedno od tih rešenja se ne bavi osnovnim problemom,
jer da bi se to uradilo
treba napraviti temeljne promene u strukturi ekonomije,
i ljudi koji su imali najviše koristi od ovog sistema
odbijaju da išta menjaju.
U popisu obavljenom 1920'ih je bila uključena svaka grana industrije,
i rezultati su prikazani grafikonima.
Ovaj grafikon je prosek zbira svih tih nalaza.
Prvi red prikazuje fizičku proizvodnju.
Od 1830 g. do 1900 g. proizvodnja je mala i razvoj je bio spor.
Onda prelazimo u period brzog privrednog razvoja.
To se dogodilo zbog napretka tehnologije i mašinerije,
i većeg učešća ne-ljudske energije.
Od 1900 g. do otprilike 1930 g.
dolazi do fantastičnog vrtoglavog rasta u proizvodnji,
od nekih 7% ukupnog privrednog rasta godišnje.
Međutim, tako nije moglo u nedogled, pa je došlo do poravnjanja.
Hajde sada da dodamo još jednu krivu
da prikažemo odnos radnih sati naspram gotovog proizvoda.
Ovo pretstavlja jednu osobu koja radi jedan sat, bez obzira na radno mesto.
Primetite kako je ranih 1800 g. bilo mnogo radnih sati,
koji zatim opadaju kako industrija napreduje.
To je bilo neizbežno jer je isplativije imati mašine nego radnike.
Kilovat čas će odraditi posla za 26 radnih (ljudskih) sati, ali po daleko manjoj ceni.
Monetarni sistem potstiče firme da menjaju skupu radnu snagu
jeftinijom i produktivnijom tehnologijom, da bi što više uvećala
PROFIT!
Od 1980 g. pa na ovamo se dešava nešto novo
što se NIKAD do sad nije dešavalo u celokupnoj ljudskoj istoriji.
Visoka proizvodnja sa minimalnom potrebom za ljudskom snagom.
Ovo bi bilo odlično za svakog
da nije umešanosti Monetarnog Sistema,
zato što je rad glavna roba
koja se kupuje i prodaje na tržištu.
Vreme je za treću krivu, koja pokazuje šta se dešava sa radom,
i kao posledica - šta se dešava i sa kupovnom moći.
Ova treća kriva pretstavlja ukupne radne sate, zbir sveg vremena,
svih ljudi, korišćen na poslu u proizvodnji.
Kao što vidite od 1830 g. pa do kraja veka ,
ukupni radni sati su mali i privredni razvoj je spor.
Vrlo blisko prati rast proizvodnje,
pošto su direktno vezani.
Onda je i raslo zajedno sa proizvodnjom,
ali nije došlo do poravnjanja kao i kod proizvodnje.
Dostiglo je vrhunac pa onda krenulo naniže.
Ovo je obrt koje se desi svakoj industriji.
Ukupan broj radnih sati jednom dosegne svoj vrhunac i posle opada.
To je nešto što se desi samo jednom u bilo kojoj privredi.
Vrhunac radnih sati u Americi se desio 1920 g.,
i od tada je Monetarni Sistem konstantno nestabilan
zbog oprečnosti između proizvodnje i radnih sati.
Rastući zazor između proizvodnje i radnih sati nam pokazuje da
što je lakše povećati proizvodnju,
to je teže da se ona distribuira.
Razlog ove anomalije je dirktna povezanost ukupnih
radnih sati i kupovne moći.
Većina nas prima prihod srazmerno vremenu provedenom na poslu
u obliku nadnica ili plata,
pa opadanje radnih sati znači opadanje i kupovne moći.
Nije li ironično to što kako raste mogućnost proizvodnje,
opada mogućnost konzumiranja...?
Upravo se to dešava u Monetarnom Sistemu.
Osnovni problem danas nije balansiranje budžeta,
već raspodela i korišćenje globalnih resurasa i kapaciteta
u skladu sa globalnom potrošnjom.
Ali pravila Monetarnog Sistema nas sprečavaju da uradimo baš to.
Raspodela se nastavlja
nizom razmena zasnovanim na vrednostima oskudice.
koja više nije validna, a novac se koristi kao sredstvo u tim razmenama.
Novac je vrsta dugovanja,
a mi pokušavamo da balansiramo proizvodnju sa potrošnjom
time što stvaramo još više dugova. To ne može da radi!
Razlog tome je što je slaba povezanost
između stvaranja duga i bilo čega u srvarnom, fizičkom svetu.
Ni dugovi, ni novac, nisu STVARNI resursi koji su nam potrebni za život.
To je veštacka ljudska kreacija
koja više nema svrhu u današnjem napredujućem svetu.
Kriva radnih sati je stvarni fizički fenomen,
dok je rast dugovanja samo abstrakcija.
Pogledajmo rast zaduženosti i videćete razliku.
Ovaj grafikon prikazuje ukupnu zaduženost u Americi,
i javni i privatni dug.
od 1860 g. do kraja prvog svetskog rata,
Zaduženja su mala i privredni razvoj spor.
Onda nakon primirja 1918 g., dugovi su počeli da rastu.
Ovaj period je nazvan "zahuktale 20'e".
Razlog ovog rasta zaduženja je
to što je tehnologija sustigla čoveka.
Tokom rata smo uveli nove tehnologije
da zamene radnike koji su bili poslati u rat.
Kupovna moć je opala, i moglo se proizvesti više no što se moglo prodati.
Tako je tokom te dekade rođen novi poslovni postupak
poznat kao kupovina na kredit.
Pa čak i ako nešto nisi mogao da priuštiš
bio si potstican da ga ipak kupiš
i platiš od sledeće plate ili sledeće godine.
To je dovelo do rasta u zaduživanju, ali 1929 se nešto dogodilo.
Prevaziđen je kapacitet kredita.
pa je kockarska institucija poznata kao Wall Street propala.
Sa padom berze, Amerika je pala u veliku depresiju
koja je za 4 godine dovela društvo do dna 1933 g.
Onda je nastupila vlada zato što je morala. I šta je učinjeno?
Pokušala je da ojača propali Monetarni Sistem stvaranjem još duga!
Zvuči li slično ovome što se radi i sada!?
Kako su ovo izveli?
Započeta je navika da se troši više novca nego što se prikupi porezima,
što se naziva deficitarni budžet.
Tokom Ruzveltovog mandata, pokušali su da ojačaju ekonomiju
pružanjem kupovne moći nezaposlenima putem raznih socijalnih programa.
I klonule firme su takođe dospele do tih programa,
koje se zovu "subvencije".
Može se reći da se Monetarni sistem izvrnuo na leđa 1933
i da vlada funkcioniše sa deficitarnom potrošnjom od tada.
Tada su ta ubrizgavanja državnog novca veštački stimulisala privredu,
pa je dug opet počeo da raste.
Dolazimo do 1941 kad se nešto novo desilo.
Došlo je do novog odlaganja propadanja sistema u vidu 2.Sv.rata.
To je bio dovoljan razlog da se svi nezaposleni zaposle,
ili pošalju u vojsku.
Fabrike su radile punom parom,
proizvodivši neverovatnu količinu dobara,
poslatih preko okeana, i dignutih u u vazduh!
Iako je neophodno da se svet zaš*** od ljudi kao što je Hitler,
sam rat nije rešio ni jedan od domaćih Američkih problema,
i kao što vidite, od tada dug vrtoglavo raste.
Uprkos teškoćama depresije i užasima rata,
Monetarni Sistem nikad nije potpuno prestao da funkcioniše.
I stalno se krpimo i provlačimo na razne načine od tada. A zašto je to tako?
Zato što smo sačuvali loš sistem
od potpunog kolapsa na razne lukave načine.
Veštački održavamo oskudicu.
Tokom depresije, kada je mnoštvo ljudi ostalo bez posla,
a njihove porodice su gladovale,
imali smo ogromne viškove hrane skladištene po celoj Americi.
Da li je bila data narodu? Nije, jer nije profitabilno davati hranu,
čak ni izgladnelom stanovništvu.
Tokom 30ih se počelo sa praksom uništavanja žetve
i ubijanja stoke samo da bi se održao Monetarni Sistem.
To se radi i danas, samo u većoj tajnosti.
Od 1933, Američka vlada je potrošila Milijarde dolara
plaćajući farmerima da NE uzgajaju.
I takođe su pokušali da saseku
proizvodnju kukuruza i pšenice namenjenu ljudskoj potrošnji,
što se primećuje na skorašnjim projektima alternativnog goriva, etanola,
koje je ustvari bacanje hrane, a ni nije dobro kao pogonsko gorivo.
U Monetarnom Sistemu, kada hrane ima u izobilju, ona se ograniči.
To je da bi se održala cena, da bi sistem i dalje radio,
iako to znači da će ljudi gladovati,
to kao da i nije od velike važnosti
ljudima koji donose odluke o tome kako monetarni sistem funkcioniše.
Industrija se služi drugačijim taktikama.
Fabrike proizvode niskim kapacitetom, znači radi se u samo jednoj ili dve smene,
ili se skroz obustavlja rad, iako imaju mogućnosti da
neprekidno rade da bi proizveli neophodne proizvode.
Onda postoji čak i gori pristupi kada se prizvodi falična roba.
Ovi loši i prevaziđeni proizvodi koji se kvare
ili troše u kratkom vremenskom periodu
se prave da bi obezbedili ponovnu kupovinu.
Ako bi firma mogla da napravi nešto što traje 100 godina,
a mi imamo materijale i tehnologiju da se to uradi,,
oni to ne bi uradili, jer kako bi potom prodali novi model?
da naprave još profita?
Pogledaj samo sve skorašnje opozive proizvoda
kao što su igračke, kolevke, hrana, vozila, uređaji itd.
Uništavanje sve te falične robe dodadno osigurava oskudicu.
Stotine hiljada faličnih proizvoda se proizvede svake nedelje
da bi se osigurala ponovna kupovina i brži profit.
Tako taj sistem funkcioniše.
To takođe stvara otpad,
hrpe i hrpe otpada.
Pogledajte jednostavan proizvod, mobilni telefon.
Previše je jeftinih, bezvrednih mobilnih telefona na tržištu.
Stotine miliona ih se proizvede na godišnjem nivou,
razni modeli sa raznim mogućnostima koje ih čine jedinstvenim.
Čemu to? Zašto ne napraviti jedan izvarendan mobilni telefon
koji ima sve što ti može zatrebati,
koji traje 25 godina i koji se lako poboljšava?
Zato što Monetarni Sistem sprečava logiku te vrste.
Prema Američkoj agenciji za zaštitu životne sredine, u 2005 g.,
je procenjeno da se oko 130 miliona mobilnih tel.baci godišnje,
stvarajući oko 65 hiljada tona elektronskog otpada.
I to su samo mobilni telefoni!
A šta je sa svim drugim proizvodima koji padaju na pamet
koja od dragocenih materijala i resursa stvara otpad?
Naravno, najdestruktivnija i najzlobnija
od svih ljudskih aktivnosti je ratovanje,
Amerika je vodila nekoliko ratova od početka stoleća.
Čak i sad je umešana u rat protiv neprijatelja bez zastave,
kog je teško prepoznati, bez uniforme
Rat protiv terorizma je nešto što može biti opravdavano doveka,
zato što neprijatelj nije neko ko se moze obeležiti.
Da ne spominjemo kako ratovi nisu nikad rešili ni jedan pravi problem.
Njihov jedini uspeh je u tome što podrže klonuli ekonomski sistem
da istraje još barem malo.
Prvi i Drugi svetski rat, Korejski, Vijetnamski, Zalivski
i ovi sadašnji protiv terorizma su koštali života stotina hiljada ljudi
i uništenje miliona tona nezamenljivih resursa,
ali još nisu uspeli da reše ni jedan društveni problem.
Takozvana "Trumanova Doktrina" koja je stvorena pre oko 63 godina
u ime državne bezbednosti je koštala SAD bilijarde dolara.
Amerika troši milijarde pružajući takozvanu inostranu pomoć,
a od 1960 g. SAD su finansirale obe zaraćene strane u 14 ratova
i u svetu vlada veća nesigurnost nego ikada do sad.
Ludilo je, kažu, raditi jedno te isto svaki put
a očekivati drugačiji ishod. Takođe, trošenje novca
ili stvaranje duga ne rešava naše društvene probleme, bilo lokalne ili globalne.
Pitanja na koja smo se osvrnuli u ovom videu
najjasnije ukazuju na to da je Monetarni Sistem,
nikavši iz zemljoradničke sredine, sa primitivnim alatima,
oslanjajući se na znoj i vrednosti oskudice,
nemoćan da vodi društvo u visoko-energetskoj
i tehnološki naprednoj civilizaciji.
Politika nije faktor, oblici vlade nisu bitni,
kultura nije važna.
Jedino je zajednički ekonomski sistem sveta važan,
i to je ono što moramo promeniti.
Ali pre nego što izvedemo zaključke da pojasnimo jednu stvar.
Monetarni sistem nije loš, jednostavno je prevaziđen.
nekada je bio dobar. Nekada je bio od koristi.
To je bila najbolja ekonomska mogućnost hiljadama godina.
i naročito u poslednjih 200 godina
je potstakao razvoj neverovatnih mogućnosti za čovečanstvo,
ali vremena se menjaju, najznačajnije napredak tehnologije
toliko da bi to bilo nezamislivo pre 200 godina.
Tehnologija koja bi nas svrstala među veštice ili Bogove
u očima tadašnjeg sveta.
Tako je potrebna i promena principa po kojima naš svet funkcioniše.
To je u najboljem interesu čitave ljudske rase...
bez podela po boji kože, pola, vere ili nedostatka vere...
i da se pređe na bolji sistem.
Da bismo došli do odgovora, moramo naći novi pristup,
tragati za novim idejama, primeniti nove tehnologije.
Rešenje je društveni sistem koji je baziran na Naučnom Metodu,
koji bi iskorenio Monetarni Sistem u korist sistema
koji omogućava globalnu upravu resursima cele zemaljske kugle.
Moramo proglasiti da je Zemlja, sa svim svojim resursima
zajedničko nasleđe celokupne ljudske rase,
a tehnologija nam daje mogućnost da pravilno
i bez izuzetka pružimo visok kvalitet života
SVAKOM ljudskom biću na planeti.
Rešenje je bez pogovora napravljeno da koristi SVIMA na planeti,
dajući SVAKOME najveći stepen slobode izražavanja,
misli, govora i najvažnije,
ŽIVOTA.
Ako ste vernik razmislite o ovome:
Molitva Gospodnja kaže da bi trebalo da učinimo Zemlju, kakav je i Raj.
Mislim da Raj ne koristi novac, ili da Bog ima svoju banku, a vi?
Moramo ukloniti razliku između onih koji imaju i onih koji nemaju.
Moramo se postarati da kad se dete rodi bilo gde u svetu
ima slobodu da krene svim pozitivnim putevima.
Moramo opet uspostaviti vezu sa prirodom, odbacujući sve štetne radnje,
ali ne tako da postajemo primitivniji,
već da putem tehnologije živimo ko kraljevi,
ali da budemo ponizni i zahvalni na ovoj blagorodnoj planeti.
Ovaj video je samo prvi korak vašeg razumevanja.
Vreme je već da se napravi i sledeći korak.
Projekat Venera (Venus), i Zeitgeist Pokret nude solucije.
link pred vama sadrži još detalja o tome kako ta rešenja funkcionišu.
Videćete da je vebsajt lak za korišćenje,
i trebao bi da odgovori na sva vaša pitanja.
Ako to ne uradi onda je zato tu Zeitgeist pokret.
Zeitgeist pokret propagira ideje i vizije Venus Projekta,
i skoncentrisan je na širenje poruke
kako rešiti mnoge probleme koje imamo danas.
Zeitgeist Pokret je mesto za nalaženje odgovora
i za dijalog sa drugima koji takođe žele videti jedan lepši svet.
Promeniti preko 7000 g. ljudske ekonomske strukture
nije ni malo lako, ali je neophodno.
Svakim danom umre hiljade ljudi koji nisu morali.
Svakim danom smo sve bliži i bliži svojoj propasti.
Vreme je da se svetu da do znanja da solucija postoji
koja će rešiti uzročnike problema.
Vreme je da evoluiramo na Peti Stupanj, u Tehnološkog Čoveka,
i da napravimo svet boljim mestom
za generacije koje dolaze.
Vreme je za DRUŠTVENU evoluciju.
Posetite VENUS PROJEKAT i ZEITGEIST POKRET
i postanite promena koju želite videti u svetu.