Tip:
Highlight text to annotate it
X
I to je zapravo kao neka suma svega.
Ne postoji besplatan ručak.
Vi dobijate od života ono što ste stavili u njega,
a to uključuje i ezoterično znanje.
A ako mislite da možete dobiti išta besplatno u ovom univerzumu
onda ste prevareni i obmanuti, a individua koja Vas je navela
da tako mislite, svakako Vas planira imati za ručak.
Tu je zabavna poslovica koja kaže: "Ne mešaj se u poslove Zmajeva,
jer ćeš biti hrskav i dobrog ukusa sa kečapom."
Dakle, uvek imajte na umu, kada istražujete u ovom području
ezoteričnih istraživanja, ezoteričnih pitanja,
ili ezoteričnog razvoja, psihičkog eksperimentisanja.
Nemojte se mešati u poslove Zmajeva olako.
Ne ulazite u zmijske jame bez da ste se pripremili,
noseći vrlo visoke gumene čizme,
i barem jedan od onih zgodnih štapova sa rašljama,
tako da možete barem ubosti zmiju ili je uhvatiti.
Dakle, nakon što je to rečeno, pričajmo malo o korišćenju ploče.
Recimo da odlučite da želite učestvovati
u eksperimentu s jednom od ovih stvarčica.
I sedite tamo sa prijateljima, i ima vas 2 ili 3...
možda 4, jer imate sto koji može primiti 4 osobe,
i vi svi imate prste na njoj, a ovde je još jedan par ruku.
I iznenada, to se polako, polaaako počinje kretati, znate.
Kretaće se vrlo spoooro, ovako.
A onda će se zaustaviti, i onda će se kretati ovako...
I tako dalje. Dakle, šta radite?
Pa, vi kažete: "Da li je neko tu?"
A svi koji sede okolo učiniće ovo...
"Oh, tu je duh koji pokreće tu stvar, zar ne?"
Uh, možda, možda i ne. Ali svejedno, vi kažete:
"Je li iko tu?". Ono polako prelazi ovde do reči 'Da',
a vi kažete: "Bože dragi! Tu je duh, ah!"
I vi ćete reći: "Imate li kakvih poruka za nas?"
To je krivo pitanje za pitati, pa ipak, to je ono što većina ljudi pita.
Oni kažu: "Je li bilo ko tu?", i automatski pretpostavljaju
da je tu neki duh, i da je duh tu jer ima neke poruke za njih.
Ja vam samo dajem malu demonstraciju, evo:
"Imate li kakvih poruka za nas?"
"Da."
"Koja je poruka?"
I to ide vrlo sporo... "R-T"...
I traje dugo vremena.
Naravno, ja ću to skratiti, jer to može potrajati jako dugo.
Onda L, onda jako dugo vremena prođe,
pa T, H, to takođe nakon podjednako dugo vremena,
ali ja sad ubrzavam radi vas jer vas ne želim dosađivati do smrti.
Onda B, S, H, S. OK.
Tako imate nekog tamo u vašoj maloj grupi i on zapisuje tačno ono
što je planketa napisala.
R – T – L – T – H – B – S – H – S.
Tako ste dobili ovo: "RTLTHBSHS".
Pa ćete reći: "O moj Bože, to je poruka!"
Zatim ste preplavljeni osećajima, koža vam se naježila
osećate se pomalo jezivo, jer tu je neka vrsta duha u sobi,
koji pokušava komunicirati nešto sa vama. Šta to pokušavaju komunicirati?
Onda pogledate to i kažete:
"Kako možemo imati komunikaciju kad nema samoglasnika?!"
Pa, izgovaranje stvari bez samoglasnika nije neuobičajeno
u mnogim jezicima, posebno u drevnim jezicima.
Vi razumete šta su to samoglasnici pa... OK.
Možda tu imate nekog mrtvog Hebrejca ili Sumerana “na vezi”.
Možete to pretpostaviti. Ja to ne pretpostavljam.
I tako gledate još malo na to, a onda kažete:
"Oh, R-T-L, to je 'rattle', a to je samo skraćeni
način pisanja 'Rattle the Bushes'." (Protresite grmlje)
Naravno, može potrajati i duže da to shvatite nego što je meni trebalo.
Ali, kako god, tako to funkcioniše.
Tako da vi imate ovo:
R-T-L-T-H-B-S-H-S RATTLE THE BUSHES
Vi ćete razbijati svoj mozak sa:
"Koji je duboki ezoterični smisao ove poruke..."
"I ko to komunicira?"
I raznorazna pitanja će vam se pojaviti.
Kako tumačiti nešto ovako?
Tako da, ovo je mali primer, a mi ćemo govoriti o tome,
šta bi to eventualno moglo značiti, odakle dolazi,
kako da vi raspoznate, šta da radite,
kako da utvrdite sa kim ili čime ste u komunikaciji, itd.
No, pre toga, postoji celi niz stvari koje morate znati.
Jer jedina stvar koja će vam pomoći
da bi mogli znati ili shvatiti šta ovo
"Protresite Grmlje" zapravo znači, ili ko ili šta komunicira sa vama;
a ko i šta je vrlo važno, pogotovo šta.
Morate znati mnogo stvari koje su skrivene od vas.
Jer ne samo da se mogućnost istinskog duhovnog razvoja
potiskuje u našem svetu,
nego takođe i prava istorija našeg sveta.
I gde i kako se duhovne stvarnosti ukrštaju sa našim svetom
i iskustvima i životima je takođe sakriveno od nas.
Pričajmo malo o znanju.
U Kasiopejskoj komunikaciji, ovom eksperimentu,
glavna suština poruke je da "Znanje š*** a neznanje ugrožava."
A šta to zapravo znači, koje znanje, znanje o čemu?
Postoji trend u poslednjih 50-100 godina, zapravo više je to poslednjih 100 godina,
da se ljudi navedu da misle da je direktna interakcija sa objektom znanja
sve što im je potrebno kako bi stekli puno znanje o tom objektu, ideji ili stvari.
Na primer, ljudi govore o mojoj istini, tvojoj istini...
to je neka vrsta post-modernističkog relativizma,
nema prave istine, sve je interpretacija, a interpretacija je naravno,
potpuno subjektivna.
Ako razmotrite, npr., recimo, Aboridžina koji izađe iz džungle
ili nekog drugog urođenika, koji je rođen i koji je celi svoj život živeo
u džungli ili na nekom izolovanom mestu neupoznat sa civilizacijom.
On izađe iz džungle i vidi ispred sebe veliki dizel motor.
Dakle, on ga ugleda, obiđe oko njega i odluči da to mora biti
iznutrica nekog velikog metalnog čudovišta, možda čak i Boga.
Najverovatnije Boga, jer naravno, sve te cevi i komadi imaju neku nejasnu sličnost
sa iznutricama mrtvih krava sa svim tim vijugama i zavojnicama.
Naravno, to nije mekano kao unutrašnjost životinje.
To je čvrsto, stoga, naravno, to mora pripadati nekakvom Bogu.
A sada, jedan mašinski inženjer, koji je treniran i podučavan
o raznim mehaničkim uređajima, koje je naša civilizacija
razvila i napravila, dođe do istog objekta i primeti:
"O, ovo je dizel motor. Ovo je dovod goriva.
Ovo je predgrejač. Ovo je komora za kompresiju, itd."
Dakle, on odmah zna šta je to.
I on verovatno zna gde da pogleda serijski broj,
on može čak i reći koji je tip dizel motora.
Dakle, znaće nešto o ovom motoru, u stvari znaće mnogo o ovom motoru.
On će čak znati da li je on uopše funkcionalan.
Dakle, vidite, razlika je u tome da li imate kontekst.
Taj inženjer ima kontekst, on je bio u školi, on je učio o motorima,
susretao se sa njima, zna mnogo o tome.
Sada, pretpostavimo da on sretne jedan drugi objekat,
motor kojeg pre nikad nije video, ali je to ipak motor.
I ima u nekom pogledu sličnosti sa motorima sa kojima je bio upoznat.
On bi u tom slučaju barem znao da je to motor i mogao bi
shvatiti kako radi, zašto radi, šta sve radi, itd.