Tip:
Highlight text to annotate it
X
Ja shvatam termin razlicitost kao rec koja istovremeno poseduje i negativno i pozitivno znacenje, to je veoma siroko i nedefinisano znacenje.
Postoji nekoliko nivoa razlicitosti.
Ja sada imam 50 godina a imao sam 25 godina kada sam stigao u Italiju,
stranac, italijanski mi nije maternji jezik,
ali vise vremena svog zivota sam proveo u Italiji nego u Americi.
Moja raznovrsnost se promenila.
Kada izadjemo na ulicu i srecemo razlicite ljude i prepoznajemo
ih prema zemljama iz kojih dolaze,
prema njihovim kulturama ili very,
naviknuti smo na to,
Da bi neko drugaciji ziveo u Italiji,
neophodni su kompromisi,
to je tako i za imigrante i Italijane,
i to znaci da ukoliko neku stvar ne razumem treba da se pokrenem
kako bih je razumeo, a razumeti znaci predstaviti sebe,
pokrenuti druge, utvrditi sta je zajednicko i nakon toga
se razlike mogu lakse prihvatiti.
Ali malo ljudi prihvata da to uradi.
Ako osoba zeli da ucestvuje i razume, mora da se sretne sa drugim ljudima,
da kaze zdravo id a kaze “Ja sam tvoj komsija”
kako bise izgradio zajednicki most:
hrana, sport, sinovi i kceri.
Bez ovog koraka to moze biti teska trka za sve.
Potreban je trud kako bi se komuniciralo i trud
kako bi se izgradilo zajednicko polje sa drugima:
cesto je to polje nesto na sta se zajedno zalimo.
Ali zidovi se samo ovim mogu srusiti.
Kada ides da upoznas druge, osoba vise nije anonimna,
dobija ime i prepoznaje se, “?ao” menja zivot iz korena.
Dve stvari su neophodne:
da postoji neko ko je izabrao da se pokrene i da postoji drugi
neko ko je sposoban da se ne oseca kao da je pracen ili prisiljen na nesto.
Drugi ne treba da kaze: Sta zelis od mene?
Ne, ja ne zelim nista, zelim samo da kazem da bih voleo
zelim samo da kazem da bih voleo
d ate cesce vidjam i mozda da uspostavimo zajednicke veze.
Od stanice do mesta gde radim,
ne slusam Italijanski vec cujem pet razlicitih jezika,
vidim radnje koje nisu uredili Italijani.
Ali ja to vidim kao nesto pozitivno,
i mislim da to treba da ohrabrivati.
Treba da se upustimo, da budemo radoznali,
da stvaramo dijalog:
od jedne stvari koja moze iznedriti novu.
Sa te pozicije mozemo videti da imamo
mnogo vise zajednickih stvari.
Potrebno je da svako ulozi napor
kako bi postojala tolerancija.
To ne znaci da svako treba da gradi nov identitet
ili prepoznaje sebe kao sasvim drugacijeg:
to znaci potragu za slicnim elementima.
Isto se desava sa Italijankama koje posmatraju devojku
koja pripada drugoj kulturi ili drugoj rasi:
ove zene su sposobne da vode dijalog kroz nju i izgrade zajednicu.
Ako eliminisemo anonimnost,
osoba je svesna da je prihvacena.
Osobe su svesne da su prepoznate u pozitivnom svetlu
i da negde pripadaju.