Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: Milos Milosavljevic Lektor: Ivana Korom
Ovo je moj deda.
A ovo je moj sin.
Deda me je naučio da radim sa drvetom
kad sam bio mali dečak
i takođe me je naučio ideji
da ako isečeš drvo da bi ga pretvorio u nešto,
poštuj život tog drveta i napravi to
najlepše što možeš.
Moj dečak me podseća
da za svu tehnologiju i sve igračke na svetu,
ponekad samo mali komad drveta,
ako ga naslažeš u visinu
u stvari je neverovatno inspirativna stvar.
Ovo su moje zgrade.
Gradim širom sveta
iz naše kancelarije u Vankuveru i Njujorku.
Gradimo zgrade raznih veličina i stilova
i od različitih materijala, u zavisnosti od toga gde smo.
Ali drvo je materijal koji najviše volim
i ispričaću vam priču o drvetu.
Deo razloga zašto ga volim je taj što svaki put
kad ljudi uđu u moje zgrade koje su od drveta,
primetim da reaguju potpuno drugačije.
Nikad nisam video da neko uđe u neku od mojih zgrada
i zagrli čelični ili betonski stub,
ali sam video to u zgradama od drveta.
Video sam ljude kako dodiruju drvo
i mislim da postoji razlog za to.
Isto kao i snežne pahuljice, ni dva komada drveta
nikada i nigde na Zemlji ne mogu biti isti.
To je divna stvar.
Sviđa mi se da mislim da drvo
ostavlja otiske prstiju Majke prirode na našim zgradama.
Otisci prstiju Majke prirode su ti koji čine
da nas naše zgrade povežu s prirodom u okruženju napravljenom ljudskom rukom.
Živim u Vankuveru, pored šume
koja raste do visine zgrade od 33 sprata.
Uz obalu ovde u Kaliforniji šuma sekvoje
raste do visine od 40 spratova.
Ali zgrade od drveta na koje mislimo
su visoke samo četiri sprata na većini mesta na Zemlji.
I pravila gradnje u stvari ograničavaju našu mogućnost da gradimo
zgrade mnogo više od četiri sprata na mnogim mestima
i to je tako i ovde u Sjedinjenim Državama.
Postoje izuzeci,
ali i potrebno je da postoje izuzeci
i stvari će se promeniti, nadam se.
Razlog zbog čega tako mislim je taj
što danas polovina nas živi u gradovima
i taj broj će porasti do 75 procenata.
Gradovi i gustina znače da će naše zgrade
i dalje biti velike
i mislim da postoji uloga koju drvo može da odigra u gradu.
Mislim tako jer će za tri milijarde ljudi
u svetu danas, za 20 godina,
biti potreban novi dom.
To je 40 posto sveta kojem će biti potrebna
nova zgrada izgrađena za njih u sledećih 20 godina.
Jedan od tri čoveka koji živi u gradovima danas,
u stvari živi u sirotinjskom kraju.
To je milijardu ljudi u svetu koji žive u sirotinjskim krajevima.
Sto miliona ljudi u svetu su beskućnici.
Veličina izazova sa kojim se suočavaju
arhitekte i društvo u graditeljstvu
je u tome da nađu rešenje da udome ove ljude.
Ali izazov je, kako se selimo u gradove,
oni su sagrađeni od dva materijala:
čelika i betona i to su sjajni materijali.
To su materijali poslednjeg stoleća.
Ali to su takođe materijali sa veoma velikom energijom
i veoma velikom emisijom gasova staklene bašte u svom procesu.
Čelik predstavlja oko 3 procenta
čovekovih emisija gasa staklene bašte,
a beton preko 5 procenata.
Ako razmislite o tome, osam procenata
našeg doprinosa gasovima staklene bašte danas
dolazi samo od ova dva materijala.
Mi ne mislimo mnogo o tome i nažalost,
ne mislimo čak ni o zgradama, ja mislim,
onoliko koliko bi trebalo.
Ovo je statistika SAD o uticaju gasova staklene bašte.
Skoro polovina naših gasova staklene bašte je u vezi sa građevinarstvom
i ako pogledamo energiju, ista je priča.
Videćete da je prevoz na drugom mestu te liste,
ali to je nešto što uglavnom čujemo.
Iako puno toga zavisi od energije,
takođe puno zavisi i od ugljenika
Problem kako ga ja vidim je u tome da, konačno,
sudaranje načina na koje rešavamo taj problem
opsluživanja tri milijarde ljudi kojima treba dom
i klimatskih promena, je čeoni sudar
koji treba da se dogodi ili se već događa.
Taj izazov znači da treba da počnemo da razmišljamo na nove načine
i mislim da će drvo biti deo tog rešenja
i ispričaću vam zašto.
Kao arhitekti, drvo je jedini materijal,
veliki materijal, sa kojim mogu da gradim,
koji je izrastao uz pomoć sunčeve energije.
Kada drvo raste u šumi i ispušta kiseonik
i apsorbuje ugljen-dioksid
i umre i padne na šumsko tlo,
ono vraća ugljen-dioksid u atmosferu ili u zemlju.
Ako izgori u šumskom požaru, takođe će vratiti taj ugljenik
nazad u atmosferu.
Ali ako uzmete to drvo i napravite od njega zgradu
ili komad nameštaja ili drvenu igračku,
ono u stvari ima neverovatnu sposobnost
da skladišti ugljenik i omogućava nam njegovo oduzimanje.
Jedan kubni metar drveta će uskladiš***
jednu tonu ugljen-dioksida.
Naša dva rešenja za klimu su, očigledno,
da smanjimo emisije i nađemo skladište.
Drvo je jedini od glavnih materijala za gradnju
sa kojim mogu da gradim i koji radi obe ove stvari.
Verujem da imamo
moralni princip da nam Zemlja daje hranu
i u ovom veku moramo da pređemo na moralni princip
da nam Zemlja daje domove.
A kako ćemo to da uradimo
kada sprovodimo urbanizaciju ovim tempom
i razmišljamo samo o drvenim zrgadama od četiri sprata?
Treba da smanjimo beton i čelik
i da gradimo više zgrade i ono na čemu radimo
su zgrade od drveta od 30 spratova
Projektujemo ih sa inženjerom
po imenu Erik Karš koji radi sa mnom na tome
i radimo ovaj novi posao
jer postoje novi proizvodi od drveta koje možemo da koristimo
i zovemo ih masovne drvene ploče.
Ove ploče su napravljene od mladog drveća,
niskog drveća, malih komada drveta
zalepljenih jedan za drugi da bi formirali ploče koje su ogromne:
2.5 metra široke, 19.5 metara dugačke i raznih debljina.
Način na koji najbolje mogu da opišem ovo, je taj
da smo svi navikli na gradnju 2 puta 4
kada mislimo o drvetu.
To je ono što ljudi preuranjeno zaključuju.
Gradnja 2 puta 4 je nešto kao
male Lego kocke sa 8 tačaka sa kojima smo se svi igrali kao deca
i možete napraviti razne super stvari od Lego kocki
te veličine i od kocki 2 puta 4.
Ali setite se kad ste bili deca
i pretraživali gomilu u vašem podrumu
i nalazili veliku Lego kocku od 24 tačke
i rekli biste nešto kao:
"Super, ovo je sjajno. Mogu da sagradim nešto baš veliko
i biće super."
To je ta promena.
Masovne drvene ploče su te kocke od 24 tačke.
One menjaju razmeru onoga što možemo da uradimo
i ono što smo razvili, je nešto što zovemo FFTT,
što je rešenje "Creative Commons"-a
za izgradnju veoma fleksibilnog sistema
gradnje sa ovim velikim pločama gde možemo da gradimo
šest spratova odjednom, ako hoćemo.
Ova animacija vam pokazuje kako se zgrada sklapa
na vrlo jednostavan način, ali ove zgrade su sada dostupne
arhitektama i inženjerima da grade
za različite kulture u svetu,
različite arhitektonske stilove i karaktere.
Da bismo gradili bezbedno
projektovali smo ove zgrade
da funkcionišu u okolnostima Vankuvera,
gde smo u visoko trusnoj oblasti,
čak 30 spratova u visinu.
Očigledno, svaki put kad pomenem ovo,
čak i ovde na konferenciji, ljudi kažu:
"Jesi li ozbiljan? Trideset spratova? Kako ćeš to da uradiš?"
A ima puno stvarno dobrih i važnih pitanja koja postavljaju
i za koja provedemo puno vremena
smišljajući odgovore, dok sastavljamo
naš izveštaj i reviziju izveštaja kolega.
Fokusiraću se na nekoliko njih
i da počnemo sa vatrom, jer mislim da je vatra
verovatno prvo o čemu svi razmišljate sada.
To je u redu.
Način na koji to opisujem je ovaj.
Ako vas zamolim da uzmete šibicu i zapalite je
i držite cepanicu i pokušate da je zapalite,
to se ne dešava, zar ne? Svi to znamo.
Da biste zapalili vatru, počinjete od malih komada drveta
i raspaljujete je
i posle nekog vremena možete da stavite cepanicu na vatru
i kad ste je stavili, naravno,
ona gori, ali gori polako.
Masovne drvene ploče, ovi novi proizvodi
koje koristimo, su prilično iste kao cepanice.
Teško je zapaliti ih, a kada se zapale
u stvari gore neobično predvidivo
i možemo upotrebiti nauku o vatri da bismo predvideli
i učinili ove zgrade sigurnim kao betonske
i čelične.
Sledeći veliki problem, seča šuma.
18 procenata naše zasluge
za emisije gasova staklene bašte širom sveta
je rezultat seče šuma.
Poslednje što želimo je da sečemo drveće.
Ili poslednje što želimo je da sečemo pogrešno drveće.
Postoje modeli održivog šumarstva
koji nam omogućavaju da sečemo drveće kako treba
i to je jedino drveće pogodno
za upotrebu u ovakvim sistemima.
Mislim da će ove ideje
promeniti ekonomiju seče šuma.
U zemljama sa problemima sa sečom šuma
moramo da nađemo način da obezbedimo
veću vrednost šumama
i podstaknemo ljude da zarađuju novac
kroz vrlo brze cikluse rasta -
10, 12, 15 godina staro drveće koje čini ove proizvode
i omogućava nam da gradimo u ovoj meri.
Napravili smo proračun za zgradu od 20 spratova.
Uzgajaćemo dovoljno drveta u Severnoj Americi svakih 13 minuta.
Toliko je potrebno.
Priča sa ugljenikom ovde je stvarno dobra.
Da smo izgradili zgradu od cementa i betona,
taj proces bi rezultirao proizvodnjom
tog cementa i 1.200 tona ugljen-dioksida.
Da smo je izgradili od drveta, u ovom rešenju,
oduzeli bismo oko 3.100 tona
za neto razliku od 4.300 tona.
Ekvivalent tome je 900 automobila
sklonjenih sa puteva za godinu dana.
Pomislite na onih 3 milijarde ljudi
kojima treba novi dom
i možda će ovo doprineti smanjenju.
Na početku smo revolucije, nadam se,
u načinu na koji gradimo, jer ovo je prvi novi način
za gradnju oblakodera u verovatno 100 godina ili više.
Ali promeniti percepciju društva o mogućnostima
je izazov i to veliki.
Gradnja je, iskreno, lakši deo ovoga.
Ja to ovako opisujem.
Prvi oblakoder, tehički -
a po definiciji oblakoder je zgrada od 10 spratova, verovali ili ne -
prvi oblakoder je bio ovaj u Čikagu
i ljudi su se plašili da prođu ispod ove zgrade.
Ali samo četiri godine kasnije
Gustav Ajfel je gradio Ajfelov toranj
i kako ga je sagradio,
tako je promenio horizonte gradova sveta,
promenio i stvorio konkurenciju
između mesta kao što su Njujork i Čikago
gde su graditelji počeli da prave sve veće zgrade
i da pomeraju granicu visine
sa sve boljim graditeljstvom.
Napravili smo ovaj model u Njujorku
kao teoretski model studentskog grada
tehničkog univerziteta koji se osniva
i razlog što smo izabrali ovu lokaciju
je da vam pokažemo kako ove zgrade mogu da izgledaju
jer spoljašnjost može da se menja.
U stvari samo govorimo o strukturi.
Razlog što smo ga izabrali je taj što je ovo tehnički univerzitet
i verujem da je drvo
tehnološki najnapredniji materijal sa kojim mogu da gradim.
Slučajno Majka priroda drži patent
i ne osećamo se prijatno zbog toga.
Ali tako treba da bude,
otisci prstiju prirode u okruženju stvorenom ljudskom rukom.
Tražim mogućnost
da ostvarim "momenat Ajfelovog tornja", koko to zovemo.
Zgrade počinju da niču širom sveta.
Postoji zgrada u Londonu od devet spratova,
nova zgrada, tek završena, u Australiji
koja ima, ja mislim, 10 ili 11.
Počinjemo da podižemo visinu ovih drvenih zgrada
i nadamo se i ja se nadam
da će moj grad Vankuver možda
objaviti najvišu zgradu na svetu od oko 20 spratova
u ne tako dalekoj budućnosti.
Taj "momenat Ajfelovog tornja" će probiti plafon,
taj proizvoljni plafon visine
i omogućiti drvenim zgradama da uđu u trku.
I mislim da je trka konačno počela.
Hvala vam.
(Aplauz)