Tip:
Highlight text to annotate it
X
OTAC SVETLOSTI
Upoznajte Ravija.
Putujući svetom video sam mnogo predivnih
stvari i sreo mnogo predivnih ljudi.
Ali samo su retki bili izuzetni
kao moj prijatelj Ravi.
Ko god sumnja da Bog i danas govori
svojoj deci i da s njima želi bliskost,
neka provede samo malo vremena
sa ovim predivnim i poniznim čovekom.
Ravi poseduje predivan, poseban dar od Boga,
koga inače zove „Tata”.
Znate, Ravi
svakodnevno čuje Božiji glas jasno i glasno.
Kada mu je bilo sedamnaest godina
život mu je postao pakao, zbog čega se skoro ubio.
Bog mu je tada razgovetno progovorio
i objavio mu se.
I od tada, već dve decenije,
Bog budi Ravija u 4.00 ujutro
i govori mu gde da ide taj dan.
Hteo sam da ga snimam za svoj drugi film
„Razjarena ljubav”,
ali kada je Ravi pitao Boga za dozvolu,
odgovor je glasio - „Još ne”.
Ali, Bog ga je probudio jednog dana i rekao - citiram -
„Vreme je da snimaš sa Darenom!”
Taj dan je za mene i moj tim bio slavlje.
Zamisao beše i jednostavna i pomalo strašna:
Odleteti u Indiju kod Ravija,
on će pitati Boga šta da uradimo,
a mi ćemo uraditi šta god da mu je Bog rekao.
Otkrili smo da je Bog Raviju dao neki svoj GPS,
da ga vodi kroz sela u nedođijama.
Moj tim i ja smo bili uzbuđeni zbog svega što ćemo iskusiti.
Iskreno, nismo imali pojma
u šta smo se upustili.
Dok smo išli tamo gde je Bog pokazao Raviju neko selo,
rekao mi je da mu je Bog pokazao mali most
sa vodenom pumpom u blizini i kad to vidimo - blizu smo.
Skrenuli smo iza ugla i - videli sve to.
Znate, ja bih voleo da mi je Bog rekao
više detalja o tom selu.
Ravi je odmah otišao u centar sela i počeo da propoveda.
Za to vreme, iz obližnjeg hindu hrama
pojavila se grupa ljudi.
Nismo mogli a da ne primetimo da nose mačete.
I eto nas u nedođiji,
propovedamo zabranjenog Isusa hindusima sa mačetama.
To se hindusima očigledno nije svidelo.
Nisam znao da li da snimam ili da bežim.
Posebno se jedan od okupljenih,
ovaj sa leve strane,
zainteresovao za Ravijevu priču.
Pažljivo je slušao o Ravijevom Tati,
o Bogu Svetog pisma.
Kada je Ravi pitao da li neko želi da prihvati
ovog Boga kao svog, čovek je odmah otvorio srce.
Ako neko želi da prihvati ovog Boga
molite ovu molitvu
Hej! Ne stidite se!
Nešto kasnije Ravi se molio za ovog čoveka
da bi tek kasnije otkrili ko je on zapravo.
Svake pete godine
u ovom hramu se održava velika proslava.
Da, u hramu iz koga su izašli ovi sa mačetama.
A ovaj čovek, ovom u selu pored
vodene pumpe je bio glavni za proslavu.
Preko deset hiljada ljudi bi dolazilo,
a praznik je padao
za dva meseca. Ali,
sada kada je glavni organizator sreo Oca...
Pa, ovo sada menja neke stvari.
Tako sam srećan.
Hvala što ste došli.
Osećate li mir?
Gde osećate mir?
Baš ovde.
Kaže, mir je baš tu.
Ravi je doneo Očevu svetlost ovom čoveku
a ta svetlost će sada obasjati hiljade.
Tako smo okusili predivne događaje koji
tek predstoje.
Ovo je uobičajeno za Ravija jer zna
ko je njegov Tata - Otac koji voli,
koji je pouzdan i kojem je stalo do
prijateljstvo sa nama. A to je nešto više
od onoga što mnogi ljudi veruju o njemu.
Čini mi se da većina ljudi vidi Oca,
ako govorimo o Bogu Ocu,
najčešće kao gnevnog ili tužnog.
Ja sam odrastao u tom uverenju.
I kasnije sam ga tako doživljavao,
kao Boga tamo negde u svemiru,
u dokolici i igri sa anđelima,
srkuće limunadu sa svog trona
i započinje neke svoje obračune.
Mislim da je naša najveća zabluda o Ocu
to da nešto traži od nas, da mu treba nešto od nas.
Ako ste roditelj i imate decu,
svakako želite da se oni sami dobro staraju o sebi.
Ali mislim da mojim roditeljima nije trebalo
ništa zauzvrat, osim da ih volim i podržavam.
Mislim da ljudi najčešće padaju u ove zamke:
Ne poznajem Oca kao oca,
poznajem ga samo kao gazdu.
Crkva uglavnom strahom motiviše ljude
da bi činili dobro. Ona kaže - Ako nećeš,
Bog će te kazniti.
Recimo, crkva u kojoj sam stasao je propovedala
da ako ne daješ desetak Bogu, daćeš na
lekove i lekare. Bog će te baciti u
bolnicu i uzeti novac koji je trebalo da
daš kroz priloge. Da, uzeće ti novac.
Mnogi zapravo propovedaju tek o
nekom Bogu a ne o Bogu koji je Otac.
Sa tim mislima sam odleteo za Los Anđeles
i sreo Daga Alisona. Njegova služba je da
prorokuje ljudima prema njihovim tetovažama.
Da, dobro ste čuli: „Tatu evangelizacija!”
Dobrodošli u Kaliforniju!
Pozvani smo da služimo u
jednom od najpoznatijih LA klubova: Saperklub.
Bilo je bučno, mračno - neverovatna scena.
Dok smo služili, Bog je počeo da deluje.
Ljudi su bili dotaknuti Bogom
koji nije želeo da im sudi, već da ih voli.
Isus je rekao: „Ko vidi mene, vidi Oca”.
Dobro zapamtite ove reči iz Jn 14,7-9.
Isus je otkrio
da je agape ljubav srž Očevog srca.
Zato piše u 1 Jn 4,8: „Bog je ljubav”.
Otac je osoba. On je Bog koji ima karakter.
On sve prosuđuje i gnevan je.
Gnevi ga i to što su ljudi bez žudnje.
Gnevi ga kad ljudi odbacuju njegovog Sina.
Ali kada upoznamo Isusovu ljubav,
upoznali smo i Očevu ljubav.
Ima nečeg u tome kada ljudi konačno,
osete bezuslovnu ljubav po prvi put u životu.
Ničim ne možemo da zaradimo ovu ljubav.
On te grli onda kad si u svom najgorem izdanju.
To je objava koju želimo prenesemo.
Ne postoji kutak na svetu
gde bi pobegao od Božije ljubavi.
Za mnoge hrišćane
ovo je loše mesto puno loših ljudi.
Bog ne želi da njegova deca budu ovde.
Ali onda sam čuo reči ove žene.
Imate izuzetan, predivan dar.
Čak je i ovaj razgovor vredan. Rekoh,
to što pričam sa vama je neočekivani dobitak.
Tako nešto nisam očekivala od dolaska u klub.
Ovo mora da je samo po sebi znak.
Sinulo mi je da su i ovo Njegova deca.
Istina, oni to još ne znaju. Zato neko mora
to da im kaže.
Tako smo otišli na načudnije mesto
na kome sam ikada bio - na plažu Venis.
Znao sam da su i ovo Božija deca, ali sam brzo primetio
da su - da tako kažem - posebni.
Dag je počeo da se moli za ove ljude,
ali nešto jednostavno nije štimalo.
Ljudi su bili ljubazni prema nama, ali jedva.
Hej, dođite na šou. Želi li neko tumačenje
svojih snova ili tetovaža?
Snimamo dokumentarac.
Dag mi je priznao da su ovdašnji ljudi
veoma prijemljivi, ali zbog nečega
je osetio da nas nešto blokira.
I tad sam primetio ove momke...
"ni preljubnici, ni homoseksualci
"ni lopovi, pohlepni, pijanice, kavgadžije
neće naslediti Božije Carstvo."
Gasili su podsticaj Duha u meni.
To je obično tako kad vidim znak vatre i sumpora - Iznerviram se.
Prišao sam jednom od njih
da otkrijem zašto to ovde rade.
Dakle, ovo radiš još od 80-ih godina?
Aha.
Zašto si počeo sa tim??
Činilo mi se kao dobra zamisao. Biblija kaže da se Reč Božija
neće vratiti prazna. Ljudi mogu na parolama da čitaju Božiju Reč
dok šetaju. To će delovati na njih donekle.
Tu su i biblijski flajeri,
poput Evanđelja po Jovanu i slično.
Kad jednom čuju Reč, odgovorni su za nju.
Ova služba zahteva dosta suočavanja
jer posećujem sodomitske parade.
Holivud,
Long Bič, San Dijego, Palm Springs.
Naravno, na drugi način,
tamo više prekorevamo ljude.
Ti ih prekorevaš? Zašto ih ne volite?
Volimo ih, ali ih prekorevamo jer je većina njih...
Vidiš, ako je to parada pijanstva,
trebalo bi da ih prekorevamo zbog toga.
Ali oni su sodomisti, ponosni na svoj greh.
Šta je Bog uradio Sodomi i Gomori?
Bacio je na njih vatru sa neba.
Znači, tu smo da im kažemo: „Probudite se!”
A šta ako im pristupite...
Hoću da kažem, razumem to,
uvereni ste da greše, ali zar ne mislite
da bi bilo delotvornije da ih volite...
Pa ovako ih volimo.
Tako što im govorite da su grešnici?
Najviše ih volite ako im kažete istinu.
Jeste li ikada imali obraćenja ovde?
Bilo je obraćenja preko literature koju smo delili,
ali ne preko mene lično.
Ali ja ovo radim samo od kraja 80-ih.
A ovi ljudi rade ovo sav svoj život.
Način na koji ovi ljudi shvataju Oca
deluje na njihov način rada, kao kod svih nas.
Rade ono za šta misle da je dobro,
na osnovu karaktera Boga u kog veruju.
Očigledno se jako razlikujemo u mišljenjima.
Naljutio sam se jer su učinili da
za sve nas ostale evangelizacija bude teška.
Ali tada, u jednom jasnom trenutku,
shvatio sam nimalo utešnu istinu.
Uvek sam osuđivao ovakve ljude,
nikad nisam zastao da im pokažem ljubav.
Nikada nisam njima učinio ono za šta sam ih osuđivao
jer to nisu činili drugima.
Nekada je teže da voliš svoju porodicu
nego neznance, a uprkos svemu
bili su moja braća i sestre.
Sada znam pravi razlog
zašto me je Bog danas doveo ovde...
Čitav dan smo dosezali i doticali ljude.
Nismo želeli da im dovikujemo sa strane,
već da im pokažemo blisku ljubav na Očev način.
Bilo je vreme da izvadimo gredu iz svog oka
i ponovo im pokažemo ljubav.
Bože, blagosiljamo Majka.
Blagosiljamo ga jer je tu, na ovom mestu,
jer mu se rugaju zbog uverenja koje ima.
Oče, hvala ti što je tako dobar i veran sluga.
Molim te, još više blagoslovi njegova primanja.
Molim te, preobrazi mu život, neka pomazanje
isceljenja dođe na njega, kako bi polagao ruke
na ljude u bolnicama kako bi ozdravljali.
Sila koja je vaskrsla Isusa iz mrtvih
upravo sada počiva u Majku.
Imamo različite metode, pristupe
ali smo u istoj ekipi.
Amin. Hvala ti mnogo. Drago mi je da smo razgovarali.
Koliko je Izraelcima trebalo
da zalutaju? Mojsije se vraća s brda,
rekao im je: „Zadržaću se tamo neko vreme”.
I kada se vratio
narod je već izlio kip zlatnog teleta.
A Galati? Koliko je njima trebalo
da počnu nerazumno da se ponašaju? „O, nerazumni Galati,
ko vas je prevario?"
Ništa novo i drugačije nije u 2012. ni u 2013.
To nije stvar samo našeg doba.
Ovo traje hiljadama godina.
Samo 15-ak minuta je bilo potrebno ljudima
da izvrnu i pokvare evanđelje.
Zašto? Odgovor je jasan.
Mi ljudi smo zadojeni religijom.
Duh religije
je demonski i pokušava da silu demona i tela zameni
silom Duha Svetog.
Duhu religije je više stalo
do toga kako izgledamo nego ko zaista jesmo.
Duh religije zahteva kaznu,
traži neki oblik kažnjavanja.
Taj duh je naveo sveštenike,
fariseje da, s kamenjem u rukama, ubijaju.
Isus je tu, sa ženom uhvaćenom u preljubi.
Ali njemu nije stalo do njegovog „imidža”.
„Šta će ljudi misliti o meni?”
Nije mislio o sebi već o drugome:
Evo osobe koja može da se otkupi...
A ne bi je promenio
kroz osudu.
Duh religije je ukorenjen u čoveku koji
pokušava da dosegne pravednost bez odnosa sa Bogom.
On proganja sve
što imalo podseća na odnos sa Bogom,
a onda, kao nešto najvažnije, postavlja
neka druga pravila. Mislim da ovaj duh
ima mnoga različita lica. Recimo,
naša kultura voli i traži znake i čudesa.
Imamo Bethel School of Supernatural Ministry sa 1300 studenata.
Brinem se da naša kultura na taj način,
čineći Isusova dela -
lečeći bolesne, izgoneći demone
prorokujući - nalazi samo drugačiji način
da traži pravednost kroz dela.
To je samo srž farisejstva.
To je religiozna aktivnost kojoj nikada ne dozvolimo da nam dotakne srce.
A ako nam i dotakne srce, to je ljubav prema toj religioznoj aktivnosti
a ne prema Bogu.
"Ovi ljudi" - prema Isaiji 29 - "me poštuju...
...ustima, ali sam daleko od njihovog srca."
Isus reče da će mu mnogi prići i reći
"Zar nismo izgonili demone, prorokovali,
zar nismo sve to činili? Reći ću im: Nikad vas nisam poznavao."
Ako je duh religije nešto što bi trebalo izbegavati,
očigledno je pitanje: A šta da prihvatimo?
U Čikagu sam jasno video odgovor.
Bio sam na sastanku probuđenja,
pokreta Jesus Culture, Baninga Libšera.
Tri dana se oko 15.000 ljudi
okupljalo ne da nauče kako da nose parole,
već kako da žive ukorenjeni u odnosu sa Bogom.
Danas, u Americi,
čitav naraštaj je doživeo više mogućnosti
nego bilo koji drugi u čitavoj istoriji.
Težnja materijalizmu i uživanjima
je tako dosežna...
U trenu se pristupa zabavi,
društvenim mrežama, internetu, putovanjima.
Toliko je mogućnosti izbora u ovom naraštaju.
Uzbuđuje me to što su
mogućnosti izbora tako moćne u obilju ponude
a ne u njenom odsustvu.
Mislim da ćemo uskoro videti najmoćniji naraštaj
koji je svet ikada video, koji je plod okruženja
koje mu daje mogućnosti da uzvikne
svoje "DA" duhom koji
će biti toliko glasan
da će zagluš*** sve drugo.
Jedan od ta tri dana više od hiljadu mladih je preplavilo Čikago
ljubavlju i silom Božijom.
Bili smo u gradu sa starim prijateljem, Krisom Overstritom
i primetili kako neko na uglu propoveda o Sudu.
Kris nije mogao da se suzdrži.
Zdravo. Zdravo.
Zdravo. Zdravo.
Mogu li i ja da svedočim? Ne bih da ti išta remetim.
Ljudi, pozdrav! Ovo je za mene divna prilika
Kao što vidite, sasvim sam normalan čovek.
Ali, dao mi je mikrofon i to je super.
Kada mi je bilo 18 godina
bio sam mrtav iznutra, živeo sam kao zombi.
Dakle, kada mi je bilo 18, Isus je došao u moje srce
i radikalno promenio moj život.
Ne znam da li me čujete sada, ali ako možete
i ako nemate lični odnos,
sa Isusom Hristom, ako želite oproštenje greha
ohrabrujem vas da predate srce Isusu.
On vas toliko voli. On je Bog ljubavi.
On je Bog milosti, a ne Bog koji je ljut na nas.
Neki na uglu govore ljudima
koliko je Bog besan na njih, ali zapravo
Bog je dobar Bog i voli ljude.
On voli svakog od vas. Nije besan ni na koga.
Religija propoveda da je Bog besan.
Zar zaista nije besan? Ne, srećan je!
Rekao bih da jubav nikad ne izneverava.
Mi koji smo hrišćani,
nemamo prava da bacimo kamen. Nemamo prava
da stojimo sa strane i kamenujemo bilo koga.
U 2. Korinćanima 5, Bog nam je dao
taj čuveni stih: "Novo smo stvorenje!"
Narednih pet-šest stihova otkrivaju
da nam je data služba pomirenja.
Pavle ovu službu pomirenja
definiše stihom da
"nam ne uračunava prestupe!"
Ovo je naš pristup:
Šta ako neke katastrofe koje se dešavaju
nisu došle zato što Bog želi da uništi,
već zato što daje Crkvi izbor.
U Jovanu 20 Isus kaže da i on oprašta onima kojima mi praštamo.
Ako im zadržite grehe, i ja ih zadržavam.
Moje pitanje našem narod je:
Šta ako se ove stvari dešavaju jer je Crkva
držala optužbe protiv San Franciska?
Čuli smo ono: "Ako Bog ne sudi San Francisku
moraće da se izvini Sodomi i Gomori!"
Holivud, koji je onečistio čitavu zemlju.
Las Vegas, Nju Orleans, Njujork.
Ovih pet gradova trpi najveću osudu u smislu
prirodnih katastrofa, ekonomskih kriza i terorizma.
Ipak, pitam se,
pošto nam je On dao svoje ime,
svoj autoritet,
možda su se sve ove nevolje razularile jer je
Crkva osuđivala grehe ovih gradova.
Ovo je pravo vreme.
Pravo je vreme da stanemo pred Boga i shvatimo:
nisam zaslužio tvoju milost i tvoje smilovanje.
Na isti način, Bože,
pokaži tu istu naklonost i prema njima.
Na pravom smo mestu ako uhvatimo Božje srce.
Mislim da možemo da promenimo stvari.
Da bismo u tome uspeli, prvo moramo da
razumemo njegovo srce. Isus ne želi da ljudima kažemo
u čemu greše, želi da ih volimo.
Nikad nije tražio obraćenike,
tražio je nevestu,
a to znači da želi odnos s nama.
Ljubav ne možemo izgraditi zidom koji govori:
Mi smo u pravu, morate biti više poput nas.
Ljubav je lična, i traži dodir...
zagrljaj... srce.
Počeo sam da uviđam da je ključ
u razumevanju same prirode milosti.
Znate, sve ovo bih mogao da objasnim stručno,
ali bih onda morao da propovedam. Jednostavno,
mislim da je milost kad te Bog voli i koristi,
kada služi po tebi uprkos onome što jesi.
To se ne zasniva na tvojim delima.
Uvereni smo da su naši gresi tako veliki.
Uvereni smo da su naši gresi problem za Boga,
da je On na nebu, kida se i grize nokte,
mršti se i hukće: "Ne mogu da poverujem
šta se dešava! Zar je moguće da baš toliko grešite!?
Ovo nisam očekivao!"
Skandal milosti baš i jeste,
da je ona radikalno nepravedna!
U realnom svetu ljudskog razmišljanja
da nas voli zbog onog što donosim u taj odnos,
to je skandalozno, nepravedno i nije fer.
Ali Gospod govori da to i ne treba da bude fer.
Ja sam Bog, moj Sin je platio zbog nepravde.
To je skandal milosti.
Naučili smo da je naš Bog velik,
da su naši gresi mali, i da je baš u tome lepota milosti.
Isus sveobuhvatno posmatra naše grehe -
prošlost, sadašnjost i budućnost -
ne praveći razliku kada su se dogodili.
Svi su naši gresi bili u budućnosti kada je Isus umro.
I šta onda radimo kada govorimo:
Tako je bilo dok se nismo spasili, sada je do nas?
To je uvreda duhu milosti,
uvreda krstu.
Milost je otkucaj srca odnosa sa Ocem,
ali razumem da je teško istinski pružati milost ako
se nisi sreo sa onim koji je daje.
Sada kada sam teoretski znao ko je Bog,
došlo je vreme da ga vidim na delu.
Sigurno se sećate mog prijatelja Ravija.
Naše avanture su se nastavile.
Evo me na putu do usamljene kuće
najmoćnijeg vrača južne Indije.
Toliko se bojim da mi se povraća.
Evo i zašto...
TV reportaža o ovom čoveku je objavila da
je otišao u kuću jednog pastora.
Pročula se priča da je prokleo pastora.
Pastor je nakon dva ili tri dana
nađen mrtav.
I on i njegova žena su umrli.
Umrli.
Jedini način na koji su ovakvi ljudi dobijali moć,
a koju je ovaj vrač posebno imao,
bilo je kroz žrtvovanje nevinih beba
tajno žrtvovanje. Svi su znali za to.
Ljudi širom sveta su se molili za nas.
Mnogi su nam govorili da se ne upuštamo u ovo.
Nisam mogao da spavam prethodnu noć,
pitajući se hoću li ponovo videti ženu i decu?
Ali, Bog je rekao - Idite. I otišli smo.
Pozdrav.
Ne gledajte me! Idite
Gospodine, dobar dan.
Dobar dan.
Kako ste?
Jeste li dobro?
Došli smo da razgovaramo sa vama.
Da li me čujete?
Siguran sam da čuje.
Možete li da izađete?
Ne ulazite unutra, molim vas.
Zašto?
Ne mogu ni da vas vidim.
Možete li ipak da izađete?
Taj ne izlazi.
Na smrt je preplašen.
Ne želi ni da uđemo.
Zašto je uplašen?
Očigledno se plaši nas.
Kaže, neće da izađe.
Ne želi nas unutra. Je l' tako?
Dobro.
Dolazimo da vas vidimo.
Hteli bismo da vam kažemo nešto.
Da li ste ikada čuli o Isusu?
Ne, nisam.
On je Bog.
Ako verujete u Isusa,
on je danas ovde
i blagosloviće vas.
Ako verujete u njega
postoji blagoslov.
Možemo li da mu se približimo?
Ovo natezanje je potrajalo neko vreme
dok njegova žena nije otišla.
Tada je Ravi odlučio da se moli.
Oče, u Isusovo ime, dolazimo na ovo mesto Tata.
Tata, ovo je tvoje mesto i mi ga zauzimamo.
Tata, mi zauzimamo ovo mesto. Neka ono postane
čuveno mesto za tebe. Oslobodi ga sada.
Oslobodi svog Svetog Duha baš sada.
Oslobodi svoju slavu u ovom času. Molimo u Isusovo ime.
Ne mogu da vidim! Ne mogu da vidim!
Odlazite!
Ne mogu da vidim, odlazite!
Idite sada.
Idem po ženu.
Ne vidim.
Idite.
Gde je hram u koji odlaziš?
Koliko je daleko?
U ovo vreme idemo
u šumu da se klanjamo
i prinosimo žrtve.
Prinosimo životinje i druge žrtve.
Tamo obavljamo svoje obrede.
Policija ne dozvoljava nikome
da ide u šumu, osim nas.
Ne dozvoljavaju nikome osim nas jer
imamo dozvolu da idemo u šumu.
Čak su nam i životinje poslušne.
I slonovi nas slušaju.
Mi smo veoma moćni ljudi.
Moćniji smo od bilo koga ovde.
Ljudi dolaze izdaleka
i dolaze da im damo odgovore.
Seljani nas slušaju
gde god nas sretnu.
Niko nam se do danas nije usprotivio.
Eto, sad smo sasvim zbunjeni.
Stvarno smo potpuno zbunjeni.
Mogu li da se molim za vas?
Ne.
Ne želim da se molite za mene.
Oče, u Isusovo ime, molimo te da za tvoje oslobođenje
baš sada. Ovo mesto pripada tebi.
Oslobađamo tvog Duha Svetog,
dok je on unutra.
Molimo te da ispuniš ovo mesto
tvojom puninom.
Zahvaljujem ti za to što jesi.
Zbunjeni smo onim što se upravo desilo.
A šta se to dogodilo? Pa oni nisu hteli da se molimo.
Šta ste upravo uradili mom mužu?
Shvatio je da ćemo ući.
Zbunjeni smo.
On je sada unutra. Tu više nema demona.
Mi smo sasvim zbunjeni.
Sve je ispražnjeno. Obično može
Možda ću otići u hram,
da izađe i govori ljudima,
da pitam mog boga šta se to dogodilo.
Još je popodne ušao unutra
i još nije izašao.
To je čovek kojeg ljudi dolaze da vide.
Nije hteo da me vidi danas.
Sakrio se unutra i nije uopšte hteo da izađe.
To mi govori koliko je izgubio.
Da li si čuo šta se nakon toga desilo sa njim?
Šta su poslednje vesti?
Nema ga, nestao je.
Niko ne zna gde je.
Žena mu je tamo,
ali niko ne zna gde je taj čovek.
Niko ne zna šta se dogodilo sa njim.
Baš tog jutra je nestao.
A žena mu je još tamo?
Da li se još bavi vračarstvom?
Poslednje što sam čuo je da se svim silama trudi
da ga zameni.
Ali, ne može. Neće.
Da li je to i zbog molitve koju smo molili?
To je Bog.
Ne možeš da budeš svedok svega toga i onda odeš
nepromenjen. Ovo je trebalo da bude duhovni obračun
između Boga i vračarstva, ali nije došlo ni do takmičenja.
Ovaj moćni vrač, koji je prokletstvom ubio pastora,
žrtvovao bebe da bi dobio moć,
zapovedao slonovima kako je hteo,
sakrio se u ćošku, prestravljen silom koju smo nosili.
Bog kome služimo je možda nevidljiv,
ali je za ovog vrača itekako bio stvaran.
Nismo mu pretili, nismo ni pokušali da se sukobimo,
mi smo se samo pojavili, a svetlo u nama,
svetlo našeg Oca, je provalilo u tamu.
Zamisli scenu: Sediš u sobi sa trojicom ozloglašenih
članova Chicago Latin Kingsa,
jednom od najvećih bandi u Americi.
Ovaj - Sem - je njihov general
glavni vođa u Čikagu.
Ovaj sastanak su dva meseca planirali
Robi Dokins i naš prijatelj Tod Vajt.
Uveliko se šuškalo o ratu koji se spremao
između rivalskih bandi. Hteli smo da sprečimo to zlo.
Nije nam trebalo dugo da shvatimo da se ovi momci ne šale.
Koja je to propalica kad je ovako kukavički poslao
nekog klinca, umesto da je sam došao?
Ja sam svoju pucnjavu sam obavljao.
Ne bih rekao - evo ti pištolj, pošalji njega.
Ja kažem - daj mi taj pištolj?
Ko hoće da dođe, neka dođe, ali ja ću da overim
te crnje. To mi nije nikakav problem.
Kad je trebalo da se praši, ja sam to radio za sebe.
Svuda po kraju. U tome sam odrastao.
Neću da lažem, nisam dobar. Znam to.
Ali, znam gde mi srce pripada i znam
da svako može da se promeni bilo kad, znaš.
Stvar je samo da li hoćeš ili nećeš to da uradiš.
Voljan sam da grešim. Voljan sam da pravim štetu.
Ali, možda Bog sve to promeni i i možda
kaže sutra: "Prestani sa svim tim glupostima".
Da te pitam - Imaš li ćerku?
Da, imam dve ćerke.
Reći ću ti šta mi je Gospod pokazao.
Osetio sam da si sa jednom od njih prošao težak period
i to te je veoma zabrinulo.
Dogodile su se neke teške stvari.
Osetio sam da mi je Bog rekao
da to kako se osećaš prema njoj, i On oseća prema tebi.
Da mu je stalo do tebe
i da čuva i tvoju ćerku.
Očekuje je veliki preokret.
Jedna od mojih ćerki izlazi iz zatvora za nekoliko sedmica.
Bila je teški heroinski zavisnik.
Druga ćerka, koja živi sa mojom bivšom ženom, mi je rekla
da sam za nju mrtav. Ne želi da ima bilo šta sa mnom.
To me je mnogo opterećivalo.
Hteo bih da se pomolim za to.
Odrastao sam bez oca i moram da budem
jak i grub kao što je i ona sada prema meni.
Bože, zahvaljujem ti u ime Isusa,
da baš sada iz temelja poljuljaš njegovo srce
tako da mu otkriješ koliko ga voliš.
Zahvaljujem ti i za njegovu ćerku, za onu
koja izlazi iz zatvora. Ne znam joj ime? Kako se zove?
Samanta.
Bože, hvala ti za Samantu.
Kada si rekao da izlazi iz zatvora, prvo sam video plesača.
Video sam je kako pleše kao malo dete.
Bila je slobodna, skakutala je i okretala se.
Ne znam da li je pohađala časove baleta ili slično
kada je bila mala, ali sam je jasno video kako slobodno pleše.
Ona je instruktor plesa u zatvoru.
Baš ludo. Video sam da ima svoju školu za ples.
Video sam kako osvešćuje ljude
o tome ko su zapravo, i to kroz ples.
Proročki ples. Ludo, čoveče!
Da, video sam je i to je njena istinska strast.
Kasnije, dok su se molili za njihovu prijateljicu
koja je došla, Robi joj je ponudio
priliku da je uvede u odnos sa Bogom.
Možemo da se molimo sa tobom. Možeš da
ponavljaš moje reči, ako želiš.
Isuse, dolazim ti
(ponavljanje)
Predajem ti svoj život.
Molim te da mi oprostiš
svu moju prošlost.
Operi me i očisti.
Dođi u moje srce.
Dođi u moj život.
Budi Gospod mog života.
Vladaj u meni.
Hvala ti za tvoje prisustvo.
Hvala ti što si mi pružio novi život.
Prihvatam
tvoje oproštenje,
tvoj novi život
u Isusu Hristu.
U Isusovo ime.
Gospode, prihvatam tvoje Carstvo.
Amin.
Amin.
Sem, brate, čuo sam da si se molio.
Brate, to je prava stvar. Prava stvar.
Momci, da vam nešto kažem. Ovo ovde, danas,
ovo će promeniti ovaj grad.
Ovo će promeniti ovaj grad. Zato smo ovde.
Dva meseca kasnije, Sem nas je pozvao da se sretnemo u parku
jer je hteo da upoznamo neke njegove prijatelje.
Čovek s kojim sam sada pričao
nije bio onaj koga sam sreo ranije.
Da li ima neke razlike u tvom novom životu?
Da, naravno da ima razlike.
Razlika između mog starog života i ovog novog je...
Ranije nisam cenio ničiji život koliko ni crknutu mačku.
Nisam mario uopšte. Uzimao sam živote.
To sam dokazao mnogo puta tamo gde sam odrastao.
Pucao bih i ne bih ni razmišljao o tome.
Otišao bih i ispalio sve metke. Nije me bilo briga.
Pucao bih na bilo koga.
Pucao sam na kuće i pravio rupe u zidovima
ni ne znajući ko je u njima. Ispraznio bih ceo šaržer.
Nisam hteo da znam. Jedino sam znao da je tamo
onaj kojeg sam hteo da sredim.
O, da! Postoji razlika. Postoji razlika.
Bog je tako moćan.
Duh je definitivno sa mnom. Znam to.
Osećam ga svako jutro.
Znam to jer sada u autu slušam
hrišćansku muziku. Ljudi me gledaju, kao -
Brate, sad si bio u baru!
Moj drug mi kaže, zar moraš toliko da napanjiš hrišćansku muziku?
Rekoh mu: Brate, jesi l' ti u mojim kolima? Ima da je slušaš!
I veruj mi, bežao sam ali sam se odmah vratio.
Volim te, Isuse Hriste.
Tada sam znao da sam promenjen.
Kada sam se vratio plačući.
Da, tada sam znao da volim Isusa!
Osećam ga, znam da je Duh u meni...
Nisam ga osećao ovde,
ali kada sam mu se približio, tad sam ga osetio.
Kada si sam dugo vremena,
onda prepoznaješ tu dobrotu.
Znaš kada te Bog priznaje i
stojiš u imenu Isusa Hrista,
osećaš da ti je duh uzdignut.
Tada sigurno znaš jer je Duh živ.
Bog je rekao da će nam poslati Utešitelja, i to je istina.
Ako si sam, znaš da će Utešitelj doći.
Kad misliš da niko ne mari za tebe, taj Utešitelj će biti tu.
I bićeš preplavljen.
Osećaćeš ljubav prema Bogu.
Dok je Sem govorio,
Robi je razgovarao sa Semovim prijateljima
koji su pomalo ćudljivi i nisu hteli pred kameru.
Ali Bog ih je onda uzdrmao
pa su podelili sa mnom svoju priču.
Dok su odlazili, dali su Robiju svoju drogu.
To mi je u predao jedan od njih.
Ne znamo da li je reč o heroinu ili hašišu.
Predao mi je ovo i rekao da je završio sa tim.
Eto.. dali su nam
dve kesice dopa, čoveče, za Božije carstvo.
Da, za Božije Carstvo jer naš Bog tako radi.
Sem je primer šta se dešava kada
Očevo svetlo prodre u tamu života.
A Otac se sada spremao da mi pokaže
punu težinu njegove ljubavi na delu.
Kada samo bili sa Ravijem vozili smo se pet sati
do ovog ogromnog hrama.
Tog jutra nam je Ravi rekao
da mu je Bog pokazao čoveka koga je trebalo da pronađemo.
Nije mu znao ime, već samo kako izgleda.
Bela brada, narandžasta odeća i turban na glavi.
I tako smo hodali,
i tražili,
gledali unaokolo.
A onda...
Bela brada, turban, odeća boje šafrana.
Koje boje je odeća?
Boje šafrana.
Eno ga. Samuel ga je našao.
Ma, nema šanse.
Nisam mogao da verujem svojim očima.
Jedno je kad čitamo o ovakvim stvarima,
na primer, u knjizi Dela, a nešto sasvim drugo
kada se to isto dešava pred vašim očima.
Ko je bio taj čovek? Zašto nam je Bog rekao da ga nađemo?
Koliko godina ste guru?
Roditelji su me posvetili,
da budem sveštenik u seoskom hramu.
Oni su me dali guruu.
A guru mi je usadio sve što je imao.
To je posvećivanje mog života bogu.
Sve u meni pokušava da bude savršeno.
Bez laganja.
Bez ikakvih loših stvari.
Nas obučavaju da budemo savršeni.
Po čemu se razlikuješ od Bosvane?
Da li te smatraju bogom kao Bosvanu?
Da li te smatraju bogom?
Ne, ja ga sledim.
Bosvana je moj bog.
Zbog sve veće gužve, odlučili su da odu
u niži hram da bi na miru razgovarali.
Usput, Ravi je objasnio da je ovaj čovek mahariši,
guru *** guruima, hinduistički „vladika”.
Maharišima nije dozvoljeno ni da čuju evanđelje.
Trebalo je da pokrene masu da nas kamenuje.
Umesto toga, želeo je još više da razgovara sa nama.
Zašto?
Brzo smo to otkrili.
Video sam vas u snovima.
Izgledate baš tako kako sam sanjao.
Zato sam ovde.
Video me je... i nije znao gde bi mogao da sretne tog čoveka.
Ne, u snu. Neko mu je rekao da to uradi.
Nije znao o kome je reč.
A onda, reče, tako je -
to je Jesu, to je Isus.
Video ga je u snovima.
Sve do tada nije znao ko je on.
Ali sada je otkrio da je reč o Isusu.
Razmislite o tome.
Pre nekoliko dana, maharišiju se u snu pojavio Isus
i rekao mu da ide u ovaj hram
na ovaj dan i pokazao mu je Ravijevu sliku.
U isto vreme je Bog nama rekao da odemo
u ovaj hram, na ovaj dan i nađemo čoveka sa belom bradom,
u šafranskoj odeći, sa turbanom na glavi.
Bespotrebno je reći
da je Ravi sada imao maharišijevu nepodeljenu pažnju.
Bosvana samo kaže: „Ne čini ovo, ne čini ono”.
Ali postoji samo jedan put
koji će nas povesti na pravu stranu.
Ima toliko brojeva telefona,
ali ako hoćeš da me čuješ
moraš da okreneš pravi broj - moj.
Ako ne pozoveš pravi broj,
dobićeš nekog drugog.
Postoji samo jedan Bog.
Govoriš o učeništvu,
govoriš o meditaciji.
Kada veruješ u Boga,
dobijaš spasenje odjednom.
Znam da postoji Bog.
Tragao sam za tim Bogom.
Idem ovim putem već jako dugo.
Video sam tog Boga u snu,
ali nisam znao ko je on.
Video sam sliku ovoga što mi sada govorite.
Znam da je to taj Bog o kome pričate.
On je taj Isus.
Jeste, u pravu si.
On je Bog *** svim bogovima.
Jedini način da primiš to spasenje
jeste da moliš jednostavnu molitvu.
Ona može da ti da mir.
Mogu li ja da se molim za tebe?
Želiš li da moliš molitvu za spasenje?
Ovde je mahariši postao hrišćanin, a baš on,
više od bilo koga, shvata svetost ovog trenutka.
Izuo je sandale jer je bio na svetom tlu.
Zurite u lice čuda.
Čovek koji je sav svoj život tragao za Ocem,
konačno ga je pronašao.
Hteo bih da čitam Bibliju.
Imate li neku za mene, da je čitam?
Imamo li Biblije?
Nemamo.
Nazovi me.
Povezaćemo te sa nekim pastorom u tvom kraju.
Treba da ideš u crkvu.
Svakako ću ići!
Govoriću svima šta mi je rečeno.
Imam mir u srcu.
Dobro, dobro, dobro! Hvala ti Isuse!
Vratiću se da sve ispričam svojim učenicima.
Mnogo ljudi ne zna ovu istinu,
i ja ću im govoriti o njoj.
Ravi je šest meseci kasnije došao kod nas u Čikago.
Pričao nam je novosti o maharišiju.
Vratio se učenicima i pričao sa njima,
i od tada i oni slede Isusa.
Pričao je svojim sledbenicima.
Ljudi su dolazili sa svih strana, a on je razgovarao sa njima.
Koliko znam,
njegovi ljudi ga dobro čuvaju.
Očigledno je i da čini čuda.
Leči bolove u glavi i stomaku,
to je jedna od stvari koje ga štite.
Ljudi vide da ima Božiju silu.
Veruju mu.
Takođe, izgleda da prorokuje. Otkriva stvari
koje će se tek dogoditi.
A sve to pripisuje onome što je Isus učinio u njegovom životu.
Izgleda da Otac pokušava
da govori svoj svojoj deci.
Pravo pitanje je: Šta mi radimo kada on to i uradi?
U odgovoru na pitanje šta se dešava
kada deca stvarno slušaju svog Oca
leži ključ ispunjenog života
i preobraženog sveta.
Otputovali smo u Kinu da upoznamo neverovatan par,
čiji životi su bili radikalno promenjeni
nakon susreta sa Ocem.
Zovu se Majk i Dina Vant Hol.
Majk nam se pridružio na Tajvanu, gde smo snimali
ogroman sastanak koji se tamo dešavao.
Majk i Dina su sreli Oca preko ovog čoveka,
Rendija Klarka.
Majk je želeo da vidi svog starog prijatelja.
Bog me je ponovo podsetio da oni koji ga istinski traže
nalaze njegovu ljubav, kao i njegovu snagu.
U Isusovo ime
obnovi ga, osveži ga.
Ispuni ga svežim krštenjem ljubavi,
krštenjem sile.
Bože, neka vidi i čudesa,
a ne samo isceljenja.
U Isusovo ime.
Stvaraj čudesa, Gospode.
Opa!
Bio je potpredsednik banke, imali su veliku kuću,
lepe automobile i mnogo toga.
Bili su nominalni vernici, mlaki.
Poslednji bi dolazili, sedeli pozadi,
a čim bi se služba završila prvi bi odlazili.
Propovedao sam jednog nedeljnog jutra.
Nisam baš siguran, ali rekao sam nešto u stilu:
Dođite napred ako želite Božiji dodir.
Rekao sam - Dođi Duše Sveti. Ljudi su počeli da padaju
po celoj crkvi. I oni su pali.
A kada su ustali, bili su radikalno promenjeni
za to kratko vreme koliko je Duh bio na njima.
Nedugo zatim, Majk je došao sav uplakan
i rekao Tomu da ne može više da bude potpredsednik banke.
Iako bih rekao da smo imali srećan brak
dobru porodicu, i da smo dobro živeli.
Ipak, u nama je bila praznina,
posebno u meni, nešto što
je bilo neispunjeno u mom hrišćanskom hodu.
Oboje smo odrasli u hrišćanskim porodicama,
verovali smo Bibiji, ali ona nije bila deo naših života.
Pitali smo se: Postoji li nešto više?
Ako je ovo ono pravo,
gde je plod? Ima li nešto više? Gde je žar?
Gde je ljubav? Kažu da bi trebalo da volimo Boga.
Kako da ga volimo? Ne znam kako.
Prihvatila sam ga, molila se,
ali kako da se zaljubim u Boga?
Šta to znači? Šta ako se ne zaljubiš, ne osećeš to?
Možeš li i dalje da budeš hrišćanin? Možeš li i dalje...?
Tako smo razgovarali o svemu tome.
To veče me podseća na veče kada sam srela Majka.
To je ono... To je slično osećanje koje sam imala.
Kao kada sam prvi put srela Isusa.
Spolja gledano Gospod je uradio nešto
obično i bezazleno, ali je zapravo bilo veoma duboko.
Teško je da se opiše
šta se dogodilo u Dini i meni.
Došlo je do razmene kada je Bog uzeo nešto od mene.
Nisam zaslužio oproštenje i
oslobođenje, ali stvari su odjednom bile uklonjene.
Sve je zamenjeno radikalnom ljubavlju.
Pa, baš ta radikalna ljubav ih je pokrenula da rasprodaju sve
i odlete za Kinu sa troje male dece,
i dva kofera. Bez plana.
Nisu znali jezik.
Ali, Bog im je rekao da idu i pouzdali su se u njega.
Rekli smo, ako nas on tamo šalje,
onda idemo.
Prodali smo kuću i razdelili sve što smo imali.
Došli smo samo sa nešto odeće.
Doselili smo se ovde sa troje dece -
osamnaest meseci, pet godina i osam godina.
Niste imali svoju kuću?
Ne, nismo. Tri dana smo bili u hotelu,
a onda smo iznajmili stan.
Baš je bilo zanimljivo.
Bilo je pacova i nije bilo kanalizacije.
Ništa nismo znali.
Sećam se, dok smo ulazili u stan...
Sve do tada je za mene
bilo veoma uzbudljivo.
Iako smo mnogo toga žrtvovali,
to je bilo radosno žrtvovanje.
Sve što sam imala
dala sam u radosti.
Ali, u tom trenutku dok sam stajala u tom stanu
i gledala svoju...
I gledala svoju decu kako ulaze,
kako prvi put vide svoj novi dom,
pomislila sam: Kakva majka radi ovo svojoj deci?
Znate, imali smo predivan dom i porodicu
I odjednom sam shvatila. Znate...
Da je ovo stvarnost.
Tako je kako je.
Gledala sam njihova malena lica,
kako su se trudili i dali najbolje od sebe.
Pomislila sam - O, za ime sveta,
šta sam to uradila?
Ono što su uradili jeste da su potpuno predali živote
u Očeve ruke. Ili će on
da se pobrine za njih ili su u velikoj nevolji.
Onda je Dina upoznala neke ljude i decu iz
obližnjih sirotišta i čudesa su počela da se dešavaju.
Otvorila su im se vrata kakva im se nikada ne bi otvorila.
Počeli su da prihvataju decu iz tih sirotišta,
koje niko nije želeo.
Što je ubrzo dovelo do ovoga!
Dobrodošli u dom izgrađen ljubavlju.
Bez redovnih priliva i uz finansijska čuda
iz meseca u mesec. Majk i Dina se brinu za
hromu, slepu i uglavnom neusvojivu decu
kroz svoju službu „Vekne i ribe”.
Obrazuju ih, brinu se za njih.
pokazuju toliko ljubavi koliko je to fizički moguće,
deci koju niko ne smatra vrednom ljubavi.
Ta deca smo mi.
Slomljeni, neželjeni, zapostavljeni ljudi.
Ali Otac sjaji kroz ovo dvoje ljudi,
i odjednom je svrha ove dece sasvim jasna.
Od ove dece se očekuje samo
da prihvate ljubav koja im se raskošno nudi.
Evo primera jednog od četrdesetoro dece
za koje se brinu Majk i Dina.
Ovog mališana su oteli od roditelja
i poslali ga u zemlju u kutiji, u kojoj je bio tri dana.
Zbog manjka kiseonika mozak mu je trajno oštećen.
Osećamo se počastvovani što ga imamo.
Uvek pomislimo: A šta da je naše dete oteto?
Čuli smo mnogo priča o ljudima
kojima su deca oteta.
Šta bismo tada želeli? Naravno, da pronađemo svoju decu.
Ali, ako to ne bismo mogli, želeli bismo da ih neko
zbrine, voli i neguje.
Stvarno smo počastvovani da se brinemo o mališanu
umesto njegove porodice.
A kada sam pitao Dinu zašto to radi za decu,
koja neće moći ničim da joj uzvrate,
naučio sam još nešto.
Verujemo da Bog daje život.
Ako on odluči da nekoga stvori,
tada taj život ima smisao.
Ova su nas deca naučila više
od mnogih velikih učitelja i pastora,
o ljubavi.
Bog preko njih menja naš način razmišljanja,
naša osećanja. Zato smo srećni.
Dok ih držim, osećam Božije prisustvo.
Dok ih držim, osećam njegovo zadovoljstvo.
Dok ih držim i volim,
čak i kada umru u mom naručju, osećam Božiju milost.
Zašto bi izabrao nas da radimo ovo?
Ne znam. Ali znam da smo
u središtu njegove volje za naš život.
Znamo da smo tek deo slagalice.
Mi smo jedan deo te predivne slagalice koju
je on stvorio i samo želimo da dobro uradimo svoj deo.
„Čak ni tama nije tamna za tebe;
i noć sija kao dan,
jer tama je kao svetlost za tebe.”
Živimo u mračnom svetu koji je često zlo mesto,
gde bol i gubitak natkriva svaki deo zemlje.
Jedini način da se otrgnemo od te tame -
počeo sam da shvatam - jeste da upalimo svetlo.
Dok smo bili u Indiji, na primer
naša stara prijateljica iz filma Razjarena ljubav, Šanti,
odvela nas je preko čajnih polja na severu Indije,
do kamenoloma, koji je zapanjujući primer
savremenog ropstva i prinudnog rada dece.
Čitave porodice su prinuđene da tucaju kamen,
dan za danom, do kraja života.
Za tri nedelje moraju da natovare ove kamione,
a cela porodica za sav taj rad dobije
24 američkih dolara u rupijima.
I ko je najveći ugovarač ovog kršenja
ljudskih prava? Vlada Indije.
Šanti je dala sve od sebe da pomogne,
slala je mnogu decu na školovanje
dajući im nadu za bolju budućnost.
Ali, obrazovanjem jednog deteta, lišila je porodicu
još jednog para ruku kako bi ispunili normu.
Dok smo bili tamo,
uspela je da još dvoje dece pošalje u školu,
ali je more beznađa daleko premašivalo njena nastojanja.
Ona je samo jedno sjajno svetlo koje gori u u tami,
Ovi kamenolomi se nalaze po čitavoj Indiji,
i svuda je isto, ako ne i gore.
Tama guši, ali po Božijoj deci
njegovo svetlo istrajno svetli.
Usput smo sreli Gora i Bir.
Gora je hrom, a Bir slep.
Putuju od sela do sela i propovedaju o onome
šta im je učinila Božija ljubav.
Gora upravlja biciklom, a Bir okreće pedale.
Oni ne mogu, a da
ne propovedaju evanđelje.
Ili Kediram, koji je doneo silu Isusovog
isceljenja mnogima, tako da je lokalni vrač
poslao slonove da unište njegovu kuću.
Jer, uništavao im je posao.
Ali kada su slonovi došli do njegove kuće, okrenuli su se
i, umesto toga, srušili vračevu kuću.
Zatim smo sreli Mahid El Šafija.
Njegova priča podseća na Džejms Bond film.
Zato što je Egipćanin, sedam dana su ga mučili
radikalni muslimani. Jedan je od retkih koji su preživeli
razapinjanje zbog vere.
Spasao se tako što je živeo sa Beduinima
u planini, dva meseca.
Zatim je ukrao vodeni skuter
i tako se krišom prebacio preko graničnog punkta.
Dobio je azil u jedinoj zemlji koja je htela da ga prihvati -
Izrael.
Mahid sada vodi organizaciju
One Free World International.
Često se suprotstavlja državama koje dopuštaju progon
hrišćana pod njihovim vladavinom. Uspešno je
prokrijumčario i spojio stotine porodica
koje su bile meta progona
radikalnih muslimana Srednjeg istoka.
Više od 165.000
hrišćana je ubijeno zbog svoje vere.
Samo u toku prošle godine.
Između 200 i 300 miliona hrišćana je progonjeno
širom sveta, a svet ćuti o tome.
To je najgori holokaust koji je ikada viđen,
a čak ni crkve ovde ne znaju od tome.
Zašto? Zato što je naš svet podeljen u dve zone:
Zonu sukoba i zonu udobnosti.
Što ste više u zoni sukoba,
crkva je više ujedinjena i snažnija.
Što ste više u zoni udobnosti,
crkvi je sve manje stalo.
Brine jedino o sebi.
Propovedaju o isceljenju, prosperitetu,
i to je sve u redu. To je dobro i važno.
Isus nam je u Bibliji obećao isceljenja
i svi verujemo u to,
ali da li ste znali da nam je obećao i progone?
Razgovarali smo sa nekim od ovih ljudi
iz Iraka, Egipta i Pakistana.
Ali čak i u žarištu mučenja Božija ljubav je stvarna.
Rami je primer za to.
Palili su ga cigaretama i plamenom,
čupali mu nokte na nogama,
pržili genitalije elektrošokovima. Ali čak i tada je
svetlost sveta odnela svu njegovu tamu.
U svakom paljenju leđa
video sam kako me Isus grli.
I kada sam gubio svest,
video sam kako me Isus grli.
Misliš, video si kao u viziji?
Da, baš tako.
Dakle, dok su te mučili plamenom, osetio si njegovo prisustvo.
Osetio si kao da te grli.
Jesam.
Ranije sam bio hrišćanin samo po imenu.
A sada, posle svega ovoga
život mi je promenjen.
Sve sam napustio zbog Isusa.
Ovde nemam nikog svog.
Nemam novca, nemam posao.
U Egiptu sam dobro živeo, ali znam da me Isus neće napustiti.
Naš današnji svet je jedno nepravedno mesto.
On je mračno mesto.
Ne zato što ljudi čine zlo,
već zato što dobri ljudi sede
i ne čine ništa da spreče to zlo.
Kada svetla nema,
tama prevladava.
Ipak, mi smo deca svetla,
i gde god da kročimo veliko svetlo isijava.
Video sam njegov puni sjaj
na kraju mog puta po Izraelu,
mestu na kom je Bog odlučio da boravi, dok je živeo među nama.
Tu mi je sve kliknulo,
tu gde mi je jedno nemoguće delo pokazalo
mogućnost veću od svih.
Otišao sam sa prijateljem Todom Vajtom.
Tod je radikalan momak, i nema nikakav strah
kada se moli za druge i kada ih voli.
Bivši narkoman koji je radikalno spasen,
danas je sasvim predan jednom cilju:
Da ljubavlju pridobije što više ljudi za Carstvo.
Naš plan za Izrael je bio jednostavan:
Nismo ga imali.
Osetio sam da Bog želi da ovde završim film.
Otišli smo slepo verujući da će nam Bog pokazati šta da radimo.
Posetili smo Kafarnaum, mesto koje je
pre 2000 godina bilo Isusov dom i baza.
Zato ne bi trebalo da nas iznenadi
da se Božija sila izlila nepunih stotinu metara
od mesta gde je Isus najviše boravio.
Primetili smo čoveka sa štapom koji je jedva hodao.
Pitali smo da li možemo da se molimo za njega.
Prihvatio je i stali smo pred vrata Isusovog doma.
Zamolili smo Isusa da se objavi.
Isuse, zahvaljujemo ti za puninu.
Oče, zahvaljujem ti za milost.
U Isusovo ime zapovedamo svom bolu da ode.
Oče, hvala ti za sasvim nova leđa, u Isusovo ime.
Bože, hvala ti da je ovo poslednji dan bola.
U Isusovo ime. Bože, danas. Kraj... sada.
U Isusovo ime, Bože, zahvaljujem ti za milost
Bože, zahvaljujem ti za veliko poboljšanje. U Isusovo ime.
I dok se Tod molio, Isus,
koji je uvek veran, došao je ovom čoveku,
koji je proplakao osetivši nebeskog Boga.
Amin. Oprosti što smo te toliko zadržali. Volimo te. Blagosiljamo te.
Zapravo, oni čekaju. Hvala ti, hvala.
Učini mi nešto. Pokušaj da hodaš bez štapa.
Verujem da ćeš danas videti kako će sve biti sve snažnije.
Danas ćeš videti veliku milost. Je li dobro?
Jeste.
Koliko dugo nisi ovako hodao?
23 godine.
23 godine nisi mogao ovako da hodaš!?
23 godine. O, Bože, ovo je tako dobro. Tako dobro!
23 godine. Pa to je stvarno dugo, dugo vreme.
Ovo je dobro.
Isus je obnovio tvoje kukove, leđa i sve ostalo.
Dobro je. Budi blagosloven.
Moj sin.
Da, biću tvoj sin.
Dok se sve ovo odigravalo, turistički vodič je stajao sa strane
i sve posmatrao. Čim je čovek isceljen,
vodič je prišao Todu sa pitanjem.
Samo bih želeo da se pomolim za tebe. Kako je tvoje srce?
Ne znam. Ti mi reci sve.
Znaš, ponekad odem kod muslimana.
Oni mi kažu da odem u hram.
Onda traže da im postavim pitanje,
pa mi daju odgovore.
Hteo bih da mi ti odgovoriš
pre nego ti postavim pitanje. Učinimo to.
Dobro, haj'mo. Kako se zoveš?
Zovem se Ali.
Ne govori mi ništa. Osećam da su proteklih šest meseci
bili iskušenje za tebe. Osećam...
Lakše malo, hteo bih da razumem.
Da, poslednjih šest meseci su ti zaista bili teški.
Bila je to prava borba.
Tako mu je Tod uputio reč od njegovog Oca,
a onda se pomolio za njega.
U Isusovo ime. Milost.
Amin. Volim te brate.
Hvala ti.
Da li ti je ovo zvučalo smisleno? Pravi si.
Ovo je dobro. Sada sam osvežen, kao nov.
Istinu govoriš..
Jeste, istina je.
Toliko je bio dotaknut onim što mu se dogodilo,
da je i drugima počeo da govori šta je video.
23 godine je hodao samo uz pomoć štapa.
Sada je po prvi put u stanju da hoda sam.
Baš nakon njegove molitve.
Nije hodao 23 godine.
Ovo je bio musliman koji je širio evanđelje o Isusu
na vratima Kafernauma!
Prvo što mora da nam se dogodi
jeste da shvatimo da se ne radi o našem osećanju Boga-
Često moram da osetim
žmarce ili kako mi ruka postaje topla. Mislim, to je super,
kad se desi, ali Bog kaže da živimo po veri.
Piše da će ovi znaci pratiti one koji veruju.
Ne kaže da je u pitanju neka posebna obdarenost.
U Jn 14,12 Isus kaže: „Ko veruje u mene, činiće
isto što i ja činim.” To je zaista čudesno.
A onda ide korak dalje i kaže - „Pa i veća dela činiće.”
To vidimo u Reči, čitamo u Mk 16.
Rekao nam je da se molimo za bolesne, da polažemo ruke na njih
kako bi ozdravljali.
Ali prvo moramo da stavimo ruke na njih.
Kada smo krenuli u Jerusalim, zamolio sam Boga da uradi nešto
nemoguće, nešto što samo on može:
Da me uvede u „Kupolu na steni” (Omarova džamija),
drugo najveće islamsko svetište,
džamiju koja je sasvim zatvorena
za sve nemuslimane od 2003.
Nismo znali kako to da uradimo, nismo nikog znali
a Bog je imao samo 24 časa da uradi svoje delo.
Glavni razlog zbog kojeg sam to želeo jeste da bi svet
video Boga koji čini nemoguće.
Čim smo stigli u Jerusalim, odmah smo
otišli na ulice tražeći ljude da im iskažemo ljubav.
Prvo smo sreli ovog čoveka.
Hodao je teško, hramao je.
Tod je odmah prihvatio izazov.
Kako se zoveš? Ja sam Tod.
Znam kako tvoj bol može da nestane.
Stvarno??
Samo sedi ovde. Nećemo dugo.
Nasloni se i sedi čitavom površinom donjih leđa.
Daj noge..
Evo, ovo. Vidiš ovu nogu?
Ova je duža, ova je kraća. Vidiš?
Pazi sad.
Oče, sada ti zahvaljujem. U Isusovo ime, neka leva noga izraste.
Osećaš li? Osećaš li kako raste?
Da.
Vidi. Osećaš li u ovoj nozi?
Osećaš li kako bol odlazi?
Gledaj. Oče, zahvaljujem ti u Isusovo ime.
Naređujem svakom bolu da izađe sada.
Izlazi!
Diskovi budite izlečeni baš sad u Isusovo ime.
Ustani.
Savij se. Probaj. Je l' dobro?
Da. Stvarno?
Otišlo.
Sve je otišlo.
Sve je otišlo. Probaj. Je l' ima bola?
Je l' ti dobro? Nema bola?
Sanjam li ja to ili šta?
Ne, ne sanjaš. Hodaj sa mnom i reci mi,
da li je bol nestao. Hajde. Video sam te kako hodaš.
Nema više bola. Prestalo je. Isus ti je dao
nove diskove u kičmi. Dva su bila loša.
Sada imaš dva sasvim nova.
Isus živi u meni,
pa sam se pomolio i on te je dotakao.
Hvala ti. Mnogo ti hvala.
Kako reče da se zoveš?
Šain.
Predivno. Musliman si?
Jesam.
Ja sam hrišćanin i hoću da znaš da te volim.
Iz sveg srca.
Hvala ti, mnogo, mnogo ti hvala.
Mir s tobom.
Mir i sa tobom.
Blagosloven da si. Uživaj sa tvojim novim leđima.
Važi. Hvala ti mnogo. Hvala ti, hvala.
Hvala za tvoje vreme. Vidi, u redu je!
Hvala i tebi za tvoje vreme.
Volim te. Blagoslov brate.
Doviđenja.
Ovo je bilo baš predivno.
Rekao je da je musliman.
Ne, Isus je Božji sin.
Vidi ga kako hoda. Vidi kako hoda niz stepenice.
Ništa ga ne boli.
Jesi li video kako je pre toga hodao... ovako.
Hodao je kao... o, vidi ovo.
Jesi li video koliko brzo...
A kako je hodao dok je dolazio?
Išao je kao... Ovako je išao.
Reče - Je l' ja to sanjam? Sanjam.
Pa, ovo je bio dobar početak.
Nastavili smo sve do muslimanskog dela
starog Jerusalima. Tod je počeo da se moli za ljude
i oni su na sve strane počeli da ozdravljaju.
Doveli su nam i druge
i ubrzo se okupilo mnoštvo.
Želim da me znaju kao nekoga ko voli,
nekoga ko ima žar. Radi se o saosećanju.
Reč je o Božijem srcu koje voli ljude.
Prestanimo da manipulišemo i upravljamo ljudima.
Treba samo da se molimo.
Počnimo da ih volimo. Ne da ističemo smeće,
već dobrotu koja je deo njih.
Data nam je služba pomirenja,
a ne da optužujemo svet za greh.
Već da ih pomirimo sa Ocem.
To je naša služba. Ako ljudi ne mogu da vide
Hrista u tebi, neće hteti ni to što imaš, brate.
Vesti su se brzo prenele ovim muslimanskim kvartom.
Skoro čitav sat smo se molili za muslimane.
Negde pri kraju prišao nam je jedan čovek.
Nećemo stići do podnožja brda.
Znaš to, je l' da?
Zdravo? Zdravo. Kako ste?
Dobro.
Jeste li zdravi?
Jesam, zdrav sam.
Nema bolesti? A u vašim grudima?
U plućima? Srce? Nemate problema?
Ne, nema. Vi ste iscelitelj? Imate taj dar?
Da, imam ga. Hteo bih da se molim. Imate neki problem?
Je l' vi to mene slikate?
Da. Snimamo.
Dođite. Odakle ste?
Iz Pensilvanije.
Prvi ste put u Izraelu?
Drugi put.
Hrišćani ste?
Da, a vi?
I ja sam. Neverovatno, zar ne?
Baš dobro!
Voleo bih da mi blagoslovite dom.
Hoću. Ovde živite?
Aha. Via Dolorosa.
Kako ste uspeli da se nastanite baš ovde?
To je Hristov put. Gospod Isus je stradao ovde.
Ovde. Ovde, brate moj.
Ovo je blagoslov za tebe, za tvoju kameru. Nešto novo.
Zdravo!
Bolestan je? On je bolestan?
Jeste.
Bolestan je? Veoma bolestan. Grudi?
Srce? Pluća?
Tačno.
To je ono što sam čuo tamo na ulici. Grudi i pluća.
Moram da se pomolim za njega da ozdravi.
Je li rak u pitanju? Šta je?
Ne, nije rak. Srce mu radi samo 20%.
Ne može na operaciju. I on je hrišćanin.
On je moj tast.
Dobro, hteo bih da se molim. Da li me razume?
Ne, ne razume vas. Prevodiću.
Tod se pomolio i upitao čoveka kako se oseća?
Oseća da ga malo boli?
Nek mi pokaže. Reci mu da dotakne to mesto.
Odlazi. U Isusovo ime.
Isus.
Isus.
Oče, zahvaljujem ti za puninu u Isusovom imenu.
Baš sada.
Nema više bola. Nema problema sa srcem.
Celovitost u Isusovo ime.
Pitaj ga. Vidiš?
Dobro?
Jeste.
Volim te. Može li da hoda?
Može da stoji.
Da li dobro hoda?
Pitajte ga da li su mu članci bolje?
Bolje su.
Dok smo odlazili, pitao sam ga da li zna
za neki način da uđemo u Omarovu džamiju.
Rekao je da je to nemoguće.
Da - rekoh - to mi svi govore.
Ali, kako da uđem tamo?
Tada me je pogledao, posmatrao,
i rekao da on želi da blagoslovi nas, kao što smo mi njega.
Njegov najbolji prijatelj - reče - zna sve koji rade u džamiji.
Ako postoji bilo ko u Jerusalimu,
ko može da nas ubaci unutra, onda je to taj čovek.
Da li bismo voleli da ga upoznamo?
Da, molim lepo. Onda idemo.
Išli smo nekih dvadesetak minuta vijugavim ulicama starog
Jerusalima, sve dok nismo stigli do dvorišta.
Tada je ovaj čovek pozvao svog prijatelja.
I Bog koji čini nemoguće, odgovorio je na moju molitvu.
Seli smo s njim i objasnili mu šta želimo da uradimo.
Rekao nam je da dođemo sutra u 10.00.
Sledećeg jutra smo se sreli ispred kapije,
a potom krenuli prema džamiji.
Dok sam stajao ispred građevine, na mestu na kome je nekada
Avram skoro žrtvovao svoga sina, Isaka;
gde je prebivao kovčeg Saveza;
sa kojeg se po muslimanskom verovanju Muhamed vazneo na nebo,
shvatio sam da je pred nama nemogući poduhvat
jer je Bog to učinio mogućim.
Niko nas nije prisilio da budemo ovde.
Naš dolazak je jednostavno delo ljubavi.
I tako smo ušli u toku poziva na molitvu, ni manje ni više.
Shvatio sam da je Bog učinio nemoguće
da bi mene i sve nas naučio nečem.
Za Boga je ovo bilo lako.
Ono što je zaista nemoguće je da mi,
prljavih lica i slomljenih srca
možemo da imamo odnos ljubavi sa Bogom celog kosmosa,
bez obzira ko smo ili šta smo uradili.
Ovde je počivao kovčeg Saveza,
Svetinja *** svetinjama.
Baš na ovom mestu je Bog pocepao zastor
koji nas je odvajao od njegovog srca, u času Isusove smrti.
Tada se naš vodič iznenada okrenuo prema nama
i pitao da li bismo hteli da odemo u Bunar duša.
Ušli smo u temelje
svetinje *** svetinjama, gde je Božja prisutnost prebivala;
i sa kog se svetlo sveta vaznelo upravo na mestu
koje je nazivao svojim domom.
Pre skoro 3000 god. Isaija je napisao:
„Objavio sam se onima koji nisu pitali za mene,
našli su me oni koji me nisu tražili,
narodu što moje ime prizivao nije
rekao sam - Evo me! Evo me!”
U Isusovo ime, Bože, oslobađamo tvoju prisutnost ovde.
Tvoja prisutnost će ostati i biće ovde.
Ne postoji baš ništa jače od Isusa.
Bože, zahvaljujemo ti, baš sada.
Oče, zahvaljujem ti. Bože, oslobađamo tvoju prisutnost.
Sveti Bože. Tvoja prisutnost, Bože. Tvoja prisutnost.
Oče, zahvaljujemo ti. U Isusovo ime oslobađamo tvoju prisutnost,
upravo sada. Dođi Duhe Sveti, zavladaj ovim mestom.
Zavladaj ovim mestom. Bože, u Isusovo ime.
Ovo je bilo lako! Bog nam je tako lako otvorio vrata.
Videli ste stotine ljudi ovde, u dvorištu.
I da plate hiljade dolara,
ne bi mogli da uđu. A nama je Bog pomogao...
Posebno Amerikancima.
Posebno Amerikancima.
Ne bahati se kako imaš veliku veru.
Ne osuđuj druge vere.
Verujem da je Isus jedini put, istina i život.
Ne pokušavam da budem politički korektan.
Jednostavno je. Crta je povučena u pesku.
Isus je jedini put.
Spreman sam da umrem za ovu izjavu.
Ali, kako da objavimo ovaj put? Samo po ljubavi.
Ovi muslimani su radikalno dotaknuti i
potpuno uzdrmani. Verujem da je Sveti Duh veliki momak.
Sasvim je kadar da ostvari zadatak, čoveče.
Svako može ovo. Ja sam samo sedam godina vernik.
Sve što znam su Isusove reči - Ili si sa mnom,
ili protiv mene. Sakupljaš ili prosipaš.
Mislim da je treba da budemo svetlo svetu.
Ukoračimo u njega, ali ne bahato,
već da na releventan način pristupimo ljudima.
Molimo Boga da nas upotrebi gde god otišli. Ohrabrimo nekoga.
Ne znam šta me navelo da vam pomognem da uđete.
Ne znam zašto. Razumeš, ne znam zašto.
Nešto mi je reklo da vam moram pomoći.
Osetio sam nešto posebno na vašim licima.
Nešto privlačno što pokreće ljude da vam pomognu.
Video je Očevu svetlost na našim licima.
i to svetlo ga je promenilo.
Ako je Bog Otac svetlosti, i ako je Isus svetlo
sveta, onda nosimo to svetlo gde god da idemo.
Ali, prvo on mora nas da pronađe,
prvo mi moramo da ga doživimo,
i da shvatimo ko smo zaista.
Ti si voljen.
Voljen si.
Ti si Božiji miljenik
i on je istinski zadovoljan tobom.
Ti si Božji voljeni sin i on je zadovoljan tobom.
Ti si Božija voljena ćerka i on je istinski zadovoljan tobom.
Ti si Božije dete.
Bog je dobar. On je krajnje dobar.
Svi žele kralja kao što je Isus.
Ako ga valjano predstavimo, ljudi će želeti i njegovo Telo.
Kada stanem da propovedam evanđelje,
često govorim ljudima koji nemaju nikakvu predstavu o Bogu
jer obožavaju idole.
Užasne idole.
Postavljaju trpezu pred svoje bogove.
Zato im govorim
da Bog hrišćana radi to potpuno obratno.
On postavlja trpezu pred svojom decom.
U drugim religijama
ljudi su ti koji uvek traže Boga.
U hrišćanstvu Bog traži čoveka.
Ništa nam nije tako oslikalo Oca
koji čeka svoju decu kao ono što smo doživeli
u poseti Mahidu el Šefiju.
Ova porodica je bila odvojena od svog sina
i brata sedam godina, a danas
je tu, jer je krišom pobegao iz Pakistana.
Progonili su ih zbog vere.
Ekstremisti su pokušali da iseku
tetovažu krsta sa ruke njihovog sina.
Njihova stvarnost je i naša stvarnost.
I mi smo bili odvojeni od svog Oca,
zatočenici zla koje nas okružuje.
Prebijani smo, napuštani,
tražimo mrvice sreće,
željni da nam nešto ispuni prazninu u srcima.
Bilo šta, samo da nam pruži mir.
A Otac čeka ispruženih ruku,
čeka nas da dođemo kući k njemu.
On se već pobrinuo za sve, na nama je da ga prihvatimo.
On se bori za nas i onda kada niko drugi neće.
On sve daje i ništa ne zadržava
zbog jedne jedine opsesije.
Na svetu ima sedam milijardi ljudi.
Ali danas, baš sada, u ovom trenu
Otac je pronašao svoje dete,
a to dete si TI.
OTAC SVETLOSTI
Napisao i režirao DEREN VILSON