Tip:
Highlight text to annotate it
X
tišina prenesena riječima
predstavlja
JA SAM SPIRITUALNI PLEJBOJ
Vi kažete da je ljubav oslobađanje.
Ali vaši neprijatelji i kritičari
navode da neke vježbe
koje pokret podržava
izgledaju kao da su inspirisani više od strane Hefnera iz Plejboja
nego od strane spiritualnog vođe. Kakva je vaša reakcija na to?
Ja sam spiritualni plejboj.
Je li to nešto loše?
Ja sebe zovem Zorba Buda,
i to je moj čitav životni trud:
da približim Zorbu i Budu.
Ja ne želim podjelu
na duhovno i materijalno.
Ja želim da se duhovno i materijalno
sjedine -
što oni i jesu.
Podjela
stvara
šizoidno stanje u čovječanstvu.
U tom smislu su sve religije kriminalne.
One su u čovjeku stvorile raskol:
vaše tijelo je odvojeno, vaša duša je odvojena.
Vi treba da se borite sa tijelom, treba da ostanete u celibatu.
Vi treba da postite,
treba da mučite svoje tijelo.
Što ga više mučite, to ste više spiritualni.
Po meni je to samo smeće,
baš besmislica.
Nema potrebe da mučite tijelo,
jer tijelo i duša nijesu dvije stvari.
Egzistencija je jedna.
Tijelo je
vidljiva duša,
a duša je nevidljivo tijelo -
to je jedna tajna.
Nemojte to dijeliti, i nemojte
stvarati konflikt između njih.
Zato kada kažem "spiritualni plejboj",
ja se ne šalim.
To je moj osnovni pristup životu.
Što je loše ako Buda
pleše u disko klubu?
To izgleda predivno,
a lijepe djevojke...
i zašto bi Buda bio uplašen?
Zar njegova meditacija nije
dovoljno jaka
da bi mogao biti uvučen
u tjelesnu požudu?
Da li je uplašen
da će se vratiti iz prosvijetljenosti?
Tada
on nije uopšte prosvijetljen,
jer iz toga nema načina da se vratite.
Kada jednom to dosegnete,
vi se ne možete vratiti.
To je vaše vlastito unutrašnje biće.
Gdje biste se vratili?
Kada jednom to upoznate, vi ste to spoznali!
Što god da tada radite,
ta spoznaja je uvijek prisutna.
Bilo što da radite,
taj miomiris vas prati.
I tada nema čina
koji je nespiritualan;
čak i vođenje ljubavi nije nespiritualno.
Zapravo, ako je vođenje ljubavi nespiritualno,
tada će svaki drugi čin
biti nespiritualan.
Vođenje ljubavi treba da bude
najduhovniji čin.
To je tako prefinjeno,
tako nježno.
Ali religije su stvorile podjele,
i stvorile su, na jednu stranu, svece,
koji su samo suve kosti,
a na drugu stranu, griješnike.
Ako bih trebao da biram -
ali ja ne želim da biram -
ako bih birao, ja bih radije bio sa griješnicima
nego sa svecima - oni smrde.
Griješnici su makar šaroliki ljudi.
Ako bi svi griješnici otišli u pakao
tada bi pakao bio najljepše mjesto na svijetu.
A raj mora da je mnogo ružan
jer sve te mrtve
suve kosti,
izdužena ozbiljna lica,
će tamo vječno sjedjeti
i ništa neće raditi:
nema zabave,
nema plesa, nema muzike, čak ni fudbalske utakmice -
nema Olimpijade;
sveci ne učestvuju u takvim stvarima.
Oni ne piju,
oni ne puše.
Zašto to ne mogu raditi?
Samo
se mole i dosađuju Bogu.
Mora da su ubili tog sirotog drugara već odavno.
Ali
u paklu
ja vidim sve divne ljude svijeta.
Lao Ce će biti tamo.
Čuan Ce će biti tamo,
Gautam Buda će biti tamo -
jer ni on nije vjerovao u Boga,
on je bio ateista.
Bertran Rasel će biti tamo,
Sokrat će biti tamo,
Platon, Aristotel i Heraklit.
Svi veliki slikari -
Van Gog,
Pikaso;
svi veliki
mislioci - Žan Pol Sartr,
Džaspers.
Pakao će biti pravo društvo,
i veoma šaroliko.
Omar Kajan će biti tamo,
i svi
zanimljivi ljudi - čitav Holivud.
Svi glumci, sve glumice,
svi veliki zabavljači,
svi karnevali, cirkusi -
pakao mora biti, od kraja do kraja,
veliko zadovoljstvo.
Ali ja ne želim da biram,
ja želim da ih pomiješam.
Ja želim samo jedno mjesto
gdje sveci
ponovo mogu biti živi,
mogu početi disati,
mogu početi plesati,
početi voljeti,
mogu postati spiritualni plejboji.
Autorska prava© Osho internacionalna fondacija
www.OSHO.com/copyright
Autorska prava OSHO je registrovani zaštićeni znak OSHO internacionalne fondacije.