Tip:
Highlight text to annotate it
X
- Umerene preventivne akcije mogu da otklone potrebu
za drastičnijim merama kasnije.
- Mislite da ste učili stvari poput intervala pouzdanosti,
u okviru kursa elementarne statistike, koje vam dopuštaju da to izvedete;
ali, da ste učili pažljivo,
znali biste da to ne možete.
Istinski principijelan frekventista ne može da stvori raspodelu verovatnoće...
- Zaključak koji želimo da istaknemo po pitanju procene je
činjenica da postoji nedostatak sredstava. Već sam nagovestio da,
kao konačna bića, ne možemo voljno dostići naše ciljeve.
Statistički opis vladinog suficita neto kamate.
- ...deflacija, mislim da bi prinosi mogli da opadnu, recimo, manje od 1%
za 10 godina i manje od 2% za 30 godina...
- ...to bi bio preokret u monetarnoj politici Kongresa. - Zdravo!
Zastrašujuće, zar ne? Moglo bi vas naterati da se osećate glupo.
Možda onda nije čudno što je -
dok se dešavaju ekonomski neuspesi širom sveta:
nejednakost, porast siromaštva, dužnički kolaps,
propast banaka, porast nezaposlenosti -
malo onih koji su sposobni da razumeju,
a kamoli da raspravljaju o modernoj ekonomiji,
van, naravno, izbornih igara
gde su jedina isprobana rešenja
samo prelazak s jedne na drugu klupu na palubi Titanika,
s pretpostavkom da će neki novi političar, politika centralne banke ili zakon o firmama
spasiti stvar.
Pre nekoliko godina, nakon što sam zaključio da su naši političari,
zakonodavci i zvanična vlast
nepobitno nesposobni
po pitanju inteligentnog upravljanja našim društvom,
počeo sam samostalno da tragam za pitanjima i odgovorima,
postavljajući pitanja o stvarima
koje danas mnogi olako prihvataju, ignorišu ili, još gore,
pretpostavljaju da nisu sposobni da istražuju ili da ih se to ne tiče,
jer naše akreditovane vlasti
mora da su pametnije i bolje informisane.
To je tužna crta moderne kulture,
ono staro „Opusti se, uključi TV, zadužuj se,
i usput izrodi buljuk dece“,
ali najvažnije je da odlazite na te poslove
u vezi kojih se verovatno zavaravate
da igraju nekakvu društvenu ulogu.
Zapamtite, 1% sveta koji poseduje 40% bogatstva planete
nije to postiglo uz vaše razumevanje kako svet zaista funkcioniše.
Ipak, ostavljajući cinizam po strani (izvinite),
odlučio sam da počnem ponovo
i postavim neka osnovna pitanja
o stvarima koje su mnogi otpisali i zaboravili.
Ako biste danas sproveli anketu o našoj vrsti, postavljajući
najosnovnija pitanja koja se odnose na opstanak i napredak ljudi -
recimo, šta zaista omogućava život ljudima, kako se uzgaja hrana,
šta je energija, šta stvara i ojačava javno zdravlje,
šta definiše koristan, a šta štetan sistem verovanja -
možete biti sigurni da bi ogromna većina imala konkretnije odgovore
o bejzbol statistici, modnim trendovima,
zapletima komičnih serija i religioznim spisima.
Bez namere da obezvređujem kulturna zadovoljstava i kreativnost izražavanja,
koja donose uživanje u životu,
ukazaću na poremećaj prioriteta koji se pokazao izuzetno štetnim
po budućnost naše održivosti na ovoj planeti,
gde većina, suočena sa jasnim nastajućim problemima,
ne samo da ne razume istinski koren problema,
već ne zna ni koja pitanja da postavi;
danas, ne postoji veće destruktivno neznanje
od široko obmanjujućeg koncepta poznatog kao moderna ekonomija.
Upravo taj fundamentalni kontekst me je najviše zainteresovao.
Šta je ekonomija?
Odakle dolazi njena osnovna pretpostavka?
Na šta se zapravo odnosi?
Šta društvena organizacija koristi kao merilo za sebe?
Postoji li neko merilo? Šta mi radimo?
Zašto rasprava o ovoj temi izgleda tako elitistička
svojim rečnikom i orijentacijom? Je li to toliko komplikovano?
Pošto mi je dosadilo da me smatraju neupućenim u temu
od strane samoproklamovanih stručnjaka sa kojima sam se suočio,
odlučio sam da pročitam čitav
makro-ekonomski nastavni program univerziteta Harvard,
od studentskog do nivoa doktora nauka,
zajedno sa teoretskim uzorima: F.A.Hajek, Džon Mejnard Kejnz,
Ludvig von Mizas; i da vam kažem, drago mi je da jesam
jer sam imao nekoliko loših procena koje je trebalo ispraviti,
ne toliko u vezi mojih pogleda na ekonomiju,
već da je život kratak, a ja sam potrošio jednu ogromnu,
neoprostivo veliku količinu vremena čitajući ovo zastarelo,
preterano racionalizovano trtljanje.
Oh, sr*nje!
Bobe, hoćeš li da se pobrineš za to, molim te? Tabla sa osiguračima.
Samo budi pažljiv, nije...
Kako će ova epizoda pokazati,
moderna ekonomija nije ekonomija uopšte,
već samo ideološka filozofija,
izgrađena na nizu pretpostavki
kojima je data iluzija trajnosti.
Taj model nema apsolutno nikakve veze sa naučnim integritetom
našeg znanja o životnoj sredini.
Monetarno-tržišni sistem religijskih uverenja je
srž većeg dela ekološke i društvene neravnoteže
koju danas vidimo u svetu.
Nažalost, ičini nam se normalnim, pa mnogi ne uviđaju to.
Možda ćemo uvideti da su ovaj osnovni pojam i praksa
istinski društveni problem, a za mene,
i u srcu kulture u padu.
Od tvorca Zeitgeist trilogije filmova
dolazi najgori rijaliti šou svih vremena:
The Real One
GMP Films predstavlja:
Kultura u padu
Vaš vodič, Piter Džozef
Zemlja: Čudesna loptica od kamena, gasa i vode, zar ne?
Teško je poverovati da ovaj balončić hemijskih elemenata koji pluta u svemiru,
koji Sunce napaja, mogao da stvori našu živopisnu
ali prilično problematičnu rasu super-majmuna,
rasu koja je često ozbiljna u nameri da uništi svoje stanište,
bolje rečeno, ozbiljna u nameri da uništi samu sebe.
- Šta je demokratija?
- Verujem da to ima veze sa mladićima koji ubijaju jedni druge.
- Izvinite me na trenutak. Bobe, šta je to do vraga bilo?
Taj insert nije bio smešan, već obeshrabrujući.
Zar nisi mogao da nađeš tipa koji ispaljuje raketu iz zadnjice?
Poznata ti je naša demografija kao i cilj ove emisije, zar ne?
Dobro, onda nemoj više.
U svakom slučaju, možda je naša nezrelost samo faza,
tragikomičan vid sazrevanja,
poput deteta koje mora da se opeče na ringlu
kako bi shvatilo da ne bi trebalo da ga dodiruje,
odnosno razumelo fiziku iza toga.
Uprkos tome, istorija i karakteristike ove loptice
mogu se opisati naučno i prilično precizno:
stara nekoliko milijardi godina, mešavina gasa i prašine
koji su uglavnom rezultat velike hemijske reakcije,
eksplozije zvezde ili supernove;
milionima godina ova prašina je formirala velike komade stena,
pojavilo se jako gravitaciono polje,
naši hemijski elementi su polako preuređeni,
i nastali su uslovi za pojavu vode i atmosfere,
što je iznelo prve jednoćelijske organizme.
Tako je tekao spori proces mutacije
u veoma zabavnu priliku koju imamo danas: nas.
Naravno, slobodno verujte u bilo koju priču o nastajanju:
Adamovo rebro, ukrštanje sa vanzemaljcima, prvobitnu supu.
Na kraju krajeva, korisnost takvog znanja je prilično mala.
U stvari, naši mali majmunski mozgovi
možda nikada neće imati potpunu sliku nečega tako složenog.
Ali ono što znamo jeste da svemirom upravljaju zakoni,
ne moralni ili religijski, već zakoni koji su postojali
mnogo pre nego što je naš mozak evoluirao dovoljno da ih razumemo.
Zakoni koji vrlo jasno ističu da moramo da im se prilagodimo
i poštujemo ih ili ćemo snositi posledice.
To je pravo lice Boga: zakoni Prirode.
Na više načina, istorija našeg svemira
istorija je našeg razumevanja istog
i prešli smo dalek put kao vrsta
u načinu kako organizujemo naše živote prema ovim pravilima.
Verovatno najbolji primer ovog prilagođavanja,
odnosno više nedostatak istog, je naše razmišljanje o ekonomiji,
temelju našeg društvenog opstanka.
Pre više hiljada godina naša supermajmunska braća
su počela da otkrivaju kako se suprotstaviti prirodi.
Prešli smo put od potpune prepuštenosti milosti sredine,
skupljanja hrane i lova,
života i migracije u skladu sa smenom godišnjih doba,
do poljoprivredne revolucije, učeći kako se uzgaja hrana,
stvarajući (sve) složenije alate koji olakšavaju rad,
zapravo, učeći kako da oponašamo samu prirodu.
U stvari, ova nova svest i stalno rastuće razumevanje
kako bi se prirodni procesi koristili za naše potrebe
dovelo je do velike tehnološke inovacije koju vidimo danas.
Ako priroda radi nešto, postoji šansa da razumemo kako,
koristeći dinamične naučne principe, od veštačke inteligencije
koja simulira stvarne neurološke procese,
do molekularnog inženjeringa koji koristi atomsku logiku
za veštačko stvaranje materijala.
A danas su veoma važni lekovi za erektivnu disfunkciju,
što, ako ste skoro gledali TV,
mora da je najveća zdravstvena kriza zapadnog sveta danas.
Nakon ove revolucije, ljudsko društvo je postalo manje nomadsko,
polako je formiralo gradove
i počeli su da nastaju sistemi za specijalizaciju radne snage
uporedo sa vidovima razmene. Trampa je opšti primer.
Potrebna su vam jaja? Dajte nekoliko cepanica
u zamenu za proizvode stočnog farmera.
Ipak, nakon nekog vremena, takva praksa je postala nezgodna i nepraktična,
pa je ideja da se koriste neki dragoceni metali
poput zlata i srebra, kao sredstva razmene, olakšala poslove
kroz sistem formiranja cene robe u odnosu na njenu relativnu vrednost.
To je bio početak onoga što danas znamo kao sistem kliznih cena
koji, kroz opštepoznati skup šema razmene i proizvodnje
stvara sirovu, ali polu-izvodljivu logiku
gde cene robe oslikavaju ravnotežu ponude i potražnje,
poznatu kao tržište, odnosno tržišna vrednost. Objasniću.
Kada naletite na tržni centar i kupite 85-tu generaciju
Aj-sr*nja 4G mp3 kolostomska kesa-kamera-telefon-aparat za galete,
vi stvarate ekonomski signal koji se koristi za izračunavanje potražnje,
lokalnih i regionalnih težnji i ostalih rezultujućih podataka.
Zajedno sa milionima drugih impulsivnih potrošača
koji su verovatno kupili 84-tu generaciju
pre samo dva meseca po duplo višoj ceni,
stvara se zbirni protok ulaznih podataka i povratnih informacija
koji omogućava prividno racionalnu kontrolu raspodele resursa,
proizvodnje, distribucije, potrebe za radnicima i, naravno,
cenovni konsenzus na tržištu, zasnovan na viđenoj ponudi i potražnji,
a da ne pričam o tome kako vas tim za marketing
može još više prevariti kasnije.
Ovaj mehanizam je delimično ono što je
vrhovni sveštenik naše sadašnje ekonomske religije
Adam Smit, podrazumevao pod
svojim pojmom „nevidljive ruke“ kao uzročnosti na slobodnom tržištu.
Na više načina bio je u pravu.
Na grub način i u ograničenom kontekstu to funkcioniše tako.
U stvari, tokom 1920-tih godina ekonomista Ludvig von Mizas je postavio
još uvek visoko cenjenu tvrdnju da bi, bez cenovnog mehanizma,
ekonomski račun, racionalna raspodela resursa
i opšta organizacija bili nemogući.
To je nazvao „Problem ekonomskog računa“.
Međutim, stvari su danas mnogo drugačije nego pre 200 godina
kada je Adam Smit objavio svoje „Bogatstvo nacija“
ili kada je Ludvig von Mizes kritikovao centralno planiranje.
Činjenica je da se promenio argument. Ekonomska debata danas
vodi se oko toga šta je zaista održivo i šta unapređuje ljudsku vrstu,
a ne oko same mehanike kretanja novca.
Istina je da cenovni sistem može da posluži
za osnovni proračun podataka o ponudi i potražnji,
da pomogne u racionalnoj raspodeli radne snage, potražnje, distribucije itd.
ali ignoriše prave operativne činioce
koji se odnose na stvarno, efikasno upravljanje Planetom
i pravu definiciju ekonomije
kao optimizovane efikasnosti na svim nivoima.
Na primer, ne uzima se u obzir optimalna raspodela resursa
zasnovana na najefikasnijoj primeni materijala.
Racionalna raspodela resursa nije racionalna
ako se najpogodnija upotreba tih prirodnih materijala, naučno,
ne razmotri direktno i izvrši poređenje. [ODBIJENO]
Ne postoji obzir prema organizacionoj efikasnosti
same tehničke proizvodnje i sve što morate da uradite jeste
da analizirate otpadnu mašinu globalizacije da biste videli to ludilo na delu.[ODBIJENO]
Takođe, ne postoji briga za potrebe obnavljanja i protokola reciklaže,
što je pravi preduslov za odgovornu i racionalnu upotrebu resursa
na ograničenoj planeti.[ODBIJENO]
Ne postoji stvarna efikasnost proizvodnje i distribucije
u nekom optimalnom naučnom smislu
jer to je, što će uskoro biti podrobnije opisano,
u suprotnosti sa internom logikom samog tržišnog sistema.[ODBIJENO]
Sve ovo, zajedno sa mnogim drugim ozbiljnim parametrima
potrebnim za zaista efikasnu ekonomiju, ignoriše se, ili, još gore
uzima se kao nešto svojstveno funkciji mehanizma cena
iako to nije slučaj.
Vidite, koncept efikasnosti mehanizma cena
prevodi subjektivnu masovnu interakciju potrošača
u uske procene regionalne potražnje, proizvodnje i distribucije.
On nema nikakve veze s tim što su industrijske metode takve kakve su.
Ti faktori su prepušteni volji proizvođača
koji rade samo zbog profita, potpuno se odvajajući
od prirodnog regulisanja naučnih principa održivosti.
O, čoveče!
Vidite, u srcu „Problema ekonomskog računa“
zapravo je argument da smo potpuno iracionalni,
da ne možemo da se organizujemo na strukturno efikasan način;
ukratko, suviše smo ludi.
Zato moramo da imamo opštu ekonomsku anarhiju
kako bi organizovali društvo i ne postoji drugi način.
(Besmislica!)
Opet, sadašnjost se znatno razlikuje od prošlosti, a brz pregled
modernog programiranja i sistemskog inženjeringa
reći da ne samo da algoritamska inteligencija
naše senzorne i merne tehnologije današnjice
zajedno sa sinergističkim računarskim kalkulacijama,
može usmeriti sve prethodne faktore uzete u obzir
od strane cenovnog mehanizma kakvog poznajemo,
već i da se zaista bitni, ali nedostajući, činioci optimalne efikasnosti
i održivosti mogu uneti u jednačinu.
To bi bilo stvaranje istinski ekonomskog računa za industriju,
umesto sirovih, okrnjenih podataka koje donosi sama cena.
Vratimo se na naše domaćinstvo, Zemlju,
šta je ona u stvari? Ona je sistem,
sistem simbiotičkih zakona.
U jezgru svih principa održivosti je
prepoznavanje najvećeg sistema uređenja koji možemo naći, radi poređenja.
S druge strane, cenovni mehanizam...
Bobe, šta je to bilo?
Isuse Hriste, Lui!
Bobe, zašto mi nisi rekao da je Lui već ovde?
Dame i gospodo, specijalni gost „Kulture u padu“
naš lokalni guru logike, logički gremlin Lui.
Lui ima izuzetno malo strpljenja za bilo šta nelogično i radi na tome da...
Ok, Bobe, vrati prokletog demo-publikanca u kavez
ili će Lui da otkači... O, sr*nje! Gasi kameru!
(Tehnički problemi, molimo sačekajte)
Izvinite zbog ovoga dame i gospodo. Kao što rekoh,
Lui se pomalo iznervira kada je u pitanju bilo šta nelogično,
a Demo-publikanac je nešto poput njegovog smrtnog neprijatelja.
Pa, Lui, pošto si ovde, postaviću ti nekoliko pitanja.
Da li je slobodno tržište zaista
dobra osnova za održivost ljudske vrste?
Apsolutno ne.
Model slobodnog tržišta danas nema logičku osnovu
jer je njegov referentni okvir odvojen
od uređene svesti fizičke nauke.
Njegova osnovna pretpostavka je zastarela i opasna.
Dobro, a šta je sa beskonačnim željama i potrebama ljudi?
Kako možemo da proračunamo takvu složenost?
Beskonačni prohtevi i ideja da su ljudi suviše komplikovani ili nespojivi sa planiranom,
ekonomijom efikasnom po okolinu uglavnom je propaganda i zabluda.
Istorijski odrazi ljudskog kolektivnog ponašanja pokazuju duboku prilagodljivost
i da vi, ljudi, niste toliko izmanipulisani reklamama, živeći u ekonomskom modelu
potrošnja-rast, vaše potrebe i želje bile bi veoma drugačije.
Vaše vrednosti su jednostavno poremećene.
Čovečanstvo mora da zasnuje svoje „želje“ na naučnim principima održivosti.
Istinski ekonomski proračun u ovom smislu bi takođe otkrio
da je moguće izobilje za sve ljudske potrebe na zemlji danas.
Razlog zašto je u svetu 3 milijarde siromašnih i gladnih
leži u monetarnom proračunu – a ne naučnom.
Cenovni sistem je pogrešan proračun.
I zapamtite, ljudska sloboda je romantična obmana.
Ljudi nikada nisu imali pravu slobodu
kada je u pitanju prirodni poredak. Ili se prilagodite ili patite.
Hvala ti mnogo Lui, cenim to.
Dakle, čuli ste.
Ako logiku ostavimo po strani, mišljenja o našem ekonomskom sistemu drastično variraju.
Kako bismo dobili javni konsenzus po tom pitanju, idemo uživo
do našeg njujorškog dopisnika „Kulture u padu“,
velikog Skotija D. koji izveštava sa Vol Strita.
Hvala Pitere. Ja sam Skoti D. i nalazim se ispred zgrade njujorške Berze.
Danas smo u Njujorku
i pokušavamo da popričamo sa prolaznicima i saznamo više
o predstavi koju svet ima o ekonomiji.
Kultura u padu: Čovek na ulici
Gospodine, želite li da razgovaramo o ekonomiji?
Da li biste hteli da razgovaramo o ekonomiji?
Da li biste hteli da razgovaramo o ekonomiji?
Stvarno sam loš u ovome,
a mislim i da ljudi ne žele da pričaju o ekonomiji.
(Upravo sam pričao sa nadređenim i rekao mi je da to ne možeš da radiš ovde.) Oh...
Međutim, jedan momak je bio voljan da razgovara sa mnom.
Šta misliš, šta je definicija ekonomije?
Radoznao sam, dok stojimo ovde, na Vol Stritu.
Šta misliš šta je ekonomija?
Pa, rekao bih da je ekonomija zapravo
samo zasnovana na novcu, stvarima koje se dešavaju,
znate, odavde sa Vol Strita.
To je samo novac koji čini sistem...
stvaren kroz grad Njujork i za sve na svetu.
Ali to je uglavnom pitanje novca, on pokreće svet.
Znam šta mislite. Mislite
„O čemu ovaj tip priča?“
U stvari, on o ekonomiji verovatno zna
koliko i ja o intervjuisanju ljudi na ulici.
Izgleda da većina nas
zaista ne zna šta je ekonomija.
Vraćamo se tebi, Pitere. „Čovek na ulici“
Jeste li primetili i vi (ili samo ja)
da u svetu ima više stvari na prodaju nego ikada pre,
a pri tom ne mislim na robu u vašoj lokalnoj prodavnici.
Načelo današnjeg tržišta je
da je sve na prodaju i da ništa nije sveto.
Potreban vam je novac? Zašto ne iznajmite vaše čelo kao reklamni prostor?
Ili još bolje, zašto ne kupite polisu životnog osiguranja
vaše starije komšinice i kada ona premine
vi dobijete lepu sumu? Da, to je legalno!
A možda vas male stvari čine srećnim.
Tako, umesto da u kolima vozite lutku na naduvavanje
kako biste koristili traku za vozila sa više putnika,
jednostavno kupite tu privilegiju, kao u Mineapolisu.
Ili možda imate želju da ubijete primerak ugrožene vrste crnog nosoroga u Africi.
Pa, možete. Koštaće vas oko 150.000 dolara,
ali za tu sumu je vaš.
"Čoveče, jedva čekam da pojedem nosoroga!“
Ili, još važnije, možda se vaša deca ne ističu uspehom u školi.
Pa, tržište ima rešenje. Platite ih!
Platite im da uče i dobijaju dobre ocene, kao što rade u Dalasu u Teksasu.
Možda je to preterano, jer kad budu stasali za koledž
najprestižniji univerziteti će im progledati kroz prste pri upisu
ako uplatite lepu veliku donaciju za to novo krilo biblioteke.
Želite da služite svojoj zemlji, ali vam je dosta svih tih
dosadnih pravila ratovanja UN i male plate?
Samo se priključite rastućoj legiji privatnih vojnih preduzetnika
koji polako zamenjuju regularnu vojsku SAD.
A šta je sa ljubavlju?
Hoćete sastanak, ali ne želite da se probijate kroz svu tu maglu?
Žene će izaći sa pobednikom aukcije nekih sajtova za upoznavanje.
Zaboravite ćaskanje, za nekoliko stotina dolara
navešćete ženu po vašem izboru da vam dozvoli da joj platite večeru.
Siguran sam da će to biti jedna dugotrajna veza.
Ili možda najvažnije,
da li je potrebno usvojiti neki zakon kako biste osigurali profit?
Samo unajmite lobistu da utiče na Kongres!
Kao što je istaknuto u prethodnoj epizodi „Kulture u padu“
ne postoji ništa u političkom i legalnom spektru
što sigurno nije na prodaju.
U stvari, šta mislite zašto pravosudni sistem dozvoljava
da se većina prekršaja kažnjava novčano?
Čak i da uradite nešto stvarno loše i dospete u zatvor
ne brinite, jer u nekim slučajevima
možete da platite 80 dolara po noći za premeštaj
u čistu i tihu zatvorsku ćeliju u lepšem delu zatvora.
Samo recite šta i to možete da kupite jer ništa nije sveto.
143 godine od usvajanja 13. amandmana Ustava SAD
i šezdeset godina nakon Člana 4.
Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija
kojima je zabranjeno ropstvo i trgovina ljudima u svetu,
danas imamo više robova nego ikada u ljudskoj istoriji.
trgovinu oko 30 miliona ljudi zbog raznih profitnih šema.
Šta je sa etikom, pitaćete.
Pa, šta s njom? Etika i moralnost
i dalje bivaju redefinisane ekonomskim karakterom današnjice
i kada trgovac sa Vol Strita zaradi milione dolara
kladeći se protiv valute, a samim tim i napretka jedne države,
verujte da on noću spava kao beba,
a zašto i ne bi? On jednostavno radi ono što se nagrađuje
i što podržava ekonomski sistem u celini.
Samu psihologija tržišta
ne zanima ništa sem sopstvenog održanja.
Kada vam političari kažu da napadaju neku siromašnu zemlju
kako bi joj doneli slobodu i demokratiju
morate da razumete šta te reči zaista znače.
Sloboda koju donose je sloboda tržišta,
a demokratija je demokratija kupovne moći:
sloboda korišćenja novca zarad uticaja,
u stvari, sloboda da se ograniči sloboda drugih.
Ali, hajde da se vratimo tehničkim stvarima.
Ostavljajući po strani poremećaj principa tržišta
po kome je danas sve na prodaju,
zanemarujući lažnu pretpostavku da cenovni mehanizam
zaista ispravno proračunava stvarne atribute
održive i efikasne ekonomske prakse,
i takođe zanemarujući poremećaj osnovnog sistema vrednosti
koji zrači iz sveobuhvatne osnove postupanja,
hajde da odigramo mali kviz. Dobrodošli u moderne Osnove ekonomije.
Pitanje 1: Da živite na planeti
sa ograničenim resursima i rastućom populacijom,
da li biste podsticali ekonomiju zasnovanu na potrebi za rastom i potrošnjom
kako bi sve funkcionisalo?
Tačan odgovor: ne.
Činjenica da naša ekonomija bukvalno zahteva stalnu potrošnju
i rast kako bi se održavali BDP i zaposlenost
nije obeležje ekonomije već anti-ekonomije.
Pitanje 2: Da ste proizvođač
da li biste proizvodili predmete da budu što trajniji i prilagodljiviji
imajući u vidu ograničenu prirodu resursa
i interes da se maksimizuje produktivnost radne snage?
Odgovor: da. Danas važi suprotno
i ne samo da je sva roba zastarela u trenutku proizvodnje,
usled potreba korporacija za cenovnom efikasnošću kako bi ostale konkurentne,
većina firmi praktikuje tzv. plansko zastarevanje što podrazumeva
namerno smanjenje kvaliteta robe u cilju porasta kupovine
radi više profita.
Pitanje 3: Da ste društveno-ekonomski planer,
da li biste svakoga ohrabrivali da kupuje primerak svega,
gomilajući i štiteći tu ličnu svojinu,
iako se mnoge od tih stvari retko koriste?
Odgovor: ne. To bi bilo neefikasno
Činjenica da su predmeti relevantni po pitanju upotrebe bila bi prihvaćena,
a samim tim bi i sistem deljenog pristupa,
umesto slepog i ograničavajućeg opšteg vlasništva,
bio najracionalniji način postupanja.
Pitanje 4: Šta je sa motivacijom?
Da li biste forsirali nemilosrdnu takmičarsku sredinu
gde svi gledaju samo sopstvene ili interese svoje male grupe?
Tačan odgovor: ne. Sa današnjim znanjem
o takmičarskom mentalitetu i kako to stvara zloupotrebu,
uz činjenicu da saradnja i deljenje informacija
jesu pokretači napretka na društvenom nivou,
na takmičenje bi se gledalo kao najograničavajuće uređenje
u smislu filozofske prakse.
Pitanje 5: Šta bi danas bila osnova za nagrađivanje?
Da li biste zahtevali da se ljudi potčinjavaju jedni drugima zbog posla
kao načina za sticanje sredstava za opstanak?
Ne. To bi bilo surovo i kontraproduktivno,
uzimajući u obzir stanje tehnologije.
Savremeni tehnički kapacitet je sposoban da poveća produktivnost
van granica poznatih ljudskoj istoriji,
a da ne pominjemo više sigurnosti i efikasnosti u celosti.
Praktikovati ljudski rad zarad prihoda,
pored alata koji bi obezbedio ogroman napredak, prosto je apsurdno.
Završna reč: Ako se vratimo korak nazad i setimo se
kako se ljudska porodica ponaša danas širom sveta,
od materijalizma Zapada do ekstremizma Islama,
od nuklearnog rata do nekrofilije,
suočeni smo s mračnom, ali strašno zabavnom stvarnošću.
Veoma stvarna činjenica je da smo mi majmuni u divljini,
na obodu džungle na ovoj planeti,
po rečima pokojnog velikana, Džordža Karlina,
i zapravo, jedva izlazimo iz Mračnog Doba.
iz perioda dubokog straha i zbunjenosti po pitanjima ko smo,
šta radimo, u kakvim smo odnosima sa drugima,
da ne pominjem naš odnos prema staništu koje nas je stvorilo.
Na jednoj strani spektra imamo rasprostranjenu sliku ljudskog poimanja:
tvrdoglavo neznanje u tolikoj meri da, ako ste slični meni,
ponekad se zapitate čemu trud uopšte.
Možda ova vrsta zaslužuje sve što je snađe,
i sudbinu evolucionog ćorsokaka,
neuspešne genetske mutacije, može da bude idealna nada za ovaj univerzum.
Međutim, ako odbacimo cinizam.
lako je videti da se dešava promena u manjini
koja će polako postati većina ako joj dopustimo.
Buđenje je u toku, buđenje
kada ljudi prestaju da svetu nameću svoje tradicionalne ideale
i raznovrsni ideološki teret,
i počinju da slušaju,
ono što su nam dali alati naše genijalnosti,
slušaju poruku same prirode.
Ako postoji oblast koja zahteva ozbiljnu intervenciju
u odnosu na prirodne zakone koji nas vode,
oblast gde prosto moramo da obratimo pažnju,
pripremimo se da odbacimo sve naše prethodne pretpostavke i uvedemo promene,
onda je to oblast ekonomije.
Ekonomija nije samo nekakav proizvoljan pojam
koji označava obradu i distribuciju resursa.
Ekonomija je kalup vrednosti koji programira naše načine ponašanja
koji potom zadiru u sve oblasti naše psihologije.
To je aktivna svetska religija,bilo da li se ljudima to dopada ili ne,
a nama koji žele da vide pobedu razuma *** dogmom,
predstoji dug, dug put.
Pobornici ekonomije slobodnog tržišta će vam reći
da nije moguć drugi sistem za proračun društva,
da je takmičarska osnova jedini način
za motivaciju naše primitivne kulture.
Reći će vam da je smanjena ekonomska intervencija države
ključ za očuvanje stvarnog integriteta tržišne ekonomije
i da to čuva našu tzv. slobodu,
za koju kažu da bi bila brzo iskvarena
jer se tiranija i represija moraju javiti
ako se primeni bilo koji tip kolaborativne, projektovane ekonomske prakse.
Pričaju o „pravom“ slobodnom tržištu:
utopističkom idealu koji tvrdi da će nevidljiva ruka,
neometana uticajima, ublažiti nemaštinu,
siromaštvo, zloupotrebu, korupciju, sukobe i neefikasnost,
uobičajene u današnjem svetu.
Međutim, kao i u svim religijama, obmana je uobičajena,
jer je današnje tržište slobodnije nego ikad
i ne predstavlja ništa više od roditeljske firme
koja potpomaže svoje komercijalne filijale koje je podržavaju.
Sve je na prodaju i niko nije odgovoran.
Svi prirodni zakoni i fizičke činjenice koje bi činile osnovu
istinske planetarne tehničke efikasnosti
i svest i rasuđivanje koji, ako se to dozvoli,
mogu bukvalno da transformišu svet u mesto
izobilja i prosperiteta nikada viđenog do sada,
zakopani su i odbačeni
kako bi bili zaklonjeni određenom vrstom efikasnosti,
tržišne efikasnosti koja prati novac i samo novac
i koja je doslovno odvojena
od svega što podržava i osigurava sam život,
efikasnosti koja je cirkularna, po rasuđivanju,
jer ne uzima u obzir fizičke zakone prirode,
koji su, u stvari, jedina prava vladavina
i upravljački sistem koji je postojao ili će postojati.
Ali opet, ko može reći da je to bitno?
Možda bi jednostavno trebalo da se pomirimo sa stvarnošću.
Možda je ovo rijaliti šou čovečanstva,
ova satirično-tragična parodija sebe same,
koja čini sve što zna, možda je to jednostavno tako,
a naša svest i naši geni su u haosu
i samo čekamo na poslednju salvu smeha
kada svemirski brod Zemlja udari u psihološki zid.
Verujem da će vreme pokazati.
A do tada, zavalite se, uzmite kokice
i nastavite da gledate najveći rijaliti šou svih vremena.
Do sledećeg viđenja, ja sam Piter Džozef,
predstavnik i žrtva kulture u padu.
Za mene nema bolje demonstracije besmisla ljudske uobraženosti od slike našeg malog sveta.
Naše zablude, naše umišljeno samouvažavanje, obmana da imamo neki privilegovani položaj u Svemiru su suočene sa ovom bledom tačkom.
Naša planeta je usamljena mrlja u velikoj kosmičkoj tami.
U svoj toj nepoznatosti, u svom tom ogromnom prostranstvu, nema ni naznake da će nam pomoć doći s nekog drugog mesta da nas izbavi od nas samih. Na nama je. - Karl Sagan
Neki snimci korišćeni u emisiji nisu licencirani, prema kodeksu „fer upotrebe“. Probajte da nas tužite.
Da li biste hteli da razgovaramo o ekonomiji?