Tip:
Highlight text to annotate it
X
Pre više od jednog veka Emili Dikson je rekla
da nema broda koji nas može odvesti dalje nego knjiga
i to je tačno.
Kada uzmemo knjigu, uključimo TV ili gledamo film,
budemo poneseni tim pričama u svet mašte.
I kada stupimo na tlo koje je istovremeno i novo i poznato,
nešto čudno se događa.
U trenutku kada kročimo tamo, drugačiji smo.
Mi ne pratimo autora ili glavne likove - ne.
Mi, zapravo, postajemo oni.
Istraživanja u psihologiji, neurologiji, pedagogiji i biologiji
napokon počinju da donose značajne naučne dokaze
koji pokazuju ono što su pisci i čitaoci oduvek znali:
priče na poseban način mogu da promene čovekovu tačku gledišta.
Naučnici nalaze dokaze po kojima priče oblikuju našu kulturu
i da se mnoga naša ubeđenja o životu ne zasnivaju na činjenicama
već na fikciji. Da su naše ideje
o društvu, braku, čak i polu,
relativno nove i da su mnoge ideologije koje su važile vekovima
bile prerađene tokom 18 veka i dorađene na stranama prvih romana.
Zamislite svet u kome društvena klasa, a ne rad, odlučuju o vrednosti čoveka.
Svet u kome je žena samo neobuzdana kopija muškarca.
Svet u kome je brak iz ljubavi samo bajka.
Pa, to jeste bio svet u kome se pojavljuje "Pamela" Samjuela Ričardsona.
Njegova ljubavna priča prati siromašnu junakinju iz nižih slojeva
koja je moralnija i pametnija od svog prosca iz viših slojeva društva.
Knjiga je, dovodeći u pitanje mnoge tradicionalne stavove,
podigla priličnu prašinu.
Štampa je više pričala o "Pameli" nego o Parlamentu.
Izazvala je žučne debate i nekoliko kontra-romana.
Naspram svih onih koji nisu prihvatali "Pamelu",
drugi su jedva čekali ovaj novi izmišljeni svet.
Ovaj bestseler i svi njegovi književni naslednici,
"Gordost i predrasude", "Džejn Ejr", čak i "Zona sumraka",
nastavili su da pričaju istu priču i poručuju ono
što je danas prihvaćeno i uobičajeno.
Na sličan način, romani su pomogli u oblikovanju
mišljenja velikih mislilaca kroz istoriju.
Neki učenjaci kažu da Darvinova Teorija evolucije
mnogo duguje književnim zapletima koje je voleo.
Njegova teorija zastupa inteligenciju,
brzinu i mogućnost promene - što su osnovne osobine junaka.
Bilo da čitate "Harija Potera" ili "Velika očekivanja",
čitate onu vrstu zapleta koja je inspirisala Darvina.
Ali, skorije studije pokazuju da njegova teorija možda nije cela priča.
Naš doživljaj heroja - jedan čovek, žena ili jedna vrsta,
nasuprot celog sveta, može biti pogrešna.
Umesto da smo usmereni na nadmetanje
da postanemo usamljeni heroji svojih priča,
možda smo zapravo učesnici zajedničke potrage?
Više Hobit nego Hari.
Naravno, nekada cipele u kojima smo postanu iznošene.
Jer, niste hodali samo kilometar u cipelama Džejn Ostin ili Marka Tvena,
već stotinu biliona kilometara u njima!
Ne kažemo da ne možemo da čitamo i uživamo u klasicima,
trebalo bi da putujemo sa Dikensom,
da pustimo da nas Pip nauči šta da očekujemo od sebe,
da popričamo sa Ostin i Elizabet o našim gordostima i predsrasudama.
Trebalo bi da plovimo sa Tvenom niz Misisipi
i pustimo Džima da nam pokaže šta znači biti dobar.
Ali na tom putu treba imati na umu
da se teren promenio. Počećemo da tražimo čizme
koje su napravljene za nove predele.
Uzmite, na primer, Ketnis Everdin i njenu borbu sa Kapitolom.
Mogu li "Igre gladi" da učine da o kapitalizmu razmišljamo drugačije?
Mogu li nas naučiti tome zašto pojedinac ne treba da stavlja sebe ispred grupe?
Hoće li "Rugobe" ukazati na opasnosti jurenja za savršenim telom
i dozvoliti da mediji određuju šta je lepo?
Hoće li "Tragači" postaviti put izvan globalnog zagrevanja?
Hoće li borba na život i smrt Tokla,
Kalika, Luze i ostalih medveda ukazati na to kako da razumemo životinje
i naše mesto u njihovom svetu?
Budućnost će pokazati koje će priče zagolicati našu maštu
i koje ćemo iluzorne bajke stvarati sutra,
ali dobre vesti su:
ima novih priča koje možemo osvajati svakoga dana.
Nove priče koje bi mogle da utiču, da stvore i podstaknu promene.
Priče koje ćete možda sami napisati.
Pa, pretpostavljam da je zaključno pitanje:
koju ćete sledeću priču pokušati?