Tip:
Highlight text to annotate it
X
Prevodilac: Katarina Colic Lektor: Ivana Korom
Kašmir Hil: Za rođendan prošle godine
muž mi je poklonio uređaj „Amazon Echo”.
Iznenadila sam se, iskreno,
budući da oboje radimo u oblasti privatnosti i bezbednosti.
(Smeh)
I ovo je uređaj koji bi stajao na sred našeg doma,
sa uključenim mikrofonom
koji konstantno sluša.
Nismo sami.
Prema anketi koju su sproveli NPR i Istraživanja Edison
jedan od šest odraslih Amerikanaca ima pametan zvučnik,
što znači da imaju virtuelnog asistenta kod kuće.
Prilično ludo, zar ne.
Budućnost, tačnije distopija budućnosti, dolazi veoma brzo.
Osim toga, kompanije nam nude razne vrste uređaja povezanih putem interneta.
Postoje pametna osvetljenja, pametne brave, pametni toaleti, pametne igračke,
pametne seks igračke.
Pametan znači da se uređaj može povezati na internet,
prikupljati podatke
i razgovarati sa svojim vlasnikom.
Ali ako vaši uređaji pričaju sa vama,
sa kim će još pričati?
Želela sam to da saznam
pa sam se potpuno upustila u to i pretvorila moj jednosoban stan
u San Francisku u pametan dom.
Čak sam i naš krevet prikačila na internet.
Koliko znam, merene su samo naše navike u spavanju.
Sada vam mogu reći da je jedina gora stvar
od užasnog spavanja
kada vam vaš pametni krevet narednog jutra kaže
da „niste ispunili svoj cilj i kvotu potrebnog sna”.
(Smeh)
U fazonu: „Hvala, pametni krevetu.
Kao da se već ne osećam kao govno danas.”
(Smeh)
Sve ukupno sam instalirala 18 uređaja povezanih na internet.
Takođe sam instalirala Suriju.
Surija Matu: Ćao, ja sam Surija.
(Smeh)
Nadgledao sam sve što je pametan dom radio.
Napravio sam specijalni ruter koji mi je omogućio pregled svih aktivnosti na mreži.
Možete smatrati moj ruter nekom vrstom bezbednosnog čuvara,
koji ima zadatak da presreće sve podatke
koji ulaze i izlaze iz pametnog doma.
KH: Surija i ja smo novinari, on mi nije suprug,
samo radimo zajedno u „Gizmodo”-u.
SM: Hvala što si to razjasnila.
Uređaji koje je Kašmir kupila,
želeli smo da saznamo
šta prenose svojim proizvođačima.
Ali nas je takođe zanimalo da saznamo
kako izgledaju kućne digitalne emisije
pružaocu internet usluga.
Videli smo šta pružalac usluga vidi ali, još važnije,
šta može da proda.
KH: Eksperiment je trajao dva meseca.
Za ta dva meseca
nije bilo sata digitalne tišine u čitavoj kući -
čak ni kad smo bili odsutni nedelju dana.
SM: Da, to je tačno.
Na osnovu podataka, znao sam kada ustajete i idete u krevet.
Znao sam i kada je Kašmir prala zube.
Neću da otkrivam tvoje navike pranja zuba,
ali recimo da mi je bilo vrlo jasno kada si radila od kuće.
KH: Hm, mislim da si to upravo otkrio, pa, mnogim ljudima ovde.
SM: Nemoj da se sramiš, to su samo metapodaci.
Znao sam kada si uključila TV i koliko si ga dugo gledala.
Zanimljivost o domaćinstvu Hil:
ne gleda se previše televizije,
ali kada se gleda, to je uglavnom maratonski.
Omiljene serije su „Difficult People” i „Party Down”.
KH: OK, u pravu si, volela sam „Party Down”.
To je sjajna serija i definitivno bi trebalo da je gledaš.
Ali je „Difficult People” omiljena mom suprugu, Trevoru.
A Trevor je zapravo i bio malo uznemiren što si znao da gleda serije u nizu,
jer iako je on bio taj ko je povezao TV sa ruterom,
zaboravio je da TV gleda nas.
To nije bio prvi put da nas TV špijunira.
Kompanija proizvođač, VIZIO,
platila je 2,2 miliona dolara za poravnanje, vladi prošle godine
jer je prikupljala podatke iz sekunde u sekundu
o tome šta milioni ljudi gledaju na TV-u, uključujući nas,
a zatim prodavala te podatke brokerima podataka i oglašivačima.
SM: Ah, klasičan potez ekonomije nadzora.
Skoro svi uređaji koje je Kašmir donela javljali su se dnevno svojim serverima.
Ali znate li koji je uređaj bio najpričljiviji?
„Amazon Echo”.
Kontaktirao je sa svojim serverima svaka tri minuta,
bez obzira na to da li ga koristite ili ne.
KH: Uopšte je bilo uznemirujuće
da svi ovi uređaji vode razgovore
koji su meni nevidljivi.
Ne bih imala pojma bez tog tvog rutera.
Ako kupite pametan uređaj, verovatno bi trebalo da znate -
vi ćete biti vlasnik uređaja,
ali će generalno kompanija biti vlasnik vaših podataka.
Mislim, možda je to i očekivano -
kupiš uređaj koji se povezuje na internet, znači koristiće internet.
Ali je čudno kada imamo sve te uređaje
u našem intimnom prostoru kao što je dom
i omogućavamo kompanijama da imaju uvid u naše uobičajeno ponašanje tu.
SM: Zaista je tako.
Čak se i oni najbanalniji podaci mogu izrovariti ekonomijom nadzora.
Na primer, koga briga za to koliko često perete zube?
Pa, ispostavilo se da postoji stomatološko osiguravajuće društvo „Beam”.
Ono prati pametne četkice svojih kupaca od 2015 -
radi popusta na svoje premijum proizvode, naravno.
KH: Znamo šta neki od vas misle:
ovo je uslov za život u modernom svetu.
Odreknete se malo privatosti
zarad malo pogodnosti ili popusta u ceni zauzvrat.
Ali moje iskustvo sa pametnim uređajima u mom domu je drugačije.
Nije bilo prijatno, nerviralo me je.
Priznajem, volim svoj pametni usisivač,
ali su me mnoge druge stvari po kući izluđivale:
ponestalo nam je utičnica
i morala sam da preuzmem desetak aplikacija na moj telefon
za kontrolisanje svega.
I na svaki uređaj sam morala da se prijavim,
moja četkica za zube je imala lozinku...
(Smeh)
A pametna kafa je posebno bila pakao.
SM: Čekaj, stvarno? Nije ti bila dovoljno dobra kafa povezana na Cloud?
KH: Dobro, možda sam naivna, ali mislila sam da će biti sjajna.
Mislila sam da ćemo se samo jednog jutra probuditi i reći: „Aleksa, spremi kafu.”
Međutim, nije bilo tako.
Morali smo da koristimo ovu vrlo specifičnu frazu kako bi radilo.
Rekli bismo: „Aleksa, reci uređaju Behmor da se pokrene.”
I bilo je vrlo teško setiti se toga
odmah ujutru
pre prve dnevne doze kofeina.
(Smeh)
A očigledno je bilo teško i reći,
jer „Echo Dot”, koji je stajao odmah pored našeg kreveta
nije mogao da nas razume.
Tako da smo svako jutro započinjali uzvikivanjem ove rečenice „Echo Dot”-u.
(Smeh)
I Trevor je to mrzeo.
Rekao bi: „Molim te, Kašmir,
samo me pusti da odem do kuhinje i pritisnem dugme za spremanje kafe.”
I ja bih mu odgovorila: „Ne, ne možeš!
Moramo to da uradimo na pametan način!”
(Smeh)
Srećna sam što mogu da kažem da nam je brak preživeo eksperiment,
ali jedva.
SM: Ako odlučite da napravite kuću pametnom,
nadajmo se da će vam biti manje frustrirajuće iskustvo od njenog.
Bez obzira na to, pametne stvari koje kupujete
mogu i verovatno će se koristiti u cilju vašeg praćenja i profilisanja.
Samo broj uređaja koje imate se može koristiti za procenu
koliko ste bogati ili siromašni.
Kompanija „Facebook” je napravila i patentirala ovu tehnologiju.
KH: Sva anksioznost koju osećate svaki put kada ste na mreži
u vezi sa vašim praćenjem
će se uskoro doseliti u vašu dnevnu sobu.
Ili vašu spavaću sobu.
Postoji ta seks igračka pod imenom „We-Vibe”.
Možda se pitate zašto se seks igračka povezuje na internet,
ali je zapravo namenjena za dvoje ljudi koji su u vezi na daljinu,
kako bi mogli da razmenjuju nežnosti izdaleka.
Neki hakeri su je malo detaljnije istražili
i videli da šalje mnogo informacija
kompaniji koja ju je napravila -
kada se igračka koristila, koliko dugo,
koja su bila podešavanja vibracije, koliko se igračka grejala.
Sve je išlo u bazu podataka.
Stoga sam kontaktirala kompaniju
i upitala ih: „Zašto prikupljate ovako osetljive podatke?”
A oni su mi rekli: „Pa, odlični su za istraživanje tržišta.”
Ali oni su izvlačili podatke o orgazmima korisnika.
I krili su to od njih.
Sve i da ste kavaljer što se privatnosti tiče,
nadam se da ćete priznati da ovo ide predaleko.
SM: Zato sam ja odlučio da sve moje seks igračke budu glupe.
KH: To je divno.
Drago nam je da si to podelio sa nama.
(Smeh)
SM: To je podatak koji sam voljan da podelim.
(Smeh)
Uređaji koje je Kašmir kupila obuhvataju sve, od korisnih do onih koji nerviraju.
Ali svima im je zajedničko to što
dele podatke sa kompanijama koje su ih napravile.
Pružaoci usluga e-pošte i društveni mediji
nam oduvek govore da ako je besplatno, mi smo proizvod.
Ali sa internetom stvari,
deluje da, iako platite i dalje ste proizvod.
Tako da se stvarno moramo zapitati:
ko zapravo ima koristi od vašeg pametnog doma,
vi ili kompanija koja vam izvlači podatke?
KH: Vidite, mi smo svi ovde tehnološki znalci.
Mislim da većina nas zna da se ove stvari povezuju na internet
i šalju podatke.
I možda je vama u redu da živite u tom komercijalnom panoptikonu,
ali drugima nije.
Kompanije moraju da ponovo razmotre dizajn ovih uređaja,
imajući na umu našu privatnost,
jer nismo svi voljni da učestvujemo u „istraživanju tržišta”
samo jer uređaj koji smo kupili ima bežičnu konekciju.
I moram da vam kažem,
čak iako ste svesni, generalno, da se ovo dešava,
vrlo je lako zaboraviti da vas normalni uređaji u domaćinstvu špijuniraju.
Lako je zaboraviti da vas ovi uređaji posmatraju,
jer ne izgledaju kao kamere.
Mogu da izgledaju kao...
pa mogu da izgledaju kao ***.
Hvala vam.
(Aplauz)