Tip:
Highlight text to annotate it
X
KLUB RANORANILACA
Subota, 24. Mart 1984.
Gimnazija Šermer,
Šermer, Ilinois, 60062.
Dragi g-dine Vernon...
Prihvatamo žrtvu...
što smo morali da budemo zatvoreni
èitavu Subotu, zbog onoga što smo utradili.
Ono što smo uèinili je pogrešno...
ali mislimo da ste ludi
što nas terate da pišemo sastav...
o tome ko mislimo da smo.
Zašto vas to zanima?
Vidite nas onako kako želite...
najprostije reèeno,
u vrlo odgovarajuæim definicijama.
Vidite nas kao mozak...
atletu...
lopova...
princezu...
i kriminalca.
Taèno?
Tako smo i mi videli
jedni druge jutro u 7h.
Ispran nam je mozak.
Ne mogu da verujem da nisi mogao
da me izvuèeš iz ovoga.
Suludo je da budem ovde u Subotu.
Nisam defektna ili slièno.
Nadoknadiæu ti.
Dušo, bežanje sa èasova
zarad kupovine nije defekt.
Lepo se provedi.
Da li je ovo prvi ili polednji put
da èinimo ovako nešto?
Poslednji.
Ulazi unutra i iskoristi
to vreme najbolje što umeš.
Mama, ne treba da uèimo,
treba sam oda sedimo i ne radimo ništa.
- Naði vremena za uèenje.
- Tako je.
Pa, idi!
Hej i ja sam se zajebao,
svi se zajebu tu i tamo.
Nema nièeg lošeg u tome...
izuzev što su tebe uhvatili.
Mama sve preuvelièava, OK?
Želiš li da propustiš meè?
Da propustiš šansu?
Nijedna škola neæe dati stipendiju
disciplinskom sluèaju.
Vidi, vidi. Evo nas.
Želim da vam se zahvalim
što ste došli na vreme.
Izvinite, gospodine?
Mislim da je u pitanju greška.
Znam da je u pitanju pritvor,
ali mislim da ja ne pripadam ovde.
Sada je 7:06.
Imate taèno 8h i 54 min.
da razmišljate zašto ste ovde.
Da razmotrite svoje greške.
Nesmete razgovarati.
Neæete se premeštati sa stolica.
A ti...
neæeš spavati.
U redu ljudi, danas æemo
pokušati nešto novo.
Napisaæete sastav...
ne manji od 1,000 reèi...
kojim bi ste mi opisali
šta mislite da ste.
- Da li je ovo test?
- Kada kažem "sastav", mislim sastav.
I ne mislim da mi ponavljate
jednu reè 1,000 puta.
Da li je to jasno, g-dine Bender?
- Kristalno.
- Dobro.
Možda æete nauèiti
i ponešto o sebi.
Možda æete odluèiti
da se ne vraæate.
Znate mogu na to
da vam odgovorim odmah.
- Od mene æete dobiti "ne" jer--
- Sedi Džonsone.
Hvala, gospodine.
Moja kancelarija
je prekoputa hodnika.
Ne preporuèujem bilo kakvo
majmunisanje. Ima li pitanja?
Imam ja.
Zna li Beri Manilov da ste mu
poharali garderobu?
Odgovoriæu ti na to pitanje
sledeæe Subote.
Ne èaèkaj lava, mladiæu,
ili æeš se loše provesti.
Taj èovek je kao lovaèki pas.
Nastavi da jedeš svoju ruku,
i neæeš biti gladna za ruèak.
Viðao sam te i pre.
Ko ja mislim da sam.
Ko si ti?
Ko si ti?
Ja sam morski konj.
Prohladno je, zar ne?
Ne mogu da verujem
da mi se ovo dogaða.
Prokletstvo!
A šta ako moramo
da pišamo?
Molim te.
Ako veæ moraš, onda...
- Gospode Bože.
- Neæeš pišati ovde, èoveèe.
Neprièaj. Ometaš me.
Obriši to, inaèe si mrtav pre no što
prva kap padne na patos.
Jako si seksi kada se naljutiš.
Hej, seljaèe, zašto ne odeš
da zatvoriš ona vrata?
Napumpaæemo kraljicu mature.
- Hej. Hej!
- Šta je?
Ako izgubim živce,
nadrljao si.
Nadrljao?
Nadrljao.
Zašto ne umukneš?
Nikoga nije briga.
Ma nemoj.
Dupeglavac.
Hej, sportaš,
kako si ti dospeo ovde?
Zaboravio si da opereš ðokicu?
Izvinite, ali mi samo treba
da napišemo rad.
Ako živiš ovde to ne znaèi
da treba da nas gnjaviš...
zato prekini!
Ovo je slobodna zemlja.
To radi samo da bi te nervirao.
Ignoriši ga.
Slatkišu.
Ne bi mogla
da me ignorišeš i da hoæeš.
Dakle...
Dakle.
Jeste li vas dvoje
u fazonu momak-devojka?
Redovni izlasci?
Ljubavnici?
Hajde, sportašu.
Odgovori mi.
Jesi li joj dao njenu dozu
tople govedine?
- Idi doðavola!
- Dosta!
Šta se dešava tamo?
Razmaženi kretenèiæi.
Klošaru.
Hajde da zatvorimo vrata.
Ne možemo se zezati ako nas
Vernon proverava svakih 5 sekundi.
Vrata i treba da su otvorena.
- Pa šta?
- Pa zašto ne umukneš?
- Ovde ima još èetvoro ljudi.
- Jao, pa ti znaš da brojiš.
Znao sam da trebaš da
budeš pametan da bi bio rvaè.
- Ko si ti da sudiš?
- Zaista.
Benderu, ti se èak ni ne raèunaš.
Ako bi nestao zauvek,
to ne bi èinilo nikakvu razliku.
Mogao bi da ni nepostojiš
u ovoj školi.
Evo idem odmah da se
prikljuèim rvaèkom timu.
Možda i pripremnom klubu, takoðe,
studentskom veæu.
- Ne, nebi te primili.
- Povreðen sam.
- Znaš li zašto sve zezaš?
- Ovo æe biti prosvetljujuæe.
- Jer se bojiš.
- Gospode, vi bogataši ste tako pametni.
Baš zbog toga
nisam dobar u uèenju.
- Ti si velika kukavica.
- Ja sam u klubu matematièara.
Bojiš se da ne pripadaš,
i zato gaziš po tome.
A to nije zbog toga...
jer ste vi seronje?
Kako bi znao.
Na poznaješ nikoga od nas.
Pa, ne znam nijednog gubavca...
ali se ne prikljuèujem
njihovim klubovima.
- Pazi šta prièaš.
- Takoðe sam èlan kluba fizièara.
Izvinite me na tren.
O èemu ti to?
Rekao sam da sam...
u klubu matematièara, fizièara
i Latinskog. Klub fizièara.
Hej. Bombonice.
- Pripadaš li i ti klubu fizièara?
- To je akademski klub.
Pa?
Akademski klubovi
nisu poput ostalih.
Ali kretenèiæi poput njega jesu.
I, šta vi radite u tom vašem klubu?
Na fizici, prièamo o fizici,
zakonima fizike.
Družimo se.
Poremeæeno i tužno,
ali društveno, zar ne?
Moglo bi se posmatrati
kao socijana situacija.
Postoje i druga deca u mom klubu.
I na kraju godine se održava...
- veliku sveèanost u Hiltonu.
- Napijete se, najedete.
Ne. Obuèemo se,
ali se ne naduvamo.
Samo bitange poput
tebe se naduvaju.
Nisam imao cipele,
te sam morao da pozajmim tatine.
Moja majka ne voli
da nosim tuðu obuæu.
Moj roðak Kendal iz Indijane
se naduvao jednom.
Poèeo je da jede
jako èudnu hranu...
a onda se osetio
kao da nigde ne pripada.
Neka vrsta "Zone Sumraka".
Potseæa na tebe.
Samo vi nastavite da
prièate i Vernon æe doæi.
Imam sastanak u Subotu, i neæu ga
propustiti zbog vas buzdovana.
To bi bilo jako loše?
Propuštanje sastanka rvaèa?
Nemaš to pojma, peškiriæu.
Nikada se nisi takmièio u životu.
Da, znam. Oseæam se
tako šuplje iznutra.
Gajim jako iskreno divljenje prema
vama momcima koji se valjate
sa drugim momcima.
Nikada ti neæe nedostajati.
Nemaš ti nikakve ciljeve.
- Ali imam.
- Ma nemoj?
Želim da budem baš kao ti.
Trebaju mi samo
lobotomija i hulahopke.
Nosiš hulahopke?
Ne, ne nosim hulahopke.
Nosim propisanu uniformu.
Hulahopke.
Umukni.
Ne bi trebalo
da bude majmunisanja.
Maldiæu jesi li završio svoj rad?
Benderu, neglupiraj se.
- Šta æeš da uèiniš povodom toga?
- Da crknem, nadam se.
Fenomenalno!
Benderu, to je školska imovina.
Ne pripada nama.
Ne trba se igrati s njome.
- Jako smešno. Popravi to.
- To bi ti trebalo da popraviš.
- Da li sam ja genije?
- Ne, ti si seronja.
- Komièan je zar ne? Tiho sada.
- Popravi vrata, Benderu!
- Znam šta radim.
- Poptavi vrata!
Umukni!
Prokletstvo!
Zašto su ta vrata zatvorena?
Zašto su ta vrata zatvorena!
A kako mi to da znamo?
Ne smemo da se pomeramo.
Zašto?
Mi samo sedimo ovde,
kao što ste nam rekli.
Ko je zatvorio vrata?
- Mislim da je otpao zavrtanj.
- Jednostavno su se zatvorila.
- Ko!
- Aah!
- Ona ne prièa, gospodine.
- Eek!
- Daj mi taj zavrtanj.
- Nije kod mene.
Hoæeš da te pretresem?
Nije kod mene.
Zavrtnji ispadaju svaki èas.
- Svet je jedno nesavršeno mesto.
- Daj mi ga, Benderu.
- Zašto bi iko ukrao zavrtanj?
- Pripazite, mlada damo.
Vrata su preteška, gospodine.
Izem ti!
Endru Klark, dolazi vamo.
U prvi red. Idemo.
- Kako to da Endru može da ustane?
- Tako je.
Ako on ustane, svi æemo ustati.
Biæe anarhija.
- Ok, pazi na èasopise.
- Ovo je van mojih moguænosti.
To je jako pametno, gospodine...
ali šta ako izbije požar?
Mislim da bi kršenje propisa...
i ugrožavanje
života dece bilo glupo...
u ovom trenutku
vaše karijere, gospodine.
Šta to radiš?
Izvuci ovo napolje.
- Koji ti je ðavo?
- Škola ima požarne izlaze.
- Pokaži Diku poštovanje.
- Idemo.
Vrati se na mesto.
Oèekivao sam više
od takvog èoveka.
Nezavaravaš ti nikoga, Benderu.
Sledeæi zavrtanj
koji otpadne æeš biti ti.
Izjedeš mi gaæe.
Šta reèe?
Izjedeš...
mi...
gaæe.
Upravo si dobio
još jednu Subotu.
Oh, duboko sam povreðen.
- I još jednu.
- Slobodan sam sledeæe Subote.
- Posle toga, moraæu da proverim kalendar.
- Odlièno! Biæe popunjen.
Nastaviæemo. Hoæeš još jednu?
Samo reci.
Umesto da odeš u zatvor,
dolaziæeš ovamo.
- Jesi li završio?
- Ne.
- Èinim društvu uglugu.
- Pa?
To je još jedna!
Ima da dolaziš ovamo do
kraja života ako se ne pripaziš.
- Hoæeš još jednu?
- Da.
Imaš je!
To je još jedna, prijane.
Prekini!
- Prestani.
- Jesi li gotov?
- Ni blizu, druškane.
- Odlièno!
- Još jedna.
- Misliš da me boli dupe?
Još jedna.
- Jesi li završio?
- Koliko je to?
To je 7 ukljuèujuæi
i prvu kada si pitao...
da li Beri Manilov zna
da mu je poharao odeæu.
- Sada je osam. Ne mešaj se.
- Gospodine, sedam.
Umukni, upišanko.
Moj si, Benderu.
Moj si èitava dva meseca.
Samo moj.
Šta da kažem?
Oduševljen sam.
Upravo to i želiš da oni misle.
Znaš šta?
Trebao bi da se
više pozabaviš sobom...
a manje impresioniranjem ljudi.
Bilo bi ti bolje.
U redu, to je to!
Biæu ispred onih vrata.
Sledeæi put kada budem morao
da uðem ovde, pucaæe lobanje.
Jebi se!
Jebiga.
Probudite se!
Ko mora u toalet?
Vrlo inteligentno.
U pravu si.
Nije lepo uništavati literaturu.
Tako ju je zabavno èitati.
I...
"Molej" mi zaista
podiže adrenalin.
Molijer.
Obožavam njegov rad.
Vrlo važno.
Ništa da se radi,
zatvoreni u praznoj školi.
Prièaj u svoje ime.
Misliš da bih prièao u tvoje?
Ne znam tvoj jezik.
Jesi li kažnjena veèeras?
Ne znam. Moja majka kaže da jesam,
ali moj otac tvrdi suprotno.
Ima velika žurka kod Stubija.
Roditelji su mu u Evropi.
- Trebalo bi da bude ludo.
- Zaista?
- Da. Hoæeš da ideš?
- Sumnjam.
Otkud?
Ako ne poslušam majku,
biæe zato što je moj otac rekao da je OK.
To je sumanut dogovor.
Beskrajno i potpuno bezveze.
- Svaki èas, razvod.
- Koga više voliš?
- Molim?
- Više voliš svog starog?
- Oboje su sjebani.
- Mislim, ako bi morala da biraš.
Ne znam.
Verovatno bih živela sa majkom.
Mislim da ni jednom ni
drugom nije stalo do mene.
Koriste me da bi
bili jedno sa drugim.
Zaèepi!
- Sažaljevaš samu sebe.
- Kad niko drugi neæe.
Slamaš mi srce.
- Sportaš?
- Šta 'oæeš?
Slažeš li se ti sa tvojima?
Ako kažem da,
ja sam kreten, jel' da?
Kreten si kakogod da obrneš...
ali ako kažeš da,
onda si i lažov pride.
Znaš šta?
Da nismo u školi unakazio bih te.
Èuješ li ti ovo?
A da sagledamo drugu stranu?
Hej ,momci, mislim--
Ne volim svoje roditelje.
Mislim, ne volim--
Ne slažem se sa njima kada...
je njihova ideja
roditeljskog saoseæanja...
ošinuta, u redu?
- Bandoglavèe.
- Da?
Ti si san svih roditelja.
U tome je problem.
Vidim da si se sva uzrujala...
što moraš da nosiš
svu tu odeæu...
ali, supèi se,
ti si neo-maksi-ultra-jadna.
Šta bi ti radila da nisi
tako uzoran graðanin?
Zašto moraš sve da vreðaš?
Iskren sam, kretenu.
Oèekivao sam da
æeš ti znati razliku.
- On ima ime.
- Ma nemoj?
Kako se zoveš?
- Brajan.
- Vidiš?
Moje sauèešæe.
A ti?
Kako se ti zoveš?
- Kler.
- Kler?
- Kler. Porodièno ime.
- To je ime zadrigle devojke.
- Hvala.
- Nema na èemu.
- Ja nisam debela.
- Ne sada...
ali te vidim kako dostižeš
granice nezamislivog.
Ne znam da li znaš ovo...
ali postoje dve vrste debelih ljudi.
Debeli ljudi koji su roðeni debeli...
i ljudi koji su bili mršavi
ali su postali debeli.
Kada ih pogledaš, možeš da vidiš
mršavu osobu unutra.
Udaæeš se,
istisnuti par potomaka...
Oh.
Obscene gestikulacije prstima
od tako fine devojke.
Ja nisam fina.
Jesi li devica?
Kladim se u milijon dolara da jesi.
Da okonèamo napetost.
Hoæe li biti sreæno venèanje?
Zašto ne umukneš?
Jesi li poljubila deèaka u usta?
Jesi li ikada pipana...
preko grudi...
ispod bluze...
izutih cipela...
moleæi Boga da ti
roditelji ne banu?
Želiš li da povratim?
Preko gaæica...
bez brusa...
raskopèane bluze...
Bal na prednjem sedištu,
posle 11:00 radnim danom?
Ostavi je na miru.
Rekoh ostavi je na miru.
Nateraæeš me?
Naravno.
Ti i koliko tvojih prijatelja?
Samo ja.
Samo ti i ja.
Dva udarca. Ja udarim tebe.
Ti udariš o patos.
Kadgod si spreman, ortak.
Ne žeim da se bijem sa tobom.
A zašto ne?
Jer bih te ubio.
Jako prosto.
Ja ubijem tebe,
a tvoji roditelji me tuže.
I biæe haos, a ja ne hajem toliko
za tebe da bih ulazio u sve to.
Kukavice.
Hajde da okonèamo ovo sada.
Ti neæeš prièati sa njom.
Neæeš je gledati.
Neæeš ni misliti o njoj!
Razumeš li me?
Pokušavam da joj pomognem.
Kako si Brajane?
Otac ti radi ovde?
- Uh, Karle?
- Molim?
- Smem li da te pitam nešto?
- Naravno.
- Kako se postaje èistaè?
- Želiš da postaneš èistaè?
Ne, ja želim da znam
kako se postaje èistaè...
jer je Endru jako zainteresovan
za dobrovoljni rad.
Zaista?
Misliš da sam ja
neki nedodirljivi seljaèiæ?
Možda i jesam.
Ali brišuæi za vama, bilmezima,...
nauèio sam par stvari.
Pregledao sam vaša pisma.
Vaše ormariæe.
Slušam vaše prièe.
Vi to ne znate, ali ja znam.
Ja sam oèi i uši
ove institucije, dragi moji.
Pride, taj sat žuri 20 minuta.
Prokletstvo.
U redu, devojke.
Trideset minuta za ruèak.
- Ovde?
- Ovde.
Mislim da bi kafeterija bila
pogodnije mesto, gospodine.
Briga me šta ti misliš, Endru.
Dik.
Izvini, Riè.
Da li æe biti mleka?
Užasno smo žedni.
Ja imam jako
nizak prag dehidratacije.
Video sam je kad dehidrira, gospodine.
Vrlo je odvratno.
- Opustite se, ja æu doneti.
- Uh-uh-uh.
Smesti dupe na stolicu, bato.
Misliš da sam roðen juèe?
Misliš da æu te pustiti
da lutaš hodnicima?
Ti.
I ti.
Kako se zove?
Probudite je.
Mrdaj! Na noge lagane,
gospoja. Idemo.
Nije ovo odmaralište.
Imate sodu u
nastavnièkom salonu.
Idemo!
Dakle...
èime se ti truješ?
Šta piješ?
Zaboravi da sam uopšte pitao.
Vodku.
Vodku?
Kada piješ vodku?
Kadgod.
- Puno?
- Tone.
Jesi li zato ovde danas?
- Zašto si ovde?
- Zašto si ti ovde?
Ovde sam danas jer...
moj trener i moj otac...
ne žele da upropastim
svoju životnu priliku.
Tretiraju me drugaèije...
jer trener misli da sam pobednik.
Kao i moj stari.
Ja nisam pobednik jer to želim.
Pobednik sam jer
posedujem snagu i brzinu.
Nešto poput trkaèkog konja.
I tako sam dospeo ovde gde jesam.
Ma nemoj?
To je jako zanimljivo.
A zašto mi sada ne kažeš
zašto si zaista ovde?
Zaboravi.
Kler, želiš li da vidiš sliku èoveka
sa slonovskom bolešæu na jajima?
- Jako je zanimljivo.
- Neka hvala.
Šta misliš, kako vozi bicikl?
O, Kler?
Da li bi ikada razmotrila
da izaðeš sa ovakvim tipom?
- Zar ne možeš da me ostaviš na miru?
- Ako bi bio lep...
bio dobar igraè
i imao opasan auto?
Verovatno bi morala da se
voziš na zadnjem sedištu...
Jer bi njegova jaja bila
na suvozaèevom mestu.
- Znaš šta bih ja volela da radim?
- Pažljivo. Brajan je nevin.
- Nevin?
- Volela bih da sam u avionu...
- za Francusku.
- Ja nisam nevin.
- Kada si ti nešto kresao?
- Kresao sam ja dosta.
- Imenuj ih.
- Živi u Kanadi.
Upoznao sam je na Nijagarinim
vodopadima. Sigurno je ne znaš.
Kresao si nekoga koga znam?
Ti i Kler?
- O èemu to prièate?
- Ništa. Ništa.
- Zaboravi. Prièaæemo o tome kasnije.
- Da zaboravi šta?
Brajan mi je rekao,
da pored gomile devojaka...
iz oblasti Nijagarinih
vodopada, trenutno...
ti i on jašete sobnog konjiæa.
- Stoko mala.
- Ne, nisam!
Džon je rekao da sam nevin,
a ja da nisam. To je sve.
Zašto si onda pomenuo Kler?
- Ne cenim ovo, Brajane.
- Laže.
Nisi pominjao Kler?
- Znaš da laže.
- Jesi ili nisi?
Da, ali sam samo--
Pomenuo sam je jer nisam želeo
da zna da sam nevin.
Izvinjavam se što sam devica.
Zašto nisi želeo da znam?
Jer je lièno.
Moja lièna, privatna posla.
Deluje mi kao da ti ništa ne radiš.
Mislim da je OK da tip bude devica.
Zaista?
- Šta ima tu unutra?
- Pogaðaj.
Gde ti je ruèak?
Na tebi (nosiš ga).
Kako si navalentan.
Šta je to?
- Suši.
- Suši?
Pirinaè, sirova riba i alge.
Neæeš da ti tip stavi jezik u usta,
ali æeš da jedeš to?
Smem li ja da jedem?
Ne znam. Probaj.
Koji je tebi ðavo?
Šta je na meniju danas?
Uh... standardni,
regularni ruèak, pretpostavljam.
Mleko?
Supa.
- Uh... to je sok od jabuka.
- Umem da èitam.
PB and J bez pulpe.
Pa, Brajane, ovo je
jako zdrav ruèak.
Sve èetiri grupe su tu.
Da li se tvoja majka
udala za g-dina Rodžersa?
- Ne, g-dina Džonsona.
- Ah.
Evo mog utiska...
o kuæi velikog Brija.
Sine?
Da, tata?
Kakav ti je bio dan, ortak?
Odlièan, tata. A tvoj?
Super.
Sine, ide li ti se
na pecanje ovog vikenda?
Odlièno tata, ali imam
da radim domaæe zadatke.
U redu je sine.
Možeš ih raditi na èamcu.
Jej!
Draga, nije li naš sin divan?
Da dragi.
Nije li život divan?
U redu.
A tvoja porodica?
- Èija, moja?
- A-ha.
To je bar prosto.
Glupi...
bezvredni...
loši, prokleti...
svojeglavi, skote.
Retardirani, blebetalo, sveznajuæi...
seronjo, drkadžijo.
Zaboravio si ružni,
lenji i arogantni.
Umukni, kuèko!
Idi i podgrej mi onu pitu.
A ti tata?
Jebi se.
Ne, tata. A ti?
Jebi se!
Ne tata, a ti!
Jebi se!
Bam!
- Da li je to stvarno?
- Hoæeš da svratiš jedanput?
Gluposti. To je deo tvoje slike.
- Ne verujem ti ni jednu reè.
- Ne veruješ mi?
- Ne.
- Ne?
Da li zamuckujem?
Veruješ li ovome?
Velièine je cigare.
Da li zamuckujem?
Ovo dobiješ u mojoj kuæi
kada prospeš farbu u garaži.
Mislim da ne treba
da sedim sa vama kretenima više.
Nisi trebao to da kažeš.
Kako sam mogao znati?
Iovako laže o svemu.
Prokletstvo.
Kafa.
Izgleda kao da je
sastrugana sa dna Misisipija.
Sve je zagaðeno.
Sve je zagaðeno.
Kafa, deca su zagaðena.
- Kako znaš gde je Vernon otišao?
- Ne znam.
- Kako znaš kada æe se vratiti?
- Ne znam.
Biti loš je prijatno oseæanje, a?
Zašto idemo do
Benderovog ormariæa?
Pojma nemam.
Ovo je jako glupo.
Zar ne misliš--
- Zašto rizikujemo da budemo uhvaæeni?
- Ne znam.
Pa, šta onda radimo?
Pitaj me još nešto
i ubiæu te od batina.
Izvini.
- Ala si aljkav.
- Sobarica mi je na odmoru.
To je droga.
Zajebi, Benderu.
Vrati to.
Droga. Deèko ima marihuanu.
- Ono je marihuana.
- Zaèepi.
Ti ovo odobravaš?
Iæiæemo kroz laboratoriju,
tako je najbrže.
Bolje da si u pravu.
Ako nas Vernon uhvati, ti si kriv.
Šta je rekao?
Kuda idemo?
Saèekajte. Èekaj... Stani.
- Moramo kroz kafeteriju.
- Ne, kroz salu za fizièko.
- Ne znaš šta prièaš.
- Ne, ti ne znaš!
Ti se više ne pitaš.
Idemo ovuda.
Idi gde ti volja, metalac.
Hajdete!
- Doðavola!
- Odlièna ideja, Šerloèe.
- Nosi se.
- Zašto niste poslušali Džona?
Gotovi smo.
Ne.
- Samo ja.
- Kako to misliš?
Vratite se u biblioteku.
Ne skidaj pantalone.
Skot jedan mali.
Tri...
dva...
jedan!
Benderu! Benderu!
Šta to radiš?
- Šta radiš ovde?
- Pozdrav.
Napolje. Gotovo je, Benderu.
Napolje. Kraj.
- Želite li da èujete moj izgovor?
- Napolje.
- Možda dobijem stipendiju.
- Daj mi loptu.
Daj mi tu loptu.
Pokupi stvari. Idemo.
Gospodin Pametni je našao za
shodno da ode u salu za fizièko.
Žao mi je što moram
da vam saopštim...
da æete ostati bez
njegovih usluga za danas.
- B-o-o h-o-o.
- Tebi je sve jedna velika šala?
Lažna uzbuna u Petak.
Lažne uzbune su jako smešne.
Šta ako tvoj dom--
Šta ako tvoja porodica--
Šta ako se zapali tvoja trava?
Nemoguæe, gospodine.
Ona je Džonsonovim gaæama.
Misliš da je smešan?
Misliš da je ovo simpatièno?
Da "jebe keve"? Jel' to?
Da vam kažem nešto.
Pogledajte ga.
On je propalica.
Hoæete da vidite nešto smešno?
Posetite Džona Bendera za pet godina.
Videæete koliko je smešan.
Šta je Džone? Zaplakaæeš?
Idemo.
Mièi te šape s mene!
Oèekivao sam
bolje manire od tebe Dik.
Bolju viziju hodnika.
To je poslednji put, Benderu.
Poslednji put da si naèinio da
izgledam loše pred njima.
Zaraðujem $31,000
godišnje i imam dom.
Neæu da odbacim sve to
zarad nekog poput tebe.
Ali jednog dana...
kada odeš i zaboraviš ovo mesto...
i oni zaborave tebe, i kada se
budeš umotao u svoj patetièni život...
ja æu biti tamo.
Tako je.
Prebiæu te na mrtvo ime.
Prebiæu te ko vola u kupusu.
- Pretiš mi?
- Šta æeš da uèiniš povodom toga?
Misliš da æe ti iko verovati?
Biæe tvoja reè protiv moje.
Mene ljudi poštuju ovde.
Vole me. Ja sam divan tip.
A ti si lažljivi skot,
i svi to znaju.
Ala si opasan. Hajde.
Na noge lagane!
Da vidimo koliko si zaista opasan!
Želim da saznam
koliko si opasan upravo sada.
Pustiæu te da me prvi udariš.
Udri. Baš ovde.
Udari me prvi.
Molim te. Preklinjem te.
Udari me. Baš tu.
Samo jedna udarac.
To je sve što mi treba. Jedan zamah.
Tasko sam i mislio.
Ti si plašljiva stoka.
Gola plavuša uðe u bar...
sa pudlom u jednoj ruci...
i salamom u drugoj.
Stavi pudlu na sto.
Krèmar reèe,
"Ne treba ti piæe".
Gola dama kaže--
Prokletstvo!
Svemoæni Isuse Hriste!
Zaboravio sam olovku.
Sunce mu žarko!
Šta se ovde dogaða?
- Kakva je to halabuka?
- Kakva halabuka?
Bio sam u kancelariji
i èuo nekakvu halabuku.
- Možete li opisati tu halabuku?
- Pripazi, mladiæu.
Šta to bi?
Šta to bi?
Kakva je to buka?
- Kakva buka?
- Zaista, gospodine,
nije bilo nikakve buke.
Da li je to buka
o kojoj ste prièali?
To nije buka o kojoj sam prièao.
Možda vas nisam uhvatio
na delu ovog puta...
ali možete se kladiti
da hoæu, sledeæi put.
Možete zabeležiti to, gospoja.
A ti!
Od mene niko neæe praviti budalu.
Bila je nezgoda.
Ti si stoka.
Tuži me.
Ahabe, mogu li dobiti moj smotuljak?
Ej, uništitelju,
neæeš pušiti to ovde.
Prokletstvo.
Ribe ne mogu da zadrže dim.
To je u pitanju.
Znate li vi koliko sam
ja popularna?
Ja sam tako popularna.
Svi me toliko vole u ovoj školi.
Naravno da te vole.
Gospodine...
O, gospodine Tirnej.
"Istorija mentalnih bolesti."
Nije ni èudo što je sav sjeban.
Dobar dan, Dik.
Ej, Karle.
Kako si? Šta ima?
Ništa posebno.
Zašto preturaš po dosjeima?
A, onako. Domaæi zadatak.
- Domaæi, a?
- Jašta.
Poverljivi dosjei?
Èuj, Karle, kako je ovo vrlo
delikatna stvar, da ti kažem...
da bi izvesni ljudi bili
jako, jako obrukani.
Vrlo bih cenio ako bio ovo...
ostalo izmeðu nas dvojice.
- Kako to misliš?
- Šta bi ti želeo?
- Imaš li $50?
- Šta?
$50.
Ne, ne, ne.
Imaš li srednje ime?
Da, pretpostavljam.
Tvoje srednje ime je Ralf.
Kao u "povraæka".
Roðen si 12. Marta...
180cm...
težak 60kg...
i tvoj broj socojalnog osiguranja...
je 049-38-0913.
Jesi li ti vidovita?
Ne.
Kako onda znaš sve to?
Ukrala sam ti novèanik.
- Vrati mi ga.
- Neæu.
Vraæaj ga.
- Ovo je fenomenalno. Još si i lopov?
- Ja nisam lopov.
- Multi-talentovana.
- Šta je bilo da se ukrade?
- Dva dolara i slika Vilija.
- Slika èega?
Ima sliku kada je go.
Videla sam. Perverzno je.
To! Daj da vidim.
- Jesu li ti sve ovo devojke?
- Neke od njih.
A ostale?
Pa o nekima razmišljam
kao o devojkama...
- a o nekima samo razmišljam.
- Šta razmišljaš?
Da li bih mogao
da budem sa njima.
Ne veruješ u
jedan tip, jedna devojka?
- A ti veruješ?
- Svakako. Tako bi trebalo da bude.
- E, pa, teko nije kod mene.
- Zašto ne?
Odakle ti ovoliko stvari u torbi?
- Zašto imaš tako puno devojaka?
- Prvi sam te pitao.
Ne znam. Izgleda da
nikada ništa ne bacam.
Ni ja.
Ovo je najgora lažna lièna karta
koju sam ja ikada video.
Shvataš li da imaš 68?
- Znam. Zeznuo sam se.
- Koji æe ti ðavo lažna lièna karta?
Kako bih mogao da glasam.
Hoæete da vidite
šta ja imam u torbi?
- Ne.
- Ne.
Sunce ti poljubim.
- Šta je sve to?
- Uvek nosiš ovoliko stvari?
Da, uvek nosim toliko stvari.
Nikada ne znaš
kada ti mogu zatrebati.
Hoæeš li ti biti jedna od onih...
koje sede u ulièicama
i prièaju sa zgradama.
- Nosiæeš muške cipele.
- Radiæu ono što moram.
Zašto moraš da radiš bilo šta?
Moj kuæni život...
je nezadovoljavajuæi.
Izložiæeš sebe opasnostima
Èikaških ulica...
jer je tvoj kuæni život
nezadovoljavajuæi?
Ne moraš da
pobegneš i živiš na ulici.
Mogu da pobegnem,
i da odem na okean...
selo u planinama,
lzrael, Afrika...
Afganistan.
Endi, shvataš li ti ovo?
Alison kaže da želi da pobegne...
jer je njen kuæni život
nezadovoljavajuæi.
Pa, svaèiji kuæni život je
nezadovoljavajuæi.
Da nije tako, ljudi bi živeli sa
svojim roditeljima do kraja života.
Da, ali ja mislim da njeno...
poimanje nezadovoljavajuæeg
prevazilazi ono što tipovi poput nas...
smatraju "normalnim"
nezadovoljavajuæim.
Nije važno. Zaboravi.
Sve je OK.
- U èemu je štos?
- Nema štosa.
- Zaboravi. Ostavi me na miru.
- Stani malo.
Ti nosiš sve te stvari u tašni.
Ili zaista želiš da pobegneš
ili da samo ljudi misle da želiš.
Nosi se.
Devojka je
ostrvo za sebe. U redu?
- Želiš li da razgovaramo?
- Ne.
Zašto ne?
Odlazi.
- Gde želiš da odem?
- Odlazi.
- Ti imaš problema.
- Ja imam problema?
Ti radiš ono što ti se kaže!
To je problem.
Ali ja nisam
istresao torbu na kauè...
i pozvao ljude u moje probleme.
Nisam li?
Šta nije u redu?
U èemu je problem?
Da li je loše? Jako loše?
Roditelji?
Šta su ti uèinili?
Ignorišu me.
Šta si želeo da budeš
kada si bio mali?
Želeo sam da budem Džon Lenon.
Karle, ne zezaj se.
Pokušavam da budem ozbiljan.
Karle, ja predajem
veæ 22 godine.
I svake godine...
deca su sve arogantnija.
Jes vraga.
Ma hajde, Verne.
Deca se nisu promenila,
ali ti jesi.
Predaješ jer si mislio
da bi to bilo zabavno.
Mislio si da æeš imati
letnji raspust.
A onda si otkrio
da je to samo posao.
To te je potreslo.
Deca su se okrenula protiv mene.
Misle da sam ja samo šala.
Da ti imaš 16...
šta bi mislio o sebi?
Misliš da je mene briga
šta ova deca misle?
Da, mislim.
Razmisli o ovome.
Kada ostarimo...
ova deca æe upravljati zemljom.
Da.
Ta misao me budi noæu--
Kada ostarim...
ova deca æe se brinuti o meni.
Nebih raèunao na to.
Šta bih uradio sa milion dolara?
Što je manje moguæe.
- To je dosadno.
- A kako trba da odgovorim?
Treba da istražiš mozak
do poslednje granice.
Da li bi došao u školu go?
- Da li bih trebao da izaðem iz automobila?
- Naravno.
- U proleæe ili zimu?
- Nije važno. Proleæe.
- Ispred ili iza škole?
- Kakogod.
Da.
Uèinio bih to.
Ja bih to uèinila
i bez milion dolara.
- Lažeš.
- Veæ jesam.
Uèinila sam gotovo sve ilegalno.
Ja sam nimfomanka.
Laž.
- Da li su ti roditeljni svesni toga?
- Rekla sam samo mom psihijatru.
- Šta je uèinio, kada si mu rekla?
- Potucao me je.
Fino.
Mislim da, sa legalne taèke gledišta...
ne može biti silovanje,
jer sam mu platila.
- On je odrastao.
- Jašta. I oženjen je takoðe.
Znaš li koliko je odvratno?
- Pa, prvih nekoliko puta--
- "Prvih nekoliko puta"!
- Uèinila si to više no jednom?
- Svakako.
- Jesi li ti luda?
- Oèigledno. Tuca se sa psihijatrom.
A ti?
Ja ni nemam psihijatra.
Da li si ikada spavala
sa normalnom osobom?
-Nismo li veæ prešli ovo?
- Nikada nisi odgovorila.
Neæu da raspravljam o mom
privatnom životu sa strancima.
- To je dvosekli maè.
- Šta?
Ako kažeš da nisi,
prenemažeš se.
ako kažeš da jesi,
onda si drolja.
To je zamka.
Hoæeš, a nemožeš.
A onda kada uèiniš to,
poželiš da nisi. Nije li tako?
- Nije.
- Ili samo izazivaš?
Izazivaèica.
Sigurno. Zašto ne zaboravite na to?
Ti izazivaš i ti to znaš.
Sve devojke izazivaju.
Ona samo izaziva kako bi te napalila.
- Ja ništa ne radim!
- Zato i izazivaš.
- Da te pitam nešto.
- Sve sam ti rekla.
Zar ti ne smeta da spavaš sa nekim
a da tu nema ljubavi?
- Zar ne želiš poštovanje?
- Nekrešem se ja zbog poštovanja.
To je razlika izmeðu mene i tebe.
To nije jedina razlika.
- Suoèi se, ti izazivaš.
- Ja ne izazivam!
Naravno da da. Seks je tvoje oružje.
Sama si to rekla.
Koristiš ga da bi došla do poštovanja.
Nikada to nisam rekla.
Izvræe mi reèi.
- Zašta ga onda koristiš?
- Ne koristim ga, i taèka!
Da li si ti prirodno frigidna
ili je to psihološki?
Nisam tako mislila.
Stavljaš mi reèi u usta!
Samo odgovori na pitanje.
- Budi iskrena.
- Ništa strašno. Samo odgovori.
- Odgovori na pitanje, Kler.
- Prièaj sa nama.
Hajde, odgovori.
- To je samo pitanje.
- Da! Nevina sam!
Ni ja to nikada nisam radila.
Nisam nimfomanka.
Ja sam patološki lažov.
Gadiš mi se!
Namerno si to uèinila.
Uèinila bih to.
Ako voliš nekoga, onda je OK.
Ne verujem ti.
Tako si èudna.
neprogovaraš ceo dan.
A kada otvoriš usta...
ispadaju same laži.
Samo si besna jer te je
naterala da priznaš.
Taèno, ali to ne èini
sve ovo manje bizarnim.
Šta je bizarno?
Svi smo mi jako bizarni.
Samo što se
neki od nas bolje kriju.
Kako si ti bizaran?
Može da razmišlja za sebe.
U pravu je.
Znate li šta sam ja zgrešio
i dospeo ovde?
Zelepio sam guzove Lestera Lerija,
samolepljivom trakom.
To si bio ti?
Znaš ga?
Da, znam ga.
Onda znaš da je dlakav.
Kada su skinuli traku...
otišao je veæi deo dlaka,
kao i nešto kože.
Gospode.
A bizarno je to što...
sam to uèinio za svog starog.
Kinjio sam tog sirotana...
jer sam žele da misli
da sam i ja opušten.
Uvek je prièao o tome...
kada je on bio u školi...
i glupostima koje je pravio.
Stekao sam oseæaj
da je razoèaran...
što nikoga nisam maltretirao.
I sedim ti ja tako u svlaèionici...
i oblepljujem koleno...
i Leri se svlaèi...
nekoliko ormariæa dalje.
A on je nekako--
Nekako je mršav, slabašan.
Poèeo sam da mislim
o mom ocu...
i njegovom stavu prema slabosti.
Sledeæe što znam...
je da sam ga zaskoèio
i stao jahati.
Moji drugovi su se smejali
i bodrili me.
Kasnije...
dok sam sedeo u
Vernonovoj kancelariji...
jedino o èemu sam
moga da mislim...
je bio Lerijev otac...
i Leri koji mora da ode kuæi...
i objasni šta mu se desilo.
I poniženje...
prokleto poniženje
koje je oseæao.
Mora da je bilo nerealno.
Kako da se izvinite
zbog neèeg takvog?
Nema naèina.
I to sve zbog mog matorog.
Gospode, kako ga samo mrzim.
On je poput--
On je poput mašine bez mozga
sa kojom ja ne mogu da se poistovetim.
"Endru!"
"Moraš biti najbolji!"
"Neæu tolerisati gubitnike
u ovoj porodici."
"Tvoja žestina je nikakva!"
"Pobedi! Pobedi! Pobedi!"
Skote prokleti.
Ponekad bih voleo,
da me izda koleno.
Tada više ne bih bio
u stanju da rvem.
Tada bi mogao da me zaboravi.
Mislim da bi tvoj i moj matori
mogli da se naðu i odu na kuglanje.
Poput mojih ocena...
Kao onda kada-- kada sam--
Kada kroèim izvan sebe, znate?
I pogledam se...
Nesviða mi se ono što vidim.
Ne, zaista.
Šta je tebi?
Zašto ne voliš sebe?
Zvuèi glupo, ali...
pašæu iz radionice (grnèarije).
Imali smo zadatak...
da napravimo kermaièkog slona.
I...
trebali smo--
Bila je to lampa.
Kada povuèete surlu,
upali se svetlo.
Moje svetlo se nije upalilo.
Dobio sam "F".
Nikada u životu
nisam dobio "F".
Kada sam se prijavio za kurs...
mislio sam da sam jako pametan.
Mislio sam, "Uzeæu radionicu.
To je najlakši naèin...
da održim prosek ocena."
Zašto si mislio da æe biti lako?
Da li si video degenerike
koji idu na to?
Ja pohaðam kurs.
Ti mora da si prokleti imbecil.
Jer neumem da napravim lampu?
Ne, ti si genije,
jer ne umeš da napraviš lampu.
- Šta ti znaš o trigonometriji?
- Briga me za nju.
Bez trigonometrije
ne bi bilo inžinjerstva.
- Bez lampi ne bi bilo svetla.
- Nijedan od vas dvojice--
Ja mogu da pišem nožnim prstima.
Da perem zube--
- Pomoæu stopala?
- Da sviram klavir.
- Ja umem da napravim špagete.
- Šta ja umem?
MOgu da vam, uh,
svima zalepim guzove.
- Hoæu da vidim šta Kler zna.
- Ne znam ti ja ništa.
Svi nešto umeju.
Ja umem jednu stvar.
Zaboravite. Sramota me je.
Da li si ikada gledala "Divlje Kraljevstvo"?
Taj èovek to radi veæ 30 godina.
OK.
Zakuni se Bogom
da se neæeš smejati.
OK.
Ne mogu da verujem
da ste me naterali na ovo.
Super je!
Gde si to nauèila?
Kamp, sedmi razred.
To je bilo super, Kler.
Moja slika o tebi je
totalno razorena.
Koji si ti bizgov.
Ne radi joj to.
- Zakleo si se Bogom da se neæeš smejati.
- Smejem li se?
Svinjo odvratna!
Šta je tebe briga šta ja mislim?
Ja se ni ne raèunam?
Ako nestanem zauvek,
to neæe praviti neku veliku razliku.
Mogu da ni nepostojim u ovoj školi.
Seæate se?
A, ti, nemoj me zavoleti.
I ja imam oseæanja.
I podjednako boli
kada ih neko gazi.
Gospode, kako si patetièna!
Da se nisi usudila...
da porediš sebe samnom, OK?
Ti imaš sve, a ja šipak.
Prokleti Rapunzel, u redu?
Škola bi se verovatno zatvorila
da se ti nisi pojavila!
Kraljièica nije ovde.
Sviðaju mi se te minðuše, Kler.
Zaèepi.
- Da li su to pravi dijamanti, Kler?
- Umukni više.
Kladim se da jesu.
- Zaradila si za njih?
- Zaèepi bre.
- Ili ti ih je tatica kupio?
- Umukni!
Kladim se da ih je on kupio.
Kladim se da su one
poklon za Božiæ?
Znate li šta sam ja
dobio za Božiæ?
Bila je to sreæna godina
u porodici Bender.
Dobio sam boks cigareta.
Otac me je zgrabio i rekao,
"Puši, Džoni".
Idi kuæi i plaèi tatici.
Ne plaèi ovde, u redu?
Hoæemo li biti poput
naših roditelja?
Ja neæu...
nikada.
Neizbežno je.
Jednostavno se dogodi.
Šta se dogodi?
Kada odrasteš...
srce ti umre.
Koga briga?
Mene.
Da vas pitam nešto...
znam da je pomalo èudno...
ali pitam se...
šta æe se desiti u Ponedeljak?
Kada opet budemo svi zajedno.
Ja vas smatram
mojim drugovima.
Grešim li?
Ne.
Dakle, šta æe se desiti u Ponedeljak?
Hoæemo li i tada biti drugovi, misliš?
Ako smo sada drugovi?
Jašta.
Želiš istinu?
Itekako.
Ne verujem.
Odnosi se na sve nas
ili samo na Džona?
Na sve vas.
- Dobar ti je stav, Kler.
- Da, budi iskren Endi.
Da ti Brajan priðe u
Ponedeljak, šta bi uradio?
Zamisli ovo.
Ti sa svim sportistima.
Znaš ti jako dobro šta bi uèinio.
Pozdravio bi se, a kada bi otišao...
zezao bi ga do smrti,
kako tvoji drugovi ne bi pomislili
da se vas dvojica sluèajno družite.
Nema šanse.
A šta ako ti ja priðem?
- Ista stvar.
- Ti si kuèka!
Zašto? Jer govorim istinu?
Ne! Jer znaš kako
je to loše uèiniti nekome.
I nemaš petlje da se suprotstaviš
svojim drugovima.
A ti licemeru?
Zašto ne vodiš Alison na jednu od
tvojih hevi metal žurki.
Odeš sa Endruom ili Brajanom
na parging da duvate. Ili samnom?
Šta bi tvoji drugovi rekli da nas vide
zajedno u hodniku?
Pomrli bi od smeha.
Rekao bi da spavamo,
pa bi ti oprostili.
Neprièaj o mojim drugovima!
Ne znaš ih. Ne gledaš ih.
A sigurno ih ne bi
udostojila razgovora.
Drži se onoga što znaš: kupovine,
laka za nokte, oèevog BMW-a...
- pijane majke na Karibima--
- Umukni!
Toliko o brizi da æemo
iæi hodnikom zajedni.
Zaboravi! To se neæe desiti!
Samo se ti krij i èekaj
prokleto matursko veèe!
- Mrzim te!
- Jel' da? Odlièno!
Pretpostavljam da smo Alison
i ja bolji ljudi od vas?
Mi èudaci?
- Da li bi ti to meni uradila?
- Ja nemam drugove.
- Pa, bi li?
- Ne.
Mislim da mojim drugovima
to ne bi bilo važno.
Samo da vam kažem da vam ja
to nikada ne bih uradila.
Ne želim i neæu.
Jer mislim da je to jako ružno.
Njima to ne bi bilo važno
jer bi se ugledali na nas.
Tako si sujetna, Kler.
Tako sujetna.
A ti pa kao nisi. Zašto?
Ne kažem to da bih bila sujetna.
Mrzim da se slažem sa svim onim
što moji drugovi imaju da kažu.
I šta onda?
Ne znam. Ne--
Nerazumete.
Vi nerazumete--
Vi se ne družite sa ljudima
sa kojima se družimo Endi i ja.
Nerazumete pritisak
koji se vrši na vas.
Nerazumem šta?
Misliš da nerazumem pritisak?
More jebi se!
Jebi se!
Znaš li zašto sam ovde danas?
Znaš li?
Ovde sam... jer je...
g-din Rajan našao pištolj
u mom ormariæu.
- Zašta æe ti pištolj?
- Pokušao sam.
Povuèeš surlu...
i svetlo bi trebalo da se upali.
Nije se upalilo. Mislim--
- Èemu pištolj?
- Ma, zaboravite.
Sam si to pomenuo.
Ne smem da imam "F".
Ja to ne mogu da podnesem...
i znam da moji roditelji
to neæe podneti.
Èak i da imam "A"
do kraja semestra...
i dalje mi je prosek "B."
Sve je propalo.
Brajane.
Razmatrao sam
svoje opcije, shvatate?
- Samoubistvo nije opcija.
- Pa nisam se ubio, nisam li!
Ne. Ne mislim.
Kakav pištolj?
Bio je signalni pištolj.
opalio je u ormariæu.
Ti to ozbiljno?
Nije smešno.
Da, jeste.
Prokleti slon je uništen.
Znate li šta sam ja uradila
i došla ovamo?
Ništa.
Samo nisam imala
ništa pametnije da radim.
Smejete mi se.
Ne.
O, da, smejete se.
Brajane?
Hoæeš li napisati svoj rad?
Da, a zašto?
Gubljenje je vremena
da svi napišemo sastav.
Ali to je Vernon tražio.
Da, ali mi svi imamo
da kažemo istu stvar.
Vas samo mrzi da pišete.
Taèno, ali...
ti si najpametniji, zar ne?
Pa...
Verujemo ti.
Svakako.
U redu.
Napisaæu rad.
Super.
Doði.
Gde idemo?
Come on.
Neboj se.
Samo me nemoj ubosti u oko.
Neæu te ubosti. Samo--
Namesti se ovako.
Odlièno.
Izgledaš mnogo bolje
bez onog crnog sranja oko oèiju.
Ja volim to crno sranje.
Ovo izgleda mnogo bolje.
Pogledaj gore.
Molim te.
Zašto si tako fina prema meni?
Jer mi dopuštaš.
Izgubila si se?
Hvala.
Zašto si to uradila?
Jer sam znala da ti neæeš.
Rekla si da su te roditelji
iskoristili da se ponovo zbliže.
Zar im ja nebi bio trn u oku?
Da li si se zaista zgadio
na ono sa karminom?
Iskreno?
Iskreno.
Ne.
Šta se tebi dogodilo?
Zašto? To je Klerino maslo.
Šta nije u redu?
Ništa. Samo...
tako si drugaèija.
Vidim ti lice.
Da li je dobro ili loše?
Dobro je.
Vidimo se Brajane.
Vidimo se sledeæe Subote.
Možeš da se opkladiš u to.
Dragi g-dine Vernon...
Prihvatamo èinjenicu da smo
morali biti zatvoreni...
èitavu Subotu zbog
onoga što smo uradili.
Mislimo da ste ludi što nas
terate da pišemo sastav.
Vidite nas onako kako vi želite...
najprostije reèeno,
u vrlo odgovarajuæim definicijama.
Ali saznali smo...
da u svakom od nas
postoji mozak...
- atleta...
- i lopov...
- princeza...
- i kriminalac.
Da li je to odgovor na vaše pitanje?
Iskreno vaš...
Klub Ranoranilaca.
PREVOD: Kruniæ