Tip:
Highlight text to annotate it
X
Jebem ti!
Jebeno sranje!
Jebem ti!
Jebeno!
Pazi malo, stari čoveče!
Jebem ti?
Radiš pogrešno.
Igla radi što mora raditi.
Što jebem ti to
treba značiti?
Irezumi ne prekriva kožu,
tetovaža prikazuje prirodu čoveka
i osvetljava četiri
poštovane profesije
u knjizi pet prstenova:
Ratnik, Glumac,
trgovac, i farmer.
Ako ima konflikta između
igle i kože,
između znaka i čoveka,
možda put koji si izabrao nije
put koji ti odgovara.
Što si upravo rekao, starče?
Ha?
Znam da me upravo nisi
omalovažavao, zar ne?
Jebeno si glup?
Omalovažavao si me, a ja ću
istetovirati plafon tvojim mozgom!
Nema omalovažavanja.
Srećan si.
Ne mogu te ubiti
dok ovo ne završiš.
Daj mi to ogledalo!
Kako izgleda?
Nije loše.
Hej, šefe.
Ovo je upravo stiglo za tebe.
Šta je to?
Pismo.
Pa otvori ga, glupsone.
Šta?
Šta je to?
Sliči na pesak.
Da. Pesak.
Crni pesak.
Ne...
Ti znaš šta je to?
Jebi ga!
Hej, hoćeš nam ispričati vic?
Pre mnogo godina, video sam čoveka
koji je otvorio takvu kovertu.
Bilo ih je puno
i smejali su se kao i vi sada.
Onda je izašlo iz sene
i njihov smeh je ugušen u krvi.
Šta je izašlo iz sene?
Ne mogu izgovoriti tu reč.
Koju reč?
Te večeri, jedan od njihovih
mačeva udario je ovde.
Trebao sam umreti,
ali slučajno sam preživeo.
Moje srce je ovde,
na drugoj strani.
Šta je to, jebem ti?
Sliči na Nindžu, šefe.
Nindža?
Zezaš me?
To je reč koju se bojiš
izgovoriti? Nindža?
Nindža- Nindža- Nindža!
Jebeni starče!
Zamalo da me pređeš!
Nindža.
To je samo neko sranje.
Jebi ga! Jebi ga!
Jebi ga!
Jebi ga!
Vidi...
ne moraš ovo raditi!
Koliko god su ti platili,
Udvostručiću!
Utrostručiću!
Čuješ me! Platiću ti
koliko god hoćeš!
Ne možeš se pogađati sa time,
ne možeš to shvatiti zato što...
to nije ljudsko biće,
to je demon poslan
direktno iz pakla.
Umukni starče!
57 godina, pričao sam tu priču...
Niko mi nikada nije poverovao.
Ali ti si stvaran,
zar ne?
NINDŽA UBICA
Je li to za Delgata slučaj?
Ovo je Delgata.
A ostatak?
Dokazi.
Četiri?
Ne. Ne opet.
Mika, molim te.
U čemu je problem, ranije si
verovao mojim istraživanjima.
U redu, evo pitanja za tebe.
Koja od ovih reči ne
pripada ovom nizu:
laptopi, svemirski brodovi,
nanotehnologija, nindže.
Sve što tražim je jedan sat.
To je sve.
Zašto mislim da ću
zažaliti zbog ovog?
Sećaš se Eulmi slučaja?
Korejanska kraljica, oko 180.
Ubijena od jednog od onih nindža klanova.
Ozunu.
Mislim.
Sada sam pregledala originalne
zapise
sa suđenja Kunitomo Šigeaki.
Tužitelj je pitao Šigeakija
o isplati 100 funti zlata.
Šigeaki je rekao da nema pojma
o čemu tužitelj priča.
Pitanje se nikada više
nije postavilo.
Ali ono što me iritira je to što
se šuška da je tačno toliki iznos
plaćen Ozunu klanu
za jakuza masakr
koji se dogodio prošle nedelje
u Osaki.
Počinješ se čuditi, zašto je u
ovom svetu koji se stalno menja,
cijena ljudskih života
ostala ista.
Tačno. I mislim da su ti
klanovi stari oko 1000 godina.
Oni se verovatno ne
mijenjaju mnogo.
Onda sam počela tražiti vezu
u internacionalnim transferima,
ciljajući na banke iz područja
nekoliko ubistava,
i bingo -
*** premijer Zukov.
Dan pre ubistva
$1,555,999.90 je prebačeno iz
banke u Šangaju.
To je tačna prodajna vrednost
za 100 funti zlata.
OK uverila si me.
To je zanimljivo.
Klanovi su pravi, Rajan.
Oni kradu decu
i pretvaraju ih u ubice.
Da. Vidi Mika, niko ne poriče
povesne činjenice.
Ali cela ta stvar nema smisla
više u modernom svetu.
Oni su stvarni.
Mislim, možeš ih zvati avetima,
ili ubicama, ili kako god hoćeš
ako te to čini srećnim,
ali oni su tamo napolje
i ubijaju ljude
i niko ne čini ništa
da ih zaustavi.
Ćao.
Izvinite?
Da li bi?
Nije jako teško,
možeš li mi pomoći s ovim?
Iz kog si klana?
Što si radila u Berlinu?
Ne razumem.
Ne!
Šta se događa?
Kažeš da si nešto našao?
- Da.
Išao sam okolo i pokušavao naći nešto.
Digao sam kantu za smeće i našao ovo.
Izveštaj. Moj prijatelj iz
Moskve me je naveo na to.
Pisan je u vreme najvećeg
Hladnog rata
od strane visoko rangiranog oficira
KGB- A Aleksia Sabatina.
U njemu, on spominje mogućnost
da broj političkih ubistava
bude povećan pomoću
jako sofisticirane mreže
koju on zove Nindža ***.
Svejedno,
on ih ne zove Nindžama.
Šta se dogodilo sa njim?
Ista stvar koja se desila meni sa
tobom, ako idem okolo sa tobom
spuštam uslugu
za mentalnu nestabilnost.
Sada veruješ,
zar ne?
Nindže?
Sigurno se šališ.
Zašto onda radiš ovo?
Ne znam.
Ali mogu ti garantovati da
to nema nikakve veze sa činjenicom
da si najatraktivniji
istražitelj sa kojim sam radio.
Oh, G. Nen, dobro,
vratili ste se.
Imamo problem sa grejanjem,
i moram ići u vaš stan.
Je li sve u redu?
- Sve je sređeno.
Jako vam je mračno i oskudno tamo.
I oprostite mi, nisam mogla
a da ne vidim kofere.
Rekao sam vam, moj otac je
bio jako bolestan čovek.
Da li morate napustiti Belizonu?
Još ne. Ali očekujem
telefonski poziv.
Žao mi je zbog toga.
Jednog dana smrt dolazi
po svakog od nas.
Bilo gde da ste,
bilo gde da odete,
nemojte zaboraviti ko ste,
kako ste postali.
Vi ste Ozunu.
Vi ste deo mene
kao što sam ja deo vas.
To je suština vašeg života
i ostaće tako i posle vaše smrti.
Ovo je moj novi sin.
Nazvao sam ga Raizo.
Primite ga kao vašeg brata.
"Dobrodošao Raizo"
Telo se mora povinovati volji.
Glad i žeđ,
čak i krv u vašim venama,
su telesna slabost.
Nadjačajte ih,
i nadjačali ste sebe.
Ovo je snaga Ozunu klana.
Ovo je put Nindža.
Jedite večeras i radićete
duplo teže sutra.
Što te pritiska?
Pogledaj svoju braću.
Životna borba.
Ti znaš da je istina.
Napušten si od roditelja.
Bez kući.
Bez ljudi koji se brinu o tebi.
Trebao si umreti.
Ali, umesto toga ti se boriš.
Kao što si danas činio.
Borio se. I pobedio.
On se borio.
Zamrzeo je svog neprijatelja.
Bez sumnje.
Ne razmišljajući o brigama.
Ne moraš ništa od toga osećati.
Bol hrani slabost.
Upamti da patnja postoji
samo zato što postoji slabost.
Moraš mrziti sve slabosti.
Mrzi ih u drugima,
ali pre svega u sebi.
Gospođa Sabatin?
- Da.
Ja sam Mika Koreti iz Evropola.
Pričali smo telefonom.
Rekli ste da ste čitali
izveštaj mog supruga, da?
Da.
Razumem da mu je izveštaj
stvorio probleme sa KGB- Om.
Izveštaj je stvorio "probleme"
Aleksiovoj karijeri
kao što je Mojsije stvorio
probleme Faraonu,
jako neugodno.
Šta se dogodilo?
Pre oko dve godine,
nakon ubistva Zukova,
izveštaj je privukao pažnja.
Posle toga,
sve je bilo drugačije.
Aleksi je iznajmio
čoveka da zameni sve brave,
i stavio je još neke.
Brave na prozorima, brave na
vratima, brave na bravama.
Stavio je kamere, senzore pokreta
i svetla.
Svude, svetla.
"Ovde ne može biti senki,"
govorio je.
"Bez senki. "
Onda, jednog dana, čovek
je došao na vrata.
Razgovarali su neko vreme u
Aleksiovoj radnoj sobi i onda...
mladić je otišao.
Moj suprug je bio vojnik.
Pripadnik Ruske obaveštajne službe.
Nije bio čovek koga je
lako uplašiti.
Ali kad sam ja došla do vrata,
u očima sam mu videla strah.
I onda je ustao, poljubio me,
i rekao da me puno voli.
Rekao je...
da to trebam uvek zapamtiti.
Da li znate o čemu su pričali?
Ne.
Rekao je da je tako sigurnije.
Mogu li pitati kako je umro?
Svetla su se ugasila.
Vi ste prva osoba koja je
uzela posao mog muža za ozbiljno.
Bilo bi dobro da se zna
da nije umro bez razloga.
On bi voleo da vi dobijete ovo.
Ko si ti?
Idi!
Da li te je Takeshijev
udar povredio?
Ti misliš da je to bol?
Grešiš.
To je pravi bol.
Ovo je tvoj prvi test, Raizo.
Preživi noć.
Jako dobro, Raizo.
Jako dobro.
Oh, izgledate kao pas
koji zijeva u kompjuter, zar ne?
Izvinite?
Agent Zabranski.
Unutrašnja kontrola.
Treba mi vas pitati
nekoliko pitanja.
Vi ste Mika Koreti, da?
Sudski istraživač.
Radite dosta sa agentom Maslov.
Je li to tačno?
Nekoliko slučaja.
Da.
Imate neku
socijalnu vezu.
Izvinite?
Ručali ste sa njim 13- Og
i opet 18og.
Kako vi znate to?
Da li to nije tačno?
Nisam sigurna. Ponekad ručamo
zajedno, obično kad radimo..
Je li vam agent Moslov izgledao
drugačije kasnije, u bilo kom pogledu?
Je li rekao ili uradio nešto
što vam se činilo neobično?
Nikako.
Je li agent Maslov
uradio nešto?
Samo rutina.
Agencija se brine
o spoljašnjim operativcima.
Promatramo znake za stres,
umor, mentalnu iscrpljenost.
Agent Maslov ima
dosta ozbiljnih slučajeva.
To je puno posla
za jednog čoveka.
Zabranski je svraćao.
- Da. Zasmetao sam i Zabranskom.
Bio je jasan, Rajan.
On nas posmatra.
Nisam dobio pravu sliku ovde,
ali znam upozorenje kad vidim neku.
Ali zašto?
- Zašto? Očigledno je.
Ako ova tvoja mala fantazija
ima šansu da postane stvarna,
onda ti klanovi imaju nekog
dobrog čelnika koji ih š***.
Pa što ćeš napraviti?
Izaći ćemo jako pažljivo odavde,
na prstima.
Razumeš? Nemoj ništa raditi
bez da me konzultiraš.
Razumeš?
Ok.
Spis iz 14 tog veka spominje
jedan od najstarijih Nindža klanova,
kao *** Crnog peska.
Islamski istraživač Ibn- Batuta
putovao je sa grupom siročadi
koji su povedeni
u udaljeni Šajdo,
skriven među stenovitim planinama.
Batuta opisuje ceremonijalnu večeru
kojoj sledi demonstracija ratničke veštine.
Ratnici su bili deca
ne starija od 10 godina.
Njegov domaćin je objasnio da
život čoveka mora biti beznačajan
u poredenju sa životom klana.
Ako poseduješ ljudski život
poseduješ njegovo srce.
Ne trebaš raditi to.
To je protiv pravila.
Ako te uhvate...
- Onda će me uhvatiti.
Stavićete u ćeliju.
Verujem da srce drveta zna
kako treba odrasti.
Drveće nema srce.
Sve ima srce.
Ja nemam.
Stvarno?
Daj da pogledam.
Halo?
I ono mi kaže halo.
I da se veseli što me je upoznalo...
ali ti mu nedostaješ.
Lažeš.
Ne lažem.
Poslušaj ti moje.
Celu godinu, trebaš živeti
bez svojih čula,
počevši sa čulom
koje ti je najvažnije.
Moraš videti više
nego samo sa očima.
Posijeci ga, Kiriko.
Svi neuspesi se moraju
videti u mesu.
Posijeci ga!
Ti znaš zakon.
Rekao sam ti.
Pokušao sam te upozoriti.
Da.
Jesi.
Zašto Kiriko?
Zašto?
Zašto sam ovde?
Zašto si tu?
Kiriko!
Zašto radiš to?
Moram.
Znaš zakon.
Iseći će ti srce iz grudi.
Ne. On nikad ne može
doći do mog srca.
Pođi sa mnom.
Gde?
Šta je tamo napolje?
Život.
Moj život je ovde.
Mika Koreti
Aleksander platz 10, 179
Jebeni Isus, Rajan.
Izvini, nisam mogao ranije
pričati, Mika. Oni me posmatraju. Uđi.
Rajan, gde si bio?
Zvala sam te u kancelarija celi dan.
Znam kako se Sabatin
osećao.
Šta se dogodilo?
Baš sada imam unutrašnju kontrolu,
Nacionalno osiguranje, CIA,
i odakle znam, možda su i Marsovci
vojnici u mom jebenom uredu
i rasturaju mesto.
Što ćemo raditi?
Ti ideš kući. Spakiraj
svoje stvari i idi na odmor.
Nikako. - Ne raspravljaj
se sa mnom, Mika.
Ja sam verovao tebi.
Sada moraš ti meni verovati.
Žao mi je. Ne mogu dopustiti
da izgubiš posao zbog mene, Rajane.
Ne pričam o tome
da ću izgubiti posao.
Uzmi ovo. Čist je. Ne može
mu se ući u trag. Nema broja.
Rajane...
Da. Znam.
Istraživao sam svetsku
organizaciju banaka,
kartele droga, dilere oružjem, i
nikada se nisam suočio sa ovakvim udarom.
Nindže.
Neverovatno!
Izvinite.
Hej.
Zdravo.
Hej.
Šta se događa?
Nema struje. Kod nas, zgrada
iza nas, i ona preko puta.
Izgleda kao da svakih par meseci,
bum, i nema svetla.
Ok.
Hvala.
Još će doći.
Šta?
Oni neće prestati
dok ne umreš.
Oh, Bože.
Pištolj ti neće pomoći.
Pa nemam puno izbora, ok.
Nekad sam išla na Tai Bo satove,
ali to je opseg mojih
Kung Fu sposobnosti, u redu?
Ne mogu ti pomoći
ali moraš mi verovati.
Ok.
Da li me poznaješ?
Ne.
Sigurnosne kamere u Nju Jorku,
i borba sa jednim od njih.
Ti znaš o tome?
Malo.
Nindža klanovi.
I očigledno su plaćeni da ubijaju
premijere
ili bilo koga ko ima
100 funti zlata
u poslednjih sto godina.
Zvao se Gene.
Znao si ga?
Nije bio rođeni ubica..
Ti si iz njegovog klana?
Zašto si ga onda zaustavio?
Oni dolaze.
Ko?
Trči mali brate.
Trči.
Slabost pritiska snagu.
Izdaja zahteva krv.
To je zakon Nindža klanova.
Mi smo izdani.
Moje dete, moja kćer,
nas je izdala.
Bacila je moje poklone.
Odbila je naš ***.
Sramota se može samo
krvlju nadoknaditi.
Ti...
Ti sine moj koji si je vratio
trebaš imati tu čast.
Kuda idemo?
Nije važno.
Misliš da nas prate?
Znam da nas prate.
Ne vidim ništa pozadi.
Imaju naš miris.
Prate naš miris?
Kao psi?
Ne. Kao vukovi.
Usput, moje ime je Mika.
Raizo, je ime koje su mi dali.
Pa, ti si bio siroče?
Ako je u redu za tebe, pokušaću
popuniti neke praznine.
Onda, mora da si otet od Ozunu
klana, treniran da budeš ubica,
ali nešto se dogodilo i
ti si odlučio izaći iz programa.
Sada ne mogu zamisliti
da se to dobro završilo
i od kad me prate zbog
virenja kroz ključaonicu,
oni mora da prvenstveno
love tebe.
Ali i ti loviš njih,
zato si u Berlinu.
Zato što je Sabatin jedan od par
ljudi koji prati ***,
zbog čega su ga sredili.
Ali evo pitanja
na koje ne mogu odgovoriti:
Zašto si me spasio?
Proveo si celi život
za ovaj trenutak.
Nemoj se razočarati.
Nemoj razočarati svoju porodicu.
On nosi zlatni sat.
Donesi mi ga.
To je škakljanje...
Treba ti više od igli za pletenje
da me sebeš, momče.
Da.
Zadrži ga.
Podsećaćte da je svaki
trenutak u tvom životu,
poklon koji ti dajem.
Učinio si me ponosnim,
sine moj.
Sada mora doći tvoje vreme
da dokažeš da si pravi Ozunu.
Ona je pokušala pobeći od nas.
Od njene porodice.
Takeshi ju je uhvatio
i vratio je kod nas.
Slabost pritiska snagu.
Izdaja traži krv.
To je zakon Nindža klanova.
Treba ti zaštita.
Ne. Želim Ozunu. I treba mi
tvoja pomoć da ga uhvatim.
Izađi ovde.
Ti si veličina 36?
Šta? Ne! Veličina 34.
Ako odeš kad ja odem
oni ćete loviti i ubiti.
Razumeš?
Presvuci se. Istuširaj.
Nemoj koristiti hotelski sapun.
Da li pušiš?
Stavi svoje stvari ovde.
Ove traperice su malo tesne.
Rekla si 34.
Da, to su nemačke veličine,
malo su manje mislim.
Ovo je zbog mirisa.
Je li tako?
Idemo.
Da? - Rajane, ja sam.
Mika! Za ime Boga,
zovem te već satima!
Znam. U maloj nevolji sam.
Nevolja? Ako propustiš porotu u
nevolji si. Ti si u dubokom sranju.
U dubljim si govnima
nego ikad do sada.
Da. Uostalom nisam ovde sama.
Sabatin je otišao.
Čovek sa trake je sa tobom?
On je na našoj strani,
Rajan. Ostavio je Ozunu,
ali treba mu agencija da
mu pomogne.
Budi oprezna, Mika.
Verujem mu.
U redu, vidi...
Ne mogu obećati,
ali ako sarađuje
učiniću što mogu.
Možemo li se naći?
- Gde?
Kao i obično?
Evo ga.
U redu je.
On je dobar dečko.
Mika, dobro si?
- Da. Zahvaljujući njemu.
Zašto si uradio ovo?
- Napravio što?
Ljudi će umirati.
Kreći.
Što si jebem ti uradio?
Pratio naređenja.
Zarobljenik je siguran, gospodine.
Dobro.
On mi ne izgleda kao
mašina za ubijanje, gospodine.
Izgleda kao da pripada nekom
boj bendu.
Ne bi mogao nikoga povrediti.
Zar ne?
- Gospodine.
Rajane, ovo je pogrešno!
Mislim ne može biti legalno!
Kakvo je ovo mesto?
Tvoj privatni Guantanamo?
To je stara GDR sigurna kuća.
Džejmson želi ovo isključiti iz mreže.
Činiš veliku grešku!
Ja ne mislim tako.
Imam izveštaj iz Londona, Vašingtona,
i Osake, svi spominju tvog dečka.
Jedini problem koji imamo
je gde da ga izručimo.
Pa pre dve nedelje,
nije bilo nikakvog Nindže,
a sada svaki grad u svetu
ima poternicu za jednim?
On nije neprijatelj.
On je ubica, Mika. Zar nisi ti bila
ta koja je rekla da ga moramo zaustaviti.
Ti me ne slušaš!
Zato što ne kažeš ništa
što je vredno slušanja.
Vidi, ti hoćeš
izvesti neposlušni tango,
idemo,
ali ne pred decom, ok?
Momci ustajte!
Hajde! Idemo! Napolje!
Prokletstvo, Rajane, ja samo pokušavam...
Slušaj me,
nemamo mnogo vremena.
Ne znam u što si se
uvukla,
ali neko je povukao
važne konce unutra.
Oni ga žele mrtvog.
On se bori protiv njih godinama.
Verujem ti.
U ovom poslu sam predugo,
osećam prevaru.
Ali moramo biti pažljivi
kako se ponašamo sa ovim.
I ne mogu rizikovati da mi
opet navučeš AWOL.
Sada, ako si u nevolji...
trebaš uključiti ovo,
i nije važno gde si,
ja ću te naći.
Hej.
Izgledaš žedno.
Izvini, nisam znala za ovo.
Znam.
Znaš?
Jedini put kad si me lagala
bilo je tvoja veličina.
Kako si to znao?
Tvoje srce.
Posebno je.
Maslov je na našoj strani.
Pokušava nam pomoći.
Prekasno je.
Ne. - Rajane, mogu li
pričati sa tobom?
Moramo ovo opet raditi,
Koreti?
Ja samo...
Imam razloga verovati da je možda
grupa Nindža na putu ovamo.
Pa mislim da ova gospoda mogu
srediti par ludaka u pidžamama.
Jesam li u pravu?
-"Da".
Vidiš?
Ali situacija je odvratna...
Radim na tome.
Moraš mi dati malo vremena.
Nemamo vremena.
Oni nisu ovde sada, zar ne?
- Biće ovde, uskoro.
Koliko skoro?
Raizo.
Mika!
Idi s njom! Osiguraj zatvorenika!
Tim dva, trči za zatvorenikom.
Budite pažljivi i osigurajte sektor.
Zauzeto!
Zauzeto!
Hoćeš se ubiti, Koreti?
Moram otvoriti tu ćeliju.
Prebacićemo zatvorenika.
To nisu moja naređenja.
- Mika, izađi odatle!
Ne bez tebe.
Onda ćemo umreti zajedno.
Sranje!
Otvori ogradu!
- Ne mogu napraviti to.
Već ste u Rimu.
Pazi!
Pazite!
Idu dole!
Oh, Mika, Mika...
- Umukni!
Sviđaš mi se još više.
Jebi ga!
Jebi ga!
Sranje!
Mika, požuri!
- OK.
Mika, ne želim zvučati kritično...
Vidi, radim najbolje što mogu.
Nemamo mnogo vremena.
Idemo.
Čekaj ovde.
Idemo!
Iza tebe.
Imam ga!
Auto je gore.
Idi.
Idi odmah.
Ok.
Mali brate.
Hajde Raizo.
Raizo, gde si?
Sranje!
Sranje!
Bože moj!
Sranje!
O, moj Bože!
Ne!
Ne!
Ok.
Hajde.
Zbogom mali brate.
Ulazi.
Ne mogu verovati da
sam te našla.
Čekao sam te.
Bože!
Moraš u bolnicu.
Ne.
Nemoj u bolnicu.
Samo se nastavi kretati.
Mika, gde si? - Rekao mi je
da se nastavim kretati.
Je li još uvek živ?
- Izgleda.
Mika, daj da te dovedemo.
- Ne. Ne ovog puta.
Mika, slušaj me. Tu je puno
ljudi sada umešano.
To je samo pitanje vremena.
- Da, mislim da nemamo puno vremena.
Mika?
Mika?
Znam da me ne možeš čuti,
pa sam sigurna
da to nije važno,
ali ja ću svakako reći.
Ja sam samo sudski
istražitelj, ok?
To je fensi način da se kaže
da sam knjižničarka.
Ja ne mogu ništa učiniti
da ti pomognem.
Htela sam ti se zahvaliti
što si mi spasio život.
I nadam se
da mi možeš oprostiti.
Agent Maslov?
Da?
Uređaj za praćenje.
Imate šifru?
Trianguliraj njenu poziciju odmah.
Tačno. Želim da se međunarodni transport
mobilizira i krene za nekoliko minuta.
Prokletstvo.
Ti!
Ne!
Uzeli su ga.
Pre deset minuta.
Otišao je.
Ti si Ozunu.
Ti si deo mene
kao što sam ja deo tebe.
To je istina tvog života
i ostaće istina i
posle tvoje smrti.
Moje dete.
Dobro je videti te opet.
Da li znaš da je bilo
vreme kada
sam gledao u tebe
i osećao se ponosnim.
Ni jedno dete mi nije
izgledalo ponosnije.
Ti si sin
na kojeg sam čekao.
Onaj koji će zauzetiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii moje mesto.
I sada, da li znaš
što si uradio?
Kako si osramotio porodica?
Kako si me izdao?
Zašta misliš da sam to uradio?
Pomerite ovu stvar od mene.
Večeras ćemo osvetiti
našu braću i sestre.
Večeras ćemo osvetiti naš ponos.
Neka se ova smrt pamti u
sledećih 1000 godina.
Slabost pritiska snagu.
Izdaja traži krv.
Postaješ slab, starče.
Oče...
Nastavi!
Sranje!
Kako si uspela?
Znao si da dolazim?
Samo zato što sam spavao
ne znači da te nisam čuo.
I opraštam ti.
Mika!
Pođi sa mnom.
Zaklela si mi se da ćeš
uključiti uređaj za praćenje.
Mislila sam da je prekasno.
Top je spreman, gospodine.
Pucaj!
Idi.
Ostani ovde.
Vas dvojica sa mnom.
Dođi, mali brate,
igrajmo se kao u stara vremena.
Na mene je red.
I dalje misliš na nju?
Seti se zvuka koji je pravila
kad sam je proboo?
Sećaš se svega što sam ti rekao?
Ti si pravi Ozunu.
Hajde, moli oca za oproštaj.
Srce ti je slabo.
Mika, odlazi!
Odmah!
Jebi ga!
Svi ovi gubici su uzalud.
Zato što si stavio sebe
ispred svoje porodice.
Ovo nije moja porodica.
Ti nisi moj otac.
I dah koji ću udahnuti
nakon što te ubijem
biće prvi u mom životu.
Mika! Trči!
Gde je on?
Gde je on?
Beži!
Mika!
Ne!
Većina dece razočara,
ne čine napor da napreduju.
Mika!
Isuse, šta se dogodilo?
Spasila mi je život.
Doktor!
Doktor!
Biće ona u redu.
Njeno srce je posebno.
Požuri! Odmah pošaljite lekara!
Hoće li biti u redu?
- Ne razumem...
Ima rupu direktno kroz
srce ali...
Moje srce je ovde.
Ti...
Pođi sa mnom.
Prilagodio za ovu verziju:
Nemanja NS. Poz! (:
K R A J